DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 88 OŽUJAK—TRAVANJ GODINA 1964. NALAZIŠTA I RAZMNAŽANJA TOPOLA NA MEDITERANSKOM PODRUČJU Prilog bržem stvaranju turističkih šuma J. ŠAFAR Institut za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu* Topole su pionirske vrste drveća velike ekološke amplitude. Dobro se razvijaju na kontinentalnom području. Inventarizacijom smo utvrdili da razmjerno dobro rastu i na submediteranskom području, dapače i na eumediteranskom. U svojem poznatom djelu »Kras hrvatske Krajine« (1876.) W e s s e 1y preporuča topole radi stvaranja krmne baze. U svojim prijašnjim radovima (1962. i 1963.) upozorili smo na taj rod drveća, osobito u vezi s rješavanjem problema bržeg i jeftinijeg osnivanja šumsko-privrednih i turističko-privrednih nasada. 1. OSNOVNI PROBLEMI Prihodi koji se dobivaju turističkom eksploatacijom mediteranskih šuma već u prvoj godini eksploatacije (camping-naselja) mogu biti veći nego prihodi iz topolovih plantaža kontinentalnog područja. Prihodi se u turističkim šumama ne prekidaju u prvoj godini potpune eksploatacije, kao u plantažama, nego još traju daljnjih barem deset do petnaest godina. Proces stvaranja turističkih šuma mogao bi se na dobro izabranim boljim staništima znatno skratiti kad bi se osnivale kulture topola i borova ubrzanog rasta (brucijski, korzikanski, alepski i primorski bor), ili pretkulture topola i međukulture ili potkulture borova. V. si. br. 1. Troškovi osnivanja i održavanja takve kulture po jedinici površine nisu veći nego osnivanje i održavanje kontinentalne plantaže topola, mogu biti znatno manji kad se planiranje i osnivanje takvih nasada obavlja na dugi rok, tj. sadnjom manjih biljaka umjesto stablašica. Troškovi održavanja i njegovanja mnogo su manji nego u plantažama kontinentalnog područja, troškovi turističke eksploatacije neznatni su u odnosu na troškove sječe, izrade i izvoza u plantažama. Ako se ima u vidu da prosječna novčana ulaganja po jednom krevetu hotela raznih kategorija iznose oko dva do šest milijuna dinara i da na jednom ha šume * Ovaj je rad izvršen zahvaljujući materijalnoj pomoći općine Crikvenica i šumskih gospodarstava Senj i Delnice. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 4 <-- 4 --> PDF |
može racionalno biti možda oko 100 šatora sa po 2—4 ležaja (100 m2 po šatoru), da održavanje šume izvan turističke sezone zahtijeva minimalne izdatke a u ugostiteljstvu vrlo velike i da se camping-turizam sve više razvija — bilo bi vrlo potrebno da se što prije ekonomskim računom učine poređenja. Pritom bi trebalo razmotriti i potrebu da se turistička prihvatilišta i ugostiteljstvo ne bi možda trebali stvarati samo po uzoru na srednjoevropski prosječan tip, nego da se našem jadranskom turizmu dade i posebna pejzažno-estetsko-camping značajka, pogotovo zato što naša obala i otoci pružaju za to mnogo više mogućnosti i varijanata nego igdje drugdje na Sredozemlju. Činjenica je, međutim, da prihodi od postojećih turističkih šuma ne ulaze u blagajne investitora, tj. šumsko-privrednih organizacija, i da sadašnji korisnici rijetko gdje daju potrebna sredstva za održavanje tih objekata i za osnivanje novih. Zbog neracionalnog iskorišćavanja, postojeće turističke šumice brzo stare, pa će i brzo odumrijeti. Čitav taj veoma važan problem trebalo bi već jednom riješiti. Ako ga ne će moći riješiti naša struka, morat će ga rješavati druge privredne organizacije, možda će ga rješa- Sl. 1. Crna topola s podstojnom eumediteranskom vegetacijom na obalnom pojasu Trogira u Dalmaciji. Krošnja je veoma široka i gusta, odlična za potrebe turizma i uljepšavanje kraja. Starost oko deset godina. U toj starosti, borovi i bilo koja mediteranska vrsta drveća ne mogu razviti toliko široku krošnju. vati i bez nas, kako se to već i događa, na primjer, šumskim ozelenjivanjem dijelova jadranske magistrale i pojedinih ugostiteljskih objekata (uz povremeno sudjelovanje pojedinih šumarskih stručnjaka). Naši šumski rasadnici na priobalnom pojasu Jadrana malo rade, neki se i napuštaju, jer za pošumljivanje novaca uglavnom nema. Naše mnoge šumarije ne mogu na tom području naći dovoljan sadržaj rada, 94 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 5 <-- 5 --> PDF |
neke znatnim dijelom žive od ubiranja pašarine. Dobro organizirana akcija, posebno u vezi s vrlo aktualnim problemom što bržeg unapređivanja turizma, mogla bi doprinijeti da se pitanje šumskog ozelenjivanja određenih dijelova jadranskog područja postavi na planski dalekosežne temelje i tako primorskom šumarstvu stvori novo, izdašno i trajno vrelo dohotka. Rad, koji iznosimo u idućim poglavljima, prvi je naš veći doprinos rješa vanju problema bržeg i jeftinijeg osnivanja šuma na jadranskom području. Izvršen je zahvaljujući materijalnoj i stručnoj pomoći uprave općine Crikve nica i šumskih gospodarstava Senj i Delnice. Na provedbi pokusa u rasadniku šumarije Crikvenica sudjelovali su ing. B. Mihelči ć stručni rukovodilac Šumskog gospodarstva Senj i rasadničar šumarije Crikvenica F. Juriša . U inventar izir an ju topola najviše su sudjelovala šumska gospodarstva Split, Šibe nik i Senj. 2. NALAZIŠTA TOPOLA U toku prijašnjih radova u primorju, obavljenih uz druge zadatke, utvrđeno je da se na mediteranskom području (ne samo na dobrim staništima nego i na degradiranim) nalaze pojedinačna stabla pa i skupine topola; više na području submediterana nego na eumediteranu. To su: crna i bijela topola, hibridi trepetljike i sive topole, eurameričke topole i talijanski klonovi. Nalazišta topola na degradiranom kršu većinom nisu privlačila pažnju šumarskih stručnjaka ,jer je dominanta u izboru vrsta drveća za pošumljivanje goleti Krša bila da se uglavnom unose borovi: na submediteranu pretežno crni bor i malo brucijski bor, a na eumediteranu pretežno alepski bor, manje primorski bor, inozemne vrste borova, cedrovi, čempresi, tuje i dr. U vezi s potrebom da se stvaranje novih šuma, za potrebe šumske i turističke privrede, obavlja i brže i jeftinije, smatrali smo da treba izvršiti sistematske pokuse introdukcije topola. Prvi je bio zadatak da se utvrde nalazišta topola na priobalnom pojasu, prvenstveno na degradiranim staništima, da se zatim u toku idućih godina pronađu, ispitaju i selekcioniraju klonovi koji će najbolje zadovoljiti određene potrebe. Tako su pronađene topole čak i na staništima zđ koja se ne bi moglo ni pretpostaviti da na njima mogu razmjerno dobro uspijevati ove uglavnom pionirske vrste ubrzanog rasta. V. pril. si. br. 2—3. U suradnji sa šum. gosp. Hrv. primorja i Dalmacije pronađena su mnoga nalazišta, od kojih ovdje navodimo samo tipičnija: — Lovran, nedaleko Opatije, na morskoj plaži kupališta »Udarnik«, pokraj mora na zasoljenom tlu; — Grobničko polje, nedaleko Rijeke, drvored uz autoput, na suhom pjeskovitom nanosu, pod jakim utjecajem bure, vrućine i studeni; — pješčana plaža zaljeva Martinščice kod Sušaka; — na obali gradića Bakar veoma stare crne topole i novi nasadi; — plaža kupališta Crikvenice, velika skupina topola do 80 cm pr pr.; muške crne topole razvijaju gušću i veću krošnju nego ženske (koje su i inače neugodne zbog preobilne kunadre njenog ploda); — u crikveničkom drvoredu stabla bijele i sive topole vrlo širokih, gustih krošanja i lijepo oblikovanih debala razvile su dva puta veći prirast i mnogo veću krošnju nego druge vrste listača i četinjača; — na obali u Senju lijepa stabla bijele topole, vrlo guste i veoma široke krošnje; — u Senjskoj draži, prema Vratniku, pod utjecajem jake bure topole se u drvoredu razmjerno dobro održavaju, makar da su često kljaštrene zbog održavanja TTvodova; |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 6 <-- 6 --> PDF |
u zaselcima Klaričevac i Podbilo naselja Krivi Put, 600 m iznad Senja, na udaru veoma jake bure, pod snažnim negativnim utjecajima suhoće, suše, vrućine i studeni, na skeletoidnom tlu stabla crne topole dobro se razvijaju; — Jurjevo, južno od Senja, crne topole debele do 100—150 cm pr. pr., sađene vjerovatno poslije I svjetskog rata; topole debljine do 45 cm pr. pr. i visine do 13 m, sađene navodno oko god. 1953.; ovdje ima podzemne vode; — na otoku Krku: na obali Baške, pod udarom poznate senjske bure, velika skupina crne i sive topole i raznih hibrida; naselje Punat na istom otoku ima na obali lijepa stabla bijele topole; u Dražici trepetljika; — u području šumarije Split na širem priobalnom području oko 25.000 stabala crne i bijele topole, crnog i bijelog jablana, trepetljike i eurameričkih topola; — također na području šumskih gospodarstava Šibenik i Zadar; — na otoku Hvaru oko 80 stabala raznih vrsta i svojta topola debljine do 100 cm pr. pr. i više; — na otoku Braču stabla crne, bijele i euramericke topole; — na Crnogorskom primorju domaće i strane topole. Zar već ovo ne bi bio dovoljan dokaz da i na mediteranskom području možemo uspješno uzgajati topole, pogotovu na boljim staništima?! One tu podnose lošija i zaslanjena tla, morsku filtriranu vodu i slanu, buru i jugo, vrućine, suše i jaku sunčanu pripeku. Čini se da im vlaga od filtrirane i boćaste morske vode znatno nadomještava običnu vlagu. U sušim tlima topole produžuju korijenove žile i do 8 m od stabla i tako iz velikih prostora tla izvlače potrebnu količinu vode. Protiv jake transpiracije, u doba suhe bure i vrućine, topole se bore dobrim mehanizmom zatvaranja puci (u doba najjače vrućine sve vrste drveća imaju ljetni period mirovanja vegetacije, pa i topole; neke topole odbacuju lišće i zatim stvore novo). 3. IZBOR KLONSKIH BAZA Staništa na primorskom području uglavnom su degradirana, pa se prema tim okolnostima moraju birati klonske baze. Kriteriji za izbor naših klonskih baza bili su uglavnom ovi: 1. zdravost, 2. prilagodljivost prema skeletoidnom tlu, 3. otpornost prema suhoći, suši, vrućini, buri, posolici i podzemnoj morskoj vodi, 4. brzi rast u debljinu i u visinu, 5. velika i što gušća krošnja (za potrebe turizma). Pokusi razmnažanja obavljeni su u rasadniku Pod Badanj šumarije Crikvenica, u rasadniku Frlanija šumarije Opatija i u rasadniku šumarije Karlobag. U rasadniku Pod Badanj razmnažana je crna topola iz osam nalazišta, bijela topola iz tri nalazišta, bijeli jablan iz jednog nalazišta, i trepetljika iz jednog nalazišta. Ukupno 19 klonova, tj. iz nekih nalazišta uzeli smo i po dva klona. U rasadniku Frlanija materijal crne topole uzet je iz tri nalazišta, bijele topole iz jednog nalazišta, euramericke topole iz jednog nalazišta; ukupno 9 klonova; k tomu klonovi iz Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo Slovenije, ali ti su klonovi bili loše posađeni, kod sadnje međusobno izmiješani te, prema tomu, podaci nepotrebljivi. U rasadniku karlobaške šumarije mogli smo posaditi samo klonove trepetljike, i to iz jednog nalazišta. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 7 <-- 7 --> PDF |
4. PROBLEM RAZMNAŽANJA Ma da su šumarstvo (npr. u Senju i Crikvenici) i poljoprivreda (npr. na Krku) u Primorju ponegdje razmnažali topole, objavljenih podataka o rezultatima nema. Zato smo za potrebe šumskih gospodarstava Hrv. primorja izradili opširnu metodiku koja je prvenstveno trebala da služi za osnivanje pokusa razmnažanja. U toj metodici ukratko su izneseni problem i potreba introdukcije topola za pošumljivanje boljih staništa degradiranog krša, utvrđene prve klonske baze, način pripreme reznica općenito i posebno s obzirom na ekološke okolnosti submediteranskog područja, način obrađivanja tla, način sadnje, njegovanje, postupak razmnažanja biljele topole, sive topole i trepetljike, način razmnažanja bršljana (za turističke nasade i nemirna tla). SI. 2. Crna topola na obali pokraj Omiša, ispod nje bršljan. Na temelju razvitka ove vrlo guste krošnje može se pretpostaviti da se korijenje ove topole rasprostranilo i prema moru. Osnovni problem razmažanja topola bio je u tome što, kako je već navedeno, nemamo o tome publiciranih iskustava i što na većini prvih pronađenih nalazišta topola gotovo i nema jednogodišnjih dugih izbojaka, jer je drveće ponajviše stadijski staro i visinski prirast grana veoma malen. Dakle, trebalo je, barem za početak razmnažanja, upotrijebiti i višegodišnje izbojke (bez vidljivih pupova!). Budući da su ti izbojci, pod lošim fiziološkim utjecajem bure, jake vrućine i dugotrajne insolacije, razvili razmjerno debelu koru, pojavilo se pitanje: da li će se, koliko i kako razviti nadzemni organi i kakvo će biti zakorjenjivanje. Zato je i postojala izvjesna bojazan o rezultatu pokusa. Naročito je bio važan |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 8 <-- 8 --> PDF |
razvitak sistema korijena, jer podzemni organ mora biti jači za staništa na ko jima vladaju loši utjecaji bure, vrućine, suhoće, suše i insolacije. Zato smo, osim reznica normalne veličine (18—22 cm X 8—12 mm), sadili i jače reznice. Da bi se što prije stvorile stablašice, trebalo je saditi i prutove (motke, kolce). Zbog takvih okolnosti kao i zbog pomanjkanja pomoćnog stručnog osoblja instituta, ti pokusi imaju uglavnom orijentacijski značaj, odnosno zadatak im je bio prvenstveno da pokažu šta se razmnažanjem topola u Primorju može postići, može li se taj rad u istraživanjima i za potrebe operative nastaviti. 5. METODIKA POKUSA RAZMNAŽANJA Na temelju naprijed iznesenih razmatranja, rasadni materijal određenih klonova nije mogao imati podjednake dimenzije. Budući da je kakvoća sakupljenog materijala, zbog različitosti staništa i biotipova, bila veoma raznovrsna i jer ni takvog materijala nije, za prvi čas, bilo dovoljno, broj, debljine i dužine reznica i prutova nisu se mogli odrediti unaprijed, nego je postupak bio izvršen prema danim mogućnostima. Ipak, dužina većine reznica bila je više-manje normalna, tj. 17—24 cm, a debljina 8—15 mm. U svrhu komparacije, ostale reznice bile su duže, tj. od 25 do 50 cm, i deblje. Duže i deblje reznice imaju više rezervnih supstanca i vode te lakše mogu podnijeti suhoću i druge nepogode. Dužina prutova bila je od 0,5 do 1,8 m. Niži prutovi, kad se na njima razviju vegetativni organi, mogu služiti za smirivanje nemirnih zemljišta, na primjer, u bujičnom području te uz željezničke pruge i putove, jer će manje asimiiata trošiti na prirašćivanje debla a više na razvitak krošnje i korijena. Visoki prutovi mogu služiti za brže stvaranje stablašica, tj. za bržu melioraciju degradiranih staništa pretkulturama, ili kao međukulture ili potkulture u rijetko obraslim sastojinama borova i dr. Ostali postupci: priprema reznica i prutova, priprema tla, osnivanje ožilišta i njega tla, obavljeni su na uobičajen način. Razmak reznica na gredicama bio je 45 X 45 cm, tj. po tri reznice u jednom poprečnom redu gredice, red od reda 45 cm. Tlo je pripremljeno isto onako kao za proizvodnju sadnica drugih vrsta listača i četinjača. Jedina razlika bila je da se trebalo češće plijeviti i rahliti i nešto više zalijevati, pa se to i provelo u rasadniku Pod Badanj. U crikveničkom rasadniku je od 19 klonova napravljeno i posađeno 1052 reznica i prutova, u opatijskom od 9 klonova imali smo 336 reznica i prutova, a u karlobaškom rasadniku samo od jednog klona broj reznica iz korijena te stabalaca korjenjaka bio je oko 50, a i od toga se zbog gotovo posve zanemarene njege oko 2/3 već do 30. VI posušilo. 6. REZULTATI POKUSA U CRIKVENIČKOM RASADNIKU Ma da je razvitak vegetativnih organa topola bio u toku prva dva mjeseca proljeća 1963. veoma polagan, pokazalo se kasnije da je skepticizam bio posve neopravdan. Postignuti rezultati bili su iznad očekivanja. Potkraj vegetacrjske dobi, visina nadzemnih organa 1-godišnje crne topole iz reznica bila je prosječno oko 1,5 m, odnosno od oko 1 m do oko 2,5 m, a korijenove žile duge do 80 cm i pri donjem kraju debele do 1 cm. Listanje je započelo, s obzirom na veoma različite klonove i različit razmnožni materijal, od 10. IV do 5. V, dakle u periodu od mjesec dana, najviše oko 23. IV. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Najranije je započeo listati bijeli jablan (P. nigra var. thevestina), zatim trepetljika. Najkasnije je prolistao klon crne topole Klaričevac (nalazište je, na 600 m n. v., veoma izloženo buri, vrućini i studeni) i klon Pod Bilo (650 m n. v.). Vitalnost izbo jaka Od sadnog materijala crne topole i trepetljike posušilo se do 30. VI svega 3 komada, dakle niti 0,1%. Od sadnog materijala bijele topole, unatoč tretiranju stimulatorima ožiljavanja, nije se primilo gotovo ništa. Osim kontrole probe, pokusi su obavljeni stimuliranjem ožiljavanja ovim preparatima (u prahu): Rhizipon A (beta-indolyl kiselina) Rhizopon AA (beta-indolyl butilna) Rhizopon B (beta-naftyl kiselina) Pinox P Preparate Rhizopon dobili smo na pokus od jedne holandske firme; preparat Pinox je proizvod »Tovarne kemičklh izdelkov Pinus«, Rače pri Mariboru. Od 30. VI do konca godine, vitalnost izbojaka bila je bez značajnih promjena. Visinski prirast izbojaka iz reznica Kako je već naprijed navedeno, osim reznica standardnih dimenzija sađene su u ožilištu i veće reznice: da se za submediteranske okolnosti utvrde razlike u razvitku. Jer, zbog veće količine rezervne hrane i kemijski nevezane vode iz jačih bi se reznica trebali da stvaraju jači nadzemni i podzemni organi koji mogu lakše izdržati loše utjecaje. Evo upotrebljivih prosječnih komparativnih podataka o rezultatima razmnažanja crne topole i njenih još zasad nepoznatih svojta, za dva tipična doba: za 30. VI kad su organi potrošili veći dio rezervne hrane reznice (I) i za svršetak vegetacijskog perioda kad su se stvoreni organi razvili i iz asimilata (II); u zagradama su navedene najmanje i najduže visine izbojaka (v. tab. br. 1). Kad se usporede visine izbojaka za reznice podjednakih dimenzija, prvenstveno za standardne veličine reznica (18—25 cm), može se iz brojčanih podataka razabrati da nema značajnijih razlika u visinama među izbojcima proizvedenima iz mladih i starijih reznica. Budući da je materijal reznica bio različite starosti, kakvoća klonova s obzirom na visinski prirast ne može se pouzdano utvrditi. Na temelju usporedbe visinskih prirasta, s obzirom na veličinu reznica, može se opaziti gotovo opća pojava da su do konca juna na jačim reznicama prirasti izbojaka veći. Razlike iznose 15—80%. I godišnji visinski prirast pokazuje da se, prosječno, brže razvijaju izbojci iz dužih i debljih reznica nego iz kraćih i tanjih. Prema tome, ako se hoće da u prvoj godini razmnažanja izbojci postignu veći prirast, treba saditi jače reznice. Ali, što su reznice duže, treba ih dublje posaditi. Što se dublje sade, korijenje se razvije previše duboko, pa će troškovi vađenja takvih biljaka biti veći. Rezultati pokusa pokazali su da su i standardne i jače reznice razvile razmjerno dobre izbojke — posve neznatno bilo je suhih. Zato, sa gledišta održavanja oziljenica (vitalnosti), posve je svejedno da li se sade standardne veličine reznica ili jače reznice kad se redovno obavljaju plevljenje, rahlenje i zalijevanje (pretpostavljamo da će razlike u visini izbojaka proizvedenih iz reznica |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Tab. br. 1 Dužina I II Klon reznice do 30. VI do kraja vegetacije cm cm cm Bakar I 18—22 78 (39—124) 138 (60—250) Bakar II 17—22 50 (37—60) 173 (110—215) 30—36 53 (38—72) 123 (83—160) Crikvenica I 18—22 54 (21—96) 138 (63—170) 30—40 84 (75—100) 144 (104—179) Crikvenica II 30—38 80 (65—98) 177 (150—220) Crikvenica III 19—24 51 (15—88) 132 (100—210) 40—50 77 (46—110) 203 (150—238) Crikvenica IV 18—23 47 (13—90) 126 (63—205) 38—50 59 (44—84) 132 (90—210) Crikvenica bijeli jablan I 17—22 63 (4—97) 105 (28—200) 40—50 94 (25—126) 168 (45—220) Crikvenica bijeli jablan II 18—23 86 (44—105) 146 (70—190) 30—40 101 (85—113) 165 (139—178) Raca 18—22 113 (82—127) 167 (140—222) » 20—30 118 (88—138) 158 (115—197) Jurjevo 18—23 71 (11—132) 140 (67—206) 22—30 88 (40—100) 166 (70—231) 48—53 128 (118—140) 193 (188—220) Klaričevac 20—25 63 (16—128; 137 (35—265) 27—33 95 (41—119) 127 (94—187) 45—54 84 (22—135) 144 (47—220) 50—60 104 (21—139) 168 (74—210) Grobničko polje 17—23 52 (13—90) 152 (45—226) raznih dimenzija u idućim godinama biti sve manje). Ako se u ožilištu redovna njega ne obavlja, pojavit će se veće razlike u održavanju i visini izbojaka iz različito velikih reznica, kako su se i pojavile u opatijskom rasadniku. Kad se za klonove usporede razlike u visinskom prirastu stvorenom u prvom i drugom dijelu vegetacijskog doba, pokazuju se interesantne razlike: klonovi crne topole iz nalazišta Bakar, Crikvenica i Grobničko polje imaju prosječno veći i mnogo veći prirast u drugom dijelu vegetacijskog doba nego u prvom. Prirast drugih klonova manji je i mnogo manji u drugom dijelu vegetacijske periode nego u prvom. Visinski prirast izbojaka iz prutova Za osnivanje pretkultura, za potrebe osnivanja parkova, skupina drveća i park-šuma oko turističkih objekata (naselja, kampovi, kupališta, izletišta, vidikovci, odmarališta, putovi, vodotoci) i za fitomelioraciju nemirnih zemljišta (uz ceste, željeznice, u perimetrima bujica i si.) počesto je potrebno da se brzo uzgoje stablašice. Potrebno je, dakle, da se ispitaju mogućnosti razmnažanja na dužim i kraćim prutovima. Naši orijentacijski pokusi dali su podatke iznesene u pril. tabeli br. 2. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tab. br. 2 Početna I II Klon visina od tla do 30. VI do kraja vegetacije cm cm cm - Bakar I 86 (80—100) 187 (162—200) 212 (180—248) 218 (214—223) 272 (269—274) 277 (272—280) Bakar II 39 (28—51) 84 (73—100) 120 (93—148) 120 (115—124) 155 (144—174) 164 (150—190) 235 (228—240) 258 (243—285) 283 (263—295) Crikvenica I 43 (40—46) 125 (124—126) 250 (235—266) Jurjevo 29 (28—30) 122 (115—130) 185 (174—216) Klaričevac 41 (40—45) 120 (110—140) 153 (127—167) 60 (54—69) 124 (90—141) 148 (95—197) 101 (96—108) 141 (135—155) 149 (136—158) Visinski prirast vršnih izbojaka iz prutova bio je, prosječno, znatno manji nego visinski prirast izbojaka iz reznica (jedini izuzetak je, uglavnom, klon Crikvenica I). Razlog toj pojavi je taj što, prema opažanju, prutovi razviju više jačih postranih grana i tako stvaraju krošnje. Asimilati su se, k tomu, iskoristili i za debljinski prirast debelaca, vjerojatno i za veći prirast korjenova sistema. Godišnji visinski prirast izbojaka iz reznica je za 10 cm do 2 m veći nego prirast izbojaka iz prutova. Kraći prutovi imaju, prosječno, veći visinski prirast vršnih izbojaka nego dugi prutovi. Prutovi kojima je nadzemni dio visok oko 0,3—0,9 m prirasli su u visinu 80—200 cm, a prutovi visoki 1—2 m prirasli su samo 45—60 cm. Visinski prirast vršnih izbojaka na prutovima mnogo je veći u prvoj polovici vegetacijskog doba nego u drugoj (izuzetak je, uglavnom, klon Crikvenica I). Dok u prvom dijelu te dobe visinski prirasti iznose oko 20—100 cm, prosječno oko 50 cm, u drugom dijelu vegetacijske dobe iznose samo 10—50 cm, prosječno oko 25 cm, tj. za polovicu manje. Na temelju iznesenih podataka može se, sa znatnom sigurnošću, pretpostaviti da će u toku idućih godina vršni izbojci iz prutova prirašćivati manje nego izbojci iz reznica. Razlog takvoj pretpostavci već je naprijed naveden: koncentracija znatnog dijela prirasne energije na debalca i na krošnju. 7. REZULTATI POKUSA U OPATIJSKOM RASADNIKU Tlo opatijskog rasadnika strukturno je loše. Prije sadnje đubrenje nije bilo izvršeno, jer doneseno đubre nije bilo zrelo. Zemljište je bilo na ugaru oko tri. godine. Pedosfera je, fizikalno i kemijski, loša. Pod utjecajem danih okolnosti, zalijevanje se izvršilo možda samo jednom, a plijevljenje zajedno s rahljenjem možda dva puta. Unatoč takvim okolnostima, u proljeće su gotovo sve reznice i prutovi razvili nadzemne organe. Do 30. VI od 325 biljaka crne topole posušilo se 40, tj. samo 12,3%. Može se, dakle, ustvrditi da je početni uspjeh razmnožavanja — unatoč lošim hidropedološkim okolnostima — bio veoma dobar. U toku ljeta zavladala je suša. Posljedica je bila da je lišće na svima biljkama otpalo. (Ova se pojava može razviti i na odraslom drveću.) Novo se lišće |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 12 <-- 12 --> PDF |
razvilo nakon 1—1,5 mjeseca, odnosno poslije prve jače kiše. Ovakovo se stanje moralo loše odraziti na ožiljavanje reznica i prutova i na održavanje i razvitak biljaka, pogotovo zato što se nije mogao dovoljno razviti sitem korijena. Do konca vegetacijskog doba posušilo se oko 40%. Mnogo bolje su se održali prutovi nego reznice. Najotporniji su klonovi Klavičevac, Bakarac i Senjska Vrata. Pojedinačne podatke o visinskim prirastima po klonovima i jačini reznica ne iznosimo, jer nisu neposredno interesantni za praksu. Napominjemo da je do 30. VI prirast izbojaka iz reznica bio od 6 do 58 cm. Najbolje se razvio klon Klaričevac s prosječnom visinom izbojaka 34 cm i klon Senjska Vrata s 42 cm. Visine izbojaka iz prutova nisu bile veće od visine izbojaka iz reznica. Jače reznice, tj. duže ili deblje, razvile su, prosječno, duže i vitalnije izbojke nego standardne reznice; razlike su iznosile ponegdje i do 50—100%. 8. RAZMNAŽANJE TREPETLJIKE Trepetljika (jasika), kao i bijela topola, kako je poznato, veoma se malo može razmnažati reznicama. Zato smo upotrijebili odreske korijena i izdanke zajedno s dijelom korijena od drveta koje je na priobalnom pojasu kod Karlobaga razvilo razmjerno dobro stablo i, u posve skeletnom točilu (zajednica Drypetum Jacquinianae), razvilo mnoštvo korijenovih izdanaka. U crikveničkom rasadniku posušilo se 30% izbojaka iz korijenovih odrezaka, od izdanaka nijedan. Izbojci iz odrezaka korijena postigli su do 30. VI visinski prirast 30—65 cm, a do konca vegetacije 52—107 cm. Na prutovima, novi izdanci su do 30. VI dali visinski prirast samo 12—23 cm, a do konca vegetacije 21—34 cm, u prosjeku 29 cm. U rasadniku Karlobag, u kojemu se nije tlo redovito njegovalo ni zalijevalo, svi odresci korijena su se posušili, također i 20% izdanaka, a preostali izdanci prirasli su do konca vegetacije 10—70 cm, u prosjeku oko 33 cm. IZVOD I PRETPOSTAVKE Ispitivanjima i inventariziranjem utvrđeno je da na degradiranom dijelu priobalnog područja Jadrana i na otocima ima topola: Populus nigra, P. n. v. thevestina, P. nigra v. italica, P. canescens. P. alba, P. tremula, eurameričke svojte i talijanski klonovi. Topole prosječno dobro podnose skeletoidna tla (pa i skeletna), suhoću, suše, buru, jugo, podzemnu morsku vodu i posolicu. Broj takvih nalazišta nije malen; ponegdje je i razmjerno velik. Debljine tih topola inzose maksimalno do 60—100 cm pr. pr., i više. Topole bi se mogle dobro upotrijebiti za pošumljivanje boljih staništa, barem kao međukulture i pretkulture; naročito za brže stvaranje turističkih nasada (v. pril. slike). Većina topola ovdje razvija guste i vrlo široke krošnje. Konsocijacija topola, koje razvijaju plitak i širok korijen, i borova, koji stva raju uglavnom dubok i intenzivan korijen, dobra bi bila iz šumsko-privrednog gledišta, još više za potrebe turizma. Trebalo bi ispitivati i platane. Podsadnja bršljana može još više povećati dekorativno značenje te konsocijacije. Prema dosadašnjim opažanjima, uz morsku obalu najbolja i najljepša bi bila bijela topola, nešto manje podesna crna topola i neki hibridi. Za pošumljivanje loši jih staništa upotrebljivi su uglavnom borovi. Orijentacijski pokusi razmnažanja u submediteranu god. 1963. reznicama i prutovima, kad se obavljala redovna njega tla, pokazali su (uglavnom za crnu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
topolu) ove rezultate: 1. u prvoj godini razmnažanja, visinski prirast izbojaka iz reznica bio je prosječno oko 140 cm, maksimalno do 2—2,5 m; 2. veći je visinski prirast izbojaka iz jačih reznica, tj. dužih i debljih; 3. visinski prirast prutova je manji i mnogo manji nego visinski prirast izbojaka iz reznica; 4. što su prutovi veći, visinski prirast njihovih vršnih izbojaka je manji; 5. na prutovima stvaraju se krošnjice, i debalca prirašćuju; 6. visinski prirast izbojaka iz prutova mnogo je veći do početka ljeta nego kasnije; za izbojke iz reznica rezultati ovise i o klonovima. Orijentacijski pokusi u rasadniku u kojemu se nije obavljala redovna njega tla (zalijevanje, rahljenje, plijevljenje, đubrenje) pokazali su da se do 30. VI od 325 biljaka posušilo 12% biljaka, u toku ljeta lišće je otpalo i poslije mjesec dana pojavilo se novo, te se do konca vegelacijskog doba posušilo oko 40%. Visinski prirast izbojaka iz reznica bio je prosječno maksimalno do 0,5 m. Iz jačih reznica razvili su se viši izbojci nego iz standardnih; razlika iznosi do 50—100%. SI. 3. Vrlo interesantna i značajna konsocijacija bijele topole, alepskog bora i piramidalnog čempresa u obalnom parku Kaštel Lukšića, nedaleko Splita. Impresivan je kontrast oblika i boja. Na temelju iznesenog može se pretpostaviti ovo: 1. Pošumljivanje topolama može se na Mediteranu uspješno obavljati na boljim staništima, osobito na dubljim tlima. Na submediteranskom području. na kojemu nema velikog izbora vrsta drveća, sadnja topola u konsocijaciji sa četinjačama može imati značajnu šumarsku i turističku ulogu, pogotovu na boljim položajima uz obalu. Topole brže rastu nego sve druge vrste listača i četinjača. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 14 <-- 14 --> PDF |
2. Kao pretkulture ili kao natkulture s međukulturom bora, topole mogu šumarstvu i turizmu brže dati prihode nego same kulture borova i drugih četinjača. Konsocijacija topola, borova i bršljana stvara dobru i široku sjenu i veoma je dekorativna. 3. Za pošumljivanje može se upotrebljavati crna topola, najbolja bi vjerojatno bila bijela topola. Treba ispitati svojte tih topola, isto tako inozemne vrste i svojte. 4. Za osnivanje nasada mogle bi se upotrebljavati na boljim tlima sadnice 1/2 i 1/3, na lošijima 0/2 i 0/3; na najboljim staništima izuzetno 2/3. 5. Ma da još ne možemo postaviti račun ekonomičnosti, smatramo da bi danas, u doba proširenijeg camping-turizma, mogli osnivanjem turističkih šuma postići velik rentabilitet, veći nego osnivanjem plantaža na kontinentalnom području. Na taj način, našem jadranskom turizmu mogao bi se dati poseban značaj, različit u odnosu na druge mediteranske zemlje. Napomena Ma da još nemamo dovoljno konkretnih podataka, u vezi s t. 5 pokušat ćemo u svrhu orijentacije dati približne pokazatelje ekonomičnosti. Prema podacima V. J e n k a (»Razni načini gospodarjenja v topolovih plantažah in njihova ekonomičnost«, Gozdarski vestnik 1963.) troškovi za 1 ha 12-godišnje plantaže topola iznose za razmak stabala 5,63 X 6,6 m: priprema tla Din 160.000 osnivanje nasada Din 120.000 njegovanje nasada Din 300.000 sječa Din 1,120.000 krčenje panjeva . Din 270.000 Sveg a Din 1,970.000 Vrijednost drvnih sortimenata Din 2,820.000 Razlika, odnosno prihod Din 850.000 Na priobalnom pojasu Jadrana ,da bi se što prije stvorio sklop krošanja, umjesto 273 stabla po ha, neka sadimo 500 stablašica onih svojta topola koje stvaraju široku i gustu krošnju. Troškovi osnivanja kultura neka iznose po stablašici Din 500, za hektar 250.000 dinara, maksimalno oko 300.000 dinara, tj. kao i za plantažu topola na kontinentalnom području. Troškovi njegovanja su maleni, a troškova sječe i krčenja gotovo nema. Krošnje će se sklopiti do oko 6—8. godine, što je dovoljno za početno turističko iskorišćavanje šume. Troškovi za parkiralište, vodu, svjetlo i sanitarne uređaje terete ugostiteljski objekt, koji se mora tu osnovati. Na 1 ha površine neka bi racionalno moglo biti najmanje oko 100 šatora (100 m2 po šatoru) i neka je taksa za turističku upotrebu zemljišta samo 300 dinara po šatoru. Za oko 100 dana turističke sezone bruto prihod iznosio bi 100 šatora X 100 dana X X 300 dinara = 3,000.000 dinara. Od toga treba odbiti troškove osnivanja i održavanja šume, amortizaciju i dr. U prvoj godini turističke eksploatacije ne prekida se »ophodnja«, nego se nastavlja sve dok šuma to izdrži. Da se može izraditi pouzdan račun rentabiliteta, potrebni su realni podaci. Ali već i ova paralela sili barem na razmišljanje: ne bi li šumarije jadranskog područja mogle naći novo i pouzdano vrelo posla i prihoda u doba kad zajednica daje razmjerno vrlo velika sredstva za unapređivanje turističke privrede. Kad bi se od dnevne boravišne takse turista moglo odvojiti samo po 5—10 dinara i kad bi se od investicija za izgradnju turističkih objekata moglo za šumsko ozelenjivanje odvojiti barem l/2"/o, sredstva za pošumljivanje iznosila bi nekoliko stotina milijuna dinara. Treba pošumljivati ne samo kampove nego i uz jadransku magistralu, druge putove, plaže, okolinu ugostiteljskih objekata, luke (npr. Bakar), naselja i dr. U Srednjoj Evropi, troškovi turističkog ozelenjivanjä i održavanja nasada iznose oko 1—3°/o investicija. 104 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Šumarstvo na području našeg Jadrana ima stručnjake-biologe, ima rasadnike, ima rezultate naučnih istraživanja, ima iskustva. Zar smijemo u takvim okolnostima čekati, očekivati povremene pozive na suradnju .prepustiti se slučajnostima? Slučajnostima da nam netko prepusti ili ne prepusti poslove naše struke. Problem se mora planski rješavati. I treba ići ukorak s današnjim zbivanjima, ne čekati sutrašnjicu. Jer, ono vječno sutra može biti i prekasno. HABITATS AND PROPAGATION OF POPLARS IN THE MEDITERRANEAN AREA Summary The propagation trials with cuttings and setts carried out for the purpose of orientation in 1963 in the sub-Mediterannean area, where a regular soil cultivation was applied, have shown (in the main for Black Poplar) the following results: I) In the first year of propagation the height increment of shoots from cuttings averaged 140 cm., displaying a maximum of 2-2,5 m.; 2) A greater height increment of shoots was yielded by larger cuttings, i.e. the longer and larger ones; 3) The height increment of setts is smaller and even much smaller than the height increment of shoots from cuttings; 4) The larger the setts the smaller the height increment of their terminal shoots; 5) On the setts are formed small crowns and the small stems lay on their increement; 6) The height increment of shoots- from the setts is much greater till the commencement of summer than threafter; as to the shoots from the cuttings their growth rate depends upon the clones too. In nursery- trials where a regular soil cultivation (irrigation, loosening, weeding, fertilizing) was not performed, there died back till June 30th 12B/o of 325 cuttings, the leaves were shedded during summer, while after a month appeared new leaves, and at the end of the growing season there died back in total 40°,o of cuttings. The height growth of shoots from the cutings was on an average 0,5 m. From larger cuttings there developed longer shoots than from the ordinary ones; the difference was to 50—100%. On the basis of what has been said and on inventorying many habitats of Poplars (Populus nigra, alba, canescens, and foreign varieties) the following can be supposed: 1) Afforestation with Poplars may be carried out successfully in the Mediterrenean area on better sites especially in deeper sols. In the sub-Mediteranean in which there is no large choice of tree species, the planting of Poplars in mixture whit conifers can have a significant silvicultural and touristic role, especially on better sites along the coast. Poplars grow faster than any other broadleaved species or conifers. 2) As a preliminary culture or as an overstorey with intermixed Pines, Poplars can offter both to forestry and tourism quicker yields than sole culture of Pines and and other conifers. A consociation of Poplars, Pines and Ivy produces good and broad shade, and is very decorative too . 3) For the afforestation one can use Black Poplar, while the White Poplar is not likely to be the best. It is necessary to tets the varieties of these Poplars, as well as the foreign Poplar species and their varieties. 4) For the establishment of Poplar plantions one coudl use on better soils 1/2- or 1/3-rooted-cuttings, on poorer soils 0/2- or 0/3- plants; on the best soils exceptionally 2/3-plants. 5) Although we cannot yet assess the econnomicity, we consider that by establishing recreational forests today — in the era of more enlarged camping- tourism — we could attain great profitability ,greater than by establishing plantations in the continental area. In this manner our Adriatic tourism could be given a particular character different in relation to other Meditterranean countries. |