DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 87     <-- 87 -->        PDF

/


Sekalec 2. je također govorio o afirmaciji
šumarskih društava i o potrebi da
Savez vodi računa ne samo o izobrazbi inženjera
i tehničara nego i o izobrazbi šumskih
radnika.


Za plenum su sastavljeni referati Butković
inž. Mateja: »Razvoj šumarstva u 7godišnjem
planu od 1964. do 1970. god.«.
Maćešić inž. Božiđara: »Drvna industrija
u 7-godišnjem planu SRH«, koji su odštampani
na prednjim stranicama ovog
broja Šumarskog lista kao i slijedeći referat
Potočić dr Zvonimira:


Uloga naših stručnih organizacija
i naših članova u 7-godišnjem planu
šumarstva i drvne industrije


Naša je stručna javnost već dosta dobro
informirana, da su problemi šumske
i drvne privrede u posljednje vrijeme postali
neposredno aktuelni. O njima se sve
više raspravlja i u dnevnoj štampi manjeviše
u svim našim republikama, izrađuju
se elaborati, pišu se referati, i o njima se
diskutira i u našim privredno-političkim
institucijama i našim predstavničkim tijelima.
Dva su glavna problema posebno pobudila
pažnju našeg privrednog rukovodstva
prvo, privredne teškoće u koje sve
više tone drvna industrija posljednjih godina
i drugo, potreba na drvnoj sirovini,
posebno na celuloznom đrvetu u vezi podizanja
novih kapaciteta i proširenja postojećih
za proizvodnju celuloze i papira.
Nažalost, inženjeri i tehničari nisu učestvovali
u rasvjetljavanju ovih problema putem
svojih stručnih društava u onoj mjeri,
kako bi se to moglo i trebalo očekivati.


Pred ovaj, jesenji Plenum našeg Saveza
postavljen je na dnevni red nacrt 7-godišnjeg
plana šumarstva i drvne industrije
naše republike. Nije naša zadaća, da ovdje
diskutiramo o pojedinim veličinama
našeg 7-godišnjeg plana, nego nam je svrha,
da upoznamo određene koncepcije plana
i da sagledamo ulogu naših članova i
naših stručnih organizacija na provođenju
zacrtanih koncepcija i da u tom pravcu
usmjeravamo najvažniji dio naše stručnodruštvene
aktivnosti u slijedećem planskom
periodu.


Mi, kao stručnjaci šumarstva i drvne
industrije sasvim dobro poznajemo slabe
strane proizvodnje u ovim privrednim granama.
Svaki od nas bi mogao s mnogo
opravdanja nabrojati cijeli niz problema s
kojima se srećemo u izvođenju tehnološkog
procesa i izvršavanju zadataka, koje
društvo očekuje od nas. Još od Ohridskog
kongresa pa na ovamo napisano je mnogo
stranica o tome što mi stručnjaci očekuje


mo od društva u pravcu izgrađivanja
šumske i drvne privrede. Nismo bili mnogo
puta ni zadovoljni općim uvjetima, u
koje je društvo postavilo privredno funkcioniranje
i privređivanje u šumarstvu i
drvnoj industriji. Nismo sasvim zadovoljni
još ni danas, osobito zbog toga, što su
ove dvije privredne grane ispale nekako
kao najmanje rentabilne, i nekako na zadnjem
mjestu po svojoj razvijenosti, po prosječnim
osobnim dohocima, uopće po svojoj
ekonomskoj snazi. Ovo nezadovoljstvo
ima i svoje objektivne razloge, ima i svoje
puno opravdanje, jer postoje neki uvjeti,
koji su nas stavili u takav položaj bez naše
krivnje (cijene, na pr.). No mi se nadamo,
da će u slijedećem periodu biti mnogo
toga ispravljeno, pa će tada mnogo ovisiti
o nama samima, kojim tempom ćemo
dalje ravijati privređivanje u ovoj privrednoj
oblasti.


No ne bi bilo ispravno da opravdavamo
naše probleme, poteškoće i neuspjehe
samo nedovoljnim shvaćanjem naših teškoća
sa strane društva. U mnogočemu smo
i mi sami krivi, ako ne uvijek subjektivno,
a ono ipak objektivno. Cijeli proces rekonstrukcije
i izgrađivanja kapaciteta u
drvnoj industriji, zatim proces manjeg ili
većeg zatvaranja u veoma pomične administrativne
granice, formiranje privrednih
organizacija prema uskim lokalnim interesima
a ne na principima oslobađanja i
jačanja proizvodnih snaga, nije tekao sasvim
mimo nas samih. U veoma mnogo
slučajeva smo i sami davali podršku takvim
kretanjima bilo uslijed linije manjeg
otpora, bilo uslijed određenih ličnih interesa.
Mi smo i svjesni, da su pojedinci bili
preslabi da se odupru takvim kretanjima,
ali nismo mnogo poduzimali da nastupimo
kao cjelina, kao stručno-đruštvena
organizacija, bilo kao lokalno šumarsko
društvo, bilo kao Savez šumarskih društava.
Zbog toga moramo nastojati, da ovo
ispravimo u slijedećem razdoblju, da se
udubimo u sve razloge za i protiv, koji
imaju svoje puno ekonomsko opravdanje,
u prvom redu s gledišta interesa što bržeg
i punijeg razvoja proizvodnih snaga.


Vi ste svi upoznati s osnovnim koncepcijama
7-godišnjeg plana razvoja šumarstva
i- drvoprerađivačke industrije. Osnovni
zadatak nije samo u tome, da se postigne
ovakvo ili onakvo povećanje obima proizvodnje
linearnim povećanjem, odnosno
proširivanjem kapaciteta. Osnovno težište,
barem na području drvne industrije stavljeno
je na povišenje produktivnosti rada,
drugim riječima na sniženje cijene koštanja.
Mjere koje bi trebale da dovedu do
toga su: koncentracija pilanske prerade,


499