DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 84 <-- 84 --> PDF |
pošumljavanja, jer ono uvjetuje promjene hidrotermičkog režima u tlu. Predavač je rekao: Prošlih vjekova poljoprivredna se djelatnost čovjeka u stepi i šumostepi ruske ravnice temeljila na uništavanju šume, a to je vodilo kserotermizaciji klime. Uslijed toga mnoge su stepske vrste biljaka i životinja krenule na sjever i nastanile se na kultiviranom tlu. (Giljarov, 1.959). Za svo vrijeme tatarske okupacije (1224—1480) dva i pol stoljeća, šuma se čuvala na čitavom jugu Rusije, da bi pružala narodu utočište od sječe i pljačke zulumćara. Ali čim su Tatari razbijeni i prognani šume su se počele naglo krčiti. Pošumljavanje stepa i stvaranje poljozaštitnih pojaseva, koje je počeo već V. V. Dokučajev, danas se nastavlja na širokoj fronti, a to će uroditi drukčijim plodovima, nego su oni, koje je donosilo stihijsko uništavanje šuma. Prema tome, kako su se izmijenile biocenoze stepe pod utjecajem pošumljavanje, može se suditi i o promjeni hiđrotermičkog režima u tlu. Znajući ekološke osobine i areale pojedinih vrsta beskičmenjaka u tlu i poređujući njihove komplekse na stepi i polju i pod pošumljenim površinama, može se zaključiti o promjeni hidrotermičkog režima tla, jer stanovnici tla osjetljivo reagiraju na te promjene (Giljarov, 1949, 1956). Naročito su očite one promjene faune u tlu, koje nastaju pod utjecajem pošumljenja gole stepske ledine, a osobito tamo, gdje su pošumljene površine neposredno priljubljene uz gole stepske ledine. Od 1950—1955. g. vršena su kompleksna istraživanja na Derkuljskoj naučno-istraživač koj stani-ci Instituta za šume Akademije nauka pod vodstvom akad. V. N. Su k ač e v a. Na tom je području bilo moguće sravnjivati faunu u tlu na kom je pred 50 g. pošumljena stepa, sa faunom: stepe obraštene raznim travama (Štipa pennata kovi- Ije), Festuca ovina (vlasulja), idr.), onom jaraka, jama, plićih udolica pokrivenih korovom stepskog grmlja (trn, bojanka (Lycium barbanum), patuljasti badem,. stepska patuljasta višnja i dr.) i konačno» faunom šuma u uvalama, koje se prirodno obnavljaju i mogu služiti kao obrazac ekoloških uvjeta na sjeveru stepske zone, a kampleks beskičmenjaka u njihovu tlu — indikatorom šumskih uvjeta u toj zoni (Giljarov, 1953). Da bi se problem riješio, valja objasniti´ ukoliko se razlikuje fauna tla dubodolina od faune stepe pokrite golom ledinom i one plitkih udolica. Osobito je signifikantno upoređivanje grupa beskičmenjaka, koje su predstavljene velikim brojem vrsta u odnosnim uvjetima. Na primjer, pri našim radovima na golim ledinama stepe, našli smo 23 vrste Carabusa (trčaka), a u duibodoli:nslkim šumama 36, ali nijedna vrsta nije bila ista u obim biogeocenozama. To je korjenita razlika tih staništa, mikroklime i hidrotermičkog režima tla. Korov stepskog grmlja zauzima u tom smislu srednji položaj: od 28 vrsta ko^e smo tu našli, veli autor, 15 ih je istih kao i na goloj ledini stepe, a 8" kao i u šumi dubodolina. To je srž predavanja sovjetskog biologa M. S. Giljarova. Ing. Đuro KneževiS |