DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 26 <-- 26 --> PDF |
štima. Spomenuti botaničar i dendrolog T. D. Wenzi g (i. e.) u jednom opširnom radu o hrastovima koje je proučavao u herbarskim zbirkama Berlina naveo je za sladim, pokraj rasprostranjenosti u južnoj Italiji i nalazišta »Tergeste, Lipizza«, a to bi se imalo odnositi na Trst i Lipicu u slovenačkom primorju. Brojni botaničari koji su kasnije proučavali floru i vegetaciju tog područja nisu nigdje ništa slično našli, pa je to pitanje zainteresovalo i botaničara Marchesetti-a. On o tome piše doslovno (M a r c h e s e t ti, 1897.) ovo: »Pošto nisam nikada tu vrstu našao u našem području, zamolio sam profesora Ascherson-a da provjeri primjerak (u berlinskom herbaru; napomena P. F.) koji dolazi u pitanje i ispostavilo se da je tu u pitanju jedna sterilna grančica Q. pubescens, kako sam se i sam mogao uvjeriti na osnovu jednog komada, koji je bio od nje odlomljen«.4 Crtež 2. Na preglednim kartama u prilogu prikazan je areal današnje rasprostranjenosti hrasta sladuna na osnovu svih prikupljenih podataka i vlastitih nalaza. Na prvoj karti vidimo njegovu rasprostranjenost u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i jednom dijelu Crne Gore. Na drugoj karti je prikazana i rasprostranjenost dviju značajnih vrsta koje su u Hercegovini karakteristične za sastojine hrasta sladuna. To je bjelograbić (Carpinus orientalis Mili.) i makedonski cer (Quercus macedonica A. DC). Podatke za rasprostranjenost makedonskog cera uzeli smo iz rukopisa još neobavljenog rada dr M. Jovanče v i ć - a, a podaci o rasprostranjenosti bjelograbića su naši. Treća karta prika 4 Za provjeravanje podataka o rasprostranjenosti sladuna u okolici Trsta i za ovaj podatak literature zahvaljujem prijateljskoj pomoći kolege L. Poldini-a , botaničara i fitocenologa iz Trsta. |