DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 60     <-- 60 -->        PDF

cSteani Mcucni ća&opi&i


INDUSTRIJA U AKCIJJI
POSUMLJAVANJA


(Stanje u današnjoj Italiji prema informacijama
G. v. Wallwitza u Holz-Zentralblattu,
Stuttgart, for. 95 ex 1963).


Naš zapadni susjed, Italija, stoji pred
vrlo teškim privrednim problemima. Prirast
je stanovništva dosegao neslućene visine,
a produktivnog zemljišta, ikoje i onako
nije dostajalo za prehranu, ima sve
manje. Uprava zemlje mora stvoriti nova
vrela privrede. Pronađeno je jedino rješenje
u forsiranju industrijalizacije u sjevernim
provincijama.


Ali za uspjeh u industrijalizaciji treba
raspolagati u najmanju ruku s potrebnim
sirovinama bilo domaće bilo strane provenijencije.
U tako je usmjerenoj akciji
upravo talijanska industrija celuloze i papira
poduzela posljeđnrh godina značajne
korake, koji će svakako privući i naš
interes. Prije svega treba držati u vidu,
da Italija kao članica evropskog zajedničkog
tržišta (EWG) upire sve sile ma to, da
osnovnu sirovinu za celulozu i pap´r, dakle
drvo, proizvodi na vlastitom teritoriju
s konačnim ciljem da se potpuno
oslobodi importa iz drugih zemalja.


Milanski profesor L. Mose r računa
godišnju potrebu Italije na drvetu u količini
od 12 mil. m3 oblovine. Danas od toga
može autohtona proizvodnja pokriti
samo jednu trećinu odnosno svega 4 mil.
m3. Manjak se od 8 mil. m3 mora podmirivati
putem uvoza "li se za nj mora pronaći
neko drugo rješenje. U industrijskim
se krugovima što više već danas računa
sa stalnim povećavanjem potrošnje
drvnih prerađevina. Tako se za 1970. godinu
predviđa povećanje godišnje potrebe
na 13 mil. m3. Kod toga se računa, da će
prihod novih topolovih plantaža izvan
šumskog areala pokriti dio potrebe u visini
od 1,5 mil. m3. Ali i u tom se slučaju
ukazuje manjak od 6,5 mil. m3, koji bi se
morao svake godine pokrivati iz uvoza.


Stanje je oteščano još i s tim, što nema
mogućnosti da se ovaj manjak namakne
putem novih pošumljavanja u
okviru postavljenih planova uprave šuma.
Kod prosječnog bi prihoda talijanskih šuma
od 4 m3/ha godišnje trebalo ponovno
pošumiti najmanje površinu od 1,6 mil.
ha. Sve kad fo; uprava šuma ovakav zadatak
mogla preuzeti i riješiti, ipak bi se
s prvim rezultatima moglo računati tek u


404


daljnoj budućnosti, a na to industrija ne
može čekati. Tu leži glavni razlog, zašto
se rješenje traži izvan domene šumarstva.
Inđustrja celuloze i papira već duže vrijeme
vrši propagandu vještačkog uzgoja
torzorastućih vrsta na polupoljoprivrednoj
osnovi. Za takovu je svrhu prikladno razmjerno
malo vrsta drveća: topola, eukaliptusi
i nekoje crnogorične egzote.


U ovoj akciji naravno ne dolaze u obzir
alpinski i predalpinski predjeli, jer se
tamo može provod ti samo potrajno gospodarenje
dugačkih proizvodnih ciklusa
po diktatu hidroloških, pedoloških, klimatskih
a djelomično i socijalnih uvjeta. Sjetimo
se samo najnovije užasne katastrofe,
koju su izazvali odroni zemljišta i bujice
na gornjoj Piavi kod Belluna (Dolomitne
Alpe) te potpuno razorili nekoja sela
i gradić Longarone na sastavu Zoldo i
Vainot-doline (bi zu 3.000 mrtvih) kod
masiva Marmolate (3,642 m). Općenito
uzevši i bez obzira na ovaj kataklizam
stanje u području Alpa nije mnogo bolje
od onog u južnim krajevima poluotoka. U
alpskom predgorju nalazimo danas svuda
na visinskom pojasu 600—700 m. napuštena
seoska gospodarstva. Osiromašenje
je zemljišta zajedno s nepovoljnim saobraćajnim
vezama dovelo do toga, da je
tamo svaka poljopr´vredna ekonomija postala
nerentabilna. Stanovnici sada napuštaju
rodne krajeve i traže zaposlenje u
industriji. Nastaje novo pitanje, što treba
učiniti s napuštenim poljoprivrednim zemljištima.
Pokušajmo promotriti mogućnost´
prema sadanjem planu s obzirom na
pojedine vrste drveća.


1. Uzgoj topola
Prof. G. P i c c a r o 1 o, koji je kao svoje
životno djelo izradio plan dugoročnog
snabdijevanja industrije celuloze, uzima u
račun, da se industrijski uzgoj topola (izvan
šume i u malim seoskim posjedima)
može u pađskoj nizini povećati od današnjeg
prihoda 1,5 mil. m8 na 3,— mil. ms
god´šnje tj. na dvostruko. Po njegovom se
m´šlieniu ovo može postići na današnjim
kulturama primjenom uzgojnih i zaštitnih
mjera kao što je upotreba ´sključivo otpornih
(selekcioniranih) klona, intenzivno
suzbijanje insekata i drugih štetnika ltd.
To naročito važi za sitna seoska gospodarstva,
koja naginju tome, da umjesto
uobičajenog turnusa od 12—14 godina




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 61     <-- 61 -->        PDF

skrate proizvodno vrijeme na 7—-8 godina,
kako bi što prije mogla doći do novaca.


Daljnje mogućnosti pruža proširenje
uzgoja topola na t. zv. granična zemljišta,
napose na prve kulture nakon odvodnje
starih močvara. Osim toga treba kod
vjetroforanih pojaseva prema ovom planu
dosadanje vrste kao što su platana, dud


i bagrem zamijeniti topolama. Na taj se
način predviđa, da se uz prosječni prirast
na masi od 15 m3/ha današnji godišnji
prihod u sjevernim krajevima poveća za
oko 450.000 ms.
Topole međutim treba proširiti i u srednjem
te u južnom dijelu Apeninskog poluotoka.
Plan prof. Piccarola predviđa najprije
odvodnjavanje i izvedbu vjetroforanih
pojaseva. Za topolove kulture u južnim
krajevima mogu doć´ u obzir samo
otporni primjerci s dugačkim trajanjem
vegetiranja. Ovi zbog svog ranog listanja
i podržavanja vegetiranja do u kasnu jesen
mogu bez gubitaka izdržati nedaće
ljetne suše. Kod korišćenja sv h danih mogućnosti
i kod intenzivnog pošumljava^ja
linija duž puteva i vodotoka mogle bi nove
kulture u Srednjoj i Južnoj Italiji godišnje
proizvoditi toliko koliko i u Piemontu,
dakle opet 450.000 m3.


2. Uzgoj eukaliptusa
Dosadanja su iskustva s ovom skupinom
australskih vrsta dala izvanredne rezultate.
Vještačkim se uzgajanjem mogu
proizvesti stabla i do 60 m visine. Prirast
po masi je ogroman, pa neki računaju, da
se može podići čak i na 100 m3 po hektaru.
Drvo je ovih vrsta tvrdo i kompaktno,
vrlo otporno protiv svih atmosferskih
nepogoda. Osim toga znatan sadržaj na
smolama i eteričnim uljima daje ovom
drvetu visoki stepen rezistencije i kod
građevina u vodi te plovnih objekata. Tako
je poznato, da Eucalyptus marginata
(engl, jarrah — wood) pokazuje kod stupova
pod vođom (morem) tek neznatne


indikacije napadaja morskih ksilofaga.
Upravo tu vrstu smatra G. A. Julius
što se tiče trajnosti jednom od najboljih
vrsta u Australiji za građevne svrhe.
(Ipp´Or. A. L. Howard: A.Manual of the
Timbers of the World, — their Character
risitics and Uses, III. Edit., London, 1948).
Ta su svojstva trla odlučna, kad -su
osnivane velike plantaže vrsta eukalitpusa
u sub tropskim i tropskim predjelima
Angole, Argentine, Brazilije i Južne Afrike
te u sjevernom umjerenom pojasu Kalifornije
i Spanije. Postoje dapače uvjSti,
da se uzgojem aukaliptusa u Maroku ni


šta manje nego 40.000 ha pjfščanog sterilnog
zemljišta ličini produktivnim.


Drvo se eukaliptusa do sr. da pretežno
upotrebljavalo u građevinarstvu a naročito
za rudničke podgrade ali u novije vrijeme
sve više prodire i u proizvodnju celuloze.
Što vše u izđanačkom obliku uzgoja
pruža industriji celuloze gotovo neslućene
mogućnosti. Stoga su i tvornice
umjetne svile već uzele u svoje ruke uzgoj
eukaliptusa i osnovale veće kulture u
Apuliji, Lukaniji i Siciliji.


Prvi rezultati vještačkog uzgoja eukaliptusa
na Apeninskom poluotoku nisu
jednaki za sve vrste. Tako drvo E. globulus
pokazuje slabije kvailtete od drva E.
rostrata i navedene vrste E. marginata.
Međutim se prvi pokusi moraju primiti s
izvjesnom suzdržljivošću, pa se još danas


o kvaliteti drveta ne može donijeti definitivan
sud. Industrija je celuloze osnovala
specijalne institute, koji vrše pokuse s pojedinim
vrstama, da bi konačno mogli donijeti
preporuke za uvođenje najpovoljnije,
— dakako u uzgojnom i tehnološkom
pogledu. Izvjesno ograničenje predstavlja
svakako opasnost od studeni, ali se ipak
mnogo radi i to ne bez uspjeha, da se uzgoje
vrste otporne na hladnoću (mraz).
Tako na pr. pređleže izvješća, prema kojima
su se mlade biljke u Firenzi, dakle
u Srednjoj Italiji, pokazale vrlo rezistentne
za vrijeme velike studeni u februaru
1956. god. kad je temperatura bila pala
na —8°C.
Plan prof. Piccarola predviđa, da bi uz
prosječn´ godišnji prirast na masi od 20
nvVha mogle -kulture eukaliptusa obuhvatiti
prostor od najmanje 50.000 hektara.
Prema tome bi godišnje mogle proizvoditi
oko 1 mil. m3.


3. Uzgoj četinjača
Oko 40°/o stanovništva Apeninskog poluotoka
živi u vrlo oskudnim uvjetima života
obrađujući krajnje siromašna gotovo
neproduktivna zemljišta. Ta zemljišta treba
prema navedenom planu privesti šumskoj
kulturi tj. pretvoriti ih u sirovinsku
bazu drvoprerađivačke industrije. Za njihovo
pošumljen je prema dosadan j im rezultatima
istraživanja odlično mogu poslužiti
nekoje vrste brzorastućih četinjar
vih egzota. One se mogu uzgajati na bazi
polupoljoprivrednih metoda u izravnom
miješanju s travom i žitaricama, u kojem
slučaju nalaze vrlo pogodne uvjete razvoja
uslijed poljoprivredne obrade (preoravanje,
meliorac.je, đubrenja i si.). Kao
najpovoljnije se vrste navode: