DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 50 <-- 50 --> PDF |
kontinentima. Jedan od najznačajnijih reljefa Krša razvijen je u području kroz koje prolazi stara cesta Ljubljana—Trst. Taj se kraj od starine zove Kras (u hrvatskom jeziku Krš). Prenos oznake Krš, na krajeve, koji su po fizionom ji i morfologiji analogno građeni održao je korak s geološkim i topografskim istraživanjima, te je ova oznaka u nauci općenito prezrena na krajeve koji pokazuju fenomene Krša tako, da se može govoriti o reljefu Krša i krškim planinama ne morajući time povezati pojmove obešumljenja, siromaštva vegetacije (naročito šuma) i neplodnosti tla. Krš Jugoslavije prostire se kao široki pojas uz obalu Jadranskog mora, kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Prema statističk m podacima pomenutim u raspravi ing. D. Bur e »Statistika krša Jugoslavije« iznosi površina tipičnog područja Krša Jugoslavije 56.618 km2 što čini 22P/o ili 1/5 c jele Jugoslavije. Na toj površini živi oko 2,4 miliona stanovnika Jugoslavije. Poljoprivrednih obradivih površina ima de 1,075.400 ha, od toga otpada na oran ce i bašte 581.400 ha, voćnjake 44.510 ha, vi nograde 65.170 ha i livade 384.320 ha. Sumom obraslog Krša ima 2,105.000 ha, krške goleti, šumom ne obraslih površina i pašnjaka 2,181.480 ha. Po pojedinim re publikama imade Krša: SR Crna Gora 870.000 ha, SR Slovenija 433.100 ha, SR Hrvatska 2,578.900 ha, SR Bosna i Hercegovina 1,778.900 ha. Glede pojedinih kultura na Kršu spomenut ćemo podatke samo za SR Hrvatsku. U toj republ ci imade na Kršu oranica i bašta 299.300 ha ili 11%>, voćnjaka 36.490 ha ili 1%, vinograda 54.320 ha ili 2%>, livada 147.090 ha ili 63/o. Šumom obraslih površina imade 1,026.000 ha ili 40D/o, šumom neobraslih površina i pašnjaka 906.000 ha ili 35B/o, neplodnog tla 98.500 ha ili 4%, a bara i trstika 11.200 ha. Čudnovato je i udara u oči, da baš one med´teranske zemlje u kojima su se rodile razvijale najstar je kulture (Palestina, Grčka, Italija, Španija, Dalmacija) pokazuju najjaču destrukciju ne samo svojih šuma već i onog tla na kome su te šume stajale. Ta se destrukcija nije samo vršila nerazboritom sječom šuma. Ona se na jednoj strani uvećavala neobičnim biotskim faktor ma (šumski požarevi i paša), a na drugoj strani jakim klimatskim uplivima (visoka temperatura, snaga vjetra, oborine, erozija itd.) čije se razorno djelovanje uvećalo poslije zatiranja šuma. Krš nije samo šumsko zlo već i jedna duboka rana na opće narodnoj privredi (nestaš ca poljoprivrednog zemljišta, nemogućnost zemljoradnje). Liječenje te rane koliko je hitno toliko je i komplikovano iz mnogih razloga. Prije svega zbog toga što treba prije pošumljavanja riješiti fundamentalno pitanje paše na Kršu. Kol;ka je teškoća u pitanju paše iskače z konstatacije, da je stoka u isti čas hranitelj krškog stanovništva i zatornik šuma. Pojava obešumljenog Krša u našim primorskim krajevima vrlo je stara. S primorja su naime šume brzo nestajale a u prvom redu naročito hrastove šume, jer su pružale dragocjeni, odasvuda traženi materijal za ratnu i trgovačku mornaricu, za ratne svrhe i razna pilotiranja. Dugovijeka imperija rimske osvajačke nacije s velikom civilizac jom trebala je i trošila neizmjerne količine hrastovih i drugih stabala za svoje arsenale, mornaricu, fortifikacije i druge građevine, pa je taj material crpila tamo, gdje ga je mogla uzeti s prve ruke. Rimljani su prvi ozbiljni uništavatelji šuma po čitavnom primorju duž Jadranskog´ mora. Prema općem mišljenju, u povijesti i stručnoj literaturi uvijek se krivica za obešumljenje Dalmacije baca na Mlečane, s obrazloženjem da su oni izvozili drvo za gradnju brodova i za temelje svojih palača i crkava, koje počivaju na hrastovim pilotima iz dalmatinski šuma. Sigurno je i može se historijski dokazati da su Mlečani veliki dio drva za gradnju i ogrjev sjekli u dalmat nsk´m šumama. Ne može se, nadalje, poricati da su oni, povrh onoga što su sami trošili, dozvoljavali sječu šuma Turcima a i drugima, da su znatan dio šume upotrebljavali za utvrđivanje gradova i da su iskra li šume u njihovoj okolini samo iz strateških razloga. Nadalje se ne može zanijekati da su izvedene široke krčevine kako bi se uništila hajdučka skrovišta. No tvrditi da su Mlečani namjere© opustošili šume isključivo iz koristoljublja isto je tako nepravedno kao i tvrditi da oni nisu ništa učinit da spase šume. Za vrijeme Napoleonove Ilirije francuski je generalni providur Mlećanin V ćko Dondolo, stekao velikih zasluga za ekonomski napredak Dalmacije. U jednom .zvještaju kojeg je Dondolo podnio Napoleonu ocrtao je tadašnje stanje dalmatinskih šuma i dao svoje primjedbe i prijedloge u pogledu podizanja šuma. Najvažniji je prijedlog bio da se u svakom selu |