DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 64 <-- 64 --> PDF |
POKUSI SUZBIJANJA POTKORNJAKA NA ALEPSKOM BORU METODOM PRSTENOVANJA Dr IVAN SPAIĆ Uvod Klasični način suzbijanja potkom jaka (otkoravanje napadnutih lovnih stabala) ima mnogo nedostataka i danas se smatra zastarjelim. U posljednje vrijeme pronađene su bolje metode. Poboljšanje je postignuto primjenom kemijskih sredstava. Bitna razlika između ranije i novih metoda je u tome, što stabla tretirana insekticidima nije potrebno otkoravati. Na taj način suzbijanje potkornjaka je postalo ne samo sigurnije i efikasnije, nego i mnogo jeftinije i jednostavnije. Istraživanja novih metoda razvila su se u dva pravca i danas praksi stoje na raspolaganju ova dva nova postupka s lovnim stablima: 1. prskanje oborenih stabala s insekticidnim emulzijama; 2. tretiranje dubećih stabala insekticidnim pastama metodom »prstenovarija «. Kod prvog postupka primjenjuju se dodirni insekticidi pa se potkornjaci otruju već prigodom naleta na tretirana stabla i ne dospiju se u njih ubušiti. Kod drugog postupka primjenjuju se probavni insekticidi. Potkornjäci se ubuše u tretirano stablo, ali probavljaju zatrovanu drvnu materiju te stradavaju. U oba je ova postupka bitno da tretirana stabla nije potrebno otkoravati. Razvoju prve metode (primjena dodirnih insekticida) doprinijeli su Schneider- Orelli (15), Franz (3), Kuhn (5,6) Maksymov (10), Kovačević (4), Martinek (11), Novak (12), a posebno naši autori Maksimović (2, 8, 9) i Fitze (1, 2). Na razvoju metode prstenovanja radili su Lekander (7), Schüller (16), Postner, Wellenstein (14), a od naših autora Spaić (2, 17, 18). Iako su oba ova postupka već do sada toliko usavršena da mogu ući u redovnu šumarsku praksu i s uspjehom zamijeniti klasični način, ipak ostaje još dosta posla na njihovom daljnjem usavršavanju. Metoda prstenovanja istražena je samo na smrči. Donekle se to može obrazložiti time, što je ova vrsta najviše ugrožena od potkornjaka. Ja sam ovu metodu osim na smrči također ispitao na brijestu i jasenu. Ona se pokazala veoma efikasnom na smrči, ali je na brijestu i jasenu zakazala. Sada mi se pružila prilika da ju ispitam i na alepskorn boru. U ovom izvještaju prikazani su rezultati istraživanja efikasnosti metode prstenovanja za suzbijanje potkornjaka na alepskorn boru, u prvom redu velikog borovog srčikara Myelophilus piniperda. Ova je istraživanja financirao Savezni fond za naučni rad. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 65 <-- 65 --> PDF |
MJESTO ISTRAŽIVANJA Istraživanja su obavljena na otoku Lošinju i to u šum. objektima Čikat kod Malog Lošinja te Krivice i Sv. Ivan kod Velog Lošinja. Sva su tri ova objekta čiste sastojine alepskog bora, stare u širokom prosjeku šezdesetak godina. Međutim ima znatno starijih, a i mlađih sastojina i stabala, naročito u Cikatu. Unatrag nekoliko godina došlo je u ovim šumama do prenamnoženja potkornjaka, u prvom redu vel. borovog srčikara M. piniperda. Povod toj pojavi je nedovoljno održavanje šumskog reda prigodom sječa. Ove sastojine u mladosti nisu njegovane ,na mnogim mjestima su preguste pa stabla često imaju slabu krošnju. Tlo je najvećim dijelom plitko, kamenito, osim mjestimično na Čikatu. Otok Lošinj ima posebnu klimu, različitu od ostalog dijela sjevernog Primorja. Ona je ovdje toplija i suša, što sigurno pogoduje razvoju potkornjaka. To su glavni faktori, koji su uslovili masovnu pojavu potkornjaka. Predjel Čikat ima posebnu vrijednost kao izvanredan turistički objekt. Ovdje se ustvari radi o park-šumi s posebnom namjenom, tj. ona u prvom redu služi u turističke svrhe, dok je šumsko-gospcdarski moment u drugom planu. Time ujedno i suzbijanje potkornjaka u ovoj park-šumi dobiva posebnu važnost. Prigodom radova u ovim šum. objektima konstatirao sam kao najvažnije i najčešće slijedeće tri vrste potkornjaka: Myelophilus piniperda, Orthotomicus erosus i Pityogenes calcaratus. Svakako je najštetniji M. piniperda, koji je uzrokovao sušenje mnogih stabala. Po štetnosti je na drugom mjestu O. erosus, dok se vrsta P. calcaratus masovno ubušivala samo u grane oborenih stabala. SI. 1. Normalan razvoj potlkornjaika SI. 2. Djelomično nedovršeni u netretiranam ^kontrolnom) larvini hodnici s uništenim larvama stablu u tretiranom stablu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 66 <-- 66 --> PDF |
METODIKA U ovim eksperimentima primijenio sam istu metodiku, kojom sam se služio ranije i koju sam opisao u svom radu pod (17). Ovdje je ukratko ponavljam. Odabranim lovnim stablima bio je prije obaranja skinut prsten kore određene širine. To mjesto premazano je insekticidnom pastom, a zatim omotano trakom ter-papira. Osam dana nakon prstenovanja stabla su bila oborena. Metoda je bazirana na pretpostavci da će insekticidne soli biti raznesene po čitavom stablu ulaznom strujom sokova tj. da će se na taj način stablo zatrovati. Potkornjaci će stradati probavljajući zatrovanu drvnu materiju. Skidanje prstena kore obavljeno je istom spravom, koja je opisana u mom radu pod (17), a fotografija joj se nalazi u radu pod (2). Širina prstena na pojedinim stablima iznosila je između 7 i 12 cm. Prstenovanje je u pojedinim objektima obavljeno počektom, sredinom i krajem marta 1963. god. Time se htjelo utvrditi kako utječe na uspjeh vremenski razmak između prstenovanja i naleta potkornjaka. Kao insekticid upotrebljena je Xylamon pasta, koju proizvodi tvrtka Desowag iz Diisseldorfa. U ranijim eksperimentima na smrči ova je pasta imala najbolje djelovanje. Kao i ranije i ovoga je puta navedena tvrtka besplatno dostavila manju količinu paste za eksperimente. Uspjeh je kontroliran skidanjem kore sa debla i grana na raznim udaljenostima od prstena. Prva kontrola obavljena je sredinom aprila, a završna sredinom juna. NEKI BIOLOŠKI PODACI O POTKORNJACIMA M. piniperda, O. erosus i P, calcaratus Paralelno s eksperimentima suzbijanja pratio sam biologiju navedenih štetnika s obzirom na specifičnosti klimatskih prilika na ovom području. Bilo je to potrebno u prvom redu zbog pravilnog izvođenja eksperimenata. Tom prigodom utvrdio sam neke nove podatke, koji su — među ostalim — važni i za razumijevanje postignutih rezultata suzbijanja. Zbog toga ih ovdje ukratko navodim. Myelophilus piniperda — ima na Lošinju dvije generacije godišnje. Vrsta prezimljava dijelom u stadiju kornjaša, a dijelom u stadiju potpuno odraslih larvi. Kornjaši koji prezime roje se vrlo rano, za toplih dana već početkom januara. Međutim kornjaši koji nastaju iz larvi na prezimljavanju roje se u martu i početkom aprila. Razvoj oba ova dijela prve generacije dovršava se po prilici istovremeno. Mladi kornjaši izlijeću ispod kore početkom VI mj. i ubušuju se u izbojke krošnje radi dopunskog brštenja. Početkom VII mj. oni se roje i osnivaju- drugu generaciju. Jedan dio populacije II gen. dovršava razvoj i mladi kornjaši odlijeću u IX mj. na dubeća stabla debele kore, gdje izbuše hodnike u kojima prezime. Međutim drugi dio, kako je već navedeno, prezimljava u stadiju potpuno odraslih larvi, koje se tek na proljeće preobražavaju u kornjaše. Prema tome postoje tri glavna roka rojenja kornjaša, kada ih se može primamiti u lovna stabla i to u januaru, martu, aprilu te u julu. To je od velike praktične važnosti za suzbiajnje ove vrste. Osim toga kornjaši M. piniperda masovno se pojavljuju početkom juna i u septembru. Međutim u junu se ubušuju u izbojke krošnje, a u septembru u dubeća stabla na prezimi ja van je pa ih tada nije moguće primamiti u lovna stabla. Pojedini kornjaši mogu se dakako |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 67 <-- 67 --> PDF |
primijetiti i izvan ovih glavnih rokova rojenja, kao što je to i kod drugih potkornjačkih vrsta, no za praktično suzbijanje važna su tri gore navedena roka. Prema podacima iz literature M. piniperda prezimljava u stadiju imaga ubušen u prizemni dio debla debelokornih borova. Ukoliko bi to bilo tačno, onda bi se ovu vrstu na manjim površinama ih u parkovima moglo suzbijati prskanjem prizemnog dijela borovih stabala. Ne bi čak trebalo prskati ni sva stabla nego samo ona, u koja se potkornjak ubušio na prezimljavanje. Mjesta ubušivanja se, naime, jasno poznaju. Primijetio sam, međutim, da se M. piniperda ubušuje na prezimljavanje ne samo u donji dio debla, nego i u debele grane krošnje. Prema tome suzbijanje na ovaj način ne bi se moglo uspješno sprovesti. Navedeni podaci o broju generacija i stadiju prezimljavanja M. piniprede razhkuju se od podataka iz literature. Tako je na pr. jedan od najboljih savremenih ipidologa A. Pfeffer ističe M. piniperdu kao primjer za vrstu, koja na čitavom arealu svog rasprostranjenja ima godišnje jednu generaciju, a prezimljava u stadiju imaga (Pfeffer 13). Orthotomicus erosus — ima na Lošinju tri generacije godišnje. Prvo je rojenje u aprilu, drugo u junu, a treće u augustu. Vrsta preferira stabla tanje kore, ali se ubušuje i u debelokora. Pityogenes calcaratus — ima na Lošinju barem dvije generacije godišnje. Sigurno sam utvrdio masovno ubušivanje kornjaša krajem aprila i u julu (naročito krajem tog mjeseca), a nedovoljno sigurno također i sredinom juna. Ova SI. 3. Pfflfepuni uspjeh u tretiranom SI. 4. Potpuni uspjeh u tretiranom stablu stablu 229 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 68 <-- 68 --> PDF |
vrsta napada samo najtanje grane i grančice. Našao sam je također obilno i u posušenim stabalcima crnog bora, starim do 10 god. Grane na lovnim stablima bile su masovno napadnute od ove vrste. Unatoč masovnosti izgleda da P. calcaratus nije naročito štetan jer — koliko sam zapazio — napada samo grane na oborenim, a ne i na dubećim stablima. PROVEDBA POKUSA I REZULTATI U Krivicama je prstenovano 7 stabala. Prstenovanje je obavljeno 2. III, a stabla su oborena 10. III. U Sv. Ivanu prestenovano je 10 stabala. Prstenovanje je obavljeno 15. III, a obaranje 23. III. U Cikatu je također prstenovano 10 stabala i to 27. III, a stabla su bila oborena 4. IV. U vrijeme prstenovanja stabla su bila u »mezgri«. Međutim skidanje prstena bilo je ipak teže nego prigodom ranijih pokusa na smrči. Na alepskom boru kora se znatno teže odlupljuje. Osim toga ona je u prizemnom dijelu jako hrapava pa je prije skidanja prstena potrebno otesati dio mrtve kore. Zbog toga prstenovanje na alepskom boru traje nešto duže nego na smrči. Ove sastojine rastu na teškom, komenitom tlu vrlo slabog boniteta pa stabla imaju male visine. Nijedno stablo nije bilo više od 12 m iako su se prsni promjeri kretali prosječno između 20—25 cm. Međutim stabla su ovdje malodrvna i imaju velik pad promjera. Širina prstena iznosila je između 7—12 cm već prema debljini stabla. Osnovni podaci o prstenovanim stablima kao i rezultati utvrđeni prigodom završnog pregleda 11. i 12. VI iskazani su u tabelama 1—3. Znakovi i kratice u tabelama znače: + štetnik uništen 100% X nedovoljno djelovanje (uništeno cea 40—60% individua) — praktički bez djelovanja MH štetnik uništen u stadiju kornjaša pri izgradnji mat. hodnika LH 1,5 štetnik uništen u stadiju larvi pri prosječnoj dužini larv. hodnika od 1,5 cm U tabelama je odvojeno iskazano djelovanje insekticida na vrste M. piniperda i O. erosus. Na P. calcaratusa, koji napada najtanje grane, insekticid praktički uopće nije djelovao pa podaci za ovu vrstu nisu niti uvršteni u tabele. Već letimičnim pregledom i usporedbom rezultata u gornjim tabelama s rezultatima eksperimenata na smrči (v. tabelu br 1 u mom radu pod 17) zapaža se razlika. Na smrči je uspjeh bio veoma dobar, dok na alepskom boru, kako se to razabire iz tabela, ne zadovoljava. U tabelama se prije svega zapaža razlika u djelovanju na vrste M. piniperda i O. erosus. Piniperda je mnogo više stradao od erosusa. Za razumijevanje toga potrebno je dati ovo objašnjenje. Kako je naprijed navedeno, jedan dio populacije vrste M. piniperda prezimi u stadiju imaga, a drugi dio kao odrasle larve. Prvi dio (imaga na prezimljavanju) roji se iduće godine vrlo rano, obično već u januaru. Taj dio populacije nije bio primamljen u prstenovana lov. stabla jer ona u to vrijeme nisu bila još ni pripremljena (insekticidna pasta dobijena je tek u februaru). U lov. stabla ubušivali su se kornjaši M. piniperde, nastali iz larvi koje su prezimile. Rojenje ovih kornjaša bilo je uglavnom u drugoj polovini marta i početkom aprila. O. erosus rojio se, međutim, uglavnom od sredine aprila. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Iz priloženih tabela može se dosta jasno razabrati da je uspjeh bolji što je manji vremenski razmak između prstenovanja lovnih stabala i ubušivanja potkornjaka. To se prije svega očitovalo u različitom djelovanju na M. piniperdu i O. erosusa. Piniperda se rojio ranije od erosusa i zato je više stradao. No to se također može razabrati i iz djelovanja na samog piniperdu. Najveći vremenski razmak između prstenovanja stabala i rojenja piniperde bio je u Krivicama, a manji u Sv. Ivanu i Čikatu. Istim redoslijedom pojačavalo se i djelovanje, iako razlike nisu tako uočljive kao između piniperde i erosusa. Veoma je često zapaženo da je insekticid djelovao samo u širim ili užim uzdužnim zonama, koje su oštro graničile sa zonama bez djelovanja. Većina podataka, koji su u tabelama označeni sa »X« (= nedovoljno djelovanje) odnosi se upravo na taj slučaj. Cesto je dio larvi jedne te iste grizotine bio potpuno uništen, dok se ostali dio nesmetano razvijao. Uzrok tome su brojne kvrge te stara, zarasla oštećenja, kojima obiluju stabla u ovim sastojinama što rastu na vrlo teškom tlu. Na tim mjestima nastale su razne devijacije i deformacije u provodnom sistemu, što je ometalo jednoliko zatrovanje stabla. Vjerojatno se na isti način može objasniti i činjenica da je insekticid djelovao na relativno maloj dužini iznad prstena. Dok je na smrčama djelovanje bilo potpuno čak i na 25-om metru, na alepskom boru ono se zapaža najviše 6—8 m iznad prstena. Osim tog na smrčama su bile zatrovane i grane, a na al. boru u granama praktički nije bilo djelovanja. Dio debla ispod prstena uopće nije bio zatrovan (jednako kao i na smrči) i tamo su se potkornjaci nesmetano razvijali. Međutim zanimljivo je da je razvoj potkornjaka ispod prstena uvijek bio nešto brži nego u zonama bez djelovanja iznad prstena. Vjerojatno su i u te zone ipak dospjele izvjesne male količine insekticidnih materija koje nisu bile dovoljne da unište potkornjake, ali su usporile njihov razvoj. Biološki bi bilo veoma zanimljivo utvrditi da li su i kakav su naknadni efekt imale te subletalne doze insekticida. Poznato je da subletalne doze ne samo dodirnih nego i probavnih insekticida, primijenjenih protiv gusjenica, jako utječu na mortalitet kasnijih stadija. Za sada se iz svega navedenog može izvući zaključak da metoda prstenovanja u ovim eksperimentima nije dala povoljne rezultate. Tome je vjerojatno više uzroka. Izgleda mi da je glavni uzrok nedovoljnog uspjeha činjenica što su borovi bili napadnuti od tri vrste potkornjaka, koje se roje u različito vrijeme (u ranijim eksperimentima na smrči bilo je također više vrsta potkornjaka, no svi se oni roje uglavnom u isto vrijeme.). Osim toga očito je da deformacije u provodnom sistemu stabla imaju znatnu važnost za primjenu metode prstenovanja. Ovdje treba uzeti u obzir i razlike u fiziologiji smrče i alep. bora kao i utjecaj klimatskih prilika. Smrča raste u planinama gdje su temperature znatno niže i gdje ima mnogo vlage. Alep. bor raste u toplim i suhim krajevima (Lošinj se tim posebno odlikuje). To može imati velik utjecaj u najmanju ruku na brzinu sušenja oborenih stabala pa prema tome i izlučivanje otrovnih insekticidnih soli iz stabala. Možda zbog svih ovih razloga metoda prstenovanja i nije pogodna za suzbijanje potkornjaka na alepskom boru. Prije definitivnog zaključka trebalo bi ovo pitanje novim eksperimentima još pobliže rasvijetliti. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 70 <-- 70 --> PDF |
ZAKLJUČCI 1. Metoda prstenovanja stabala u svrhu suzbijanja potkomjaka na alepskom boru nije zadovoljila. 2. Razloge slabom uspjehu sigurno ne treba pripisati insekticidu nego nekim drugim faktorima, od kojih glavnim smatram ove: razmak između rojenja pojedinih potkornjačkih vrsta, nepravilnosti u provodnom sistemu stabala, klimatske prilike i eventualno fiziologija alep. bora. 3. Uspjeh je to bolji što je kraći vremenski razmak između prstenovanja stabala i ubušivanja potkomjaka. 4. Na temelju ovih pokusa metoda prstenovanja alep. bora ne može se za sada preporučiti za primjenu u praksi. Daljnjim istraživanjima treba utvrditi da li se ovaj način suzbijanja potkomjaka na alep. boru može učiniti efikasnijim. LITERATURA 1. Fitze K. (1961): Rezultati ogleda na primjeni hemijskih sredstava protiv potkornjaka u 1960. i 1961. godini. Rukopis. 2. Fitze K., Maksimović M., Spaić I. (1962): Hemijsko suzbijanje potkomjaka. JugOrsi. sav. centar za poljoprivredu i šumarstvo. Beograd. 3. Franz J. (1948): Neues zur Bekämpfung des Buchdruckers Ips typographus L. Anzeiger f. Schädlingskunde, Hft. 1. 4. Kovačević 2. (1952) Proučavanje ekologije smrceva pisara (Ips typographus L.) i pokusi suzbijanja kemijskim sredstvima. Glasnik za šum. pokuse, knj. 10. Zagreb. 5. Kuhn W. (1949): Das Massenauftrietten des aohtzähnigen Fichteiniborlkenkäfaris lips typographus L. nach Untersuchungen in schweizerischen "Waldungen 1946´—1949. Mitteilungen des Schweiz. Anstalt f. d. forfü. Versuchswesen» Bd. XXVI, Hft. 1. 6. Kuhn W. (1949): Zur Bekämpfung der Fichtenfoorkenkäfer. Schw. Zeitschrift f. Forstwesen, 100 Jg. 7. Lekander B. (1952): En ny rnetod för bekämpning aw granfoarkborren Ips typographus L. Maddelanden fran Statens Skogsforstaniwgsinstitut, Band 41, Nr. 3. 8. Maksimović M., Milanović S. (1961): Zaštita oborenih četitnarskih stabala i gomila granja od potkomjaka hemijskim sredstvima. Agrohemija 9. 9. Maksimović M., Bošković Z. (1962): Ogledi isuzbijanja potkomjaka preparatom litadana. Agrohemija 3. 10. Mafcsymov J. (1950): Untersuchungen über den krummzähnigen Weilsstannenborkenkäfer Ips curvidens Germ, während seiner Massenvermehrung 1947—1949. in der Schweiz. Mitteilungen d. schw. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen, Bd. XXVI, Hft. 2. 11. Miartinek V. (1952): Pokusy s bojem prtiti kutrovci (Ips typographus L.) poprašovanim lapaky insekticidy. Lesnicka prace. 12. Novak V. (1959): Vysledky provtoznich pokusu s hubenim kurovcu v chemicky preparovanych smrcich. Prace vyzkum. ust. lesnyckych CSR, 16. 13. Pfeffer A. (1955): Kürovci. (Fauna CSR). Praha. 14. Postner M., Wellenstein G. (1954): Versuche zur Bekämpfung des Buchdruckers (Ips typographus L.) in stehenden Bäumen. Die grosse Borkenikäferkalamität iln Süd Westdeutschland 1944—1951. 15. Sichnieideir—Orelli O. (1948): RichtMnÜen zur Borkenikäferbekämpifung in der Schweiz. Schw. Zeitschrift f. Forstwesen, 99. Jg. 16. Schüller E. (1953): Neues Verfahren zur Bonkerikäferbekämpfung. Das Säftstromverfahren. Forst u. Holz, 8. Jg. 17. Spaić I. (1956): Suzbijanje potkomjaka zatrovanim lovnim stablima. Šumarski list br. 3—4. 18. Zivojnović S., Vaslč K., Spaić I. (1962): Zaštita četinara I. Jugasl. sav. centar za poljoprivredu i šumanstvo. Beograd. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 71 <-- 71 --> PDF |
S *-* X OS + H » + COU l I C I IS i OJS H ] OJ8 HX * + 0 3 X OSCJl . MX ^ + Broj stabala Prsni promjier cm Visina m Širina prstena cm Udaljenost uzorka od prstena m Uspjeh -o L 1 E © E © 01 L o _© Ol X X X I X I I + Uspjieh I to 1 !1I a .,. 8 P f =1 r> P |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 72 <-- 72 --> PDF |
to Broj ~ stabala Prsni to to g © o promjer cm CO © Visina m Širina 05 © prstena cm h-* ^S* Ul O H-^OSj-^CTSi-iOOOii-* Ci »-» OS H* Udaljenos »* © M uzorka od prstena m + + + X + + X + + + X + Uspjeh g § g g c g a a a © LH a a W "- © "Tr1 r a r Vi O a a a i-» to a o o + x + X X | + + X X X + X X X X X Uspjeh t-1 t-1 tr1 r a a a a a t-1 3 3 ö o 1 Ui S B TJ et- i 3 a5´ "i < ff! K->"<. O p 1 i i 3 CO o 3 N3 a p B & © n p rc> i 1 ^ s V Ü nj P |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Broj stabala Prsni promjer cm Visina o o m Širina prstena o o o o cm CO M Udaljenost H* t-t 00 Ul H-« © CO 00 r t s "CO uzorka od CO to o> 00 05 prstena m X X + + Uspjeh X + + + + + + + R1 i-1 a a a a S a o a «1 M O 03 K o X X i + Uspjeh X + + + E g 2 a a a w a a "I 0 O "o 2 & ä i1 ft fl> 1 g p´ is i ffl W |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 74 <-- 74 --> PDF |
EXPERIMENTELLE BEKÄMPFUNG DER BORKENKÄFER AUF ALEPPOKtEFER DURCH DAS SAFTSTROMVERFAHREN Zusammenfassung Der Autor führte seinerzeit die Bekämipfungsverisiuehe dier Borkenkäfer auf Fichte aus (SPAIĆ 17). Die daraus folgenden Ergebnisse wurden sehr günstig. In den weiteren Untersuchungen prüfte der Autoir die Brauchbarkeit dieser Bekämpfungsmethode gegen die Borkenkäfer auf Allappokiefer und erstattet in dieser Arbeit einen Bericht darüber. Die Versuche wurden auf der Insel Lošinj ausgeführt. Diese Insel wird durch warmes und trodkenes Klima gekennzeichnet. Die Hauiptairten der sich in die Fangbäume einbohrenden Borkenkäfer sind: Myelophilus piniperda L., Qrthdtomiicuis erosus Wooll. und Pityogenes calcaratus Eicbh. Im Aufsatz sind auch gewisse Beobachtungen des Autors über die Biologie der obenerwähnten Borkenkäzerarten angeführt. Unter anderem bemerkte der Autor, dass M. piniperda auf Lošinj zwei Generationen jährlich hervorbringe. Die zweite Generation soll sich teils vollkommen entwickeln und im Stadium der Imago überwintern und teilweise soll sie auch im Stadium deT erwachsenen Larven überwintern. Als Insektizid wurde die Xylamon-Paste gebraucht, weiche auf die geringelte Stelle am Baume aufgetragen wurde. Der Autor kam zu volgenden Schlussfolgerungen: 1. Das angewandte Saftstrtomvervahren zwecks Bekämpfung der Borkenkäfer auf dem Aleppokiefer lieferte keine zufriedenstellende Resultate. 2. Die Ursachen dies schwachen Erfolges sind nicht dem Insektizid sondern g&wissen anderen Faktoren zuzuschreiben, von denen als haupsächliche vom Autor die folgenden angesehen werden: der Zeitabstand zwischen den Flugzeiten einzelner Borkenkäferarten, die Unregelmässigkeiten im Leatsystem des Baumes, die klEmatischen Verhältnisse und eventuell die Physiologie der Aleppokiefer. 3. Der Erfolg war umso besser als der Zeitabstand zwischen der Baumringelung und Einbohrtung des Borkenkäfers kürzer war. 4. Auf Grund dieser Versuche kam das Saftstramverfahren derzeit nieh für Anwendung in Praxis anempfohlen werden. Man doli weiteren Forschungen überlassen, um festzustellen ob diese Methode der Bekämpfung von Borkenkäfern auf Atoppokiejfetr wirksamer bewerkstelligt werden kann. * Upravitelju šumarije Mali Lošinj dipl. ing. Lj. Celapu kao i osoblju ove šumarije zahvaljujem na velikoj pomoći prigodom izvođenja terenskih radova. |