DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 75 <-- 75 --> PDF |
PROBLEM ŠTETA OD VISOKE DIVLJACI NA ŠUMSKIM POVRŠINAMA Dipl. ing. šumarstva DRAGUTIN HANZL, 1. UVOD Pitanje unapređenja lovstva kao grane narodne privrede često je predmet raspravljanja kako među stručnjacima ekonomistima, agronomima, šumarima, a tako isto i među lovcima. Prvi posmatraju lov kroz prizmu ekonomike, dok lovci manje više promatraju lov kao sredstvo za razonodu, rekreaciju itd. Zajednica priznaje opravdanost lova samo kao grane narodne privrede, te traži da se lovna privreda uskladi s opravdanim interesima ostalih prioritetnih grana privrede. Izravni prihodi od lovne privrede, a na prvom mjestu visina naknade zajednici moraju svojom visinom opravdavati mjesto koje lovna privreda zauzima među ostalim granama privrede, a kod toga treba istaći vezu s poljoprivredom, šumarstvom, a danas posebno i s turizmom (4). Materija lovne privrede je vrlo složena a u ovom izlaganju bit će težište pretežno na odnosu visoke divljači prema šumskoj proizvodnji na brdskim terenima u Slavonskom sredogorju,a djelomično i u nizinskim područjima. Odnos visoke divljači prema poljoprivredi kao i značaj niske divljači za lovni turizam nije predmet ovog razmatranja. U ovom izlaganju iznijet ću izvjesne podatke iz naše stručne, lovne i šumarske literature, časopisa, biltena i drugih pokazatelja, zatim ću se osvrnuti na odnose šumske privrede naročito njezinog perspektivnog razvoja u SFRJ danas i u budućnosti, naročito na njene dodirne tačke s uzgojem divljači i lovom. Na kraju ću pokušati iz toga izvući neke zaključke. Međutim, ali smatram da o tome pitanju treba i dalje raspravljati i na kraju usvojiti onakva rješenja, koja će za zajednicu biti od najveće koristi stavljajući na stranu želje pojedinih organizacija, grupa, poduzeća itd. kao i subjektivna lokalna gledanja. 2. PODACI STRUČNE LITERATURE O LOVNOJ PRIVREDI Andrašić u knjizi: »Privredni značaj lovišta u NRH« izdanoj u 1957. navodi kao rekapitulaciju približno ukupnih rashoda, prihoda i pasive prosječno godišnje za sva uzgojna lovišta Hrvatske kako slijedi: Prihodi 19,900.000 dinara Rashodi 53,300.000 dinara Pasiva 33,400.000 dinara 237 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Ti se podaci odnose na površinu od oko 880.000 ha ili 22% cjelokupnog lovnog područja Hrvatske. Ako uzmemo u razmatranje samo brdska lovišta SR Hrvatske to dobivamo ovakve podatke: Prihodi 4,209.000 dinara Rashodi 17,200.000 dinara Pasiva 12,991.000 dinara Ti se podaci odnose na slijedeća lovišta: Babja Gora, Bilo Gora, Garjevica, Macelj, Majdan, Kalnik, Papuk, Petrova Gora, Prolom, Psunj i Samarica. (1) Kako je iz prednjih podataka vidljivo rashodi su za približno tri puta viši od prihoda. To su podaci koji se odnose na 1956. g. Ako uzmemo u razmatranje današnje cijene kao i troškove to bismo dobili istina znatno više prihode ali bi i rashodi bili također za nekoliko puta viši. Kod toga nisu uzeti u rashode troškovi koji su plaćani kao odšteta za štete u poljoprivredi, a pogotovo niti štete u šumskoj proizvodnji, a o čemu će kasnije biti više govora. Kao primjer opće zainteresiranosti za rješavanje pitanja lov — poljoprivreda — šumarstvo navodim članak u »Vjesniku« od 11. IV 1964. pod naslovom »Kukuruz za odštetu«. Citiram ovaj pasus: »Izgleda čudno da se divljač navodi kao razlog što se ne sadi hibridni nego obični kukuruz. A tako je na poljima u okolici Bilo Gore. Divljač iz Bilogorskih šuma — jeleni i srne su pod zaštitom — uništi svake godine dio usjeva na okolnim poljima i šumarija za to plaća odštetu. Godišnje se penju i do 15 mil. dinara.« Zaključak članka je bio: »Još nešto: ne bi li se šumariji možda više isplatilo da uredi ograđene rezervate za divljač? To bi ujedno značilo da će u okolini Bilogore biti i više kukuruza dobre kvaltete, koji za tamošnju privredu nije manje interesantan nego divljač.« U razmatranju prihoda od lovstva na području Kotara Osijek u godini 1962. može se ustanoviti da su isti iznosili 178, 000.000 dinara, ali su rashodi iznosili 193,000.000 dinara, što pokazuje deficit lovstva kao cjeline a ujedno ukazuje na potrebu daljnje veće komercijalizacije te grane privrede. (24) Promatrajući prihode i rashode lovstva u cijelim na brdskom području uzgojnih lovišta u dosadašnjim uslovima vidimo da su rashodi znatno viši od prihoda. Poznato je također da su šumska gospodarstva kao N. Gradiška, Našice, Daruvar plaćala u ime odštete za uništene poljoprivredne kulture po 10:—20 mil. dinara godišnje, a to je i ponukalo ta gospodarstva da priđu još oko 1956/57. g. a neka i ranije ograđivanju svojih nizinskih lovišta u kojima se uzgaja jelenska divljač da bi se spriječile štete na poljoprivredi, a ujedno se pristupilo i intenzivnijem odstrelu, naročito uklanjajući suvišna ženska grla — košute, kao i škart grla muške divljači. Naprijed smo naveli planirane prihode i rashode od lovne privrede po podacima Andrašića no kod toga nisu obračunate štete koje nastaju u šumama, naročito na plantažama i kulturama pa ćemo pokušati osvijetliti i to pitanje. O štetama od divljači u šumama raspravljano je već i na stručnim savjetovanjima i na raznim sastancima te su iznašani podaci o tim štetama, no jdš uvijek se nalazi pa i među šumarskim stručnjacima na otpor tako da-se donose i neki zaključci, no štete i dalje nastaju, a negdje se i povećavaju uslijed novih mjera za povećanje proizvodnje. U mnogim šumskim predjelima došli smo tako daleko da se postavlja pitanje da li prednost dati uzgoju divljači ili uzgoju šume. To se odnosi naročito kod podizanja novih šuma — unošenja četinjača u šume listače. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Unesene vrste kao ariš, borovac i duglazija bivaju u roku 3—5 g. potpuno ili djelomično uništene od visoke divljači. Jedino riješenje ako unosimo četinjače jeste da osnovane kulture ogradimo. Podizanje ograda kao jedino sigurno sredstvo zaštite od. divljači toliko poskupljuje troškove da se pitamo da li je to uopće ekonomično? S druge strane potrebe šumarstva i drv. industrije diktiraju upravo takav način rada u šumskoj proizvodnji no o tome će biti kasnije više govora. Iznijet ću neke podatke koji su razmatrani na savjetovanjima u vezi sa zaštitom šuma uopće. Od 24—26. III 1959. održano je prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma. Na njemu je bilo tretirano i pitanje šteta od divljači. Petrović je iznio utjecaj divljači na šumsku proizvodnju. On navodi da iznosi šteta, koji su vrlo visoki a navedeni su kod procjene tih šteta, ipak ne prikazuju ni približno pravu sliku stanja na terenu. Štetne posljedice od oštećivanja divljači na šumski fond su daleko veće od iznosa prikazanih u dinarskoj vrednosti. Indirektne štete kao smanjenje prirasta, gubitak na kvalitetu mase uslijed truleži ili deformacija, naknadno sušenje drveća predstavljaju daleko veće iznose od prikazanih. Iznosi i primjer da se u Z. Njemačkoj godišnji iznos od visoke divljači penje na 500,000.000, DM. Od štetne divljači napominje: jelena, jelena lopatara, srneću divljač, divlje svinje i zečeve. Najvećim štetočinom smatra jelena. Jelen oštećuje kulture i prirodni pomladak odgrizanjem vršnih i postranih izbojaka, brstom lišća i grančica, osim toga ljuštenjem i gulenjem kore, oštećivan j em kore i lomljenjem stabala i grana rogovima i zubima, oštećivanjem korijenovog sistema i gaženjem biljaka. Dakle mnogostruko oštećivanje. Prema istraživanjima hrana jelena se sastoji 85% od brsta drveća i grmlja, a samo 15% od paše trave (17). Ispitivanja o štetama od jelena vršili su i naši stručnjaci: Novović, Vasić, Nedeljković i dr. Te su štete ispitivane pretežno u nizinskim šumama Vojvodine, gdje su oštećivana stabla topola, vrba, brijesta, naročito jasena, no i ostalih vrsta kao bagrema, hrasta, američkog oraha — dakle svih vrsta koje rastu na tamošnjem području. Srneća divljač nanosi šum. drveću slična oštećenja kao i jeleni, ali su one manjeg obima iako je srneća divljač prostorno mnogo raširenija od jelena. Stete od jelena lopatara su također slične, ali su vezane samo za područje kamo se isti nasele — te ih stoga ne treba niti puštati iz ograđenih prostora u koje se uvezu. Stete od divljih svinja i zeca ne bi za sadašnje stanje i prilike u šumama slavonskog sredogorja bile od nekog većeg značaja. Bajin — Mutibarić iznose da su štete od jelenske divljači na plantažama topola tolike da ih se u izvjesnim predjelima Bačke ne može niti podizati. Kao jedno sigurno sredstvo za zaštitu plantaža od divljači smatra se podizanje ograda. No troškovi za ove iznose oko 1,000.000 dinara po dužin. km. Međutim i usprkos postojećih ograda direktna šteta od jelena kod S. G. Sombor iznosi godišnje oko 22,000.000 dinara. Uz površinu toga Š. G. od oko 21.500 ha tj. opterećenje šume od preko 1000 dinara po 1 ha godišnje. Jurhar (ing. Franjo) kao predstavnik šumarstva Slovenije na spomenutom savjetovanju tražio je usklađivanje šumsko privrednih i lovnih koristi u ugroženim šum. područjima. On navodi da srne i jeleni onemogućavaju melioraciju ugroženih sastojina. Lovne organizacije savjetuju šum. privredi ako želi spašavati šum. kulture da ih ograđuje. Međutim i usprkos velikim troškovima takav savjet odnosno prijedlog je i tehnički neizvodljiv, Ako se uzme u obzir samo ekonomsko gledište onda je jasno da šumsko privredne koristi imaju neospornu prednost u odnosu na koristi od lova. Divljač -— predlaže Jurhar — kako srneću tako i jelensku na izvjesnim površinama, koje se kane tretirati |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 78 <-- 78 --> PDF |
kulturama, trebalo bi za prelazni period od 15—20 godina smanjiti na najmanju mjeru egzistencije — pa ako se pokaže da je i to previše onda divljač potpuno ukloniti na tim površinama. Poslije isteka tog vremena, a možda i ranije što bi se kasnije ocijenilo, djelom već meliorirane sastojine bi bez štete podnijele ponovno uspostavljen umjeren broj divljači, s koja bi tada u njima našla normalne uslove za život. Pa i Pavša (ing. Ivan) tadanji upravitelj Šumarije Varaždin navodi da su mu srne uništile u dva dana 5 ha kultura. Njemački turisti dolaze k nama u lov na jelene, a u vlastitoj ih zemlji ne uzgajaju u tolikoj mjeri, jer čine previše štete. Kao zaključci spomenutog savjetovanja među ostalim bih su i ti da je potrebno uskladiti uzgajanje divljači sa šum. privredom radi osiguranja šumske proizvodnje, a da se pri tome vodi računa o neospornim koristima jedne i druge strane (25). Dakle vidjeli smo da su štete od visoke divljači naročito jelenske u šum. proizvodnji znatne u svim područjima gdje ona živi pa i u svim republikama od Srbije odnosno Vojvodine, Hrvatske i Slovenije. 3. PERSPEKTIVA ŠUMSKE PROIZVODNJE S OSVRTOM NA BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI Da bismo mogli što realnije ocijeniti značaj lovnog uzgoja i šumske proizvodnje potrebno je podvući i perspektivu razvoja šumarstva u slijedećih 20 godina. Pred šumsku proizvodnju Jugoslavije postavljen je zadatak da u narednom periodu od 15—20 godina, a po mogućnosti i prije, u proizvodnji i potrošnji drveta i proizvoda od drveta stigne najrazvijenije zemlje Evrope. Perspektivni 20-godišnji plan treba da osigura povećani obim sječa od sadašnjih 20,000.000 m3 godišnje na oko 40,000.000 — 45,ooo.ooo m3 godišnje oko godine 1980. Taj perspektivni plan šumarstva ostvaruje se već danas i to: a) podizanjem plantaža topola u nizinskim područjima. Prema nacrtu sedmogodišnjeg plana SRH trebalo bi podići oko 150.000 ha plantaža topola. b) unošenjem četinjača u šume listača na svim brežuljkastim i brdskim područjima. Prema sadmogodišnjem planu SRH to bi trebalo da iznosi 150.000 ha. Stete na plantažama topola prikazane su u naprijed navedenim izlaganjima na spomenutom savjetovanju, a isto tolike štete nastaju i na osnovanim kulturama četinjača pa već i postojećim prirodnim mladicama jele i smreke. Visoka divljač je za sada glavna kočnica za uspješniji rad kao i rad na većim površinama na svim osnovanim kulturama četinjača a isto tako i prirodnim mladićima. Već sadašnje brojno stanje visoke divljači je takovo da se na izvjesne površine koje odgovaraju po stanišnim prilikama za unošenje četinjača, ne može iste unositi (primjer unošenja ariša i duglazije u Papuk). Usprkos jasnom propisu člana 32. Zakona o šumama, isti se ne provodi još danas u cijelosti u djelo. Isti član glasi: »Od divljači mogu se u šumi gajiti samo one vrste i u onom broju koji ne ometaju pravilno gospodarenje šumama«. Uzrok da se isti član Zakona (27) ne može u cijelosti provesti u djelo jesu stavovi pojedinih lovačkih organizacija i pojedinih lovaca, koji na provođenje uzgojnog odstrela, kao i redukciskog odstrela ženskih grla odmah reagiraju i napadaju šumarstvo, ih pojedine šumarske stručnjake da ovi uništavaju divljač, da su protiv unapređenja lovnog turizma i si. 240 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 79 <-- 79 --> PDF |
4. SADAŠNJE BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI I STANJE ŠTETA U ŠUMAMA Unutar prirodnih granica staništa jelenska divljač je stalna divljač. Prosječni radius kretanja jelenske divljači iznosi oko 5 km, a tome bi odgovaralo stanište približno od oko 8.000 ha. No pošto jelenska divljač veoma vješto primjenjuje stečena iskustva, to joj je omogućilo da se promjenama sredine uzrokovanim civilizatorskim djelovanjem čovjeka prilagodi do te mjere da u nekim predjelima živi potpuno neprirodnim načinom života i da prijeđe na potpuno noćni način života. Iz temelja izmjenjen ritam i ciklus prehrane rezultat su promjenjenog načina života a posljedica toga su znatno veće štete, opadanje kvaliteta i si. (4) Stete od divljači u mnogim zemljama Evrope datiraju još iz XIX vijeka time da su u XX vijeku postale od većeg značaja i osjetnije nego ranije. Uzrok tome je taj što su se površine šuma, a potovo starih znatno smanjile. Ranije je bilo šuma znatno više a divljači mnogo manje. Osim toga iz naših šuma su gotovo potpuno uklonjeni prirodni neprijatelji visoke divljači — uništeni su mesožderi — a uzgojni odstrel koji se vrši, ne vrši se u opsegu i na način koji bi regulirao narušenu prirodnu zajednicu. Osim toga unose se nove vrste, koje divljač prvenstveno napada. Jelenska kao i srneća divljač je sastavni dio biocenoze u našim šumama. Ali ta biocenoza je znatno izmjenjena pa su i štete danas znatno veće nego ranije. Mi za naše prilike nemamo statistički tačno utvrđenih šteta od divljači a niti troškova koštanja jednog jelenskog, odnosno srnećeg grla za odstrel. No prema podacima iz Zap. Njemačke procjenjuje se vrijednost jednog lovnog jelena 32.000 DM (16). Po mišljenju nekih lovnih a i šumarskih stručnjaka (Dragišić, Fiedler) trebalo bi brojno stanje jelenske divljači u nekim brdsko brežuljkastim i planinskim područjima još i povećati odnosno proširiti (9 i 10). Smatramo da su takva mišljenja apsolutno pogrešna. Pa i autor »Jelena« Dragišić u svome članku: »Problem jelenske divljači u NR Hrvatskoj« iznosi kao primjer neekonomičnosti uzgoja prevelikog broja nekvalitetne jelenske divljači. On navodi da vrijednost mesa, kože i odbačenih rogova, oko 350 kom. nekvalitetnih grla (jeleni, košute, telad) iznosi 6,300.000 dinara a troškovi ishrane samo za jednu godinu iznose 11,641.000 dinara (9). Dakle samo za jednu godinu gubitak 5,161.000 dinara, to su podaci računati za 1959. g. Međutim u navedenim troškovima nisu iskazane štete koju jelenska divljač čini direktno na poljoprivrednim i šumskim kulturama. Ako uzmemo da je za uzgoj kvalitetnog zrelog jelena potrebno 12—14 god. i da je ekonomski postavljeno da omjer muških grla prema ženskim bude 1 :1 to dobivamo još tačniju sliku neekonomičnosti današnjeg stanja. I ako kod jelena dolazi i do migracije a naročito za vrijeme rike ipak je ustanovljeno da je u brdsko brežuljkastim područjima Hrvatske omjer jelena prema košutama 1 :3 do 1 : 7 prosječno 1 :5. Na području Belja vršen je u godinama 1955. do 1959. uzgojni odstrel te je danas na tom području uspostavljen odnos jelena prema košutama 1:1 do 1 : 1,2. O problemu šteta od divljači u šumama raspravljano je i na godišnjim skupštinama odnosno savjetovanjima i plenumima šumarskog društva odnosno Saveza šumarskih društava i to u Osijeku 1959., u Velikoj 1962. u Zagrebu 1963. Tu problematiku iznosili su Munkačević, Car, Hanzl. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 80 <-- 80 --> PDF |
III Plenum Saveza Šumarskih društava Hrvatske donio pe preporuke da se na siljedećem Plenumu razmotri problem šteta od divljači pa je i ovo razmatranje jedan prilog izvršenja te preporuke. 5. OSIGURANJE I ZAŠTITA PLANTAŽA I KULTURA OD ŠTETA OD DIVLJACI Petrović navodi kao svojstvo za osiguranje od šteta od divljači slijedeće načine (17). a) Prirodne ili biološke mjere b) Mehanička sredstva zaštite i c) Kemijska sredstva zaštite Ad a) Od spomenutih načina za smanjenje šteta prirodnim mjerama se preporuča smanjenje brojnog stanja divljači na određenu mjeru uz stručan svakogodišnji uzgojni odstrel koji će dati bolji kvalitet divljači. Smanjenjem brojnog stanja divljači smanjiti će se i štete u šumi. Ad b) Razlikuju se mehanička sredstva za zaštitu pojedinih biljaka i za zašti tu ugroženih površina. Manje kulture i plantaže trebalo bi obavezno ograđivati jer je to najefikasnija zaštita, no ograđivanje većih povr šina je teško i skupo. Ad c) Kemijska sredstva su kod nas doživjela neuspjeh (18). Vršeni su izvjesni pokusi i u inostranstvu a i kod nas. Vasić je provodio ispitivanja zaštite kemijskim sredstvima na području lovno-šumskog gospodarstva »Košutnjak« — Bilje uz pomoć šumar. fak. iz Beograda. Pokusi radi zaštite topola i vrba nisu uspjeli (23). Pokusi prema Andrašiću postoji mogućnost da nisu vršeni u smislu dobivenih uputa (23). No kad bi i kemijska sredstva bila savršeno odbojna za divljač smatramo da bi taj posao bio tehnički neizvodljiv. Šumarstvo već i danas ima ogromne poteškoće uslijed pomanjkanja radne snage na eksploataciji šuma kao i uzgojnim radovima. Zbog toga se nabavlja i razmjerno skupa mehanizacija (motorne pile, traktori, bušilice za sadnju itd) da bi se planovi i zadaci mogli izvršiti. Tretiranje pojedinih stabalaca, stabalaca ili grupa istih značilo bi daljnje povećanje i onako malog broja šum. radnika a time dakako i još veće povišenje troškova podizanja šuma. Osim toga kemijska sredstva trebalo bi opet uvoziti a to znači daljnje trošenje deviznih sredstava koja su i onako stalno u pomanjkanju. Prema našoj i stranoj literaturi može se smatrati kao jedino sigurno sredstvo za zaštitu od divljači solidno izgrađene ograde od žice, drveta ili kombinirane. Visina istih pa prema tome i troškovi ovise o_tome da li je zaštita potrebna od jelenske divljači ili samo od srneće. O izradi i vrstama ograda neću ovdje opširnije govoriti jer je to poglavlje za sebe, koje treba posebno obraditi. Napomenuti ću samo to da što su ograđeni kompleksi suvisliji i veći, te oblika koji se približavaju kvadratu ili krugu (radi manjeg opsega) to su i troškovi podizanja po 1 ha manji (19). Jedan km. solidne ograde iznosi u prosjeku oko 1,000.000 dinara. 6. DOSADANJE ŠTETE OD DIVLJACI NA PODRUČJU SLAVONSKOG SREDOGORJA Površine prelaznih sastojina tj. loših devastriranih i degradiranih sastojina na dobrim i vrlo dobrim staništima iznose na području Papuka, Psunja, Krndije, Dilja i B. Gore prema gruboj procjeni oko 15.000 ha (to su pov. Š. G. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Gradiška, P. Slatina, Našice, Slav. Požega i Bjelovar. Na tim površinama gubimo godišnje prirast brzorastućih četinjača, koje bi trebalo na te površine unijeti a to iznosi i preko 150.000 m3 godišnje odnosno u novčanoj vrednosti vrlo visoke iznose — preko 300,000.000 dinara). Kao primjere zato ću navesti da su osnovane kulture ariša na području S. G. Podravska Slatina (predjeli oko Loma i Točka) djelom jako oštećeni, dijetom uništeni a preostali dio je ugrožen. Prigodom instruktaža Instituta za šum. istraživanja za provođenje uzgojnih mjera odnosno konverzije radi unošenja četinjača u jed. Kusac — Slana Voda konstatirano je da se takovi radovi ne mogu ni zamisliti dok nije riješen problem šteta od visoke divljači. Slični primjeri su se mogli konstatirati i kod gosp. jedinice Kamare Š, G. N. Gradiška gdje su oštećivani mladici listača od jelenske divljači. Takvih primjera moglo bi se navesti i više. Kod S. G. Slav. Požega direktne štete od jelenske i srneće divljači ocjenjuju se od 1960—1963. g. prosječno sa 8,000.000 dinara godišnje. Gubitak prirasta kod tog gospodarstva uslijed nemogućnosti pravilnog gospodarenja iznose prosječno godišnje oko 80,000.000 dinara. Kako dakle vidimo te su direktne štete ogromne, a još su veći gubici na prirastu, koji nastaju uslijed toga jer ne gospodarimo onako kako bi trebali i jer ne iskorišćujemo naše postojeće kapacitete — a to su klimatski i ekološki faktori, uključivo uslovi staništa onako kako bi to trebalo. Na taj način dozvoljavamo da na ogromnim površinama umjesto visoko vrijednih brzorastućih četinjača rastu loše panjače s malim prirastom pretežno prostornog drveta. Šumsko gosp. Slav. Požega izradilo je perspektivni 20-godišnji plan povećanja šum. proizvodnje prirasta za svoje područje unošenjem četinjača. No kako je danas stanje visoke divljači na tom području takovo to je u plan stavljeno i podizanje solidnih ograda. Analizom je ustanovljeno da će troškovi oko podizanja ograda za zaštitu od divljači samo na jednom dijelu posađenih površina iznositi godišnje 23,000.000 dinara, a kroz 20 godina 460.000.000 dinara (11). No time neće biti uklonjene sve štete od divljači u koliko se ne bi vršilo i znatno smanjenje brojnog stanja kako jelenske tako i srneće divljači. Postavlja se pitanje koliko bi uopće bilo moguće odvajanje tolikih sredstava za takovu indirektno neproizvodnu investiciju kao što su ograde. 7. ZAKLJUČCI Iz dosadašnjeg izlaganja mogu se povući i neki zaključci a to bi bilo: a) Dosada se nije kod nas vodilo dovoljno računa o štetama od visoke divljači niti su se vršila potrebna ispitivanja o tim štetama u šumarstvu i poljoprivredi. Stoga bi trebalo da taj zadatak preuzmu naše naučno istraživačke institucije koje će ispitati granice ekonomike uzgoja visoke divljači s obzirom na poljoprivredu, šumarstvo i turizam. Kod toga treba naročito ustanoviti i odrediti metodiku za praćenje i obračun svih šteta od divljači, b) Odmah treba pristupiti uzgojnom odstrelu i smanjenju broja nekvalitetne visoke divljači i uspostaviti omjer 1 : 1 muških grla prema ženskim, te u tome smislu izvršiti i redukcjiski odstrel ženskih grla, c) Da se zadatak pod b) može izvršiti treba od Sekretarijata za šumarstvo IV Hrvatske ishoditi odobrenje odnosno saglasnost da se odstrel ženskih grla jelenske i srneće divljači može vršiti od 1. augusta do 28. februara, d) Da se odmah započne s metodičkim praćenje šteta od jelenske i srneće divljači. Kod toga treba ustanoviti direktne štete kao i one koje nastaju kao |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 82 <-- 82 --> PDF |
posljedica oštećenja, gubitak prirasta itd. Ta oštećenja treba ustanoviti količinski u m3, a ujedno iskazivati i u dinarskoj vrijednosti, e) Kao jedino sigurno sredstvo zaštite od divljači smatra se za sada solidno izgrađene ograde. No pošto su troškovi za podizanje istih vrlo visoki to se znatno smanjuju mogućnosti investiranja šumarstva u biološke investicije. f) Sve ove mjere treba poduzimati za cijelo područje SR Hrvatske i iste provoditi planski i sistematski. LITERATURA t 1. Andrašić ing. Drago: Privredni značaj uzgojnih lovišta NRH Zagreb 1957. 2. Andraišić ing. Drago: Prvi naši eksperimenti »Anthropinom« kod zaštite protiv divljači. Lovački vjesnik 10/56. Zagreb. 3. Andrašić ing. Drago: Upotreba nekih kemijskih sredstava. Lov. vj. 3/56 — Zagreb. 4. Car ing. Zvonko: Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, divokozu i tetreba — Za~ greb 1961. 5. Car ing. Zvonko: Potrefoe i perspektive razvoja lovne privrede SRH Lov. vj. 9/63. — Zagreb. 6. Car ing. Zvonko: Nedostatak u dosadašnjem uzgoju srna u NRH Lov. vj. br. 2/57. — Zagreb. 7. Cv. V Plenum saveza šum. društava Hrvatske Šumarski list 11—12/1963. Zagreb. 8. Dragišić ing. Petar Jelen — Zagreb 1958. 9. Dragišić ing. Petar Problem jelenske divljači u NRH Lov. vj. 7/59 — Zagreb. 10. Fiedler ing. Nikola O jelenu — Lov. vj. 10/58. Zagreb. 11. Hanizl ing. Dragutin Orjentacija u gospodarenju S. g. Slav. Požega — Sum. list 1/2 1964. Zagreb. 12. Ivković Ljubiša Proučavanje uzroka šumskih šteta od jelena — Lov. vj. 4/56. Zagreb. 13. Jeftić ing. Miloš: Unošenje četinjara u šume lišćara — Beograd 1962. 14. Kišpatić dr. ing. Josiip: Brojno stanje divljači u Evropi — Lov. vj. 1/2 — 62. — Zagreb. 15. Mott ing. Rafael: III Plenum Saveza šum. društava Hrvatske — Šum. list 1/2 1963. Zagreb. 16. Novović ing. Marko: Uzgoj divljači i moderno gazdovanje Šumama <— Šumarstvo 7/8-1959. Beograd. 17. Petrović ing. Nenad: Uticaj divljači i sitnih glodara u šum. proizvodnji — Zagreb 1960. 18. Petrović ing. Nenad: Zaštita cetinijarskih rasadnika kultura plantaža i sastojina od divljači i sitnih glodara — Materijal za seminar o zaštiti u Dolenskim toplicama i od 14—17. II 1962. — Beograd 1962. 19. Sommer dr. H. G.: Waldbau durch Zaiunschutz — Paul Parey in Hamburg u Berlin 1956. 20. Srdić ing. Dušan: Kemijski preparati za sprečavanje šteta od divljači — Lov vj. 26/61. Zagreb 21. Tičak Berto: Štete od divljači — Lov. vj. 11/57. Zagreb. 22. Turkalj ing. Z.: Lovostaja na srneću divljač — Lov. vj. 8/57. 23. Vasić ing.- Milomir: Ogledi hemiske zaštite topole i vrbe od štetnog djelovanja visoke divljači — Šum. list 8/9 1959. 24 Dosadašnji razvoj i današnji stepen razvijesnosti Kotara — Osijek, Osijek 1963. 25 Prvo Jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma — Zagreb 1960. 26 Savremene metode proizvodnje drveta u prirodnim šumama, Beograd 1961. 2?7 Osnovni zakon o šumama. 244 |