DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 76 <-- 76 --> PDF |
sastojina. U raspravi »Uzgoj hrasta u slavonskih bukvicih« piše šum. nadsavjetnik Müller . Pisac se žali na prenagle sječe starih hrastoyih sastojina u slavonskim šumama, te ovu bezobzirnu sječu nazivlje običnom devastacijom, i ako se i dalje nastavi sa takovim sječama i u bukovim šumama onda je propast šuma i šumarstva u Slavoniji neminovna. Površine koje su nekad bile pokrite prostranim hrastovim šumama danas su poljoprivredne kulture. Ali, ukoliko se sječa (devastacija) protegne i na bukove šume biće šumsko tlo osuđeno na propast ako se na tom tlu ponovno ne podigne šuma. Pisac nadalje potanko raspravlja o uzgoju mješovitih sastojina bukve i hrasta i predočuje prednosti uzgoja mješovitih šuma hrasta i bukve te hrasta i graba. U »Viestniku« od 1888. god. priopćio je prof. Parta š raspravu »Pitomi kesten«. Partaš piše o rasprostranjeni u kestena u Evropi a napose opet u Hrvatskoj i naglašuje da kesten uspijeva dobro i na tlu u kojem imade razmjerno dosta vapna. Autor preporuča uzgajanje kestenovih šuma s obzirom na žirovinu, jer kesten rađa žirovinom svake godine dok bukva tek svakel2— 15 god., a hrast svake 8—10 godine. Raspravlja i o raznim bolestima kestena kao i o općim i tehničkim svojstvima kestena. Pisac se koristi istraživanjima Nordlingera, Exnera i dr. Nadalje preporuča Partaš uzgoj ikestena iz gospodarstvenih obzira i kaže da »snaga šumskog zemljišta pod gušćom krošnjom kestena manje trpi nego li pod rijetkom hrastovom. Ali time nikako ne misli kazati da se hrastove šume pretvore u kestenike ili možda zanemari uzgajanje hrastovih šuma. U istom godištu »Viestniika« objelodanjuje Parta š raspravicu »Omorika (Picea omorica Pančić). Partaš spominje otkriće Pančićeve omorike te njeno srodstvo s japanskom, sibirskom i altajskom smrekom. On spominje neka nalazišta omorike i kaže: »Ne ima sumnje da omorika i u susjednoj Bosni i Hercegovini a možda i u našoj gornjoj Krajini raste, jer je narod i ovuda ime pozna i narodnoj se pjesmi spominje«. Glede kulturnih pokusa sa sjemenom kaže, da je klijavost sjemena vrlo malena a i one biljke koje niknu, veoma su osjetljive i obično uginu. Sve ovo — nadovezuje Partaš — jasno dokazuje da to drvo izumire a da je prije, po svoj prilici, bilo na čitavom Balkanskom poluotoku uobičajeno. Prvu samostalnu naučnu radnju prof. Partaša čitamo u istom godištu »Viestnika «. Naslov ove radnje je »Prirast bora (Pinus sylvestris) u šumi »Široko Brezje«. Provedena je analiza borovog stabla starog 39 god. Visina stabla bila je 21 m, a ustanovljen je najveći visinsiki prirast u razdoblju od 12—19 godina, a najmanji od 33—39 godina. Istraženo je nadalje kakav je bio visinski i đebljinski prirast u raznoj dobi. !Prof. Kiseljaku istom godištu opisuje šumski rasadnik gosp. šumarskog učilišta. Spominje način sjetve i uzgoj sadnica smreke. Rasadnik služio je i za uzgoj raznovrsnih stranih četinjara, i to: Pinus Douglasii, P. Nordmaniana, P. strobus, P. maritima i P. halepensis. Pisac naglašuje, da P. Douglasija stara 4 godine, imade znatno veći prirast od smreke i da podnosi dobro našu klimu te da ne treba nikakove osobite zaštite. U »Viestniku« od 1889/1890 čitamo raspravu M. Radoševića »Prebiranje u dozrelih šumah kitnjaka u Slavoniji«. Napominje, da se u slavonskim hrastovim šumama provađa pomlađivanje oplpdnom sječom tj. prirodnim putem, a zadaća je stručnjaka, da prozračnom i progalnom sječom priprave »plodnost sjemenjaka«, iza toga u razdoblju od 3—5 odnosno od 10—15 godina slijedi dovršna sječa. Pisac naglašuje, da zapravo i nema prozračne i progalne sječe i to s razloga što su hrastici i onako preobilno već progaljeni te im je sklop tek 0,3—0,8. Dalje spominje da su sve do 1860. god. šume sječene bez ikakvog reda i da se ta sječa može nazvati haračenjem. Haračili su svi i to naročito u sastojinama kitnjaka (bielik ili brdnjak). Drvo ovog hrasta dugotramo je te su seljaci kojima su sastojine lužnjaka u neposrednoj blizini radije dolazili u udaljenije brdske šume i svoje potrebe na građi namirili hrastom kitnjakom. Isto je tako mnogo posječeno prebirnom sječom za potrebe ratne mornarice i to s razloga što su šume u Istri već bile odavna iscrpljene. Ovo nerazborito uživanje šuma provađalo se je posvuda, te o slavonskim hrastovim prašumama već polovinom 19 vijeka nije bilo zapravo već spomena. Radošević spominje dalje bolesti na ovaj način progaljenim šumama, te kaže: »Bolest kod kitnjaka potiče od premršava tla ili prenaglog prelaza cd potpunog sklopa u redi sklop, često i od požara«. Bolest izrazuje se u bijeloj i crvenoj truleži. U istoj raspravi govori Radošev´ć i o tekućem prirastu kod 200 godina starih kitnjaka — te o rentabilitetu hrasta kitnjaka u Slavoniji. U raspravi prof. Kiseljaka »Gubar i zlatakraj« spominje se, da je haranje gusjenica gubara zapaženo već 1877. god. i to |