DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 11 <-- 11 --> PDF |
UŠLO VI RENTABILITETA REKONSTRUKCIJE DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA NA PODRUČJU SR HRVATSKE Ing. PETAR ZIANI UVOD U oblasti šumarstva i prerade drveta osnovni pravci razvoja za 1964. godinu dani su kako slijedi (izvod iz društvenog plana za 1964.): 1. Rastuće potrebe u potrošnji drveta zahtijevaju kontinuiranu proizvodnju drveta. Ta potreba prelazi kapacitet postojećih šuma, pa je neophodna brža proizvodnja drvnih masa i usklađivanje šumske proizvodnje sa potrebama potrošnje i prerade. 2. Nesklad između potrošnje drveta treba rješavati uz povećanje sječa u prirodnim šumama, prvenstveno proširivanjem proizvodne baze podizanjem plantažnih šuma i intenzivnih kultura brzoga rasta. 3. U 1964. god. treba ispitati opravdanost i mogućnost ubrzane sječe nekih napose degradiranih šuma radi racionalne valorizacije postojećeg fonda. 4. Strukturu izrade šumskih sortimenata treba orijentirati na povećanu proizvodnju celuloznog drveta specijalno četinjača radi osiguranja sirovina za tvornice celuloze i "papira. 5. Izvršiti pripreme radova za izgradnju daljnjih kapaciteta za proizvodnju celuloze i poluceluloze. Nema sumnje da će ovi osnovni principi razvoja iako su dani za 1964. god. važiti i za period 7-godišnjeg plana, samo što će njihova nužnost biti postavljena još oštrije. Problem degradiranih šuma je u ovim odredbama i direktivama istaknut u u prvom planu jer se predviđa: 1. povećanje melioracije šuma i introdukciju četinjača kao i 2. ispitivanje opravdanosti i mogućnosti ubrzane sječe nekih degradiranih šuma radi racionalne valorizacije postojećeg šumskog fonda. Ove dvije direktive nisu ništa drugo nego aspekti jedinstvenog problema rekonstrukcije degradiranih šuma. No u direktivama plana dani su i osnovni putovi rješenja toga problema: — što brža proizvodnja drveta — orijentacija na proizvodnju celuloznog drveta. Mi ćemo se u ovom razmatranju baviti povećanjem proizvodnje drveta na površinama degradiranih šuma. No predmet ove rasprave nije sam biološki proces rekonstrukcije tih sastojina u proizvodnije i vrednije sastojine, već opravdanost i rentabilitet te proizvodnje. No odmah treba istaći, da rentabilitet |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 12 <-- 12 --> PDF |
rekonstrukcije, pored ostalih uslova, u osnovi zavisi o pravilno izabranoj vrsti u odnosu prema datom staništu, tj. o biološkom procesu. Prema tome u svakom slučaju treba pretpostaviti optimalni biološki proces. No osim kategorije degradiranih šuma, kako su naprijed definirane, naše razmatranje treba da se protegne i na izvjesnu kategoriju šuma koje nisu degradirane kao što su malovrijedne i slaboproizvodne šume. Pojam degradirane šume iPojam »degradirane šume« je sarn po sebi potpuno neodređen i nejasan, jer proces degradacije može da se odnosi na samu sastojinu, na tlo ili na oboje. Da bi pojam »degradirane šume« bio potpuno određen mora uvijek postojati određena »reper sastojina« prema kojoj se mjeri stepen degradacije pod inače istim uslovima tla i klime. Stepen degradacije sastojine se redovno odnosi na sniženje drvne mase i prirasta ili kvalitete stabala ili i jedno i drugo prema reper sastojini, kod koje su ti pokazatelji pod istim uslovima u određenom pođručjlu najveći odnosno najbolji. Sastojina sličnih svojstava se u šumskoj praksi često naziva »normalnom sastojinom«. Pojam »degradiranog tla« je teško na jedinstven način definirati. Sasvim općenito može se reći da se stepen degradacije nekog šumskog tla uvijek odnosi na određenu vrstu drva u istom fitoklimatskom području, i na istom osnovnom tipu tla. Degradacija sastojine obično povlači i degradaciju tla i klime tj. degradaciju staništa, te jte to najredovitiji slučaj degradacije šume kao kompleksnog pojma. Po j) am malovrijedne šume Sasvim općenito vrijednost neke sastojine ovisi o vrsti drveća, količini i kvaliteti drvne mase, o visini troškova eksploatacje, te o potražnji te vrste- odnosno njenih sortimenata na tržištu. Prema tome vrijednost sastojine kao i vrijednost vrste je relativna i promjenljiva te u krajnjoj liniji ovisi o potražnji te vrste na tržištu radi podmirenja izvjesne društvene potrebe. Nema sumnje da degradacija sastojine po količini drvne mase i kvalitete povlači sobom i smanjenje vrijednosti sastojina. listo to važi ako je tlo podvrgnuto intenzivnijim procesima degradacije. I u tom slučaju se prirast umanjuje a time i vrijednost sastojine. Pnama tome općenito su degradirane šume i »malovrijedne šume«. No manja vrijednost sastojine pojavljuje se i u mnogim drugim slučajevima kad ne postoji degradacija ni sastojine ni tla, tj. kad je jedno šumsko stanište koje je sposobno za uzgoj vrednijih vrsta drveća obraslo sa malovrijednom vrsti drveća. To je slučaj na primjer sa čistim grabovim sastojinama na odličnim šumskim tlima na kojima bi se mogle uzgajati vrednije i proizvodnije sastojine četinara ili drugih lišćara za proizvodnju tehničkog i celuloznog drveta. Pojam slaboproizvodne šume U degradiranim šumalma, tj. omima čiji su sastojina i tlo degradirani, redovno je i prirast vrlo malen te su takve sastojine i »slaiboproizvodne«. Malovrijedne šume na dobrim staništima ne moraju u principu da budu i slaboproiEvodne. U kategoriju slaboproizvodnih šuma treba uvrstiti one sastojine vrlo vrijednih vrsta drveća potr punog Obrasta i drvne mase ali sa vrlo malim prirastom, odnosno koje dimenzije za određeno korištenje postižu na tom staništu u vrlo dugom proizvodnom vremenu. Redovno se tu radi o vještačkim kulturama na neodgovarajućim staništima. Znatne površine kultura crnog bora i drugih četinara a i topole nalaze se na takvim staništima. Prema tome u okvir ovog rada ulaze slijedeće kategorije: 1. degradirane šume 2. malovrijedne šume 3. slabo proizvodne šume |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Iz toga slijedi da je nužno da svako šumsko gospodarstvo po određenim jednoobraznim kriterijima propisanim za svaku šumskoprivrednu oblast izvrši klasifikaciju tih sastojina svog područja na tri osnovne grupe: 1. Šume redovnog šumskog gospodarenja ili ekonomske šume 2. Šume potencijalne proizvodnje: degradirane, malovrijedne i slabopreizvodne šume sa potencijalno plodnim tlom. 3. Šume bez proizvodnog potencijala. 1. REKONSTRUKCIJA I KONVERZIJA SASTOJINA Terminologija iz oblasti obnove i povećanja proizvodnje degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma je vrlo različita. Praksa obogaćivanja odnosno očetinjavanja degradiranih šuma u Francuskoj dala je nekoliko osnovnih principa za razvoj tehnike očetinjavanja odnosno rekonstrukcije: — kod rekonstrukcije jedan dio sastojina uvijek ostaje radi zaštite unešenih vrsta ali može da ima i proizvodnu ulogu, — introdukciju nove vrste treba uvijek vršiti u prugama, — kod svake rekonstrukcije je od interesa da jedna šumsko-kulturna mjera kao što je unošenje novih vrsta koincidira sa prihodima jedne sječe. Iskustvo i rezultati rekonstrukcije u Francuskoj su od znatne važnosti i za nas zbog donekle sličnih prilika. U SSSR-u rekonstrukcija i konverzija degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih sastojina ulazi u jedan opći sistem održavanja i povećavanja proizvodnosti šuma. Sve mjere u tom cilju se provode po tom jedinstvenom sistemu U relacijama koje su utvrđene jednim jedinstvenim planom. Pod »rekonstrukcijom« se u SSSR-u smatra djelomična promjena sastava sastojine putem introdukcije vrednijih i proizvodnijih ili brzorastućih vrsta koje se dotada u sastojini nisu nalazile, dok jedan dio autohtone sastojine uvijek ostaje. Od prvenstvene je važnosti da se u pojedinom konkretnom slučaju utvrdi da li je korisnije izvršiti rekonstrukciju ili konverziju. U slučaju pak rekonstrukcije, sa autohtonom se sastojinom koja ostaje postupa u toku prvog turnusa proizvodnje (koji se računa prema unesenim vrstama) kako je gore rečeno. Daljnja sudbina tog dijela rekonstrukcije sastojine nas danas ne zanima. Mi ćemo pod »rekonstrukcijom« degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma uvijek podrazumijevati, unošenje ekonomski vrednijih vrsta drveća u te sastojine od kojih jedan dio uvijek ostaje radi zaštite unešenih vrsta. Ako zaštitni dio sastojine nije sposoban za proizvodnju, nužno je da se svrsishodnim mjerama i na tom dijelu u svakom slučaju uspostavi izvjesna proizvodnja drvne mase. Rekonstrukcija se vrši u pravilu u svim brdovitim i planinskim terenima, a vrlo često i u ravničarskim naročito kad se radi o unošenju četinara. Uloga je ostavljene autohtone sastojine mnogostruka: — Ona osigurava unesenim vrstama jednu efikasnu postranu a prema potrebi i nadstojnu zaštitu od vjetrova i klimatskih ekstrema. — Zaštićuje unesene vrste od raznih zaraza, a već zaražene dijelove izolira. — Sprečava eroziju u rekonstruiranoj sastojini. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— Daje izvjestan prihod iako manje vrijednog drva lišćara ali koje se shodnim mjerama može iskoristiti za proizvodnju celuloze i za snabdijevanje naroda sa ogrjevom. "Kao što smo već prije naglasili, uvijek treba pretpostaviti, da su izabrane najproizvodnije vrste i da im stanište odgovara. Kod svake rekonstrukcije, prema tome, treba strogo razlikovati: a) autohtonu sastojinu (odnosno postojeću kulturu ako je podignuta vještačkim putem) i b) kulturu unesenih vrsta . U našim prilikama dolaze u obzir slijedeće tehnike podizanja kulture unesenih vrsta: 1. Kultura ubrzanog rasta, 2. Kulture gustih sadnja, 3. Podstojnb podsijavanje jele. Tehnika podizanja kultura ubrzanog rasta primjenjuje brzorastuće vrste uz odgovarajuću obradu tla i njegu. Ove kulture poznate su kod nas pod nazivom »intenzivne kulture« — termin očito sasvim nepravilan. Pod »intenzivnom kulturom« (la culture intensive) smatra se u zaipiaidinim zemljama ona kultura koja je podignuta sa kapitalom koji je mnogo veći od vrijednosti zemljišnog kapitala. Prema ovoj definiciji kod nas bi manje više svaka kultura bila intenzivna bez obzira na koji je način podignuta, jer su troškovi podizanja skoro uvijek veći od vrijednosti zemljišta, pogotovo onoga, na kojemu se vrši rekonstrukcija degradiranih šuma. Takva zemljišta privatni vlasnici vrlo često predaju besplatno šumskim gospodarstvima. Ako pod intenzivnom kulturom smatramo onu za čije su podizanje upotrebljena savrernena i skupa tehnička sredstva, onda takvo podizanje ne mora a priori da bude i, rentabilno, pa prema tome takve kulture ne bi smjele da ulaze u okvir jednog proizvodnog plana. Ako se pak neka kultura naziva intenzivnom zato što brzo raste, onda troškovi podizanja za ocjenu takvog intenziteta ne dolaze u obzir, jer postoje i prirodni uslovi pod kojima jedna kultura može da bude brzog rasta bez ikakvih skupih metoda podizanja, iako oni nisu česti. Smatrali smo da je potrebna ove terminološka napomena, jer se u našu praksu stalno uvlače novi termini bez prethodnog stručnog i jezičnog opravdanja. Na mjesto izraza »intenzivna kultura« mi smo upotrebili u našoj raspravi izraz »kultura ubrzanog rasta«. Identičan izraz imaju Rusi »kultura uskorenog rosta«, Italijani »coltura a rapido accerscimento«, kao i Francuzi »culture acceleree«. Tehnika podizanja kultura gustih sadnja sastoji se u sadnji većeg broja sadnica (15—25) na 1 sadno mjesto koje se naziva gnijezdo. Ova tehnika je vrlo podesna za kamenita zemljišta, ali sa dubokim tlom među kamenim slojevima, gdje se ne može upotrijebiti horizontalna mehanizacija. Pod konverzijom sastojina podrazumijevamo potpunu zamjenu vrsta te sastojine sa drugim ekonomski vrednijim brzorastućim vrstama. Primjenjuje se uglavnom u ravničarskim krajevima. Posječena sastojina zamjenjuje se: a) plantažama brzorastućih vrsta lišćara ili četinara sa poljoprivrednom proizvodnjom, b) kulturama ubrzanog rasta. Rezultat je konverzije prema tome uvijek nova kutlura. Na osnovu izloženog možemo dati u nižem pregledu sistem rekonstrukcije i konverzije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 15 <-- 15 --> PDF |
1. Rekonstrukcija sastojina kratkog proizvodnog turnusa sa kutlurama ubrzanog rasta za proizvodnju industrijskog drveta. 2. Rekonstrukcija sastojina dugog proizvodnog turnusa za proizvodnju tehničke oblovine i industrijskog drveta — sa kulturama ubrzanog rasta — sa kulturama gustih sadnja — podsijavanje jele u bukove sastojine. 3. Konverzija sastojina — sa plantažama — sa kulturama ubrzanog rasta. U kojem slučaju će se primijeniti neka tehnika rekonstrukcije ili konverzije zavisi o mnogim faktorima među kojima odlučno mjesto zauzima rentabilitet. Pod intenzitetom rekonstrukcije podrazumijeva se odnos između površine autohtone sastojine koja ostaje i površine introdukcije. Rekonstrukcija se u pravilu vrši uvijek u prugama ili u krugovima. I pruge i krugovi su trasirani u pravcu na ravnim terenima a po izohipsama na nagnutim terenima. Intenzitet rekonstrukcije zavisi o: inklinaciji, ekspoziciji, zahtjevima unesenih vrsta, obrastu i sklopu autohtone sastojine, izvoznim prilikama i o tlu i stepenu njegove degradacije. Intenzitet se mjeri procentom površine određene za introdukciju brzorastućih i drugih vrsta. U ovoj raspravi uzet je kao prosječan intenzitet rekonstrukcije 60%. 2. DEGRADIRANE, MALOVRIJEDNE I SLABOFROIZVODNE ŠUME SR HRVATSKE PO PODRUČJIMA Sve degradirane i druge šume SR Hrvatske dijele se po šumsko-privrednoj podjeli društvenih šuma na oblasti koja je usvojena u šumarstvu republika, a koja je u izvjesnoj mjeri dalje raščlanjena radi specifičnih potreba. Ta podjela dana je u nižem pregledu: 1. Sumsko-privredna oblast jednodobnih šuma Područje nizinskih šuma Područje brdskih šuma 2. Sumsko-privredna oblast prebornih šuma Područje Like Područje Gorskog Kotara i Kapele 3. Sumsko-privredna oblast primorskih šuma Istarsko kvarnersko područje Dalmatinsko područje. Pojedina geografska područja dijele se dalje na sumsko-privredna područja, a ova na gospodarske jedinice. Ukupna površina šuma u SiR Hrvatskoj iznosi: prema St. god. SFRJ 1963. 1,949.000 ha, od koje otpada na degradirane šume 661.000 ha. Površine koje se u našim statističkim podacima vode kao »degradirane« ocijenjene su kao takve od stručnjaka sa terena, pa je ta ocjena prirodno subjektivna, jer nisu postojali razrađeni kriteriji za klasiranje na naučnoj osnovi. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Ako uzmemo u obzir sve izvore koji nam stoje na raspoloženju, onda površina šuma koje nas interesiraju iznosi: 1. St. god. SFRJ 1962. 609.000 ha 2. St. god SFRJ 1963. 661.000 ha 3. Dokumentacija Rep. sekret. za šumarstvo 832.000 ha (samo za niske šume) 4. Enciklopedija šumarstva 742.000 ha Iz toga slijedi da mi ne raspolažemo sa jednom određenom površinom degradiranih šuma, a pogotovu ne raspolažemo sa strukturom te površine koja je neophodno nužna za potrebe planiranja i planskih studija uopće. Kako ćemo u nastavku vidjeti degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume kontinentalnog područja se pojavljuju kao prioritetni kapaciteti za proizvodnju drveta četinara i lišćara putem njihove rekonstrukcije odnosno konverzije, a vidjet ćemo i razloge za tu konstataciju. Radi toga ćemo našu diskusiju o površini tih šuma ograničiti samo na kontinentalno područje SRH. Međutim to ne znači da degradirane šume Primorske oblasti nisu podesne za rekonstrukciju sa brzorastiućim četinarima, jer i u toj oblasti postoje zemljišta upotrebljiva za tu svrhu. Na primorju raspolažemo i sa dosta bogatim asotimanom prvoklasnih četinara koji pod uslovima redovne kultivacije predstavljaju prave brzorastuće vrste. Za rentatoilitet rekonstrukcije degradiranih šuma Primorske oblasti potrebna je jedna detaljnija studija na bazi prethodnih istaživanja. 3. IZDVAJANJE POVRŠINA DRUŠTVENIH DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA KONTINENTALNOG PODRUČJA SR HRVATSKE Postavlja se problem: koju površinu degradiranih šuma uzeti kao vjerojatniju i kako uzeti u obzir i površine onih šuma koje nisu degradirane ali su slabo proizvodne i malovrijedne. Navedeni podaci nam ne mogu poslužiti za tu svrhu, jer osim velike razlike između tih podataka nemamo nikakvog ključa za njihovu raspodjelu po oblastima i užim privrednim područjima. Iz tih razloga smo izvršili analizu šumsko-gospodarskih osnova kontinentalnog područja da bismo utvrdili tip, površinu i raspored po područjima onih sastojina koje dolaze u obzir za rekonstrukciju i konverziju sa brzorastućim i drugim vrstama četinara i lišćara. Pod određenim kriterijima prema već navedenoj ekonomskoj klasifikaciji šuma izdvojene su za rekonstrukciju i konverziju iz gospodarskih osnova kontinentalnog područja površine: — degradiranih niskih i visokih šuma — enklaviranih čistina — slaboproizvodnih šuma, prema definiciji — malovrijednih šuma. prema definiciji koje se nalaze na tlima primjerne potencijalne plodnosti tj. na kojima rekonstrukcija može biti rentabilna ili uslovno rentabilna. Da li je rekonstrukcija ili konverzija neke sastojine rentabilna ili uslovno rentabilna predmet je našeg daljnjeg izalaganja, no mi smo mogli već a priori kao nerentabilne karakterizirati mnoge tipove šuma kod kojih je praksa već utvrdila da su potrebni vrlo veEki troškovi podizanja i održavanja kultura unesenih vrsta kao i vrlo dugački turnusi proizvodnje. To su uglavnom: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 17 <-- 17 --> PDF |
1. Degradirane niske šume i šikare kontinentalnog krša na jako degradiranim kamenitim, tlima . 2 Degradirane niske šume i šikare kontinentalnog krša na staništima izloženim jakim i čestim vjetrovima. 3. Degradirane sastojine na terenima izloženim intenzivnim procesima erozije. 4. Degradirane, malo vrijedne i slaboiproizvodne šume na većim nadmorskim visinama ispod gornje granice šumske vegetacije koje uostalom i tako imaju zaštitni karakter. 5. Degradirane sastojine kontinentalnog područja na staništima na kojima se ne može upotrijebiti ni jedna od raspoloživih brzorastućih vrsta četinara i lišćara, kao što su na pr. mineralnokarbonatna tla gornje Hrvatske. 6. Sve zaštitne šume na vrlo strmim površinama na kojima autohtona vegetacija najibolje vrši zaštitnu funkciju. Rekonstrukcije ovih tipova degradiranih sastojina mogu se a priori označiti kao nerentabilne i treba ih isključiti iz plana rekonstrukcije koje se vrše u cilju ubrzane proizvodnje drveta. Pitanje di li treba te šume potpuno isključiti od svake naše intervencije ne spada u okvir ovog razmatranja. No navedeni metođ izdvajanja nije bez ozbiljnih prigovora. Većina gospo darskih osnova je rađena šablonski (naročito se to odnosi na opis tla), zatim osnove su različite starosti, kod većine nije izvršena revizija itd. Osim toga nismo raspolagali sa svim osnovama za jedno područje jer, ili nisu izrađene ili nisu bile na raspolaganju. Radi toga su podaci analiziranih osnova protegnuti u procentualnom iznosu i na susjedna područja za koja nisu postojale osnove. Međutim ni ta operacija nije za svaki konkretni slučaj opravdana. No bez obzi ra na to dobiveni rezultat ipak ima izvjesnu vjerojatnost i orijentacijsku vri jednost s obzirom na postojanje negativnih i pozitivnih odstupanja u većem broju slučajeva. Najprije su izdvajane površine na nižim nadmorskim visinama, jer one u prvom redu dolaze u obzir za rekonstrukciju. Sastojine iznad 80i0 m nadmor ske visinine izdvojene su samo u području jednodobnih šuma sjeverno od Save za rekonstrukciju sa jelom, dok u području prebornih šuma te površine nisu izdvajane. Podaci o površini analiziranih i ocijenjenih osnova su slijedeći: analizirano ocijenjeno 1. za nizinsko područje 50% 50% 2. za brdsko i prigorsko područje 57% 43% 3. za dio područja prebornih šuma (Risnjak, V i M. Kapela) 17% 83% 4. ukupno je izvršena analiza na 46% 54J°/< o Podaci su dalje razrađeni prema podjeli društvenih šuma na oblasti i područja koja smo naprijed naveli. Tabela broj 1 sadrži šumar izdvojenih površina. Ta tabela sadrži: 1. ukupnu površinu i drvnu masu 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 18 <-- 18 --> PDF |
2. izdvojenu površinu i drvnu masu degradiranih i dr. sastojina za rekonstrukciju i konverziju. Iz tabele broj 1. vidimo da samo u kontinentalnom području SRH imamo 195.247 ha degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma, ili 19% ukupne površine društvenih šuma tog područja. Ta je površina podijeljena u procentima na: — nizinsko područje 26% — brdsko područje sjeverno od Save 28% — brdsko područje južno od Save 13% — područje prebornih šuma Like 25% — područje prebornih šuma Gorskog Kotara 8% Za acidofilne četinare (strobus, duglazija, ariš, smreka i bijeli bor) otpada 62% na sjevernu ekspoziciju, dok za bijeli i crni bor na južnim ekspozicijama otpada 38%. Osim toga tabela 1. predstavlja šumar izdvojenih površina po unesenim vrstama. Što se tiče učešća unesenih vrsta za rekonstrukciju odnos je slijedeći: — strobus 33% — duglazija 9% — bijeli bor 50% — ariš . 2% — jela i smreka 3% — crni bor 3% Veliko učešće bijelog bora slijedi iz ocijenjenog znatnijeg rasprostranjenja suhih i ispranih tala. No vrlo je vjerojatno da će se nakon detaljnijeg istraživanja i kartiranja šumskih tala ovog područja povećati učešće duglazije i ariša koji zahtijevaju najplodnija tla kao i strobusa koji zahtijeva vlažnija tla od bijelog bora. Tabela broj 2. daje efektivne površine introdukcije stranih vrsta kod konverzije od 100% i rekonstrukcije od 60%. To su ujedno i površine čistih sječa autohtone sastojine. Tabela broj 3. daje ukupne drvne mase u autohtonim sastojinama koje ostaju nakon rekonstrukcije. Drvna masa I. proredne sječe intenziteta cd 30% u autohtonim sastojinama koje ostaju obračunata je sa 1,173.000 m3. Tabela broj 4 je sumarna tabela drvnih masa čistih sječa i I. proredne sječe po vrstama drva. Struktura drvnih masa na izdvojenoj površini koje treba posjeći i iskoristiti da bi se mogla izvršiti introdukcija ekonomski vrednijih vrsta nalazi se u nižoj tabeli: Sveukupno Hrast i dr. Bukva i dr. Grab Meki lišćari Četinari u 000 m3 11.598 3.286 5.257 1.628 547 881 »/o 100 28 45 14 5 8 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Šumar ukupno izdvojenih površina za rekonstrukciju i konverziju po unesenim vrstama Kontinentalno područje SRH Ukupno izdvojena površina u ha Za konverzije Sa četinarima Područje Q 195247 43667 33820 9857 151570 150620 31550 17025 53820 11475 14000 8700 1405 jednošuma 128747 43677 33820 9857 85070 85070 27450 7100 41420 1500 4000 1300 230 Nizinsko područje 51527 43677 33820 9857 7850 7850 3000 — 1850 — 3000 — Brdsko područje - 77220 — — — 77220 77220 24450 7100 39570 1500 1000 1300 230 prešuma 66500 — — — 66500 65550 4100 9925 12400 9970 10000 7400 1175 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
površine introdukcije stranih vrsta kod konverzija od 10»»/o i rekonstrukcije od 60»/. odnosno površina autohtonih sastojina Kontinentalno područje SRH Konverzija 100"Vo Efektivne površine introdukcije kod rekonstrukcije od u ha odnosno površina čistih sječa autohtonih sastojina u Četinari Područje ni o i c 1x0 rt M > At W> S:S *-io S3 HA w W 3 o 134619 43677 33820 9857 90942 90372 18930 10215 32292 6885 8400 5220 jeđno šuma 94719 43677 33820 9857 51042 51(042 16470 4260 24852 900 2400 780 Nizinsko područje 48387 43677 33820 9857 4710 4710 1800 1110 — 1800 Brdsko područje 46332 — — — 46332 46332 14670 4260 23742 900 600 780 pre šuma 39900 39900 39330 2460 5955 7440 5985 6000 4440 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Tabela 3. Ukupna drvna masa autohtonih sastojina koja se siječe čistom sječom na površinama izdvojenim za konverzije i rekonstrukcije po vrstama drveća Kontinentalno područje SRH u 000 m3 Drvna masa autohtone sastojine koja se sječe čist. sječom Područje is« 3 KW Cistom sječom se siječe o c a > . a 3 rt 3^ OJ M u Sveukupno 14337 10425 3128 4557 1454 532 734 Konverzija u nizinskom području 4553 100 4558 2336 1179 584 459 Rekonstrukcije 9779 60 5867 792 3398 870 73 734 I. Oblast jednosobnih Suma 5202 60 3121 792 1362 780 73 H 1 1. nizinskoručje pod400 60 240 180 60 2. brdsko područje 4802 60 2881 612 ´ 1362 810 73 M II. OblastSuma prebomih 4577 60 2746 2036 710 Tabela 4. Ukupna drvna masa čistih siječa i prve proredne sječe autohtonih sastojina izdvojenih za konverzije i rekonstrukcije od 60°/o Kontinentalno područje SRH u 000 ma Drvna masa čistih sječa i I. proredne sječe ts a A Područje « S 1 c. o u a ® .5 ö oj & o S3 to u Ja> ^. .M ni Šili 5 h"° I-a 0 § 3 a SL n~ P-3.S 6 Sveukupno 14337 11599 3286 5257 1628 547 881 A. Konverzije u nizin. područ. 4558 4558 2336 1179 584 459 B. Rekonstrukcije 9779 7040 950 4078 1044 88 881 I. Oblast jednodob. šuma 5202 3745 950 1634 1044 88 29 1. nizinsko područje 400 288 216 72 2. brdsko područje 4802 3457 734 1634 972 88 29 II. Oblast prebor. šuma 4577 3295 2443 852 183 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 22 <-- 22 --> PDF |
4. PROIZVODNJA DRVNE MASE UNESENIH VRSTA U jednoj od prethodnih glava izvršili smo izbor vrsta s kojima treba izvršiti rekonstrukciju odnosno konverziju degradiranih malovrijednih i slaboproizvodnih šuma. Po turnusu proizvodnje i veličini prosječnog godišnjeg prirasta te vrste su podijeljene na slijedeće grupe: Četinari: Strobus, duglazija, bijeli bor, smreka, ariš, jela, crni bor. Lišćari: Topola, joha, breza. Istraživanja o prirastu tih vrsta naročito domaćih kao što su smreka i jela postoje, ali većinom sa njihova prirodna staništa. Od stranih vrsta istraživanja prirasta su lokalna i malobrojna iz kojih se vrlo teško može izvući jedan prosjek za šira područja. Pogotovu ne postoje detaljnija istraživanja prirasta kultura ubrzanog rasta. Radi toga smo izvršili orijentacijski obračun drvnih masa važnijih unesenih vrsta za rekonstrukcije i konverzije na bazi realizovanog prirasta tih vrsta u određenom turnusu na području SRH, na taj način što je reduciran prirast ili produžen turnus prema površnoj procjeni rasprostranjenosti tipa staništa na kojemu je prirast realiziran. Za neke vrste su uzete vjerojatne veličine. Prema tome je uzeto: 1. Realiziran je za strobus prirast od 17,3 m3/ha u turnusu od 30 godina na Psunju ali bez đubrenja i bez kultivacije. Smatramo da je na izdvojenim staništima moguće za strobus i duglaziju postići prirast od 17, m3/ha u turnusu od 25 godina uz određeno đubrenje, prihranjivanje i kultivaciju. 2. Prirast od 13,6 m3/ha za bijeli bor realiziran je na vrištinama u Lici. Smatramo da bi taj prirast bio za prosjek prevelik s obzirom na stanište gornje Hrvatske gdje tla nisu tako rastresita kao vrištine. Uzeli smo stoga prirast od 11,5 m3/ha uz isti turnus od 25 godina. 3. Za smreku je utvrđena drvna masa od 370 m3 u Ogulinskom zagorju (ing. Cestar). Međutim ta bi masa za prosjek bila prevelika pa je uzeta za 30% manja tj. 260 m3/ha ukupne mase u turnusu od 30 godina. Ista veličina je uzeta za jelu i ariš. 4. Za topolu bi drvna masa od 300 m3 u turnusu od 10 godina koja je realizirana u osječkom području bila prevelika za prosjek. Uzet je stoga turnus od 12 godina sa znatno manjom masom od 210 m3/ha. 5. Za crni bor, johu i brezu uzete su vjerojatne veličine. Na osnovu tih površno određenih veličina izračunate su po ha: prosječne drvne ukupne mase, drvne mase glavnog sječivog prihoda i drvne mase proreda za grupe vrsta u kontinentalnom području SRH u tablici broj 5. U tabeli pak broj 6 dane su ukupne drvne mase, mase glavnog sječivog prihoda i proreda na izdvojenim efektivnim površinama za rekonstrukciju i konverziju. Našim obračunom drvnih masa bile su šematske predviđene dvije proredne sječe za sve vrste i turnuse (osim topole i johe) i to: — prva proredna sječa u dobi od 10—15 godina — druga proredna sječa u dobi od 18—25 godina |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Tabela 5. Sječiva drvna masa po ha unesenih vrsta kod rekonstrukcije i konverzije i poprečni godišnji prirast Kontinentalno područje SRH Sječiva drvna masa po hektaru ms Drvna masa proreda Vrste C — 1 o o I s preč dišn. o rast /ha avni čivi hod /ha rt a © o eo o & XI IO O i-i 03 > "83 A, , Četinari 1. Strotous Duglazija 25 17,0 425 255 170 70 100 2. Bijeli bor 25 11,5 288 200 88 30 58 3. Smreka Ariš Jela 30 8,6 260 140 120 50 70 4. Crni bor 40 6,0 240 130 110 40 60 B. Lišćari 1. Topola 12 17,5 210 210 — — .— 2. Joha 25 8 0 200 200 — — — 3. Breza 25 7,0 175 100 75 60 25 Tabela 6. Ukupna sječiva drvna masa u 000 m3 Vrsta Ukupno «Vo Glavni !%> Prihod »/» sječivi proreda prihod Sveukupno U ´%> 38.204 100 100 26.981 100 70 11.223 100 30 Četinari 29.031 100 17.851 60 11.180 40 U"Vo 76 66 100 Lišćari 9.173 100 9.130 100 U´%> 24 34 prema dužini turnusa. Prva proreda je uvijek jača po broju stabala, a druga po masi. Pregled tih prorednih sječa dan je u nižoj tabeli broj 7. Tabela 7. Drvna masa proreda u 000 m* Vrsta Turnus Ukupno Prva pro- Druga proreda od reda od 10-15 god. 18-25 god. 1. Strobus 2.3. Duglazija Bijeli bor Smreka 25 25 4.952 2.842 2.037 969 2.915 1.873 Ariš Jela 30 2.456 1.023 1.433 4. Crni bor 40 927 337 290 Ukupno : 11.177 4.366 6.811 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Konkretni broj proreda određuje se za svaku sastojinu na bazi računa prirasta. Prva proreda koja se vrši u ranijim godinama nije uzeta u račun, jer drvna masa nije sposobna za industrijsko korištenje. Drvna masa prvih proreda koje se mogu koristiti od velike su važnosti za rentabilitet rekonstrukcije jer rano dolaze i mogu znatno da snize troškove održavanja. Drvne mase glavnog sječivog prihoda i proreda kako su navedene u prednjim tabelama ulaze u tim količinama tek nakon uspostavljanja turnusa i redovne proizvodnje, a do tog vremena ulaze u količinama koje zavise o godišnjoj kvoti rekonstrukcije. Iz toga slijedi da je godišnja kvota od velike važnosti za kvantum proizvodnje. Ali ona sa druge strane zavisi o raspoloživim sredstvima, kadrovima i organizaciji pogona. 5. USLOVI RENTABILITETA REKONSTRUKCIJE DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA 5.1. Uvod Pitanje rentabiliteta rekonstrukcije navedenih tipova šuma vrlo je složen problem. U prvom redu ukazuju nam se dva osnovna momenta: a; krčenjem jednog dijela autohtone sastojine dobiva se u pretežnom broju slučajeva tanko drvo tvrdih lišćara: hrasta, bukve i graba. Troškovi proizvodnje tog drveta obično su veći od tržišne cijene. Proređivanjem pak onog dijela sastojine koji ostaje dobiva se masa iste kvalitete ah u znatnoj manjoj količini nego kod krčenja. Mnogo manji je broj slučajeva gdje će se rekonstrukcija vršiti u degradiranim šumama i kulturama četinara. b) Prihodi nove kulture unesenih vrsta, ukoliko se ne radi o plantažama topola, stižu tek nakon jednog, sa financijskog gledišta, relativno dužeg proizvodnog turnusa. Iako je taj turnus u stvari mnogo kraći nego kod dosada uobičajenih načina šumske proizvodnje (od 60—120 godina), te iznosi od 15—25 godina, ipak je on kako smo gore rekli sa financijskog gledišta dosta dugačak a pogotovu ako se do sredstava za investicije teško dolazi. Ti momenti čine rentabilitet rekonstrukcije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma sa četinarima na prvi mah dosta nesigurnim. Bolju situaciju u tom pogledu imamo kod konverzija u plantaže topola gdje poljoprivredna proizvodnja i kraći turnus šumske proizvodnje osiguravaju jedan primjerni rentabilitet. Kod razmatranja ovog problema moramo poći sa jednog šireg makroekonomskog gledišta tj. sa gledišta ekonomike zemlje kao cjeline. Neosporne su činjenice: — da smo već danas deficitarni na celulozi četinara, — da deficit i na oblovini četinara već kuca na vrata, u koliko nije već nastupio, — da je odnos četinara i lišćara kod nas kao 3 :7 i — da od ukupne površine šuma u SRH otpada na degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume oko 43%, te da od 1,229.000 ha društvenih šuma kontinentalnog područja SRH otpada na te kategorije šuma 20%. Situacija sa proizvodnjom lišćarskog drveća je mnogo povoljnija s obzirom na postojeći odnos prema četinarima i što je moguće putem brzorastućih plantaža topola u mnogo kraćem turnusu nego kod četinara proizvesti znatne mase u ravničarskim predjelima Republike. 186 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Povećanje proizvodnje drveta četinara treba prema tome postaviti u prvi plan slijedećih društvenih planova kao i onu proizvodnju lišćara koja omogućava povećanje proizvodnje četinara o čemu ćemo još govoriti. Osim toga ne treba smetnuti s uma da povećano korištenje lišćara za proizvodnju celuloze povlači za sobom uvijek i povećanu potrebu celuloze četinara. U takvoj situaciji pojavljuju se degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne sastojine i kulture brdovitog i bregovitog područja, naročito kontinentalnog dijela republike kao prioritetni kapaciteti za proizvodnju drveta četinara putem njihove rekonstrukcije odnosno konverzije i to iz razloga: 1. što površine degradiranih i drugih šuma koje predstavljaju problem za rekonstrukciju i konverziju čine 43% šumskog fonda Republike, 2. Sto se znatan dio degradiranih i drugih šuma nalazi na tlima visoke potencijalne plodnosti, 3. što jedan dio toga područja predstavlja prirodno područje nekih autohtonih četinara bržeg rasta, 4. što priličan broj stranih četinara nalazi u tom području optimalne uslove za brži rast, 5. što se znatne površine degradiranih šuma nalaze bliže glavnim saobraćajni čama, 6. što ravničarski krajevi Republike naročito istočni i centralni, bolje odgovaraju za plantaže topola (a i ostali nakon melioracije), 7. što su površine neobraslih šumskih zemljišta podesnih za podizanje kultura četinara ubrzanog rasta ograničene i koncentrirane na vrištinsko područje Like i Korduna. Dalje treba postaviti pitanje prioriteta proizvodnje po sortimentima, tj. koje Sortimente treba u prvom redu da proizvodimo u rekonstruiranim sastojinama: tehničku oblovinu ili industrijsko drvo. To je pitanje važno radi određivanja turnusa proizvodnje. Smatramo da iz svega izloženog slijedi da industrijsko drvo četinara za proizvodnju celuloze (sa izvjesnim procentom tehničke oblovine) treba da bude prioritetni cilj rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina radi deficita tog sortimenta i potrebe da se zemlja oslobodi uvoza papira. Na taj način problem rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina kao prioritetnih kapaciteta za proizvodnju celuloze četinara prestaje da bude samo poluga lokalnog privrednog razvoja pojedinih kotareva odnosno područja, ona postaje problem od općedruštvenog značaja. Ovo je bilo nužno da konstatiramo iz razloga, što su sasvim drugi uslovi ulaganja i rentabiliteta kad se radi o jednoj proizvodnji od općedruštvenog značaja nego o proizvodnji lokalnog karaktera. Radi toga nas ne interesira u ovoj raspravi pitanje rentabiliteta ovog ili onog tipa degradirane sastojine ili rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih šuma na području jednog kotara ili općine. Na toj osnovi se to pitanje ne može riješiti. Nas interesiraju uslovi rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma i proizvodnje celuloznog drveta u republičkim ili još bolje u državnim razmjerima. Taj se problem prema tome može riješiti samo u velikim razmjerima, sitni lokalni potezi u toj oblasti ne rješavaju ništa a u većini slučajeva su osuđeni na propast. Ocjena općih uslova rentabiliteta rekonstrukcije ili konverzije degradiranih sastojina sa plantažama i kulturama topola u ravničarskim krajevima republike mnogo je sigurnija i određenija, jer se provodi već nekoliko godina. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Sto se tiče rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma sa četinarima tu je mogućnost upoređivanja po vremenu i prostoru mnogo manja. Vjerojatno da bi konverzija izvjesnih kategorija degradiranih i drugih šuma sa četinarima uz poljoprivrednu proizvodnju (na, za tu svrhu prikladnim terenima) pokazala slične rezultate kao i sa topolama, ali su takva staništa za četinare dosta ogra ničena, dok se u brdovitim i bregovitim područjima moramo kloniti konverzija i primjenjivati samo rekonstrukcije iz razloga koje smo naveli. Iskustva sa četinarima su još početna, ona se mogu orijentacijski upoređivati sa dosadašnjom proizvodnjom degradiranih i drugih šuma koja varira od 0 pa čak do 100´ i više m3 po ha prema vrsti sječe (proredna ili čista). Osim toga kod rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma sa četinarima imamo kako smo naprijed naveli jednu proizvodnju lišćarskog drveta, koja je vezana za proizvodnju četinara i o kojoj u izvjesnoj mjeri zavisi rentabilitet cjelokupne proizvodnje. 5.2. Pokazatelji rentabilileta Kod nas su propisani jedinstveni pokazatelji poslovnog uspjeha privrednih organizacija. Pomoću tih pokazatelja jedna poslovna organizacija uspoređuje svoj poslovni uspjeh po vremenu i prostoru tj. sa poslovnim uspjehom pređašnjih godina i sa poslovnim uspjehom srodnih privrednih organizacija. Na koji način se mogu iskoristiti propisani jedinstveni pokazatelji poslovnog uspjeha, u konkretnom slučaju rekonstrukcije jedne degradirane sastojine, stvar je jednostavna: na osnovu predviđenih očekivanih prihoda na drvnim masama (čija količina je realno utvrđena na bazi ispitivanja i studijskog predviđanja) izračunavaju se veličine odnosnih pokazatelja iz kojih se vidi ekonomska opravdanost i rentabilitet rekonstrukcije. Na takav način ispitivani poslovni uspjeh pokazuje se od slučaja do slučaja pozitivnim ili negativnim prema tome o kakvoj se autohtonoj sastojini radi, o stanju tala kao i o mnogim drugim faktorima na koje ćemo se još vratiti. Prema tome jedinstveni pokazatelji služe i kod izrade investicijskih programa da se utvrdi opravdanost nekog ulaganja. Ostvareni rezultat jedne privredne organizacije ima tri oblika: 1. količinu realizirane proizvodnje kao naturalni izraz ostvarenog rezultata, 2. ukupni prihod i 3. netto produkt kao vrijednosni izraz ostvarenog rezultata. Osnovna ekonomska kategorija od koje se polazi pri mjerenju i ocjeni poslovnog uspjeha je ostvareni netto produkt privredne organizacije jer je on izvor: — za povećanje životnog standarda radnih ljudi i — proširene društvene reprodukcije, pa prema tome i izvor stvaranja povoljnih uslova za povećanje produktivnosti rada i daljnjeg povećanja standarda radnika. Osnovne komponente poslovnog uspjeha prema tome jesu: — masa ostvarenog neto produkta, — angažirani radnici i — angažirana poslovna sredstva. Jedinstvenim pokazateljima vrši se analiza cjelokupne djelatnosti jedne privredne organizacije. Ali naš zadatak je ovdje nešto drugačiji. Mi bi trebali da u okviru jedne privredne grane utvrdimo uslove budućeg poslovnog uspjeha samo jednog dijela proizvodne djelatnosti te privredne grane tj. proizvodnje celuloznog drveta (ili tehničkog) putem rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Ta proizvodnja općenito čini, odnosno činit će sastavni dio ukupne proizvodnje celuloznog drveta (odnosno tehničkog) koju šumsko gospodarstvo ostvaruje i u drugim proizvodnim procesima kao što su: eksploatacija prirodnih šuma i podizanje kultura ubrzanog rasta i plantaža na golim površinama. Pitanje koje se postavlja je slijedeće: kako na određenoj fizičkoj bazi koju predstavlja postojeća sastojina i tlo degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma i kultura stvoriti u republičkim razmjerima uslove za postizavanje maksimalnog netto produkta odnosno kolika i kakva trebaju da budu angažirana poslovna sredstva i radnici da bi se taj cilj postigao. Da bismo mogli da izvršimo analizu utjecaja gornjih faktora potrebno je da utvrdimo strukturu proizvodnog procesa proizvodnje industrijskog drveta putem rekonstrukcije (odnosno konverzije) degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma. Već smo ranije utvrdili da se svaka rekonstrukcija, posmatrana statički, sastoji od dva dijela: — kutlure unesenih vrsta i — autohtone sastojine, dok je rezultat konverzije potpuno nova kultura. Dinamika procesa rekonstrukcije sastoji se od tri dijela: 1. Osnivačka (zbijena) faza procesa rekonstrukcije (konverzije), 2. Održavanje ili razvučeni dio procesa, 3. Finalna faza procesa ili glavna realizacija. Dinamika procesa rekonstrukcije Tabela 8. Prihodi za Operacija Troškovi realizaciju I. Osnivaöka faza procesa rekonstrukcije Čista sječa autohtone Obaranje, izrada, kora- Prodaja drvne mase či sastojine nje i transport ste sječe Krčenje panjeva Pirodaja panjeva Prva proredna sječa Obaranje, izrada, kora- Prodaja drvne mase pr autohtone sastojine nje i transport ve proredne sječe koja ostaje Podizanje (kulture br-Obrada tla: đutorenje i zorastućih vrsta prihranjivanje, .nabavka sadnica, sadnja, kultiva cija, zaštita II. Održavanjte rekonstrukcije Održavanje kulture Popunjavanje, prihraunesenih vrsta njivanje, kultivacija, potkresivanje, zaštita 2. Proredna sječa u kulObaranje, izrada, kora-Prodaja drvne mase proturi unesenih vrsta nje i transport rednih sječa unesenih vrsta 3. Proredna sječa u a-Obaranje, izrada, kora- Prodaja drvne mase proutohtonoj sastojini nje i transport redne sječe autohtone sastojine III. Finalna faza protcesa rekonstrukcije 1. Cista sječa drvne mase glavnog sječivog prihoda unesenih vrsta Obaranje, izrada, nje i transport kora-Prodaja drvne mase čiste sječe unesenih vrsta 2. Proredna sječa autohtone sastojine Obaranje, izrada, nje i transport kora-Prodaja drvne mase proredne sječe autohtone sastojine 189 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ta dinamika je dana u tabeli br. 8. Slična je dinamika procesa konverzije sa plantažama kod kojih ulaze troškovi i prihodi poljoprivredne proizvodnje. Sve izdvojene sastojine nemaju jednake uslove rentabiliteta. Sa tog gledišta rekonstrukcija odnosno konverzacija može biti: — očito rentabilna i — uslovno rentabilna, jer smo nerentabilne rekonstrukcije već ranije isključili iz našeg razmatranja. Očito rentabilne rekonstrukcije odnosno konverzije jesu one kod kojih je ostvarena: — rentabilna proizvodnja osnivačke faze, — rentabilna proizvodnja introdukcije. Fizički uslovi rentabiliteta rekonstrukcije uopće jesu: — potencijalno plodno tlo, — količina i sortimenti drvne mase autohtone sastojine, — svojstva brzog rasta unesenih vrsta, dok su eksploatacijski uslovi: — otvorenost šume koja se rekonstruira i njena — udaljenost od izvoznog puta. 1. Potencijalna plodnost tla utječe na: — volumen glavne realizacije, tj. sječivog prihoda introdukcije, —´ na proizvodnju autohtone sastojine koja ostaje, — na troškove podizanja nove kulture, — na troškove održavanja nove kulture. 2. Količina i sortimenti drvne mase koja se siječe, utječe na rentabilitet proizvodnje osnivačke faze. 3. Eksploatacijski uslovi utječu na: — visinu troškova proizvodnje osnivačke faze, — visinu troškova podizanja nove kulture i — na visinu troškova konačne realizacije. Uslovno rentabilne rekonstrukcije jesu one: — čiji je rentabilitet vezan za postojanje odgovarajućih industrijskih prerađivačkih kapaciteta ili — čiji je rezultat zavisan o raznim lokalnim i promjenljivim faktorima koji se moraju od slučaja do slučaja uzimati u obzir. Najveći dio naših šuma koje treba rekonstruirati naročito brdskog i prigorskog područja pripada kategoriji uslovno rentabilnih rekonstrukcija. Osnivačka faza procesa rekonstrukcija ili konverzije sastoji se od dva dijela: 1. proizvodnja osnivačke faze, 2. podizanje kulture unesenih brzorastućih vrsta ih ukratko introdukcija. Lako se može uvidjeti da je pravilno rješenje tehničkih i ekonomskih problema osnivačke faze temelj za uspjeh i rentabilitet rekonstrukcije, odnosno konverzije uopće, jer nam proizvodnja osnivačke faze može da podmiri katkada sve a često znatan dio troškova podizanja, a o pravilnom pak podizanju nove kutlure ovisi volumen glavne realizacije i dužina turnusa proizvodnje. 5.3. Proizvodnja osnivačke faze rekonstrukcija i konverzija Kod rekonstrukcije, proizvodnju osnivačke faze predstavlja drvna masa autohtone sastojine koja se siječe čistom sječom kao i drvna masa prve proredne sječe u sastojini koja ostaje. Ta se drvna masa u pretežnom broju sluča |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 29 <-- 29 --> PDF |
jeva sastoji od malovrijednih sortimenata tvrdih lišćara uglavnom hrasta, bukve i graba. Da bi ta proizvodnja mogla biti jeftinija na tržištu mora se mnogo i kranje racionalizirano proizvoditi, tj. mora se uz ostale uslove povećati obim proizvodnje ali u isto vrijeme se moraju proizvoditi sortimenti koji su sposobni da daljnje oplemenjivanje. Uglavnom se tu radi o prelazu od proizvodnje ogrjevnog drveta na proizvodnju drveta za celulozu. Proizvodnja ogrjeva od 1952. do 1962. god. činila je uvijek preko 50% od ukupne brutto mase a proizvodnja celuloze lišćara i ako je u stalnom porastu od 1952. do 1962. čini tek 20% od proizvodnje ogrjeva i to tek u 1962. godini. Problem racionalnog korišćenja drveta lišćara povlači se kao crvena nit kroz nekoliko decenija našeg šumarstva. I ako se može konstatirati opadanje proizvodnje ogrjeva kod nas u posljednjih 10 godina, to opadanje nije konstantno, a u apsolutnom iznosu je sasvim nezadovoljavajuće, na pr. proizvodnja ogrjeva 1962. iznosila je 78% od proizvodnje u 1952. godini. Da bi se problem iskorištavanja drveta tvrdih lišćara dobivenog rekonstrukcijom degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma pobliže osvijetlio bit će potrebno da se upoznamo sa putovima i načinima rješenja toga problema u drugim zemljama naročito u Francuskoj. Francusk a se god. 1955. našla skoro u potpuno istoj situaciji u kojoj se nalazi naša zemlja danas. Potreba da se pofooljiša trgovački bilans iskorištenja domaćih sirovina dovela je do upotrebe drveta listača a specijalno tankog drveta panjaqa (i iz proreda) za proizvodnju celuloze, jer perspektive povećanja nacionalne proizvodnje celuloznog drveta četinara nisu bile znatne. LiSćari su na taj način trebali da posluže kao naknada za deficit u proizvodnji iceluloizte, dok ne stigne proizvodnja četinara. Skoro pred potpuno istom situacijom nalazimo se i mi danas. Tom prilikom smatramo da je korisno da citiramo riječi poznatog francuskog eksperta za poizvodnju celuloze P. ALiLOUARD-a: »Potrebno je da odbacimo pokušaje da se podignu tvornice u svakom šumskom području i da se- povoljne perspektive koju pruž* mogućnost korištenja drveta lišćara ne upropasti sa sitnim i nekoordiniranim inicijativama čija je jedina posljedica rasparčavainje sredstava i kapitala«. U Francuskoj je iskustvo pokazalo da je najmanja rentabilna fabrička jedinica koja proizvodi 30.0(00 tona celuloze, što odgovara otprilike 200.000 prostornih metara sirovine. Potreba rada u velikim razmjerima naočito važi za celulozu lišćara koja se mora prodavati po niskim cijenama. Francuzi su vidjeli mogućnost postizavanja jeftinijih cijena celuloze jedino u racionalizaciji i poboljišanju raznih operacija od otoaranja u šumi do ptrimanja drveta u fabrici. Osim toga pojavljuje se još 1 problem vode. U vezi s tim trebalo bi kod nas ispitati mogućnost i opravdanost podizanja tvornica celuloze na izlaznom toku velikih hidrocentrala na morskoj obali kao što je na pr. HE Senj. Osnovni problemi koji se pojavljuju u vezi sa proizvodnjom osnivačke faze procesa rekonstrukcije jesu slijedeći: 1. Utvrđivanje obima sječa autohtonih sastojina za rekonstrukciju i konverziju, 2. Izbor sastojina najpovoljnijih uslova sa gledišta šumske proizvodnje osnivačke faze, 3. Korištenje tankog drveta tvrdih lišćara, 4. Korištenje graba za proizvodnju celuloze, 5. Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze. 5.3.1. Obim sječa autohtone sastojim po površini i masi. Obim sječa po površini degradiranih šuma kontinentalnog područja SRH dan je u tabeli broj 2. Iz te tabele vidi se da efektivna površina čistih sječa za rekonstrukciju od 60% i konverziju od 100% iznosi 134.619 ha Od toga otpada: — na konverzije sa topolom i johom 43.677 ha — na rekonstrukcije uglavnom sa četinarima 90.942 ha |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Prema tome i prosječni godišnji zadatak u toku 7-godišnjeg društvenog plana bio bi: — za konverzije sa topolama i johom 6.240 ha — za rekonstrukcije sa četinarima 13.000 ha Raspoloživa izdvojena drvna masa čistih sječa kontinentalnog područja SRH za rekonstrukciju i konverziju degradiranih sastojina na gore navedenoj površini iznosi . 11,337.000 m3. po hektaru 78 m3 Prosječni godišnji etat za period 1964—1970. iznosi .... . 3,400.000 m3 ili za period 7-godišnjeg plana . 23,800.000 m3. To znači da bi se u toku 7-godišnjeg plana 1964—1970. mogla izvršiti, rekonstrukcijom i konverzijom svih degradiranih malovrijednih i slaboproizvodnih šuma kontinentalnog područja SRH, valorizacija znatnog dijela našeg šumskog fonda. Prosječna godišnja kvota drvne mase čistih sječa degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma iznosila bi 44% od određenog prosječnog godišnjeg etata u društvenim šumama za period 1964—1970. ili l,500i.O00 m3. Osim toga treba izvršiti prvu prorednu sječu intenziteta od 30% u autohtonim sastojinama koje ostaju kod rekonstrukcije i to na površini od 60.858 ha a drvna masa na toj površini iznosi 1,173.000 m3 ili po ha 19 m3. Gore smo izračunali god. kvote rekonstrukcije i konverzije degradiranih sastojina po površini i masi pod pretpostavkom da će se rekonstrukcija i konverzija tih sastojina izvršiti u toku 7-god. plana i da one čine dio 7-godišnjeg plana. To je učinjeno radi orijentacije kao jedna varijanta planiranja. Druga varijanta bi bila da se za 7-god. plana uzmu degradirne sstojine relativno najpovoljnijih uslova, koje ćemo navesti u slijedećoj glavi. Treća bi varijanta bila da se rekonstrukcije i konverzije planiraju nezavisno od već planiranih količina (koje bi trebale da budu u ekonomskim šumama). Van svake je sumnje da rekonstrukcija degradiranih površina treba da uđe u društveni plan, sa određenom kvotom. Međutim za tu svrhu je potrebna jedna detaljna klasifikacija i fiksirana registracija pomenutih kategorija sastojina. 5.3.2 Izbor sastojina najpovoljnijih uslova sa gledišta šumske proizvodnjeosnivačke faze rekonstrukcije i konverzije. Osnovni kriterij za prioritet izbora sastojina za rekonst. i konverz. u svakom slučaju treba da bude stanje tla i njegova potencijalna plodnost, jer o tome zavisi: sniženje troškova podizanja nove kulture i glavni sječivi prihod te kulture. Drugi pak kriterij kod izbora sastojina, naročito za rekonstrukciju, jeste količina i stanje drvne mase autohtone sastojine, jer o tome ovise općenito troškovi osnivačke faze rekonstrukcije. Iz toga bi se moglo zaključiti da je za rekonstrukciju najbolje uzeti najbolje očuvane sastojine. Razumije se da je to nepravilno: izbor treba da se vrši iz izdvojenih sastojina degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma. Mala vrijednost drvne mase koju dobivamo rekonstrukcijom degradiranih šuma — sada u najboljem slučaju vrijednost ogrjevnog drva — sili nas da primijenimo sve nužene mjere da bi se ti tršokovi snizili. Prva u nizu tih mjera treba da bude proizvodnja što većih masa, da bi se dobili što jeftiniji proizvodi za tržište, zatim mjere koje se odnose na mehanizaciju sječe, izrade i transporta, kao i organizaciju same proizvodnje. 192 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Kao jedna od vrlo značajnih mjera za sniženje troškova proizvodnje jest izbor sastojina najpovoljnijih uslova i njihova koncentracija. Podesnim izborom sastojina najpovoljnijih uslova može se znatno povećati vrijednost proizvodnje osnivačke faze i sniziti troškovi proizvodnje. Izbor se vrši po fizičkim i eksploatacijskim uslovima: 1. Po količini i sortimentima drvne mase autohtone sastojine, 2. Po otvorenosti i udaljenosti sastojine od izvoznog puta. Općenito se može postaviti slijedeći red prioriteta za rekonstrukciju i konverziju za kontinentalno područje SRH: 1. sve kulture borova bez prirasta na neodgovarajućim staništima uz saobraćajnice koje mogu da daju celulozno drvo od najmanjeg promjera na dalje, 2. sve kulture smreke neuspjele i na neodgovarajućim staništima koje su prestale sa prirastom a sječom se mogu dobiti sortimenti celuloznog drveta, 3. sve degradirane šume jele, smreke, jele i bukve koje su podesne za rekonstrukciju sa brzorastućim vrstama četinara, a nalaze se na nižim nadmorskim visinama i uz saobraćajne puteve, 4. sve čiste grabove sastojine sa primjerenim drvnim masama, na plodnim tlima, 5. sve neuspjele kulture topola koje daju celulozno drvo, 6. sve degradirane šume listača koje se nalaze na vrlo plodnim tlima a mogu se konverzijom pretvoriti u plantaže topola ili četinara sa poljoprivrednom međukulturom, 7. sve degradirane i slaboproizvodne bukove i grabove šume koje još imaju toliko drvne mase da möge da podmire jedan dio troškova rekonstrukcije. Vrlo se često postavlja pitanje rentabiliteta podizanja plantaža i kultura ubrzanog rasta na neobraslim površinama prema rentabilitetu rekonstrukcije degradiranih šuma. Pod inače jednakim uslovima staništa, vrsta i eksploatacije jasno je da rentabilitet ovisi o proizvodnji osnivačke faze rekonstrukcije tj. o rentabilitetu sječe autohtone sastojine. Ako je ta proizvodnja rentabilna onda je nesumnjivo cjelishodnije vršiti rekonstrukciju nego podizanje kultura na neobraslim površinama, jer istovremeno povećavamo obim sječa i snabdijevamo industriju sa sirovinama. Pitanje pak prednosti podizanja plantaža pred kulturama ubrzanog rasta četinara ovisi o planskom cilju gospodarenja, ako se radi o proizvodnji drveta onda kulture ubrzanog rasta imaju nesumnjivo prioritet pred plantažama. 5.3.3. Iskorištavanje tankog drveta tvrdih lišćara. Problem iskorištavanja tankog drveta tvrdih lišćara koje se dobiva kod rekonstrukcije degradiranih šuma šikara je od prvorazredne važnosti ne saimo naš nego i u drugim naročito mediteranskim zemljama. Godine 1961. održano je u Zenevi specijalno savjetovanje predstavnika 21 zemlje u organizaciji FAO i CEE o problemu iskorištavanja drveta malih dimenzija. Pošto je ovaj problem na tom savjetovanju vrlo detaljno razmotren, mi ćemo iznijeti rezultate toga savjetovanja prema J". VENT-u. Problem eksploatacije tankog drveta postoji u većini zemalja: 1. jer se prihod kategorija šuma kao što su panjače pojavljuje većinom u vidu tankog drveta, 2. jer ise tanko drvo pojavljuje kao prihod proreda, 3. jer se kod redovnih sječa zrelih sastojina uvijek pojavljuje jedan znatan procent tankog drveta od granjevine, ovršina i stabala podstojne etaže. Promjer ispod kojega se drvo smatra tankim zavisi o raznim momentima i vrlo je promjenljiv. Tako na pr. promjer iskorištavanja drveta četinara za celulozu je znatno rnainji otkada postoji deficit celuloznog drveta i otkada fabrike celuloze pirimaju tanko drvo. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Definicija promjera ispod kojega se drvo smatra tankim može se formulirati iz slijedećeg dijagrama broj 1. Din 25 2 0 15 10 6 5 0 Padajući promjer u cm. Diagram broj 1 Koordinate taöke Ikrižanja dviju krivulja, koja odgovara drvefcu kojemu je vrijednost na panju jednaka O vrlo su različite prema prilikama. Prema prilikama u raznim izemljaima i prema načinima siječe smatra se tankim drvetom ono kojemu je vrijednost na panju negativna, nula ili neznafo pozitivna. Tendencija j:e da se povećaju vrijednosti koordinata krivulje prodajnih cijena a smanje koordinate krivulje cijene koštanja. Količina manuelnog rada po jedinici izrađene robe može logano da pada upotrebom boljeg oruđa, bolje organizacije rada i bolje stručne izvjezbanosti, ali koju uvijek prati i povećanje radničke nadnifce. Naprotiv količina mehaniziranog radnog vremena po jedinici proizvoda naglo pada uporedo sa upotrebom savršenijih mašina i poboljšanjem organizacije pogona. Skoro je uvijek moguće kod eksploatacije povećati- procenat mehaniziranog rada i umanjiti procenat manuelnog rada i na taj način umanjiti cijenu koštanja. Međutim to nije uvijek lako postići sa drvetom malih dimenzija, naročito iz niskih šuma. Pošto je problem dirveta malih dimenzija ovako postavljen i definiran odmah naim se ukazuju perspektive novih rješenja ili mogućnost raznih poboljšanja starijih metoda iskorištavanja u jednom prelaznom periodu: a) Drvo za celulozu (papir) Problem iskorištenja tankog drveta za celulozu je tehnički i ekonomski. Tehnički problem ima mnogo rješenja. Postoje različiti tipovi papira i kartona koji mogu da apsorfoiraijtu neprerađenu ili pdlubijeijenu pastu dobivenu od tankog drveta li- šćara pa čak i nekoranu. Valoviti karton, razni papiri itd. mogu podnijeti jedan veliki procenat ove paste. U većini zemalja zabilježeno je sniženje promjera drva kojega kupuju fabrike celuloze. Često se sada ide do 6 cm na tanjem kraju i niže. Evropske fabrike kupuju |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 33 <-- 33 --> PDF |
sve više grubo drvo kojega one koraju u velikim masama na industrijski način u specijalnim bubnjevima. Usavršavanja koja su postignuta u oblasti čišćenja celulozne paste dozvoljavaju uostfelom jedno sasvim površno koranje, ali se time pojavljuje i zaoštrava problem zagađenja rijeka sa otpadnim vodama. b) Ostala korišćenja: Na savjetovanju u Zenevi je ukazano na još nekoliko načina iskorištenja tankog drveta kao što je: ploče iverice, destilacija, kao i novi način iskorištenja drveta za ogrjev koji je našao veliku primjenu u Finskoj. U Vladičinom Hanu, SB Srbija podignuta je fabrika celuloze koja iskorišćuje tanko drvo tvrdih lišćara. i 5.3.4. Iskorištavanje graba Iz naprijed navedenih podataka vidi se da je kod nas (predviđen godišnji etat graba u kontinentalnom području SRH u količini od 200.000 m3 od koje količine otpada na ogrjev 80°/o, a ostatak na trupce i rudno drvo. Drvna masa graba degradiranih i ostalih izdvojenih sastojina u kojima treba da se vrši rekonstrukcija ili konverzija iznosi 1,628.000 m3. To je znatna masa koja je veća za 200.ODO m3 od mase koja je predviđena nacrtom društvenog plana za period 1964—1970. Rješenje problema racionalnog iskorištavanja te mase također se postavlja pred 7-godišnji plan. Na pomenutoim savjetovanju u Ženevi mnogi su delegati istakli prednost graba za proizvodnju papira pred bukvom i pored toga što se grab teško kora, naročito ako je od sječe prošlo dosta vremena. U Francuskoj je problem iskorištenja graba povoljno riješen u industrijskim razmjerima na dva načina: mi ćemo prikazati oba načina, jer su za nas od naročite važnosti: a) Za proizvodnju papira za pakovanje Tvornica Novillars od 1957. g. društva La Rochette-Cemp o iskorišćuje u znatnoj mjeri grab umjesto četinara koje je dosada isključivo upotrebljavala. Ona kupuje godišnije olko 100.000 prim oblica od 6 cm na više primljenih sa korom. Prednost uvijek ima svježe sječeno drvo, ne starije od 3 mjeseca. Drvo se kora u bubnju poslije parenja u pari izrezano na male pločice koje imaju širinu jednog palca i koje otale idu ispiračima. Tu se drvo tretira u jednoj otopini kalcijevog bisulfite u prisutnosti slobodnoig SO2, na temperaturi većoj od 100* sve do otapanja neceluloiznih sastojaka. Dobivena vlakna se dugo rafiniraju da im se dade prozirnost te ise pretvaraju u papir za pakovanje polusulfitnog tipa. Ovaj se papir proizvodi sa 70"/» grabove paste i 30% paste četinara koja dolazi iz drugih tvornica. b) Za proizvodnju ploča iverica suhim postupkom Tvornica Chamouille y je novije konstrukcije i radi od 1960. g. Ona je iskorišćavala 1961. god. 700.000 ms drva godišnje, a može da podvostruči proizvodnju. Tvornica kupuje jednu trećinu oblica graba 4—25 cm promjera isporučenih pod korom i 273 oblica i grana hrasta istih dimenzija i uslova isporuke. Oblice graba se koraju u bubnju poslije parenja kao u Novillars-u. One se odmah prerađuju u pločice koje služe za pravljene lica ploča iverica. Oblice hrasta ostavlene pod korom razrezu se na pločice koje služe za pravljenje unutanjeg dijela ploče. God. 1961. ovdje se radilo o jednom sasvim novoim procesu po kojemu su vlakna spajana siuhijm putem. Proizvedene ploče imaju dva glatka lica, dok je gornje lice ploča do tada bilo glatko a donje grubo. Ova je proizvodnja od velike važnosti za iskorištavanje niskih šuma, proreda kao i granjevine. 5.3.5. Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze rekonstrukcije i konverzije Sniženje troškova proizvodnje osnivačke faze odnosi se na: — troškove eksploatacije, — operativne troškove mašina, — troškove krčenja ili likvidacije panjeva. 1) Troškovi eksploatacije 195 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Na sniženje troškova eksploatacije utječu mnogobrojni faktori kao što su: — Otvorenost šuma i udaljenost od izvoznog puta, — iskorištenje razne mehanizacije za obaranje, izradu, koranje, izvlačenje i transport, — iskorištenje transporta žicom po zemlji i u zraku, — poboljšanje metoda rada itđ. 2) Sniženje operativnih troškova mehanizacije Mehanizacija svih faza jednog proizvodnog procesa je nužan uslov unapređenja proizvodnje. Nabavka jedne nove mašine ili modernizacija jednog pogona zahtijeva prethodnu studiju ekonomske opravdanosti. Pojavljuje se naime pitanje da li je efekat nove mašine toliki da može da naknadi sve financijske terete koje povlači nabavka. To je ujedno i pitanje sniženja troškova proizvodnje. Nabavka novih mašina u cilju sniženja troškova proizvodnje je kod nas svakodnevna pojava. Da tu ima raznih nabavki koje ne odgovaraju potrebama van svake je sumnje. Ako se radi o običnim pogonskim mašinama kao što su traktori, ili radilicama kao što su motorne pile tu već postoje mnogogodišnja iskustva, ali vrlo je malo iskustava na pr, sa teškim mašinama za krčenje panjeva i šikara i nekih drugih. U Švedsko j je u općoj primjeni jedan metod za određivanje rentabiliteta investicija za nabavke raznih mašina u šumarstvu, modernfeadijiu pogona,, gradnju šumskih puteva i dr. Smatramo da je potrebno da ovdje iznesemo taj metod određivanja rentabiliteta nabavke i rada mašina za razne potrebe u šumarstvu. Operativni trošak jedne mašine određuje se prema: a) troškovima kapitala, b) troškovima održavanja, c) troškovima pogana, d) visini plaća i socijalnih doprinosa. Pretpostavimo prethodno da nam je operativni trošak mašine poznat. Ako je >;C« kapital potreban da se zamijeni jedna mašina (nabavna cijena nove mašine minus vrijednost stare mašine) ili nabavi nova, a »e« godišnja ušteda realizirana nabavkom nove mašine. Iznosu »C« se dodaju godišnje uštede »e« kapitalizirane kroz normalno korisno trajanje nove mašine »n« i svedene na sadašnjost. Ako je »i« interesna stopa koju preduzeće očekuje od ulaganja, onda je ušteda kapitalizirana kroz normalno korisno trajanje mašine »n« jednaka: (1 + i)n _ i a svedena na sadašnjost jednaka je (1 + i)n _ i i e 1 1—— x i (1 + i)n Rentabilität investicije će biti osiguran ako je: (1 + i)" — 1 C Tako je na pr. za i = 8n/o jedno ulaganje koje se amortizira u 20 godina, tremtabittno ako je C < lOe 10 godina, rentabilno alko jie C < 6,7ie 5 godina, rentabilno ako j´e C < 4e. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 35 <-- 35 --> PDF |
3) Sniženje troškova likvidacije panjeva. Panjevi koji ostaju nakon sječe autohtone sastojine na površini za rekonstrukciju i konverziju predstavljaju znatnu biološku i tehničku prepreku za uspješno izvođenje rekonstrukcije. Biološku, jer su izbojci iz panja jaki konkurenti unesenim vrstama, a tehničku jer onemogućuju primjenu horizontalne a i vertikalne mehanizacije. Da bi se omogućila primjena mehanizacije za podizanje i kultivaciju kultura panjevi se mogu likviridati jedino krčenjem koje se vrši dinamitom ili specijalnim mašinama. Troškovi i jednog i drugog načina su općenito vrlo veliki i kreću se u nizinskom području kod konverzija u plantaže od 150.000 pa čak i do 350.000 dinara po hektaru prema veličini panjeva. Krčenje u prigorskom blago nagnutom području ne razlikuje se uglavnom mnogo od onoga u nizinskom području. Međutim što je inklinacija terena veća, tim je i upotreba teških mašina manje efikasna, a vrlo često su potrebni i posebni prilazni putovi. Ponekad je čak na takvim terenima upotreba teške mehanizacije nemoguća, pa je dinamit još jedino sredstvo za likvidaciju panjeva. Kod nas ne postoje uporedne kalkulacije rentabiliteta krčenja sa mašinama i dinamitom. Ako je upotreba horizontalne mehanizacije za podizanje i kultivaciju kultura nemoguća radi izbijanja kamene matične podloge na površinu ili radi strmina, onda ni likvidacija panjeva krčenjem nema nikakvog smisla, pa se panjevi uništavaju kemijskim sredstvima a obrada tla za sadnju vrši se ručno ili sa svrdlima. Likvidacija panjeva je važna stavka u osnivačkoj fazi procesa rekonstrukcije i konverzije pa je potrebno da se uporednim kalkulacijama pronađu najniži troškovi likvidacije na bazi konkretnih terenskih eksperimenata. 5.4 Podizanje kultura unesenih vrsta Osnovni cilj rekonstrukcije i konverzije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma jeste njihova valorizacija, tj. povećanje vrijednosti i ubrzanje proizvodnje zamjenom autohtonih manjevrijednih i spororastućih vrsta sa ekonomski vrednijim i brzorastućim vrstama. Pa kako je osnovni cilj rekonstrukcije i konverzije upravo ta proizvodnja unesenih vrsta, jasno je da rentabilitet rekonstrukcije i konverzije u najvećoj mjeri zavisi o uslovima staništa i potencijalnoj plodnosti tla. Sto je tlo neke degradirane sastojine plodnije odnosno potencijalno plodnije i što su potrebna manja sredstva za njegovu melioraciju, to će i rentabilitet rekonstrukcije odnosno konverzije biti sigurniji. Rentabilna proizvodnja osnivačke faze (sječa autohtone sastojine, odnosno poljoprivredna kultura) znatno utječe na sniženje troškova drugog dijela osnivačke faze: podizanja kultura unesenih vrsta. Međutim ta proizvodnja osnivačke faze ne može da utječe na rentabilitet finalne faze proizvodnje tj. količinu, i vrijednost drvne mase glavnog sječivog prihoda, ako se prilikom podizanja kultura unesenih vrsta nije vodilo računa o potencijalnoj plodnosti tla i visini troškova melioracije. 5.5. O izboru tehnike podizanja Kao što je poznato u mnogim zemljama naročito onim, industrijski razvijenijim ali oskudnim na drvetu, razvila se jedna nova silvikultura koja se od tzv. klasične silvikulture razlikuje većom proizvodnjom drveta u mnogo kra 197 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 36 <-- 36 --> PDF |
ćem turnusu. To bi bila osnovna razlika između tih silvikultura. U nekim zemljama gdje se ta nova ubrzana silvikultura razvila, taj cilj je postignut: a) upotrebom vrsta brzoga rasta provjerene provenijencije, b) iskorištenjem poljoprivrednih zemljišta ili šumskih zemljišta prvih boniteta, c) sadnjom razvijenih školovanih sadnica, d) dubokom obradom zemljišta sa teškom mehanizacijom, e) osnovnom i dopunskom fertilizacijom uz primjenu mehanizacije, f) redovnom kultivacijom sa lakšom mehanizacijom i hemizacijom, g) redovnim proredama, h) redovnim potkresivanjem grana, i) upotrebom kemijskih sredstava za zaštitu. Međutim mogućnost primjene i rentabilitet jedne takve tehnologije koja treba znatna startna i redovna naknadna financijska sredstva uslovljena je posebnom ekonomikom zemlje u kojoj se ona razvila. Kalemljena u ekonomike drugog tipa, može da dade kvantitativno isti rezultat, ali ne i jednaki ekonomski efekat, odnosno rentabilitet. Međutim, ako je potrebno, kao što i jest, planski podizati stotine hiljada kultura ubrzanog rasta u cilju rekonstrukcije, onda treba imati u vidu: — da cilj nove silvikulture treba da bude jeftina proizvodnja većih drvnih masa u što kraćem vremenu, bez obzira na tehnologiju kojom se taj cilj postizava, — da primjena najskuplje tehnologije ne znači svugdje i u svako doba i najveći ekonomski efekat. Jedini uslovi za koje se a priori može kazati da su nužni za postizavanje najboljih ekonomskih efekata jesu slijedeći: — postojanje odgovarajućih brzorastućih vrsta, — upotreba sjemenskog i sadnog materijala provjerene provenijencije i — iskorištenje plodnijih zemljišta. Kad je riječ o tehnici podizanja ne treba smetnuti s vida da su relativno visoko realizirani prirasti strobusa, bijelog bora i smreke o kojima je bilo govora postignuti najobičnijim tzv. klasičnim pošumljavanjem bez ikakve primjene danas savremenih sredstava, koristeći samo optimalno odgovarajuće stanište. U toj činjenici kriju se znatni izvori sniženja troškova podizanja kultura unesenih vrsta. Radi toga ne treba se odreći ni jedne tehnike podizanja novih kultura, ukoliko je ona opravdana postizavanjem najvećeg ekonomskog efekta koji odgovara ekonomici zemlje. Troškovi podizanja kultura unesenih vrsta direktno terete osnivačku fazu rekonstrukcije, pa je nužno da se proces podizanja racionalizira do krajnje granice i snize njegovi troškovi. Sto se tiče troškova održavanja kultura oni su razvučeni na jedan duži period, te se lakše snose od troškova osnivačke faze. Troškovi pak finalne faze tj. sječe glavnog sječivog prihoda unesenih vrsta dolaze uporedo sa financijskom realizacijom pa o njima nije potrebno dalje govoriti. ´ | 5.6. Problem organizacije pogona Organizacija pogona rekonstrukcije odnosno konverzije ima presudnu ulogu za rentabilitet proizvodnje. Šumska gospodarstva nastala u okviru bivših kotarskih granica vrlo često ne odgovaraju potrebama jedne moderne proizvod |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 37 <-- 37 --> PDF |
nje. Vrlo je čest slučaj da dva susjedna šumska gospodarstva nabavljaju tešku mehanizaciju nezavisno jedno od drugog, koja poslije leži neiskorištena. U jednom gospodarstvu naišli smo na pr. na mašine koje su u jednoj godini bile korištene svega sa 22% svog radnog vremena. Nas posebno zanima korištenje teške mehanizacije za krčenje panjeva i šikara. To je redovno vrlo skupa mehanizacija, koja bi možda mogla imati računa na jednom širem području od nekoliko šumskih gospodarstava. Nameće se stoga potreba integracije šumskih gospodarstava, barem u nekim sektorima njihove djelatnosti, koja može da bude znatan izvor sniženja troškova proizvodnog procesa. 6. TROŠKOVI REKONSTRUKCIJE I KONVERZIJE Troškovi rekonstrukcije Troškovi rekonstrukcije kako je to već bilo u pređašnjim glavama izneseno sastoje se od: a) troškova osnivačke faze — troškova iskorištenja autohtone sastojine, — troškova podizanja kultura unesenih vrsta, b) troškova održavanja, c) troškova finalne realizacije. Mi ne raspolažemo sa takvim podacima koji bi nam dozvolili da operiramo vjerodostojnim prosjekom barem za pojedina područja SR Hrvatske, iz razloga što se rekonstrukcije degradiranih i ostalih šuma uopće nisu izvodile, osim ponegdje sporadično, po tipovima koji su naprijed opisani i koji se primjenjuju u savremenom šumarstvu. Postoje samo podaci za pojedine operacije procesa rekonstrukcije. Tako na pr. troškovi krčenja panjeva mogu da iznose od 160.000 do 350.000 dinara po ha prema veličini i broju panjeva po ha. Kako smo već ranije iznijeli, kod rekonstrukcija kod kojih i tako ne dolazi u obzir poljoprivredna međukultura, vrlo je vjerojatno da će, naročito u brdskim područjima, mašinsko krčenje kao i krčenje sa eksplozivom biti zamijenjeno sa kemijskim uništavanjem izbojne snage panjeva, a horizontalna obrada da će biti zamijenjena sa vertikalnom, što će znatno sniziti troškove krčenja s jedne strane, ali povisiti troškove sadnje s druge strane radi nemogućnosti primjene mašinske sadnje, koja je za 60—80% jeftinija od ručne. U »Razvojnim mogućnostima« proizvodnog potencijala šumskog fonda 1964. do 1970. Sekretarijata za šumarstvo SRH uzet je kao prosječni trošak osnivanja jednog hektara kultura četinjača 350.000 dinara pa bi prema tome troškovi rekonstrukcije za efektivnu površinu od 90.902 ha iznosili: 31,8 milijardi dinara. Potrebno je da se troškovi rekonstrukcija utvrde na probnim objektima u nekoliko šumskih gospodarstava raznolikih uslova i da se prema učešću tih tipova odredi jedna prosječna cijena rekonstrukcije za pojedine privredne oblasti i za kontinentalno područje republike. 7. VRIJEDNOST PROIZVODNJE Vrijednost proizvodnje rekonstrukcije Vrijednost proizvodnje rekonstrukcije sastoji se od: a) vrijednosti posječene drvne mase autohtone sastojine osnivačke faze, b) vrijednosti drvne mase proreda autohtone sastojine i kultura, c) vrijednosti drvne mase sječivog prihoda unesenih vrsta. 199 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Vrlo je vjerojatno da će proizvodnja osnivačke faze rekonstrukcije odnosno sječa autohtone sastojine dati izvjestan procenat tehničke oblovine. Isto se tako može sa sigurnošću pretpostaviti da će se izvjestan procenat tehničke oblovine nalaziti i u drvnoj masi glavnog sječivog prihoda kraćih turnusa. Uzeli smo stoga da će se prigodom eksploatacije četinara kako u osnivačkoj fazi tako i od mase glavnog sječivog prihoda dobiti oko 10% tehničke oblovine. Obračun ukupne mase dan je- u tabeli broj 9. Ukupna vrijednost proizvodnje rekonstrukcija kontinentalnog područja SRH Sortimenti Drvna masa autohtone sastojine posječene u osnivačkoj fazi Od toga: lišćara celuloza II ogrjev III četinari trupci celuloza II/III Drvna masa proreda kultura Od toga: lišćari celuloza II četinari celulozaDrvna masaprihoda Od toga: četinari trupci celulozališćari celuloza III glavnog sječivog II/III III Sveukupno Drvna Jedinična masa u cijena00O tna Din 7.040 6.159 4.000 5.700 2.159 2.900 881 88 14.000 793 8.700 11.223 43 5.700 11.180 7.500 17.908 17.851 1.785 14.000 16.066 8.700 57 7.500 Tabela 9 Ukupna vrijedvrijednost u mrd. *>/» 37,95 13 29,06 22,80 6,26 8,89 1,23 7,66 86,30 29 2,45 83,85 169,04 58 25,00 139,77 4,27 293,29 100 Vrijednosti u prednjoj tabeli pokazuju da degradirane malovrijedne i slaboproizvodne šume kontinentalnog područja SRH predstavljaju znatne kapacitete za proizvodnju drvne mase uopće a posebno industrijskog drveta putem njihove rekonstrukcije. Vrijednost proizvodnje konverzije Drvna masa posječene autohtone sastojine iznosi 4,558.000 m3. Od toga je: — celuloza II. 2.000 x 5.700 = 11,15 mrd. dinara — ogrjev III. 2.558 x 3.700 = 9,46 mrd. dinara — Drvna masa plantaža na kraju turnusa iznosi 9,073.000 m3 . Ako uzmemo da će se ta masa u cijelosti koristiti za celulozu onda njezina vrijednost iznosi: 9.073 x 7.000 = 63,51 mrd. dinara Ukupn o 84,12 mrd. dinara |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Prema tome ukupna vrijednost proizvodnje rekonstrukcija i konverzija degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma iznosi 377,41 milijardu dinara. 8. IZVORI FINANCIRANJA Općenito izvori financiranja investicija za podizanje novih kultura i regeneraciju šuma potiču: — iz amortizacije, — iz fondova privredne organizacije i — iz investic. zajmova. Prema St. God. 1963. izvori financiranja investicija u šumarstvu SR Hrvatske bili su: u mil. dinara — iz amortizacije . 1.072 — iz fonda P. O. . 1.033 — iz investic. zajmova 1.848 Od osobite je važnosti da se izvori financiranja pravilno iskoriste. Investicijske zajmove treba iskoristiti za očito rentabilne rekonstrukcije, dok vlastita sredstva treba trošiti na ostale rekonstrukcije i konverzije koje su na granici rentabiliteta. 9. PRIPREMNI RADOVI ZA PLANSKU REKONSTRUKCIJU I KONVERZIJU DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA 1. Izvršiti klasifikaciju šuma šumskoprivrednih područja na ekonomske i degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume za rekonstrukciju i konverziju prema uslovima rentabiliteta, po jednoobraznim kriterijima za svako šumsko privredno područje. 2. Ispitati mogućnost podizanja kultura četinara ubrzanog rasta na mediteranskom području. 3. Ispitati mogućnost iskorištenja privatnih šuma za proizvodnju celuloze i drugih deficitnih sortimenata. Potrebno je da se u prvom redu ispita struktura tih šuma po vrsti drveta i sortimentima. 4. Ispitati mogućnost i ekonomsku opravdanost iskorištenja tankog drveta bukve kao i grabovog drveta za proizvodnju celuloze u novoj fabrici celuloze lišćara koja se nalazi u osnivanju. 5. Utvrditi prosječne troškove rekonstrukcije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma na 4—5 izabranih tipova prema vrsti i stanju autohtonih sastojina, potencijalnoj plodnosti tla, uslovima eksploatacije i uslovima podizanja novih kultura. ZAKLJUČCI 1. U SR Hrvatskoj postoji nesklad između proizvodnje i potrošnje drveta. Utvrđeno je da taj nesklad pored drugih mjera treba rješavati i rekonstrukcijom i konverzijom degradiranih šuma introdukcijom brzorastućih vrsta četinara i lišćara. 2. Objekti rekonstrukcije i konverzije treba u pravilu da budu slijedeće kategorije šuma sa potencijalnom plodnosti tla: — degradirane visoke i niske šume, — slaboproizvodne nedegradirane šume, — malovri jedne nedegradirane šume. 201 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 40 <-- 40 --> PDF |
3. Glavni cilj rekonstrukcije treba da bude proizvodnja celuloznog drveta četinara zbog rastuće potrebe na papiru. 4. Posebnom procjenom izdvojena je u kontinentalnom području SRH površina od 195.00(1 ha degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma na kojima se može izvršiti rekonstrukcija ili konverzija sa proizvodnijim brzorastućim vrstama četinara i lišćara a koja može da bude rentabilna ili uslovno rentabilna. 5. Ukupna površina od 195.000 ha podijeljena je po područjima kako slijedi: — nizinsko područje 51.527 ha — brdsko i prigorsko područje 77.220 ha — područje prebornih šuma 66.500 ha 6. Brdsko i prigorsko područje sjeverno od Save predstavlja prioritetno područje za rekonstrukciju sa četinarima iz razloga navedenih u tekstu. Na tom području izdvojena je za rentabilne i uslovno rentabilne rekonstrukcije površina od 49.000 ha odnosno efektivna površina za kulture ubrzanog rasta četinara od 29.400 ha. 7. Prosječni intenzitet rekonstrukcije utvrđen je sa 60´%. Konverzija se pak prema definiciji vrši sa 100´%. Prema tome efektivna površina na kojoj se podižu nove kulture iznosi: — u nizinskom području 48.000 ha — u brdskom i prigorskom području 46.000 ha — u oblasti prebornih šuma 40.000 ha Ukupno 134.000 ha Od te površine otpada na rekonstrukcije i konverzije sa lišćarima 44.000 ha ili 32% a sa četinarima 90.000 ha ili 68%. 8. Ukupna drvna masa na izdvojenoj površini za rekonstrukcije i konverzije iznosi 14,337.000 m3. Od toga drvna masa čistih sječa i drvna masa I. proredne sječe u autohtonim sastojinama koje ostaju iznosi 11,598.000 m3, od toga 881.000 m3 četinara. 9. Rentabilna rekonstrukcija može da se ostvari u sadašnjim uslovima u onim degradiranim malovrijednim i slaboproizvodnim šumama koje zadovoljavaju slijedeće uslove: — da stanište odgovara vrstama ubrzanog rasta naročito četinara, — da je tlo potencijalno plodno, — da je iskorištavanje drvne mase autohtone sastojine rentabilno. 10. Rekonstrukcija degradiranih malovrijednih i slaboproizvodnih šuma je uslovno rentabilna ako su pored odgovarajućeg staništa za introdukciju novih vrsta i potencijalne plodnosti tla potrebni i posebni uslovi za korištenje drvne mase autohtone sastojine. Taj slučaj nastupa kad se iskorištenjem autohtone sastojine dobiva drvna masa tankih dimenzija ili se autohtona sastojina sastoji od vrsta koje su se dosad iskorišćavale uglavnom samo za ogrjev kao što je na pr. grab. 11. Kao prioritetni za rekonstrukciju i konverziju mogu se smatrati slijedeći tipovi degradiranih i malovrijednih šuma sa primjernom potencijalnom plodnošću tla: 202 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 41 <-- 41 --> PDF |
-7 Sve kulture borova na neodgovarajućim staništima uz saobraćajnice koje mogu da daju celulozno drvo od najmanjeg promjera pa dalje, — Sve kulture smreke na neodgovarajućim staništima, neuspjele, koje su prestale sa prirastom, a sječom se mogu dobiti sortimanti celuloznag drveta. — Sve neuspjele kulture topola koje daju celulozno drvo, — Sve degradirane šume jele, smreke, jele i bukve ikoje su podesne za rekonstrukciju sa brzorastućim vrstama četinara, a nalaze se na nižim nadmorskim visinama i uz saobraćajne putove. — Sve degradirane i slaboproizvođne šume bukve i graba kao i ostalih tvrdih lišćara koje još imaju toliko drvne mase da mogu da podmire jedan dio rekonstrukcije ili konverzije, — Sve degradirane šume listača koje se nalaze na vrlo plodnim tlima a mogu da se konverzijom pretvore u plantaže topola ili lišćara u kojima prihodi poljoprivrednih kultura mogu da podmire jedan dio troškova podizanja. 12. Problemi korištenja tankog drveta tvrdih lišćara i korištenja graba za proizvodnju celuloze, predstavljaju osnovne probleme revalorizacije šumskog fonda republike. 13. Rentabilitet rekonstrukcije šikara i drugih sličnih formacija degradiranih šuma na plodnim šumskim tlima kod kojih ne postoji proizvodnja osnivačke faze, jer je materijal autohtone sastojine koji se mora posjeći bez vrijednosti zavisi o brzini rasta unesenih vrsta, o dužini turnusa kao i od vremena kad stignu prvi prihodi proreda koji imaju tržnu vrijednost. Rentabilitet konverzije spomenutih formacija u plantaže također zavisi o brzini rasta unesenih vrsta, o dužini turnusa i rentabilnosti poljoprivredne proizvodnje. Naprotiv rentabilitet konverzije u kulture ubrzanog rasta zavisan je od istih faktora kao i rekonstrukcija. 14. Ako je proizvodnja osnivačke faze rentabilna onda je nesumnjivo cjelishodnije vršiti rekonstrukciju nego podizanje kultura na neobraslim površinama, jer istovremeno povećavamo obim sječa i snabdijevamo industriju sa sirovinama. Pitanje pak prednosti podizanja plantaža pred kulturama ubrzanog rasta četinara ovisi o planskom cilju gospodarenja, ako se radi o proizvodnji drveta onda kulture ubrzanog rasta imaju nesumnjivo prioritet pred plantažama. 15. Kao okvirne vrijednosti proizvodnje na izdvojenoj površini kontinentalnog područja SRH za rekonstrukcije i konverzije mogu se smatrati slijedeće vrijednosti: Ukupna vrijednost 377,41 mlrd. Din 100% Od toga Rekonstrukcije 293,29 mlrd. Din 78 Konverzije 84,12 mlrd. Din 22 LITERATURA 1. Čamite consultatif des refooisaments: Techniques de l´enrichissernent. Paris 1953. 2. Min. Selj. Hoizj. USSR: Tehničaskie ukazanija po ispra vi jeniju i zaimene maloicanih naaaždenij v lesoistepi USSSR. Harkov 1955. 3. P. Allouard: Les conditions d´utilisatioin das bois fauillus dans la ipapetrie en France. R. F. F. 9—10. 1955. 4. P. Allouard: Comment developper la production des bois feullus repondant aux besoins de la papetrie. R. F. F. 11. 1955. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 42 <-- 42 --> PDF |
5. Geongijevs´kiij N. P.: Poviišenie produktivnosti lesov. Moskva 1960. 6. J. M. Mats: Puti sniženija sebestoimosti lesoprodukciji v lespromhoze. Moskva 1956. . 7. P. V Vasiljev: Ekonomika ispolzovanija i vosproizvodstva lesnih resursov. Moskva 1963. 8. J. Venet: A propos d´une reunion speciale relative ä rutilis/atian des bois de petites dimensions. R. F. F. 6. 1961. 9. Hatt P. et Lebrun R.: Methodes employees dans les forets suädoises pour les calculs de rentabilite des investissements. R. F. F. 5. 1960. 10. Jug. Zav. za Prod, rada: Metodologija korišćenja jedinstvenih pokazatelja. Beograd 1963. 11. Društveni plan razvoja Socijalističke Republike Hrvatske za 1964. godinu. 12. V. Amici: Problemi dell´approvigionamente dell´industria cartaria. Roma 1961. 13. B. Kraljić." Šumsko bogatstvo i proizvodne snage. Zagreb 1962. 14. Analiza ekonomskog stanja šumarstva i razvojne mogućnosti. Sekretarijat za šumarstvo SRH. Zagreb 1963. 5 5. Rekonstrukcija degradiranih šuma. Savez polj. kom. Jug. Beograd 1961. 16. Ziani P.: Perspektivna studija o mogućnostima proizvodnje industrijskog drveta na područjiu Like. Zagreb 1962. |