DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ma t´h šuma na öLopudu, Šumetu u Rijeci Dubrovačkoj i 2upi. Prve odredbe o šumama nalazi autor već u Statutu grada iz 1272. godine koji govori o zabrani sječe stabala. U XIV i XV stoljeću nalazi propise koji ograničavaju sječu i izvoz drveta, krčenje šuma, suzbijanje požara, lazinanja i pašarenje. Prednje mjere naroč to su podvučene za teritorij Republike i Konavala a donašane su u više navrata. Šume su podijeljene na zajedničke i privatne. Autor ističe zabranu sječe pojedinih stabala ili skupine drveća koje donose hlad stoci i rađaju žlrom. Napominje zabranu gulenja kore i kopanja panjeva. Iz obrađenog materijala je vidljivo da je bojazan od nestašice drva i od nestanka šuma sililo Vijeće da se često osvrne na to pitanje. Iz vremenskog redoslijeda izlazi, što su odredbe kasnijeg datuma da su preciznije jer su štete bile vjerojatno veće. Interesantna je konstatacija autora u pogledu sječe i izvoza drveta. Pošto su krajevi van Republike ostali dosta rano bez drveta to se pojavljuje tendenca da se ono izvozi iz područja Republike. Republika nastoji visokim kaznama i drug m mjerama to spriječiti. Na krčenje i njegovo sprječavanje autor ukazuje nizom primjera. Oštrim kaznama: šibanjem i žigosanjem krivaca te kažnjavanjem samih funkcionera vlasti ako pr kriju takav postupak. Te mjere ukazuju na važnost koju je Republika pridavala očuvanju svojih šuma. Krčenje je dopušteno samo uz odobrenje vlasti i to jedino zbog pretvorbe šumskog u poljoprivredno tlo. Slične su mjere u pogledu požara i lazinanja. Lazinanje zbog opasnosti požara bilo je, prema mišljenju autora, zabranjeno na području republ ke. Autor tretira reguliranje odnosa u napasivaniu stoke kao važnog pitanja tadanje ekonomike. Propisi obuhvaćaju dvije vrste mjera, Prva kojom se nastoji spriječiti .prejako iscrpljivanje pašnjaka i šume te određuje maksimum grla po vlasniku. Drugom mjerom se zabranjuje napaslvanje stoke po stranim stočarima na teritoriju Republike. Autor tretira reguliranje odnosa u napasivanju stoke kao važnog pitanja tadanje ekonomike. Propisi obuhvaćaju dvije vrste mjera. Prva kojom se nastoji spriječiti prejako iscrpljivanje pašnjaka i šume te određuje maksimum grla po vlasniku. Drugom mjerom se zabranjuje mapas´vanie stoke po stranim stočarima na teritoriju Republike. Interesantan je nadzor nad šumama. Njega vrše podknezovi i kaznaci kojima je dužnost prekršitelja prijaviti. Nadzor se je oslanjao na podkazivače, koji su dobivali polovinu globe a b.la im je zajamčena ainonimnost. Autor iznosi neke prepiše izvornih dokumenata na latinskom i talijanskom jeziku i njihove prijevode. Dtfkumenat od 4. V 1344 godine regulira broj stoke na Stonu i Pelješcu kao i veličinu otštete za napasivanje. Zaključkom Vel. Vijeća od 1. X 1365. zabranjuje se podizanje krečana i sječu drva u općinskim šumama. Dokumenat od 29. VIII 1399. govori da gajevi novo stečenih teritorija budu zajednički. Zaključak Velikog Vijeća od 29. I 14. II zabranjuje sječu stabala u blizini kuća ili obale, vode i lokava. Isto tako ne smiju se sjeći stabla nad gajevima zasađenim zbog paše kao i stabla na plandištima. Dokumenat od 8. I 1423. propisuje da se na Konavle protežu propisi koji važe za Ston i Pelješac. Pašnjaci su zajednički osim gajeva ža ispašu volova. Šume koje nisu zajedničke mogu se sjeći osim stabala, koja rode žirom i služe za plandišta stoke. Zabranjuje se Vlasima stanovanje i napasivanje stoke na području Republike. Dokumenat od 25. II 1427. govori također o upravljanju Konavala te uglavnom potvrđuje odredbe u predhodnom dokumentu. Zaključkom Vel kog vijeća od 26. XI 1436. zabranjuje se da se drvo posječeno na području Republike izvozi van tog područja. Propisuju se kazne za prekršitelje. Dokumenat od 23. VI 1442. ponovo donosi odredbu o pašnjacima i šumama. Ona je slična ranijim odredbama Prvi put se spominje zabrana napasivanja na određenim zemljištima. Zaključak Velikog vijeća od 26. XT 1456. konstatira prvi puta nestašicu drva, vađenje korijenja i totalno uništenje šuma. Zabranjuje se vađenje panjeva. Kazne su veoma oštre kao šibanje i žigosanje počinitelja. Ukoliko lica zadužena za čuvanje šume ne prijave takve prestupe kažnjavaju se sa mjesec dana zatvora. Dokumenat od 2. IV 1763. ukazuje da su vršene prijave zbog sječe i prodaje drva. Dokumenat od 5. IX 1783. pokazuje da su prijavljivani šumski požari. Dokumenat od 4. VIII 180O. godine pokazuje da je postojao prav lnik o cijenama drveta za pečenje kupa i opeka koji je regulirao odnos između zakupnika i dobavljača drva. Seljaci sa otoka Mljeta bili su dužni, da drva pripreme i dopreme na morsku obalu. Dokumenat od 10. I 1801. ukazuje da se sjeća |