DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Papuka. Tu »u Požeškoj dolini oko Kutjeva, "Gradišta, Kule i Poreča« (prema D H i r c - u, 1908.) pronašao ga je 1808. godine botaničar P. Kitaibel i u prvom opisu dao mu naučno ime Quercus conferta. Ovaj naziv izabrao je zbog toga što su u hrasta sladuna listovi na vrhu izbojka i sami žirovi skupljeni — zbijeni (confertus — gusto zbijen, skupljen). Kao narodni naziv ovog drveta P. Kitaibe l zabilježio je naziv »Kittnyak«, što ne odgovara terminologiji koja je danas u upotrebi. Kasnije je ovaj hrast nađen i u Sremu pa su botaničari J. C. Schlosse r i Lj. Vukotinovi ć (1876.) mogli napisati o njegovoj rasprostranjenosti u tadašnjoj Hrvatskoj, »Slav. Poreč, Kula, Kutjevo, Gradišće, Sriem«. Nalazišta »ovog osobitog hrasta« posjetio je 1894. godine i botaničar D. Hir e (1908.) i o njima kaže slijedeće: »Sladun se stere na gori Krndiji od Gradišta (220 m nad. visine) do Begteža (179 m) kod Kutjeva, od Kule (163 m) i Poreča (165 m) do Čaglina i Latinovaca, gdje druguje sa Q. pedunculated, Q. sessijlora i Q. Austriaca, a ima ga i u šumi Gredeniku (269 m)«.2 Prema usmenom saopštenju ing. P. Dragišić-a , danas se hrast sladun može naći u šumama na južnim padinama Krndije iznad Kutjeva i nešto manje SI. 1. Sastojine hrasta sladuna (Quercetum confertae hercegovinicum Ćir. et Fuk.) uz obale Jablaničkog jezera (Orig.) 2 D. Hired , c.) navodi i nekoliko nevjerovatnih (prirodnih?) nalazišta hrasta sladuna u Hrvatskoj ,i to da »raste u Turopoljskom lugu (Wormastini)« ..., pa zatim i: »sladuna kažu da ima i oko Bjelovara (Severin), gdje ga zovu rudljika i rudljikovac, ima ga oko Grubišnog polja, gdje je poznat kao sladunac, oko Koprivnice, gdje je također poznat kao sladun, zovu mu žir pisanec«. Ovi podaci temelje se svakako na povezivanju (sličnosti) narodnih naziva za hrastove koji imaju sladak žir kao sladun ili koje narod zove slično kao i sladun u Hercegovini. 110 |