DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 76     <-- 76 -->        PDF

sastojina. U raspravi »Uzgoj hrasta u slavonskih
bukvicih« piše šum. nadsavjetnik
Müller . Pisac se žali na prenagle sječe
starih hrastoyih sastojina u slavonskim
šumama, te ovu bezobzirnu sječu nazivlje
običnom devastacijom, i ako se i dalje nastavi
sa takovim sječama i u bukovim šumama
onda je propast šuma i šumarstva
u Slavoniji neminovna. Površine koje su
nekad bile pokrite prostranim hrastovim
šumama danas su poljoprivredne kulture.
Ali, ukoliko se sječa (devastacija) protegne
i na bukove šume biće šumsko tlo osuđeno
na propast ako se na tom tlu ponovno
ne podigne šuma. Pisac nadalje potanko
raspravlja o uzgoju mješovitih sastojina
bukve i hrasta i predočuje prednosti
uzgoja mješovitih šuma hrasta i bukve
te hrasta i graba.


U »Viestniku« od 1888. god. priopćio je
prof. Parta š raspravu »Pitomi kesten«.
Partaš piše o rasprostranjeni u kestena u
Evropi a napose opet u Hrvatskoj i naglašuje
da kesten uspijeva dobro i na tlu u
kojem imade razmjerno dosta vapna. Autor
preporuča uzgajanje kestenovih šuma
s obzirom na žirovinu, jer kesten rađa žirovinom
svake godine dok bukva tek svakel2—
15 god., a hrast svake 8—10 godine.
Raspravlja i o raznim bolestima kestena
kao i o općim i tehničkim svojstvima kestena.
Pisac se koristi istraživanjima Nordlingera,
Exnera i dr. Nadalje preporuča
Partaš uzgoj ikestena iz gospodarstvenih
obzira i kaže da »snaga šumskog zemljišta
pod gušćom krošnjom kestena manje trpi
nego li pod rijetkom hrastovom. Ali time
nikako ne misli kazati da se hrastove šume
pretvore u kestenike ili možda zanemari
uzgajanje hrastovih šuma.


U istom godištu »Viestniika« objelodanjuje
Parta š raspravicu »Omorika (Picea
omorica Pančić). Partaš spominje otkriće
Pančićeve omorike te njeno srodstvo
s japanskom, sibirskom i altajskom smrekom.
On spominje neka nalazišta omorike
i kaže: »Ne ima sumnje da omorika i
u susjednoj Bosni i Hercegovini a možda
i u našoj gornjoj Krajini raste, jer je narod
i ovuda ime pozna i narodnoj se pjesmi
spominje«. Glede kulturnih pokusa sa
sjemenom kaže, da je klijavost sjemena
vrlo malena a i one biljke koje niknu, veoma
su osjetljive i obično uginu. Sve ovo


— nadovezuje Partaš — jasno dokazuje da
to drvo izumire a da je prije, po svoj prilici,
bilo na čitavom Balkanskom poluotoku
uobičajeno.
Prvu samostalnu naučnu radnju prof.
Partaša čitamo u istom godištu »Viestnika
«. Naslov ove radnje je »Prirast bora
(Pinus sylvestris) u šumi »Široko Brezje«.


Provedena je analiza borovog stabla starog
39 god. Visina stabla bila je 21 m, a
ustanovljen je najveći visinsiki prirast u
razdoblju od 12—19 godina, a najmanji od
33—39 godina. Istraženo je nadalje kakav
je bio visinski i đebljinski prirast u raznoj
dobi.


!Prof. Kiseljaku istom godištu opisuje
šumski rasadnik gosp. šumarskog
učilišta. Spominje način sjetve i uzgoj
sadnica smreke. Rasadnik služio je i za
uzgoj raznovrsnih stranih četinjara, i to:
Pinus Douglasii, P. Nordmaniana, P. strobus,
P. maritima i P. halepensis. Pisac naglašuje,
da P. Douglasija stara 4 godine,
imade znatno veći prirast od smreke i da
podnosi dobro našu klimu te da ne treba
nikakove osobite zaštite.


U »Viestniku« od 1889/1890 čitamo raspravu
M. Radoševića »Prebiranje u
dozrelih šumah kitnjaka u Slavoniji«. Napominje,
da se u slavonskim hrastovim šumama
provađa pomlađivanje oplpdnom
sječom tj. prirodnim putem, a zadaća je
stručnjaka, da prozračnom i progalnom
sječom priprave »plodnost sjemenjaka«, iza
toga u razdoblju od 3—5 odnosno od 10—15
godina slijedi dovršna sječa. Pisac naglašuje,
da zapravo i nema prozračne i progalne
sječe i to s razloga što su hrastici i
onako preobilno već progaljeni te im je
sklop tek 0,3—0,8.


Dalje spominje da su sve do 1860. god.
šume sječene bez ikakvog reda i da se ta
sječa može nazvati haračenjem. Haračili
su svi i to naročito u sastojinama kitnjaka
(bielik ili brdnjak). Drvo ovog hrasta
dugotramo je te su seljaci kojima su sastojine
lužnjaka u neposrednoj blizini radije
dolazili u udaljenije brdske šume i
svoje potrebe na građi namirili hrastom
kitnjakom. Isto je tako mnogo posječeno
prebirnom sječom za potrebe ratne mornarice
i to s razloga što su šume u Istri
već bile odavna iscrpljene. Ovo nerazborito
uživanje šuma provađalo se je posvuda,
te o slavonskim hrastovim prašumama
već polovinom 19 vijeka nije bilo zapravo
već spomena.


Radošević spominje dalje bolesti na ovaj
način progaljenim šumama, te kaže: »Bolest
kod kitnjaka potiče od premršava tla
ili prenaglog prelaza cd potpunog sklopa u
redi sklop, često i od požara«. Bolest izrazuje
se u bijeloj i crvenoj truleži. U istoj
raspravi govori Radošev´ć i o tekućem
prirastu kod 200 godina starih kitnjaka —
te o rentabilitetu hrasta kitnjaka u Slavoniji.


U raspravi prof. Kiseljaka »Gubar
i zlatakraj« spominje se, da je haranje gusjenica
gubara zapaženo već 1877. god. i to