DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 51     <-- 51 -->        PDF

ogradi i stavi pod zabranu paše prostor,
što ga imaju pošumiti sami mještani. Takve
su šume imale dobiti naziv Sveti gaj.
Za štete počinjene u tim gajevima bile su
određene stroge kazne. U vezi s tim donio
je službeni list za Dalmaciju »Kraljski Dalmatin
« (u broju 9 z 1808. god.) osobitu
odredbu, prema kojoj se starješini sela,
koja prva dovrše ogradu, da bi se uzgojila
mlada šuma, ima dati nagrada. Da bi
se mladi nasadi obranili od kozjeg zuba,
Dandolo je namjeravao postepeno povisivati
porez za koze. »Kraljski Dalmatin«
u br. 7 iz 1809. god. ´stiče, da je 1808. god.
podignuto u 372 sela 27.857 kampa (oko
100 km2) mlade šume. Dandolo je propagirao
uzgoj poljoprivrede, a osobito vrtljarstva,
pozvao je iz Italije stručnjake: botaničara
Carilona, voćara Lonzana i vrtljara
Oria, da narod upućuje u poljoprivredu.
U Zadru je osnovao centralno
povjerenstvo za poljoprivredu, a u različitim
dalmatinsk m krajevima poljoprivredne
odbore. Veliku brigu posvetio je i pošumljavanju.
Za inspektora šuma postavio
je G. L. Garagnina. Iz Italije naručeno je


100.000 raznovrsnih stabalca; u Zemuniku
je uređen veliki rasadnik, a u rasadn:ku
kraj N na uzgajane su sadnice za pošumljavanje.
Dekretom od 19. VI 1810. god.
bio je zabranjen izvoz đrveta, upotrebljivog
za brodogradnje. Uspješan. Dandolov
rad onemogućili su vojni dobavljači, kojima
je upravna vlast morala ići na ruku,
a koji su sjekli i prodavali ne samo za
vojsku nego i za svoj račun. Mnoge su šume
i branjevine uništene za vrijeme rata
između Francuske i Austrije.
Sve tamo do polovine prošlog stoljeća
u našim se je krajevima malo tko brinuo
da se Krš pošumi. Starije naredbe i propisi
izdani su sa svrhom da se primorske
hrastove šume sačuvaju j iskoriste za državnu
brodogradnju. Važnost šuma oijenila
se je i onda, ali ne s gledišta današnjice.
I u prošlosti se uviđalo da će šume na
Kršu nestati, ako se ne stane na kraj njihovoj
prekomjernoj sječi.


Na inicijativu zastupstva grada Trsta
(osobito građan´na D. Rosetti-a) izvršen je
god. 1843. pokus pošumljivanja umjetnim
načinom (sjetvom sjemena lišćara) ali bez
uspjeha. Prve pokuse pošumljivanja sadnicama
crnoga bora izvršio je god. 1850.,
na području grada Trsta liječnik i botaničar
Biasolleti, a nešto kasn´je na istom
području šumarnik Koller. Biasolleti-jeve
i Koller-ove kulture vierojatno su najstarije
na primorskom Kršu.


God. 1865. austrijsko Šumarsko društvo
raspravilo je na terenu pošumljivanje krä


kih goleti i donijelo obrazloženu rezoluciju.


U obalnom području NR Hrvatske i to
od Pov la kraj Novog do dalmatinske granice
započeo je rad na obnovi krških šuma
nakon osnutka šumarskih ureda u Ogulinu
(1865), Otočcu (1867), i Gospiću (1868).
Radovi su bili usmjereni na resurekcijske
sječe grmlja i oštećenog drveća (hrasta, jasena,
crnog i bijelog graba itd.). Prve ove
radove zahvaljujemo nadšumaru F. Kadiću.
Na pošumljavanju Krša umjetnim nač.
nom nije se ništa poduzimalo.


Inicijativu za pošumljavanje Krša na
teritoriju jednog dijela hrvatskog primorja
(riječka županijska oblast) dao je Josip
Lorenz, profesor prirodoslovac na riječkoj
gimnaziji svojom studijom o geološkim,
pedološkim,, klimatskim i vegetacijskim
prilikama obalnog Krša i njegovog zaleđa.
Istraživanja su vršena 1857—1859 god. Lorenzova
istraživanja na Kršu riječke oblasti
su prva kompleksnija istraživanja o
krškoj vegetac ji na području Krša Hrvatske.
Na osnovu stuđTpnja konkretnih prilika,
on je predlagao, da se radovi na pošumljavanju
Krša započnu od postojeće
gornje granice šume (600—700 m). S pošumljivanjem
trebalo se postepeno spuštati
na n-´že. U v´šim dijelovima Lorenz je
preporučivao pošumljivanje bukvom, jelom,
crnim borom i lipom. Za n že položaje
zagovarao je uzgoj sitne šume, hrasta medunca,
crnog jasena, crnog i bijelog graba.
U pojedinim predjelima zaštićenim od
bure mogla bi se — po Lorenzu — podići
i visoka šuma. Potrebno sjeme treba sabirati
od b ljnih individua uzraslih na
Kršu. Prema niegovoj osnovi teritorij određen
za pošumljivanje treba pošumiti u
razdobliu od 120 godina. Dvanaesti njegov
dio trebalo je staviti pod zabranu na 10
godina. Iako su Lorenzov rad odobrile i
vlasti d stručnjac: nije se pristupilo izvršenju
njegove osnove zbog nestašice kredita.


Godine 1873. šumarski savjetnik I. Salzer
izradio je osnovu za pošumljavanje
riječke okoline. Salzer je pregledao pomenuti
kr^i i dao upute ?a mel´orpciiske radove.
Utvrdio je površine, u koj´ma se od
ostataka vegetacije može — stavljanjem
na panj i zabranom paše — uzgojiti niska
šuma i krajeve u kojima treba podići Sumu
un-petnim načinom. Preooruč´o ie, da
se privede kulturi šume oko 9000 jutara
krša.


Jedan dio Krša hrvatskog pr´morja od
Novog do dalmatinske granice proučio je
šumarski stručnjak Josip Wessely iz Beča.
On je (1875) pregledao krš od Povila


395