DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 61     <-- 61 -->        PDF

da će dobiti veći prirast. Rasadnička proizvodnja odvijala se do sada uz primenu
matičnjaka i proizvodnju sadnica tipa 1/1, sa kojima su vršili pošumljavanje.


Stare kulture su pretežno podignute sa cv. P. marilandica, P. serotina, P.
regenerata a u južnim delovima i P. pyr. thevestina.


Zadnjih par godina uvezli su i nove kultivare i klonove i danas u rasadnicima
imaju pored gornjih topola još:


P. canadensis hybrid B-12, B-6, B-24
P. vernirubens
P. bachelieri (p. robusta)
P. 1-214
P. veltheimeipappel
P. gelrica.
Najbolji se pokazao klon 1-214.
Nakon posete Jugoslaviji 1962. godine grupe bugarskih stručnjaka i posete
Italiji, u ovoj godini se na nekoliko mesta pristupilo osnivanju plantaža topola
sa poljoprivrednim međukulturama na razmaku 6 X 6 m, i osnivanju rasadničke
proizvodnje »metodom ožilište — rastilište« — u cilju proizvodnje sadnica
2/2 i 2/3. Smatraju da je italijanski i naš metod bolji od dosadašnje njihove
prakse.


Prema jednom orijentacionom planu žele do 1980. godine osigurati iz plantaže
topola godišnju proizvodnju od 780.000 m3 bruto mase topola i vrba.


Prirodni uslovi za podizanje novih resursa topola i vrba osobito su povoljni
u slivu Dunava i Marice. Veći deo novih (kao i starih) zasada topola ima i
imaće pretežno zaštitno-proizvodni karakter u obalnom području, a manji
(cea 30´%) činiće plantaže topola sa poljoprivrednim međukulturama.


Što se linijskih zasada tiče tj. sadnje topola i vrba uz prirodne vodotoke
i kanale mogućnosti su znatne u skladu sa dužinama vodotoka i kanala pogodnih
za uspevanje topola, prema nadmorskim visinama i to:


Od 0—200 m nad morem 5.688 km
Od 201—600 m nad morem 4.099 km
Iznad 600 m 1.808 km


Ukupno: 11.590 km


Realizacija programa osnivanja linijskih zasada je već u toku, te se zapaža
masovna sadnja topola uz vodotoke i uz kanale.


Brzorastući četinari


Beli bor domaće provenijence ima u mnogome karakter brzorastućeg četinara
za odgovarajuća staništa na silikatnoj podlozi i sa njime kao i brezom
u mešovitom rasporedu već masovno rade. Reaguje dobro na obradu zemljišta
(pripremna obrada i okopavanje). Sa stranim četinarima postavljeni su ogledi
1949. godine na manjim površinama i to sa sledećim vrstama:


Duglazija — Pseudotsuga taxifolia v. viridis (Vašington),


Sudetski ariš — Larix europea f. sudetica (ČSSR),


Japanski ariš — Larix leptolepis (Francuska),


Vankuverska jela — Abies grandis (Vašington),


473