DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Vidljive razlike zamjećuju se kod grupe »ostali lišćari« i kod četinjara.
Predviđa se gotovo dvostruki porast proizvodnje rezane građe kod prvih, a
osjetno smanjenje proreza kod četinjara, radi njihovog intenzivnijeg korištenja
u kemijskoj.preradi drveta (proizvodnja celuloze).


Koliko god se ne predviđaju značajnije promjene u količini rezane građe,
računa se sa bitnim izmjenama sadašnjeg stanja u ovoj djelatnosti. Poslovni
rezultati u ovoj proizvodnji su u potpunoj suprotnosti s interesima zajednice.
Nerentabilnu ili nedovoljno rentabilnu pilansku proizvodnju nije više moguće
podržavati. Umjesto subvencija ona je u situaciji da daje društvu daleko veće
prihode, da bude nosilac najpozitivnijihu. privrednih kretanja u sadašnjoj fazi
našeg industrijskog razvoja. Svako zadovoljavanje s polovičnim rješenjima bilo
bi čisti privredni gubitak i nema nikakvog objektivnog razloga da ne idemo
na optimalna rješenja, koliko god nam to materijalne snage dozvoljavaju. Stanje
u našoj pilanskoj proizvodnji je takvo da su neodržive dosadašnje metode koje
su omogućavale životarenje iz godine u godinu. Kroz najniže osobne dohotke,
koji su upravo u ovoj djelatnosti gotovo dvostruko niži od prosjeka u industriji,
kroz oslobađanje bilo kakvih davanja zajednici, potpuno se zamagljuje društvena
interesantnost rezane građe kao atraktivnog izvoznog proizvoda. S druge strane
on to stvarno može biti. Krajnje je vrijeme da se društvu prezentiraju u punoj
realnosti takve analize koje će pokazivati da se po uslovima privređivanja ova
djelatnost može potpuno uklopiti u sistem i podržavati ga, da će omogućavati u
tolikoj mjeri zadovoljavajuću akumulativnost koja će podmiriti njene osnovne
potrebe na proširenoj reprodukciji i održavanju na najvećem tehničkom i tehnološkom
nivou. Takav nivo nije moguće postići samo korištenjem unutarnjih
rezervi i slabosti sadašnjih kapaciteta, manjim rekonstrukcijama uz zamjenu
dotrajalih strojeva. Orijentacija mora biti na takva rješanja, koja će predstavljati
objektivno najbolje mogućnosti, od kojih će društvo imati najveću korist.


Nema sumnje da će vrlo brzo morati doći do daleko značajnijih koncentracija
raspoložive pilan. oblovine i njene prerade na neuporedivo manjem broju
proizvodnih kapaciteta i da će samo takvo usmjeravanje omogućiti punu primjenu
mehanizacije u ovoj djelatnosti, a kroz to i maksimalnu produktivnost.
Samo će tako opremljeni preradbeni kapaciteti biti u stanju da se rentabilitetom
svoje proizvodnje suprostavljaju normalnim tendencijama porasta proizvodnih
troškova u kojima ni odgovarajuće oscilacije cijena osnovnoj sirovini neće zadavati
naročite probleme, a jednako tako ni trendovi ličnih dohodaka.


Uz ove promjene neminovne su i one koje se odnose na osnovne tehnološke
postavke pilanske prerade i krajnju namjenu ove proizvodnje. Pilanska prerada
u sve većoj mjeri postaje proizvodna faza kooperativnog značaja u sistemu odgovarajuće
finalizacije. Ona je ustvari industrijska proizvodnja sastavnih elemenata
za pojedine finalne proizvode, jer je u stanju da na najrentabilniji način
organizira ovu fazu prerade. Sto se prije prijeđe ovakvoj preradbenoj orijentaciji,
utoliko će se ranije postići napred spomenuti rezultati. Na pragu smo
nekoliko takvih rješenja (Lika, Kordun, područje Vinkovaca, pa i Gorski Kotar).
Negdje još uvijek dominiraju dosadašnja poimanja, a negdje se stalo na
komprimisu, sve zbog užih, lokalnih interesa. Neophodno je isforsirati samo jedno
savremeno pilansko postrojenje, da više nego očigledno dokaže sve prednosti
ovakve proizvodne orijentacije.