DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 64 <-- 64 --> PDF |
đutim nije moguće dati neke tačne vremenske direktive. To je prije svega stvar osjećanja stručnog rukovodioca, da odredi, kako treba gredice zasjenjivati potpuno ili djelomično, kada ih treba otkriti. Ovdje možemo navesti samo nekoliko principa. U jesen posijane površine ostavljamo zasjenjene sve dok ne zapadne snijeg. Na proljeće ostaju gredice najprije nepokrivene. U to vrijeme, nakon kopnjenja snijega u proljeće, tlo se između redova praši i uklanja tvrda zbijena kora na tlu. Odmah zatim pokrivamo gredice rogozovim sjeniiima ili granjem, (kod upotrebe granja moramo paziti, da biljčice ne budu kod micanja pritisnute k zemlji). Vrijeme potpunog zasjenjenja traje sve do masovnog klijanja tj. oko 2 do 3 tjedna. Zatim na gredicama postepeno smanjujemo zasjenu, i to tako, da su istom u polovici kolovoza sjenila potpuno uklonjena. Razne vremenske prilike ne samo da ubrzavaju ili smanjuju zasjenjivanje, nego određuju i stupanj zasjenjivanja u pojedinim periodima. Za vlažnog i toplog vremena potrebno je smanjivati zasjenu. Za intenzivnog sunčanog vremena treba i samo na kratko vrijeme potpuno zasjeniti. Kod duglazije moramo imati stalno na pameti, da je to vrsta drva, koja brzo i mogo transpirira, tj. da brzo isparava i uvene. Povenuće biljaka onda povisuje dispoziciju prema gljivičinim oboljenjima.. Najveća je grješka, do koje u praksi dolazi, da se biljke i sadnice za pr´elaznog toplog i sunčanog vremena u proljeće prerano oslobode zasjene. Štititi od povećane transpiracije je nužno ne samo kod viših temperatura u ljetu, nego također u zimi i naroč´to u pretproljeću. U tom vremenskom periodu se dešavaju toplinske promjene, pojave zime, sunčani dani a također i mrazevi. Duglazija probuđenog života intenzivno transpirira, ali iz smrznutog tla ne može nadomjestiti potrošenu vodu i ugiba uslijed fiziološke suše. Zato je potrebno u proljeće razvoj biljaka duglazije zasjenjivanjem kočiti. S prašenjem se počinje odmah nakon kopnjenja snijega, kako smo već naveli. Prašenje se opetuje u prvoj polovini ljeta uvijek nakon četrnaest dana, a kasnije samo jednom mjesečno. Tokom vegetacijskog doba praši se šest do osam puta. Za suhog se ´ljeta praši češće i više nego za vlažnog. Najpogodnije je prašenje vršiti ježevima ili rotacijskim prašačima. Školovanje biljaka: Kod jesenskih sjetvi možemo biljke školovati već u prvoj godini i to u polovini kolovoza. Kod pro ljetnih sjetvi školujemo biljke istom u drugoj godini. Ukoliko biljke školujemo u proljeće, moramo voditi brigu da to bude najkasnije od svih vrsta ćetinjara. Glavni princip je, da bilj´ke odmah nakon vađenja dođu ponovo u tlo gredice. Ako se korijenje prosuši i samo malo, ima to škodljive posljedice i biljke često ugibaju. Na mehanička oštećenja korijenja je prema nekim autorima duglazija manje osjetljiva nego druge vrsti drva. Tvrdi se da dugački dijelovi kor jenja mogu bi ti kod školovanja podrezani. Prema dru gim autorima međutim duglazija je vr^p osjetljiva na mehanička oštećenja i to naročito kod dobro uzraslih biljaka. Nije još provjereno, koja je od ovih tvrdnji ispravna. Najpogodnije za školovanje bilja´ka du glazije je vrijeme ´kada se pupovi upravo počinju razvijati (zelenjeti) ili kada su već barem značajno nabrekli. Tada je već korijenje u punom rastu. Za školovanje je moguće upotrijebiti kojugod kod nas upotrebljavam! napravu za školovanje biljaka a´l´ se ne dozvoljava upotreba kolčića. Kod školovanja se preporuča tlo na gredicama prignojiti kompostom. Nakon školovanja se moraju sadnice navlažiti. Sadnice se školuju u razmaku od 15 cm. Osjetljivost duglazije prema suši i prema punom sunčanom svjetlu iziskuje, da se školovane sadnice zasjene. Vađenje sadnica za sadnju: Jesensko vađenje sadnica je nepogodno. Sadn´ce za sadnju u kulture vadimo u proljeće, i to u vrijeme, kada se pupovi počinju zelenjeti i kad se na korijenima javljaju bijele kapice. Za sadnju moraju b;t.i sadnice bezuslovno svježe, nesmiju biti ni malo uvenute, zato moramo također što je moguće više skratiti vrijeme od vađenja do sadnje sadnica. Uobičajeni način upotrebljavan kod drugih vrsta drva, kada se u zalihu izvaiđi velika količina sađn´ca, koji se utrape sve do upotrebe, kod duglazije je nepovoljan. Isto tako manipulacija s izvađenim sadnicama mora biti brižljivi] a nego kod drug´h vrsta drva. Korijenje nesmije zasušiti i mora biti stalno podržavano u vlažnoj zemlji (treset i si.). Kod prevoza na veću udaljenost koja nije nikad osobito poželjna (zato je također najpovoljnije osnivati rasadn´ke za duglaziju u blizini površina određenih za sadnju sadnica) se pogodno upotrebljavaju etilenske vrećice u koje može biti na dno nasuta zemlja koja drži vlagu. ZAKLJUČAK: Kako je iz prednjeg očito, duglaz´ja zahtijeva posebnu brigu, koja nije uvijek uobičajena kod domaćih |