DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 14     <-- 14 -->        PDF

tj. protupritisak staničnih mebrana; S = snaga usisavanja t. j . razlika između
potpunog osmotskog tlaka i postojećeg turgora). Veličina S predstavlja snagu,
kojom biljka uzima vodu iz zemljišta (W alter 12, Lomejko 3i dr.). Ona
dakle može biti dobar indikator fiziološkog stanja biljke t. j . ukazati da li je u
hidraturi biljke došlo do poremećaja.


Nedavno je Sardakov (9) razvio svoju metodu za mjerenje snage usisavanja.
R e h d e r (4, 5, 6) ju je pobliže ispitao proučavajući snagu usisavanja tkiva
lišća raznih biljaka. U navedenim radovima ova je metoda pobliže opisana.
Ovdje iznosim samo njene najvažnije karakteristike kao i specifičnosti mog
rada jer ja nisam radio s lišćem nego s drvenastim dijelovima stabla.


Poznato je da svakoj otopini određene molarne koncentracije odgovara
određeni osmotski tlak, koji se može izračunati ili izmjeriti (kod otopina viših
molarnih koncentracija stvarni tlak je viši od teoretski očekivanog). Na toj
činjenici bazirao je Sardako v svoju metodu za određivanje snage usisavanja.
Postupak je uglavnom ovaj:


Načini se niz otopina saharoze ili si. različitih molarnih koncentracija, kojima
se izmjeri osmotski tlak. Prigodom ispitivanja S određenog biljnog tkiva
prirede se dva paralelna niza otopina s time da svakoj bočici u jednom nizu
odgovara bočica u drugom nizu s otopinom iste molarne koncentracije. U bočice
jednog niza stavi se zatim usitnjen biljni materijal. Taj se niz oboji kapljicom
metil-oranža. U gotovo svim bočicama tog niza promijeni se molarna koncentracija
otopine, a s time i njena specifična težina. Do toga dolazi zbog različite
koncentracije staničnog soka u biljnom materijalu i otopine u.kojoj se
ona nalazi pa ili biljni materijal crpi vodu iz otopine ili obrnuto. Do promjene
ne dolazi samo ondje, gdje su koncentracije jednake. Nakon toga se pomoću
pipete prenese malo obojene otopine u odgovarajuću bočicu u paralelnom nizu,
pipeta zaroni u otopinu i oprezno ispusti jedna kap. Zbog promjene spec, težine
ova obojena kap ih se diže ili pada. Međutim ako u bočici s biljnim materijalom
nije došlo do promjene koncentracije, obojena kap lebdi u bočici s odgovarajućom
otopinom paralelnog niza. Iz bočica s biljnim materijalom prenosi se,
dakle, otopina u odgovarajuće bočice paralelnog niza i traži ona, u kojoj obojena
kap lebdi. Molarna koncentracija otopine u toj bočici t. j . njena vrijednost
u atmosferama odgovara snazi usisavanja istraživanog biljnog materijala.


Ja sam se u svojim istraživanjima služio otopinama običnog šećera u 10
molarnih koncentracija između 0,076 i 0,661 M. Pojedine koncentracije vidljive
su iz donje tablice, a bile su odabirane tako da je razmak između njih odgovarao
pritisku od 2 Atm. Na taj način mogla se postići točnost od 1 Atm*. Za analize
sam koristio uobičajene bočice za antibiotike.


Mol. konc. 0,076 0,152 0,225 0,296 0,364 0,428 0,490 0,550 0,606 0,661
Atmosfera 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20


* Walter (10) je priložio tablicu Ursprung a,´ iz koje se za pojedine molarne
´koncentracije šećera mogu očitati pripadne osmotske vrijednosti u atmosferama.
Iz ove saim tablice aritmetičkom interpolacijom dobio gore navedene mol.
vrijednosti za pune atmosfere s kojima sam ja radio.
Želio sam se uvjeriti da li osmotske vrijednosti šećera, koji se kod nas nalazi u
prodaji, odgovaraju Ursprungovim podacima. U tu svrhu priredio sam 30 otopina
raznih koncentracija između 0,1—1 M. J^rioskopska određivanja ovih otopina obavila
je dr D. P a v 1 o v i ć .u Zavodu za anorgansku i fizikalnu kemiju Farmaceutskog
fakulteta u Zagrebu. Rezultati mjerenja podudarali su se s podacima Ursprunga.


12