DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 62     <-- 62 -->        PDF

a) Cedrus atlanüca — rezultati prove


denih eksperimenata pokazuju, da drvo


ovog cedra daje izvanredno dobre furnire


naročito ako potječe od stabala iz mješa


vine s borom P. strobus. Ipak je potreb


no oprezno kresanje donjih grana.


b) Chamaecyparis Iawsoniaiia — poka


zuje jaku sposobnost prilagođivanja na si


romašn.jim tlima. U industriji su vrlo ci


jenjena njezina vlakna.


c) JLarix sp. — u obzir dolazi L. leptolepis
i europasa. Stabla uzgojena u nižim
položajima pokazuju kod kratkih ophodnja
karakteristična svojstva, koja ih čić.ie
prikladnima za industrijsku preradu. S
gleđ šta proizvodnje celuloze drvo ovih
vrsta ima dobra makar i nešto gruba vlakna.
Kod nižih položaja treba svakako iskoristiti
nagli rast u mladosti. Preporuča
se uzgoj usmjesi s P. strobus i P. Douglasii
s tim, da se ariševa stabla izvade već
kod prvog proređivanja.


d) Pseudotsuga Douglas! — preporuča
se varijetet viridis, koji u Italiji daje velike
prihode na masi i to vrlo dobre kvalitete.
Osim toga ima dobre uspjehe i kod
prirodnog pomlađenja.


4. Prethodni radovi
Prema specijalnom programu za područje
Sjeverne Italije mogao bi uzgoj
brzorastućih vrsta četinjača putem pošumljavanja
predalpinskog i apeninskog
pribrežja (angažovanjem zemljišta samo
iz dosadanje poljoprivredne eksploatac je
i pnd:zan-´em ale;a uz putene i vodotoke)
zauzeti prostor od okruglo 80.000 hektara.
Kod iskorišćavanja prirasta 20 mVha proizvodilo
bi se godišnje 1,600.000 m3. U
Srednjoj i Južnoj Italiji (analogni zahvati
kod bon fikacija) površina b; novih sastojina
četinjača iznosila 100.000 hektara. Uz
prirast od 15 ms/ha ove bi sastojine proizvodile
godišnje 1,500.000 m*.


Na čitavom bi dakle teritoriju Italije
prema ovom planu iznosila proizvodnja
novh kultura brzorastućih četinjača
ukupno (1,6 + 1,5) okruglo 3,1 mil. m3.
Dodamo li ovamo prihode od intenzivnijeg
uzgoja topola s godišnjih 2,4 mil. m3 i
eukaliptusa s godišnjih 1 mil. m3, onda dobivamo
sveukupnu količinu sječne mase
od 6,5 mil. m3. Manjak na sirovini bi time
bio pokriven.


Da bi se ovaj zamašni plan mogao
ostvariti talijanska je drvna industrija
prije nekoliko godina izvršila opsežne
predradnje u području naučno-istraživ&čkog
rada. Te su slijedeće:


1) Inst´tut za topolu, koji je prije više
godina osnovala jedna tvornica papira sa


sjedištem u Casale Montferrato prešao je


1952. godine u ruke Saveza za celulozu i


papir (Ente Nazionale per la Cellulosa e


per la Carta) i ušao u sastav Centra za


poljoprivredna i šumarska istraživanja


(Centro di Sperimentizione Agricola e Fo


restale) u R mu.


2) Osnovan je specijalni institut za
šumske biljke (L´ istituto Nazionale per
Piante da legno) sa sjedištem u Millerose
kod Torina sa zadatkom, da vrši pokuse
s brzorastućim vrstama. Budući da u
istom mjestu postoji i poljopr vredna
ogledna stanica, omogućena je stalna suradnja
između poljoprivrede i šumarstva.


3) Uređen je istraživački objekt u mje


stu Ternavasso (kod Torina). Tamo se u


naročitom biljevištu od 170 hektara ispi


tuju sve metode uzgoja, njegovanja i đu


brenja.


Spomenuti je Centar za poljopr´vredna
i šumarska istraživanja u Rimu obuhvatio
5 raznih specijalnosti: ekologiju, biologiju,
zaštitu bilja, tehniku uzgoja i drvnu
tehnologiju. Vrlo se intenz vno bavi pitanjem
uvođenja eukaliptusa. Uredio je i
»Populetum mediterraneum«, u kom se
uzgajaju razne suvrste i rase topola iz
Južne Evrope, Bliskog Istoka i Sjeverne
Afnke. Naravno, da se u istom zavodu
vrše i studije o mogućnostima uvođenja
brzorastućih četinjača osobito P. rad a ta
i duglazije.


Dr Stjepan Frančiškovič


ISKUSTVA U UZGOJU DUGLAZIJE
U ČSSR


Posljednjih nekoliko godina počinje se
prema programu za ttbrzanu proizvodnju
drvnih masa četinjača u većoj mjeri uzgaisti
duglaaMa-, koja spada bez sumnje
među vrste četinjača, koje najbolje prirašćuju.
Međutim i prigodom unošenja ove
vrste pojavljuju se također negativne
strane. Radi se ovdje u glavnom o ugibanju
duglazije već u rasadnicima, kao i o
gubicima na sadnicama nakon sadnje u
kulture. Uzroci ugibania se objašnjavaju
na razne načine, nekada lošom provenijencom
sjemena, a nekad glj vičnim oboljenjima,
čini nam se, a zato imamo i dokaze,
da je ispravnom brigom oko sjetve,
njege biljaka, školovanja, vađenja i sadnje
sadnica moguće u velikoj mjeri izbjeći
gubitke ili ih potpuno uklon ti.


Sjeme duglazije se kod nas radi kontinuiteta
u proizvodnji sadnica uvozi iz
SAD i cijena mu je visoka i ona predstavlja
za našu zemlju u akciji za ubrzanje