DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 31 <-- 31 --> PDF |
i težinu kamenih ploča, poznato je na daleko po tome što je sve čvršće i jače ukoliko je starije, tako´ da ga u neko vrijeme ne može ni sjekira rascijepiti. Po svemu izgleda da je to drvo upravo drvo hrasta rudelja, kojeg ima i danas, a prije ga je moralo biti sigurno mnogo više i u najbližoj okolici Mostara, Stoca, Počitelja, Ljubuškog, Trebinja i drugih starih gradova Hercegovine. Iz istorijskih podataka (F. P e 11 e r, 1875.) znamo da su prvim većim zahvatima eksploatacije šuma u Hercegovini bile podvrgnute upravo te šume hrasta sladuna na visoravni Dubrava i da su strani kapitalisti i u doba otomanske vladavine nalazili svoj račun u izgradnji izvoznih cesta i komplikovanom transportu do primorja svakako i zbog toga što su mogli dobro unovčiti to drvo hrasta sladuna vanrednih kvaliteta. O tome nsm opširno i detaljno govore podaci o stranom kapitalu u šumskoj privredi Bjsne i Hercegovine za vrijeme otomanske vladavine prof. ing. B. Begović-a (I960.). Ne bi trebalo izgubiti iz vida ni osobinu žira hrasta sladuna, za koju brojni autori tvrde da je po »jestivosti« ravna onoj pitomog kestena. Uz sladun i njegovu rasprostranjenost u nekim krajevima bio je povezan i klasični naziv Q. Aesculus, koji je i našeg Pančić-a naveo da ovaj hrast tako nazove u nekim svojim radovima. Jestivost žira hrasta sladuna nije pitanje koje treba shvatiti u bukvalnom smislu (kao da ga treba unijeti u jelovnik naše znamenite orijentalne kuhinje), nego ga treba shvatiti kao pitanje vrijedne industrijske sirovine koja bi mogla da se racionalno iskorištava. Ništa manjeg značaja nisu ni trijeslovine koje se mogu dobiti iz kore mladog i starijeg drveća. Ako se sve to uzme u obzir i doda mogućnost selekcije poznatih prirodnih križanaca sa bržim uzrastom, kao i dobivanje takvih svojti i artificijelnim putem, onda nam sladun ne bi više trebao biti ona vrsta o kojoj vodi brigu samo seljak kada mu je u pitanju i svakogodišnja ishrana gladne stoke lisnikom. LITERATURA BECK-MANNAGETTA, G.: Flora Bosne, Hercegovine i novopazarskog Sandžaka. Glasnik Zemaljskog muzeja za BiH Sarajevo, 1907. BEGOVIC, B.: Strani kapital u šumskoj privredi Bosne i Hercegovine za vrijeme otomarske vladavine. Radovi Šumarskog fakulteta V. Sarajevo, 1960. Pp 181—211. BORNMÜLLER, J.: Ein Beitrag zur Eichenflora von südostlichen Europa. Botanisches Centralblatt, 1885 Nr. 5. Pag. 2. CALDART, F.: Sulla distribuzione geografica delle »Quercus Farnetto« in Calabria. Anali del Instituto superiore agrario e forestale Ser. 2. Vol. V Firenze, 1935. Pp. 1—51. FIORI, A. e PAOLETTI, G.: Flora analttica d´Italia. Vol. I. Padova, 1896—1898. Pag. 269. FRITSCH, K.: Neue Beiträge zur Flora der Balkanhalbinsel II. Mitteilungen d. Naturwiss. Verein für Steiermark. Band 46. Graz, 1910. Pp. 300. GEORGESCU, C. C, MORARIU, I. si CRETZOIU, P.: Contributiuni la studiul spe ciillor de Quercus din Romania: Qu. Frainetto Ten. Buletinul Gradinu Botanice etc. din Cluj XXIII, 1943. Nr. 1—2. Pp. 67—71. GLISIĆ, M.: Prilog poznavanju areala šume hrastova cera i sladuna u sjevernoistočnoj Bosni. »Narodni šumar« X. Sarajevo, 1956. Pp. 21—26. HALACSY, E.: Conspectus Florae Graecae. Vol. III. Leipzig, 1904. Pp. 128—129. 121 |