DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Saveznom institutu za papir povjeren je zadatak da vrši opite sa brnistrom
u cilju upoznavanja kemijskih i fizikalnih svojstava njenih vlakanaca, i pronalaženje
optimalnog tehnološkog procesa njene proizvodnje i prerade u polucelulozu
i ljepenku.


Proučavanjem stručne literature i savjetovanjem sa šumarima i agronomima
utvrditi metode, kojima bi se samonikla brnistrišta dovela u stanje, koje bi osiguralo
dobar rast i racionalno sabiranje brnistre.


Laboratorijska ispitivanja u Saveznom institutu za
papir


Analiza jednogodišnjih grančica brnistre pokazala je slijedeći kemijski sastav:


— Ekstraktivne supstance
(metanol-benzen 1 :1) FAK 11.10%
— Celuloza (Kuerschner-Hoffer) 42.10%
-T Lignin TAPPI 20.94%
— Furfurol CCA 9.74%
— Pentozani CCA 15.10%
— Pepeo 3.34%
Naročito pada u oči visok sadržaj ekstraktivnih supstanca, za koje bi trebalo
naći mogućnost primjene (sapunska industrija!). Ogledna kuhanja poluceluloze
izvršena su u autoklavu od 10 lit zapremine sa po 1000 g a.s. sječke,
uz omjer luga napram apsolutno suhog materijala 5 :1 . Trajanje kuhanja bilo
je kod svih kuhanja 4 sata, pri čemu se 2 sata dizala temperatura do željne visine,
a 2 sata držala konstantnom.


Kuhana sjecka je defibrirana u laboratorijskom refiner u Sprout-Waldron
105 A, a odstojanje ploča je regulirano prema načinu kuhanja, pri konzistenci od
5% suhe tvari. Mljevenje je vršeno u Lampen-mlinu, a djelomično i holenderu.


Morfološki sastav vlakanaca brnistre mnogo se razlikuje u kori i u unutrašnjosti
grančica. Vlakanca u kori su vrlo dugačka i žilava, dok su vlakanca unutrašnjeg
dijela kratka, poput onih jednogodišnjih biljaka.


U cilju odabiranja tehnološkog procesa kuhanja sječke, vršena su probna
kuhanja, najprije krećem. Kuhano je kod 150°C sa 10% CaO na apsolutno suhu
supstancu. Prinos dobivene poluceluloze iznosio je 52,5%. Rezultati po ovom
postupku nisu zadovoljavali, jer su mehaničke osobine poluceluloze bile slabe.


Slijedeća kuhanja izvršena su po hladnom natronskom postupku. Ovaj hladni
alkalni postupak nije dao zadovoljavajuće rezultate, vjerojatno zbog prisutnosti
velike količine ekstrativnih supstanca, koje sprečavaju inpregnaciju mase.


Naredna kuhanja (alkalna) izvršena su pod atmosferskim pritiskom pri
temperaturi od 1C03C, najprije sa 10%, a zatim sa 12,50% NaOH. Kuhanje sa
nižom koncentracijom lužine nije zadovoljavalo, jer je masa sadržala mnogo
iveraka. Sa višem koncentracijom lužine (12,50% NaOH), i defibracijom mase u
refineru i mljevenjem u holenderu, dobivena je poluceluloza, koja je odgovarala
za proizvodnju ljepenke. Odgovarajućim mljevenjem duga vlakna iz kore skraćena
su do potrebne mjere, a da nisu pri tom previše skraćena kratka vlakanca
iz ununtrašnjeg dijela grančica.