DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 39     <-- 39 -->        PDF

UPOTREBA EKSPLOZIVA U SA VREMENOM ŠUMARSTVU


Ing. Ivan Oštrić


Do upotrebe eksploziva u šumarstvu došlo je tek poslije I svj. rata 1918.
godine, kada su se na tržištu pojavili amon-nitratni eksplozivi, kojih je manipulacija
i upotreba praktičnija od baruta. Eksploziv se najvećim dijelom upotrebljavao
pri razbijanju i vađenju panjeva stoljetnih hrastova u svrhu dobivanja
sirovine za tanin ili za melioraciju šumskog Zemljišta i njegovog pretvaranja
u poljoprivredno. Ipak o upotrebi eksploziva u šumarstvu imamo malo podataka,
te nam sa toga područja nedostaju, podaci strane prakse i domaćeg iskustva. Ono,
sa čime se raspolaže i suviše je oskudno.


U stranoj literaturi imamo podatke o upotrebi eksploziva prigodom razrahljivanja
zemljišta kod osnivanja povrtnjaka, voćnjaka, vinograda i hmeljnjaka.
Upotreba eksploziva se naročito preporuča kod teških tala, koje treba temeljito
razrahliti, zatim za razbijanje glejastog i laporastog nepropusnog sloja
u svrhu uspostavljanja kapilarne veze sa donjim propusnim slojem. Ovo inače
nije moguće učiniti sa teškom mehanizacijom, koja nam danas stoji na raspoloženju.


U vlastitoj praksi imao sam slučajeva, da se je za miniranje hrastovih panjeva
za tanin trošilo eksploziva u vrijednosti 700 din za 1 prm panjevine. Intervencijom
u pogledu njegovog racionalnijeg korišćenja, uspjelo je ovaj iznos
svesti u prosjeku na 250 din po 1 prm. No, još uvijek se kod pojedine grupe
radnika očitovalo pravo rasipništvo, jer se je utrošak eksploziva po 1 prm panjevine
u konkretnim uslovima kretao od 120—310 dinara. Ovo se navodi samo
kao dokaz, da jedino racionalno trošenje i stručna upotreba eksploziva može dovesti
do njegove povećane primjene i korišćenja u šumarstvu.


U novije vrijeme eksploziv se u šumarstvu dosta upotrebljava za vađenje
panjeva radi pripreme zemljišta za rad teške mehanizacije na rigolanju kod
osnivanja savremenih plantaža topole. No, i pored toga, moglo bi se reći, da je
primjena eksploziva kod nas u ovoj grani još uvijek u povojima. Njegove osebine
i prednosti uopće se ne koriste za sniženje troškova u meliorativnim zahvatima
i sa ciljem pospješivanja prirasta u procesu proizvodnje drvne mase, premda
ima uslova da se to postigne.


Miniranje panjeva i rigolanje zemljišta predstavljaju danas najvišu stavku
u strukturi troškova plantažiranja topola. Ukoliko se radi o relativnom šumskom
zemljištu, postoji mogućnost, da se ovi troškovi bar donekle snize uzgajanjem
poljoprivrednih kultura, odnosno unovčenjem akumuliranih hraniva u
tlu. Ukoliko se pak radi o apsolutnom šumskom zemljištu, koje bi trebalo biti
i najinteresantnije za povećanu proizvodnju drvne mase, visoki startni troškovi
mogu dovesti u pitanje rentabilnost toga posla.


37




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Oskudnost novčanih sredstava za povećanje šumskog fonda, bilo da se radi


o vlastitim sredstvima bilo o sredstvima kreditora, prisiljava nas već danas, da
se pozabavimo pitanjem sniženja startnih troškova i uklapanjem u okvire ekonomičnosti
i ekonomskih mogućnosti proizvodnju drvne mase na najsavremeniji
način. Jedna od mjera za sniženje startnih troškova pri osnivanju plantaža
šumskog drveća, u prvom redu topola, mogla bi se sastojati u povećanom korišćenju
eksploziva i njegovog učinska za pripremu zemljišta, odnosno njegovo
razrahljivanje. Ta mjera bi imala svoje opravdanje u prvom redu tamo, gdje
manjka teška mehanizacija za rigolanje, ako je teren nedostupan i strm ili je
takova mehanizacija nedovoljno efikasna. Primjena eksploziva u takove svrhe
imala bi još veće opravdanje, kada bi se prilikom miniranja panjeva pomišljalo
i na razrahljivanje zemljišta. U tom slučaju trebala bi biti tehnika vađenja panjeva
posve drugačija. Već prilikom razrahljivanja tla panjevi bi se vadili
usputno.
Još 1957. godine pristupio sam otvaranju jama za sadnju topola sa eksplozivom
u plitko pooranom tlu. Troškovi za iskopanu, odnosno miniranu jamu i posađenu
sadnicu su iznosili prema utrošku dinamita i pribora po jami:


77,00 din kod utroška 150 grama,
88,40 „ „ „ 200 „ ;
99,80 „ „ „ 250
111,20 „ „ „ 300 „ .
Bušenje rupa za eksploziv sa ručnim svrdlom do dubine /70 cm trajalo je


5 minuta
Pakovanje punjenja i palenje 6 „
Sadnja topole, starosti 1/2 3 „
Efektivni rad za 1 sadnicu svega 14 minuta


Dodavši odmor i ostalo 20% 3 „
Ukupni utrošak vremena za 1 sadnicu 17 minuta
Brutto satnica za sadnju u to vrijeme iznosila je 60 din, ih za 17 minuta rad
je koštao 17 dinara, pa je ukupni trošak za 1 posađenu sadnicu iznosio:
77 + 17 = 94 din. Radne snage je još tada bilo dovoljno, pa se je takav način
kopanja jama i sadnje u odnosu na ručno kopanje jama smatrao nerentabilnim
i neprihvatljivim.
Još danas se na nekim područjima, bilo radi manjka mehanizacije bilo radi
nemogućnosti primjene ili iz drugih razloga, za sadnju jakih i visokih sadnica
topole 2/3 kopaju jame veličine 80X80X100 cm. Za opravdanje se navodi opet,
da je takav način sadnje jeftiniji od otvaranja jama eksplozivom. Posebna se
prednost daje bušenju jama za sadnju mehaniziranim svrdlom, promjera 50
cm, koje buši jamu do dubine 100 cm, jer je učinak najjeftiniji.
Nedavno su vršeni ponovni pokusi kopanja jama sa eksplozivom uz angažiranje
stručnjaka poduzeća »Kamnik«. Tom prilikom je zapaženo, da veće punjenje
od 200 grama otvara jamu, čiji gornji promjer iznosi 150 i više centimetara.
Veći dio izbačenne i razrahljene zemlje vraća se natrag i zatvara donji dio
jame, koji bi prije sadnje biljke trebalo lopatom ponovno izvaditi. Kod punjenja
od 100—150 grama, dubine 60 cm, jama je oblika ćupa, gornjeg otvora 50 cm i
dubine 80 cm. Donjih 20 cm zatvoreno je rahlom zemljom. U ovakvu jamu moguće
je izvršiti sadnju bez popravljanja jame lopatom. Za zatrpavanje jame i
sadnju jedan dio zemlje se nalazi uz rub otvora jame, a manjkajući dio se uzme




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 41     <-- 41 -->        PDF

iz pozajmišta sa strane. Udubina oko sadnice nije na odmet, jer će se u njoj samo
povećati zadržavanje površinske vode, a kasnije će se popuniti kod prvog okapanja.
Troškovi sadnje na oba načina, tj. uz kopanje jama ručno i eksplozivom
približno su isti. Ukoliko bi se radilo o zemljištu, koje je isprepleteno žiljem,
troškovi eksplozivom kopane jame bili bi niži. Međutim, uspoređivanje troškova
pravljenja jama i sadnje ne daje pravu sliku o prednosti eksploziva.


Prije, a i danas, ne uzima se kod eksplozivom kopane jame prednost, koja
nastaje uslijed razrahljene zemlje u promjeru 2—4 m. Ovisno o dubini i količini
punjenja u zemlji nastaju veće i manje šupljine i pukotine, kojima se povećava
kapacitet na zrak i vodu. Ali, pri tome treba voditi računa, da se najbolje
razrahljivanje zemljišta može postići miniranjem dok je suho. U vlažnom, odnosno
mokrom zemljištu, može se sa miniranjem postići suprotan efekat, tj. zbijanje
tla.


Sadašnji izgled topola posađenih u jame otvorene explozivom u nerigolanorn zemljištu
(Šumarija Vinkovci, predjel Stupanovci. Foto inž. Oštrić).


Prednosti minirane jame za sadnju u odnosu na kopanu ašovom, (ili mehaniziranim
svrdlom), vidljive su iz rezultata naučnih ispitivanja, koja su u
tom pravcu vršena u jednom voćnjaku osnovanom još 1951. godine u Zap. Njemačkoj.
Voćnjak je bio zasađen u jame kopane lopatom i eksplzivom. Tom prilikom
dobiveni rezultati mogu se u cijelosti primijeniti i u slučaju sadnje topola




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 42     <-- 42 -->        PDF

i drugog šumskog drveća. Dapače, utvrđeni višak vlage u rajonu miniranih
jama još je potrebniji za topolu, kao vrstu većih zahtjeva na vlazi.


Dubina oranja u konkretnom slučaju iznosila je 30 cm. Premda su jame
bile kopane ašovom, moglo bi se reći, da se navedeni rezultati mogu primjeniti
i na jame kopane mehaniziranim svrdlom, jer se i u tom slučaju ne postiže ono,
što se postiže miniranjem, tj. raspucavanje zemljišta na većoj dubini i širini.


Ispitivanja su vršena u toku jedne godine, od svibnja 1951. do svibnja 1952.
Na udaljenosti 20, 70 i 170 cm od voćke izbušene su sonde na dubinama (profilima):
10—20, 30—40 i 80—90 cm. Na svim udaljenostima i profilima vršeno je
dnevno mjerenje na tom mjestu nalazeće vlage. Dobiveni rezultati prikazani
su u prosjecima i međusobnim postotnim odnosima na slijedećoj šemi i grafikonu:


Na usporednom šematskom presjeku kopane i minirane jame ispisane brojke
označuju dobivene rezultate u prosjeku fiziološki aktivne vlage u tlu, preračunate
na procentni međusobni odnos. Očigledno je veći postotak učešća
vlage u desnom, tj. miniranom dijelu, nego u lijevom — kopanom dijelu.


Donji grafikon prikazuje postotni odnos vlage u tlu na dubini 30—40 cm, koja
je najinteresantnija za razvoj korjenovog sistema. Radi boljeg objašnjenja
i usporedbe prikazana je situacija sa vlagom jednog određenog dana, tj. 8. 8. 1951.
godine, kada je pala izvjesna količina oborina, te njihovo odražavanje na povećanje
vlage u^tlu.


VOem—
MINIRANO Š


i!Q3— —iđS


is. wwwa- đU> — Babin a oranja
74~
IZNOSI VLRGL V KOPANI/1 I MINIRANIM JAMAMA IPrena artf./


STAUJE U PROFILU 30-U-0 e« /Prtna or,+1


Nagli pad grafikona kod kopane jame na prijelazu iz kopanog i rahlog u
netaknuti dio tla, bolje odgovara stvarnom stanju vlage u oba dijela, nego da je
taj prijelaz prikazan ravnomjernim padom grafikona od sonde II do III. Iz grafikona
se razabire veći postotak vlage i na većoj udaljenosti od sredine jame
u miniranom nego li u kopanom dijelu. Interesantan je iznos vlage u tlu na istoj
dubini za navedeni dan, kada se je uslijed oborinske vode u miniranom dijelu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 43     <-- 43 -->        PDF

vlaga popela iznad prosjeka, dok u profilu sonde II i III nije ovo povećanje, odnosno
priliv niti došao do izražaja, jer se je voda isparila uslijed nemogućnosti
bržeg prodiranja u tlo. Na desnoj strani i kod sonde I lijeve strane, rahla zemlja
je bila u mogućnosti da brže apsorbira veću količinu oborinske vode i da ;e dulje
zadrži. Oborinska voda prodire lakše, brže i ravnomjernije kroz pukotine
nastale djelovanjem eksploziva ne samo u vertikalnom, nego i horizontalnom
smjeru oko sadnice.


Brže prodiranje vode u rahlom tlu pripisuje se i većem postojanju kišnih
glisti, koje se opet radije zadržavaju u rahlom i vlažnom, nego li u zbitom i suhom
tlu. Njihovim kanalićima oborinska voda brže dopire u niže slojeve zemlje,
gdje se talože i gdje je upravo neophodno potrebna za život sadnice. Za slučaj
prekomjerne vode primijećeno je pojačano djelovanje kišnih glisti, koje u tom
slučaju novim kanalićima dovode u dubinu neophodno potreban zrak. Optimum
vlage i zraka najvažniji su preduslov za brzo i uspješno rastenje podzemnog i
nadzemnog dijela sadnice.


S obzirom, da je voda transporter hrane u drveću, onda se manjak njen pripisuje
i slabijem prirastu u najpovoljnijem vremenskom periodu — u srpnju
i kolovozu, kada inače ima najviše svjetla i topline. U to vrijeme sadnica, kojoj
nedostaje dovoljna vlaga, samo vegetira, a u pomanjkanju vlage dolazi do odumiranja.


Pukotinama nastalim eksplozijom lakše prodiru i niti korijenja, što nije
slučaj kod jame sa tvrdim i teško probojnim rubom, bilo da je iskopana lopatom
ili mehaniziranim svrdlom.


Sto znače pukotine i šupljine u tlu za korijen, uvjerio sam se prilikom uzgajanja
korijenja valerijane (Valer. ofic.), koja se odlikuje bogatim korjenovim
sistemom. Ovo korijenje se u rahlom tlu širi ravnomjerno na sve strane. Međutim,
ako je korijenje naišlo na oveću tvrdu grudu, ono je obrašćuje poput kamena.
Na mnogim korjenčićima prilikom vađenja mogu se vidjeti košuljice od
slame i šupljih stabljika trava zakopanih u zemlju, kroz koju šupljinu korjenčići
lakše prodiru nego li kroz zemlju.


Ako smo upotrebom eksploziva uspjeli razrahliti okolno zemljište i povećati
kapacitet na zrak i vodu, onda se prednosti takovog načina otvaranja jama
za sadnju sadnica ne mogu uspoređivati sa kopanom jamom samo na osnovu
usporedbe momentane cijene koštanja, kao što smo to činili ranije ili kao što je
još uvijek radimo danas.


Ukoliko smo saglasni sa potrebom i prednostima dublje razrahljenog tla
za savremeni uzgoj drveća, u prvom redu euroameričkih topola, radi povećanja
kapaciteta za zrak i vodu i radi lakšeg prodiranja korjenovog sistema kroz tlo
u potrazi za hranivima u tlu, onda bi se moglo reći, da je jedino eksploziv u
stanju da udovolji potrebi temeljitog razrahljivanja tla. Prednosti eksploziva
došle bi najviše do izražaja ukoliko se radi o terenima nepovoljne strukure tla za
savremeni uzgoj drveća brzog rasta. Primjena teške i još uvijek skupe mehanizacije
na takovim terenima nije dovoljno efikasna. Najveće dubine rigolanjaiznose 60—80 cm. Na svježim i rahlim aluvijalnim tlima izgleda, da je i ova dubina
dovoljna, da se ne kaže suvišna. Međutim, upravo na teškim i nepovoljnim
tlima, gdje je popravljanje i izmjena strukure najpotrebnija, koristi od učinka
mehanizacije samo na horizontu do 80 crn su nedovoljne . Koristi se odražavaju
tako dugo, dok se žilje nalazi u rahlom horizontu. Drugim riječima, dubina obra




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 44     <-- 44 -->        PDF

de tla raspoloživom mehanizacijom je ograničena, a zahtjevi drveća, odnosno
žuja su neograničeni.


Raznolikost terenskih uslova zahtijevala bi i različitu tehniku rada, kao i
različiti utrošak eksploziva. Zato nije moguće već sada dati prikaz cijene koštanja
i ekonomičnost u odnosu na tešku mehanizaciju. Ovo bi se moglo postići sprovođenjem
pokusa sa ciljem sticanja -neophodnih iskustava. Na tom zadatku bila
bi poželjna suradnja i angažiranje zainteresiranih, tj. tvornice eksploziva, kao
proizvađača i šumsko-privrednih i drugih organizacija, kao potrošača.


Uzme li se u obzir, da je eksploziv izvor ogromne količine energije, koncentrirane
u vrlo malom prostoru, da je ova energija uslijeg toga lako prenosiva,
da je rukovanje sa njom jednostavnije od rukovanja sa teškom mehanizacijom
i najzad, da se za nabavu ove energije ne troše devizna sredstva, onda bi karakteristike
eksploziva u odnosu na današnju kompliciranu i skupu mehanizaciju
mogle i trebale doći do većeg izražaja i primjene u savremenom šumarstvu.


LITERATURA:


1.
Dr. S. Uhlig: Verbesserung der Bodenfeuchtwerhältnisse durch das Sprengkulturverfahren.
Nobel Hefte IX/1954.
2.
Philipp Sittman: Sprengstoff und Sprengverfahren in der Landeskultur. Sprengpraxis
Br. 1/1958.
The use of explosives in modern forestry
Summary


The energy of explosives is not sufficiently used in forestry for the loosening
of soil in order to increase its productive capacity. The results of investigations in
the planting fruit trees carried out in West Germany wich established the humidity
within the area of mined pits to be greater than in the area of pits digged with
spade, imight also be applied in the planting of Poplars. Explosives not only open the
pit for the plant but also loosen the soil to a greater deph and width, thus increasing
water — and air capacity of the soil. At the same time this facilitates the penetration
of root system into the soil. The author recommends the use of explosives for
soil loosening instead of trench-ploughing with heavy mechanization in the terrains
of unfavourable soil structure, as well as when it is necessary to break up impermeable
gley and marly soils. Because of lack of adequate experience and of economic
indices the author recommends the laying out of trial plots.