DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 10     <-- 10 -->        PDF

uz ceste, planinske domove, vidikovce, uz turističke staze, uz skijaške staze, itd.
Jednom rječju to su šume, koje imaju izrazito estetski i rekreativni značaj. Pored
tada u prvu zonu šuma treba svrstati i one šumske predjele, koji imaju izrazito
zaštitni karakter, kao i one koji s obzirom na sastav i vrijednost flore i
faune predstavljaju prirodnu rijetkost koju valja sačuvati kao rezervat. Drugu
zonu obuhvatit će svi oni´ dijelovi šuma, koji još nisu na dohvatu izletnika i turista,
pa nisu frekventirani i prema tome imaju zasad pretežno gospodarsko značenje.
Dakako, da će između tih dviju grupa biti dijelova šuma, koji će istovremeno
imati estetski i gospodarski značaj. To bi bila treća zona šuma Medvednice.


Na prvu zonu šuma trebalo bi primijeniti principe estetskog uređivanja šuma,
što će reći, da bi se u tim šumama prilikom sječe valjalo rukovoditi onim
momentima, koji će zadovoljiti našu publiku, tj. izletnika, planinara i druge u
estetskom i rekreativnom pogledu i to onako kako je to opisano u prethodnom
poglavlju s tom naročitom napmeonom da valja posvetiti naročitu pažnju zdravstvenom
stanju šuma, da treba čuvati autohtone sastojine i nastojati da se prirodne
biljne zajednice sačuvaju.


Na drugu zonu šuma trebalo bi primijeniti principe suvremenog uređivanja
šuma — po mogućnosti one, koji su izloženi u mojoj studiji »Novi sistem uređivanja
prebornih šuma. Poljoprivredna šumarska komora NRH, Zagreb 1961. i
1962.


S obzirom na to da se u Medvednici radi većim dijelom o mješovitim jelovim
i bukovim šumama mogu se upotrijebiti moje prerađene normale za mješovite
šume kako je to opisao ing. Stjepan Skopac u svom članku »Novi sistem
uređivanja prebornih šuma prof, dr D. Klepca«, Šum. list br. 5—6/63.


Na treću zonu valjalo bi primijeniti principe »estetskog« i suvremenog uređivanja
šuma kombinirano.


Spomenute tri zone trebalo bi komisijski utvrditi. Nakon toga se spomenute
tri zone šuma mogu na šumsko-gospodarskim kartama obojadisati različitim
bojama.


Evidentno je, da će se šumarstvo — kao privredna grana —odreći određenih
prihoda u prvoj zoni šuma, jer će šumar u prvom redu nastojati da ondje
respektira estetske i rekreativne momente i ne će moći provoditi onakve sječe
kakve bi se inače u drugim okolnostima — tj. u izrazito gospodarskim šumama


— mogle provesti. No gubitak na prihodu, koga će šumarstvo imati u prvoj zoni
šuma trebalo bi regresirati, jer će se u toj zoni ostvarivati prihodi od turizma,
pošto će šumarstvo estetskim uređenjem stvoriti mogućnost za rekreaciju. Gubitak
na prihodu od drva u prvoj zoni može se lako izračunati, ako se etat u toj
zoni obračuna po principima suvremenog uređivanja šuma te ako se od njega
odbije ona drvna masa, koju je dopušteno posjeći s gledišta estetskog uređivanja
šuma.
Danas već imamo primjera u našoj šumarskoj praksi da su se šumarstvu
priznali i regresirali takvi gubici. Kao primjer za to spominjemo gospodarsku
jedinicu »Bašćanski Gaj«, šumarija Makarska. U toj je šumi šumarija smolarila
borova stabla i tako ostvarivala određene prihode. No s gledišta estetike i rekreacije
smolarenje se moralo napustiti, jer je to javnost (uglavnom turisti) tražila.
Šumarstvo se odreklo svoga prihoda od smole, ali je ugostiteljstvo povećalo
svoje prihode, pošto je ta šuma pružila mogućnost za kampiranje, za izgradnju