DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 64     <-- 64 -->        PDF

đutim nije moguće dati neke tačne vremenske
direktive. To je prije svega stvar
osjećanja stručnog rukovodioca, da odredi,
kako treba gredice zasjenjivati potpuno
ili djelomično, kada ih treba otkriti.
Ovdje možemo navesti samo nekoliko
principa. U jesen posijane površine ostavljamo
zasjenjene sve dok ne zapadne
snijeg. Na proljeće ostaju gredice najprije
nepokrivene. U to vrijeme, nakon kopnjenja
snijega u proljeće, tlo se između
redova praši i uklanja tvrda zbijena kora
na tlu. Odmah zatim pokrivamo gredice
rogozovim sjeniiima ili granjem, (kod upotrebe
granja moramo paziti, da biljčice
ne budu kod micanja pritisnute k zemlji).
Vrijeme potpunog zasjenjenja traje sve
do masovnog klijanja tj. oko 2 do 3 tjedna.
Zatim na gredicama postepeno smanjujemo
zasjenu, i to tako, da su istom u
polovici kolovoza sjenila potpuno uklonjena.
Razne vremenske prilike ne samo
da ubrzavaju ili smanjuju zasjenjivanje,
nego određuju i stupanj zasjenjivanja u
pojedinim periodima. Za vlažnog i toplog
vremena potrebno je smanjivati zasjenu.
Za intenzivnog sunčanog vremena treba


i samo na kratko vrijeme potpuno zasjeniti.
Kod duglazije moramo imati stalno
na pameti, da je to vrsta drva, koja brzo
i mogo transpirira, tj. da brzo isparava i
uvene.


Povenuće biljaka onda povisuje dispoziciju
prema gljivičinim oboljenjima.. Najveća
je grješka, do koje u praksi dolazi,
da se biljke i sadnice za pr´elaznog toplog
i sunčanog vremena u proljeće prerano
oslobode zasjene. Štititi od povećane
transpiracije je nužno ne samo kod viših
temperatura u ljetu, nego također u zimi
i naroč´to u pretproljeću. U tom vremenskom
periodu se dešavaju toplinske promjene,
pojave zime, sunčani dani a također
i mrazevi. Duglazija probuđenog
života intenzivno transpirira, ali iz smrznutog
tla ne može nadomjestiti potrošenu
vodu i ugiba uslijed fiziološke suše.
Zato je potrebno u proljeće razvoj biljaka
duglazije zasjenjivanjem kočiti.


S prašenjem se počinje odmah nakon
kopnjenja snijega, kako smo već naveli.
Prašenje se opetuje u prvoj polovini ljeta
uvijek nakon četrnaest dana, a kasnije
samo jednom mjesečno. Tokom vegetacijskog
doba praši se šest do osam puta. Za
suhog se ´ljeta praši češće i više nego za
vlažnog. Najpogodnije je prašenje vršiti
ježevima ili rotacijskim prašačima.


Školovanje biljaka: Kod jesenskih sjetvi
možemo biljke školovati već u prvoj
godini i to u polovini kolovoza. Kod pro


ljetnih sjetvi školujemo biljke istom u
drugoj godini. Ukoliko biljke školujemo
u proljeće, moramo voditi brigu da to bude
najkasnije od svih vrsta ćetinjara.
Glavni princip je, da bilj´ke odmah nakon
vađenja dođu ponovo u tlo gredice. Ako
se korijenje prosuši i samo malo, ima to
škodljive posljedice i biljke često ugibaju.


Na mehanička oštećenja korijenja je


prema nekim autorima duglazija manje


osjetljiva nego druge vrsti drva. Tvrdi


se da dugački dijelovi kor jenja mogu bi


ti kod školovanja podrezani. Prema dru


gim autorima međutim duglazija je vr^p


osjetljiva na mehanička oštećenja i to


naročito kod dobro uzraslih biljaka. Nije


još provjereno, koja je od ovih tvrdnji


ispravna.


Najpogodnije za školovanje bilja´ka du


glazije je vrijeme ´kada se pupovi upravo


počinju razvijati (zelenjeti) ili kada su


već barem značajno nabrekli. Tada je već


korijenje u punom rastu. Za školovanje je
moguće upotrijebiti kojugod kod nas upotrebljavam!
napravu za školovanje biljaka
a´l´ se ne dozvoljava upotreba kolčića.
Kod školovanja se preporuča tlo na gredicama
prignojiti kompostom. Nakon školovanja
se moraju sadnice navlažiti. Sadnice
se školuju u razmaku od 15 cm.
Osjetljivost duglazije prema suši i prema
punom sunčanom svjetlu iziskuje, da se
školovane sadnice zasjene.
Vađenje sadnica za sadnju: Jesensko
vađenje sadnica je nepogodno. Sadn´ce za
sadnju u kulture vadimo u proljeće, i to
u vrijeme, kada se pupovi počinju zelenjeti
i kad se na korijenima javljaju bijele
kapice. Za sadnju moraju b;t.i sadnice
bezuslovno svježe, nesmiju biti ni malo
uvenute, zato moramo također što je
moguće više skratiti vrijeme od vađenja
do sadnje sadnica. Uobičajeni način upotrebljavan
kod drugih vrsta drva, kada
se u zalihu izvaiđi velika količina sađn´ca,
koji se utrape sve do upotrebe, kod duglazije
je nepovoljan. Isto tako manipulacija
s izvađenim sadnicama mora biti
brižljivi] a nego kod drug´h vrsta drva.
Korijenje nesmije zasušiti i mora biti
stalno podržavano u vlažnoj zemlji (treset
i si.). Kod prevoza na veću udaljenost koja
nije nikad osobito poželjna (zato je također
najpovoljnije osnivati rasadn´ke za
duglaziju u blizini površina određenih za
sadnju sadnica) se pogodno upotrebljavaju
etilenske vrećice u koje može biti na
dno nasuta zemlja koja drži vlagu.


ZAKLJUČAK: Kako je iz prednjeg
očito, duglaz´ja zahtijeva posebnu brigu,
koja nije uvijek uobičajena kod domaćih