DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Stanica u tom smislu predstavlja stalno
područje kontinuiranog prstenovanja vođeno
naučno-planski i sistematično, a postojanost
rada i kontinuitet kod rada mogu
kod takve naravi posla dati rezultate. Djelatnost
Stanice proširila se i na nama interesantna
područja užeg dalmatinskog područja.


Kod rada sa mrežama može uletjeti po
koja ptica sa stranom oznakom na prstenu^
općenito uzevši kod svakog novog postavljanja
mreža ne može se opsolutno znati


DA LI JE PERUĆICA


Od vremena do vremena naša dnevna
i nedeljna štampa objavi po koji članak


o prašumi »Perućici« i »čudima« što ih
ona krije u sebi. Upravo su napisi ovakve
naravi informirali (dezinformirali) čitaoce
da skoro i nije potrebno pobliže objašnjavati
geografski smještaj, opis i raritet Perućice.
Dovoljno je bilo samo spomenuti
ime Perućice pa se većina čitalaca s podozrenjem
i strahom mogla sjetiti da je
ona negdje zagrljena masivima Volujaka,
Maglica i Sniježnice i da se u njoj vodi i
smjenjuje divlja igra prirode »nepoznata«
i možda »jedinstvena« u svijetu.
Ove su priče o Perućici išle datle da su
i neki strani novinari postavljali pitanja
odgovornim šumarskim stručnjacima koji
rade na tom području o životu majmuna
i otrovnih zmija (šargana) u ovoj prašumi!
Ili pak jedna strana ekskurzija đaka, kada
je došla na Tjentište, bila je tako opremljena
oruđem za presijecanje, zaštitnim
odijelima i naoružanjem kao da će
se, u najmanju ruku, kretati kroz džungle
Amazonije u kojima sa svakoga i iza svakoga
stabla vreba opasnost.


Radi tačnog informiranja čitalaca možda
bi bilo potrebno i putem dnevne štampe
kazati pravu istinu o ovoj našoj prašumi.


Ona se nalazi na području Nacionalnog
parka »Sutjeska« sa desne strane istoimene
rijeke poznate po legendarnoj bitci za vrijeme
V-te neprijateljske ofenzive.


Zatvorena prirodnim granicama Dragog
Sedla, Sniježnice, Maglica i Prijevora, te
obroncima Volujaka, prašuma Perućica se
nalazi na nadmorskoj visini od cea 800—
—2.300 metara sa površinom od 1.234 ha
i drvnom masom od 700—1.350 po ha.


Nedavno sam obišao ovu našu poznatu
šumu prašumskog oblika pa bih iznio svoj
dojam o njezinim iprašumskim karakteristikama,
te i mišljenje da li je Perućica
prašuma ili ne. No radi lakšeg razumijevanja
potrebno je prvo definirat; šumu
prašumskog oblika, a onda iznijeti stanje


što će se uloviti u toku jednog dana, a pogotovu
su razlike u prstenovan ju po vrstama
od godine do godine u istim mjesecima
i na istim lokalitetima.


Ornitološka stanica uz modernu i suvremenu
opremu predstavljati će stanicu
evropskog tipa na kojoj će se osim metode
prstenovanja, njegovati i ostale metode
proučavanja ptica, te će se na taj način
vidljivo širiti za nas važna naučna dokumentacija.


Ljubica Štromar prof.


PRAŠUMA ILI NE?


u kome se .prašuma Perućica danas nalazi,
te i njezin momentani status u sklopu
Nacionalnog parka »Sutjeska«.


Pod prašumom se razumijeva iskonska
prirodna šuma autohtonih vrsta drveća,
grmlja i prizemnog rašća, potpunoma sačuvana
od utjecaja čovjeka i njegovih pratioca
(stoke i drugog), i u kojoj se održala
biološka ravnoteža kao funkcija određenog
klimata.


Doduše, postoje u šumarskoj nauci različite
definicije prašume, no ova bi, po
prilici, bila kompromis -pa i sukus svih
definicija brojnih autora. Možda je potrebno
istaći da šume prašumskog tipa, nažalost,
još nijesu dovoljno proučene i u buduće
će sve biti manje, jer ih je ljudska
civilizacija potisla i ograničila na sasvim
mala područja.


Neupuštajući se u analizu tropskih i
suptropskih prašuma Afrike, Južne Amerike
i Azije, te prašuma krajnjeg sjevera
Amerike i euroazijskog kontinenta, koje se
danas zbog sve veće potražnje drveta na
nacionalnim i svjetskim tržištima, usput
rečeno, sve više potiskuju i eksploatišu


— prašume Evrope polako ali sigurno gube
elemente prašuma i poprimaju odlike, prije
svega, gospodarskih (ekonomskih) šuma,
a onda nacionalnih parkova, rekreativnih
i zaštitnih šuma, koje imaju i moraju imati
sasvim druge statuse od šuma prašumskog
tipa. Danas je u Evropi prava atrakcija
naći po čovjeku nedirnutu, iskonsku
šumu, ili kako se to stručno kaže, primarnu
prašumu, jer su potrebe ljudi za drvom i
njegovim prerađevinama toliko narasle da
su nekada bogate zemlje Evrope na šumama
ovakvog tipa, ili ih svele na minimum,
ili su ostale bez njih.
Istina poznate evropske prašume u Alpama,
Karpatima, Tatrama i poznata prašuma
Bjelovješka su sekundarne prašume,
koje definira znatan utjecaj čovjeka i njegovih
pratioca, ali to nije ono što bi za
današnju nauku i praksu i uopšte civilizirane
ljude ovoga vijeka predstavljalo
pravi raritet prirode.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Moglo bi se gotovo sa sigurnošću reći
da ovo danas nije bosanska prašuma Perućica.
U vezi sa određivanjem statusa ove
šume prašumskog oblika održano je kod
nas više stručnih sastanaka, diskusija i
objavljeno niz stručnih, pa i naučnih rasprava,
što je sve skupa imalo za cilj da se
ona izdvoji kao poseban rezervat, da joj
se dade iposeban tretman i da služi na
naučno istraživački rad naučnim radnicima
i .stručnjacima određenih specijalnosti.
Ona bi po svome prirodnom položaju, po
svojoj jedinstveno prirodno izdvojenoj i
planinskim masivima oivičenoj cjelini, po
vrstama drveća (dominiraju bukva, jela i
smreka sa svojim pratiocima prizemnog
rašća), po velebnom izgledu stabala, po
dirvljafii i drugim životinjskim svijetom
koji je sastavni dio šume i po još uvijek
malo izraženom utjecaju čovjeka mogla to
da bude, ali dokle?


U jednom našem nedeljnom listu se
moiglo pročitati da u prašumu Perućicu
»ljudska noga nije nikada stupila«. Ovo ne
stoji!


Najsudbonosnija bitka jugoslavenskih
partizana u junu 1943. godine odigrala se
na ovom području, a prašuma Perućica
pripada užem području rijeke Sutjeske i
po tom je osnovu ušla u sastav Nacionalnog
parka »Sutjeska«, te joj je po ovome
i zakonom reguliran status kojega 1. član
glasi: »U cilju zaštite brojnih spomenika
nastalih u vrijeme historijske bitke na
Sutjesci, izaštite prirodnih ljepota i znamenitosti
ovoga područja, kao i radi odmora
i rekreacije radnih ljudi, a naročito
omladine, koji bi se tu inspirisalj borbenim
tradicijama vezanim za ovaj najpresudniji
događaj narođnooslobođilačkog rata
naših naroda, područje Sutjeske proglašava
se nacionalnim parkom«.


Režim nacionalnog parka je sasvim drugačiji
od režima prašume, a napose ovog
nacionalnog parka u kome je već do sada
obilježeno oko 30 historijskih značajnih
mjesta vezanih za junske dane 1943. godine,
a od toga 24 mjesta na području
Vučevo — Perućica — Šuški potok, ili u
najužem području same prašume Perućice
označeno je 10 historijskih značajnih mjesta
(Suha Gora, Lokve — Dernečište, Mrkalj,
— Klade, Dragoš Sedlo, Prijevor,
Tunjemir i Ploče), kojima se treba i mora
omogućiti pristup brojnim turistima, planinarima
i školskim ekskurzijama što iz
godine u godinu sve više posjećuju ove
krajeve.


Samo iz ovog razloga nužno je napraviti
staze, prilazne puteve, pogodne vidikovce,
klupe za odmor, česme i druge potrebne
objekte za ovako brojne posjetioce što sve


skupa razbija (i u buduće će sve više razbijati)
prirodni mir, sintezu i jedinstvenu
kompoziciju ovog rezervata.


Zakon o_zaštiti prirode u Čl. 15 doslovno
kaže: »Strogi prirodni rezervati su prostorno
ograničena prirodna područja u ikojima
je zabranjena svaka privredna djelatnost
i vršenje bilo kakvih radova koji
bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode
«.


Samo ono što je dosada u privrednom
smislu učinjeno na ovom području je u
suprotnosti s duhom gornje zakonske formulacije,
a u skladu sa zakonskom definicijom
nacionalnih parkova koja glasi:
»Nacionalni parkovi su veća prostorno ograničena
područja velike prirodne privlačnosti
u kojima zaštićena priroda mož e
biti podvrgnuta promjenama i u kojima se
stvaraju mogućnosti za rekreaciju i turizam.
«


Izgrađena cesta od Tjentišta do Dragoš
Sedla u dužini od 11 km je već, kako se
neko izrazio, otvorila prozor cijelom svijetu
u ovaj jedinstveni objekat prirode. I
samim tim on nije više jedinstven. U njemu
se mogu sresti brojne ekskurzije i pojedinci.
Na mnogim mjestima se vide ostaci
vatre što su je ložili izletnici. Skoro je
cijela šuma išarana planinarskim stazama
i znacima za orijentaciju. Pored toga još
od davnina kroz prašumu vode seoski pute
vi za Mrkalj-Klade, Lokve — Dernećišta
— Vučevo i Prijevor — Trnovačko iŠuško jezero. Na ovim mjestima i oko njih
se nalaze katuni tamošnjih i hercegovačkih
stanovnika, ikoji su, po pričanju starih
mještana, i u Perućici napasali stoku. Pored
ovoga i u samoj prašumi nalaze se brojne
enklave ziratnog zemljišta koje su služile
kao sjeno´kosi i uzgajališta krumpira
privatnim posjednicima prije eksproprijacije,
čak su na ovim enklavama postojale
i staje za stoku, a u njihovoj bližoj okolini
i privatne šume koje su redovito sječene
za potrebe domaćinstava.


Sve ovo upućuje na pomisao da ni onda
kada je Perućica proglašena prašumom nije
bila prava, primarna, nego više sekundarn
a prašuma, a na mnogim mjestima
i zapuštena seljačka šuma. Drevne
kolibe ovih seljaka — katunjana — su
izgrađene od drveta posječenog u Peručici,
a mnogi seljaci i iz mjesta udaljenih
po 5—6 sati hoda pričaju da su najbolje
dužice za kace i badnjeve iz Perućice. Ovo
su bili, po svoj prilici, lovokradice, pa su
uzgred osmatrali i pogodna stabla za dužice,
kako se ne bi »ako lov iznevjeri« vraćali
praznih ruku kućama.


Od 1946. do 1949. godine u Perućici je
posječeno na ime lovnih stabala oko 20.000


485