DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Broj koza u 1964. je vrlo malen da bi mogao značajnije utjecati na proizvodnju stočarstva u Jugoslaviji. Proizvodnja kozarstva se skoro isključivo troši u domaćinstvu. 5. 3. 4. Utjecaj zabrane na ekonomiku sela Kozarstvo u času donošenja zakonskih odredaba o likvidaciji nije bio takav privredni faktor, koji bi bitno utjecao na tok privrednog razvoja u Jugoslaviji u cjelini. likvidacijom koza nastao je izvjestan poremećaj u sitnom individualnom seljačkom gazdinstvu nerazvijenih područja. U nekim krajevima došlo je do zamjene koze drugim vrstama stoke naročito u predjelima jako udaljenih od industrije i saobraćajnih sredstava. Broj ovaca je porastao u nekim krajevima Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. No do najveće zamjene koza ovcama došlo je u Dalmaciji, gdje je broj ovaca godine 1960. dosegao najveću poslijeratnu cifru od 932.000 grla. 6. Sječa u kozarskim šumama, primarni faktor regresije vegetacije kao priprema za destruktivnu akciju koza. (Dalmacija, Bukovica). Orig. Međutim u mnogim krškim područjima koja su obrasla gustim niskim šumama i šikarama bijelog i crnog graba, hrasta, crnog jasena i bukve nije moglo doći do zamjene koze ovcom jer ovca nije podesna vrsta za iskorišćenje takvih formacija. U takvim područjima, inače industrijski nerazvijenim i udaljenim, sa slabim saobraćajnim vezama, kotarski narodni odbori su tolerirali izvjestan broj koza balkanske rase na slobodnoj ispaši, na površinama koje su kamenite i na kojima je erozija odavno prestala, a koje nisu ni za kakvu drugu rentabilniju kulturu. Međutim u toku perioda 1961—1964: počele su se domaće a i križane koze pojavljivati na slobodnoj ispaši i u raznim drugim krajevima primorskog i kontinentalnog područja, u kojima se ni pod kakvim uslovima nebi smjelo dozvoliti njihovo držanje. Njihov broj zasada istina nije velik, ali ta pojava 301 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Šumski fond u Jugoslaviji bio je 1947. god. 774 mil. m3 a 1961. god. 955 mil. m3 ili više za 22%. To povećanje je rezultat raznih mjera izvršenih u šumama, kao što su: prorjeđivanje, očetinjavanje, pošumljavanje ogoljelih površina, zabrana paše općenito a posebno zabrana paše koza. I ako zabrana koza nije bila jedan od važnijih faktora povećanja šumskog fonda i prirasta ipak je u izvjesnoj mjeri doprinijela tom povećanju. 5. 3. 2. Utjecaj na korišćenje zemljišta Utjecaj zabrane koza, uz ostale mjere, odrazio se pozitivno na razne kategorije korišeenja zemljišta: a) u šumskoj proizvodnji, o čemu je bilo govora u prethodnoj glavi b) u poljoprivrednoj proizvodnji: uslijed smanjenja erozije umanjio se u izvjesnoj mjeri i destruktivni utjecaj voda na poljoprivredne kulture c) na području akumulacijskih bazena hidrocentrala, spriječilo se njihovo zatrpavanje. Zaštita akumulacijskih jezera hidrocentrala je od ogromne važnosti za Jugoslaviju: Oko 80lo/o proizvedene elektroenergije otpada na hidrocentrale, koja stalno raste. God. 1939. bilo je proizvedeno 566 mil. kWh a 1963. god. 8.028 mil. kWh hidroelektroenergije, d) na jadranskom turističkom području uslijed zabrane koza na mnogim površinama obnovila se šumska vegetacija i omogućilo pošumljavanje i parkiranje uz turistička mjesta i autoputove e) u šumama jele i smrče omogućena je prirodna obnova tih šuma. 5. 3. 3. Utjecaj na stočnu proizvodnju Sto se tiče proizvodnje mlijeka ona je i pored likvidacije koza znatno porasla, jer je porasla proizvodnja po jednoj kravi muzari, kako se to vidi iz tabele br. 15. Tab. 15 Proizvodnja mlijeka u Jugoslaviji u mil. litarai) Godina Ukupna proizvodnja mlijeka Kravlje Ovčje i kozje 1956. 2.024 1.801 223 1957. 2.309 2.094 215 1959. 2.451 2.231 220 1960. 2.434 2.214 220 1962. 2.326 2.153 173 Stanje na tržištu mesom pokazuje porast zaklanih goveda od 1956. god. 1,388.000 grla na 1,949.000 grla 1962. g. Poremećaji u snabdijevanju goveđim mesom poslije 1962. g. i skok cijena nastali su uslijed deficita stočne hrane i općeg porasta cijena, a ne uslijed zabrane koza. Klanje sitne stoke ovaca i koza palo je od 1956. g. 4,935.000 grla na 4,166.000 grla 1962. god. Taj pad je prouzrokovan uglavnom opadanjem broja ovaca a ne koza, jer se kozje meso malo trošilo u gradovima koji su glavni potrošači mesa. Zabrana koza je izazvala poremećaje u snabdijevanju mesom samo u nekim nerazvijenim krajevima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ova procjena rezultata zabrane koza na šumsku vegetaciju i eroziju je sasvim općenita. Međutim na osnovu ankete izvršene ´1964. god., mogao se utvrditi ipak relativni stepen obnove šuma u pojedimm područjima prema stanju prije zabrane. Rezultate te ankete dajemo u nižoj tabeli broj 14. za područje uže Srbije i Kosovo-Metohijske oblasti: Tab. 14. Površina Površina Područje područja km2 U u »/e u "k Uža Srbija i Kosovsko- Metohijska oblast 66.855 100 2,152.439 100 Anketirana oblast 38.792 58 100 1,245.758 58 100 Stepen uspjeha obnove šuma: Odličan 4.425 11,4 172.068 13,7 Osrednji 29.579 76,3 979.437 78,7 Stanje bez promjene ili pogoršano 4.788 12,3 95.253 7,7 Slični su rezultati u Makedoniji, Sj. Bosni i na području Like u Hrvatskoj dok su rezultati u Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji slabiji. 5. Stambena kuća u jednom kozarskom području. (Dalmacija, Bukovica). Orig. Anketa je pokazala: — da zabrana koza uvijek daje bolje rezultate, ako je u isto vrijeme regulirana sječa drveta za ogrjev i ispašu ostale stoke, — da se u kontinentalnom području Jugoslavije zahvaljujući zabrani koza moglo pristupiti očetinjavanju degradiranih šuma i šikara u nešto većim razmjerima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 24 <-- 24 --> PDF |
298 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— veliki procenat šuma tj. niskih šuma i šikara 45,0—63,6% koje omogućuju držanje koza, — slaba naseljenost općina krškog područja 22—26´%, — pretežna većina aktivnog poljoprivrednog stanovništva u sve tri općine 73—90,5%, — u općinama jadranskog krškog područja (Obrovac, Bileća) karakteristična je struktura broja stanovnika prema izvorima prihoda: znatno se povećao broj stanovnika čiji su izvori prihoda mješoviti tj. od poljoprivrede i nepoljoprivrednih djelatnosti. Ti odnosi kao i tendencija ka povećanju nepoljoprivrednih izvora prihoda prikazani su na grafikonu broj 2. 5. 3. Procjena rezultata zabrane 5. 3. 1. Utjecaj zabrane koza na šumsku vegetaciju i eroziju Utjecaj zabrane koza na progresiju vegetacije i melioraciju tla je sasvim šumskom vegetacijom na kojima se i koza ishranjivala. Taj utjecaj može da se odnosi na progresiju šumske vegetacije i melioracije tla, kao i ekonomsku vrijednost tih procesa. Utjecaj zabrane koza na progresiju vegetacije i melioraciju tla je sasvim različit ako su poslije koza odnosne površine ostale na miru ili ako je koza zamijenjena sa govedima ili ovcama (kao u Dalmaciji). Opažanja izvršena u Lici, gdje se povećao broj goveda u šumi, pokazuje da goveda vrše isti utjecaj na šumsku vegetaciju kao i koza, ali samo na površinama pristupnim i prohodnim za goveda. Ako je koza zamijenjena ovcom, onda u otvorenim šikarama u kojima ne može doći do sklapa, ovca brsti i dalje sav prizemni sloj do 80 cm, dok stabalca rastu u visinu. U sklopljene guste šikare naročito one bijeloga i crnoga graba kao i bukve, ovca ne ulazi, i one se razvijaju kao sitne šume panjače. Rezultati zabrane koza na šumsku vegetaciju mogu se pratiti po cijeloj Jugoslaviji. Oni su bolji na nekarbonatnim geol. podlogama i u unutrašnjosti, a slabiji na vapencima i aridnim primorskim područjima. U Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini tereni koji su prije izgledali potpuno goli danas predstavljaju površine obrasle niskim šumama kojima visina često iznosi od 4 — 5 metara. U Hrvatskoj su najznačajniji uspjesi postignuti u Lici i to na par stotina kilometara dugačkom potezu šikara na sjevernim padinama Velebita, zatim u ličkom Sredogorju. Isto tako se mogu konstatirati značajni uspjesi na obnovi šumske vegetacije u Srbiji u cijelom slivu rijeke Morave a naročito u Grdeličkoj klisuri. S druge strane zabrana koza nije imala nikakvog utjecaja na obnovu šuma u mnogim krajevima bivšeg područja držanja koza, gdje je koza zamijenjena ovcom i govedom i gdje se nastavila nekontrolirana ispaša i kresanje lisnika koji i dalje služi za djelomičnu ishranu ovaca i goveda, a naročito još gdje se nastavila i prekomjerna sječa drveta za ogrjev. Što se tiče utjecaja na eroziju, taj nesumnjivo postoji, ali nema još potrebnih komparativnih opažanja koja bi pokazala utjecaj zabrane koza na eroziju u mnogim područjima. Na eroziju je veliki utjecaj imala obnova travnog pokrivača, koji se pojavio kod potpune zabrane paše. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 22 <-- 22 --> PDF |
erozije, povećanje broja tih koza za nas nije interesantno, jer se one drže u štali ili na vezu. Kako se iz tabele vidi najveće povećanje apsolutno i po km2 ostvarilo se u Kosovo-Metohijskoj oblasti. Povećanje broja koza balkanske rase u periodu 1961—1964. nastupilo je kao posljedica privremene tolerancije izvjesnog broja tih koza (osim u Dalmaciji, gdje su se stalno odžale u istom broju) još i u nekim drugim krajevima krškog područja Jugosiavije: Hercegovine, Crne Gore kao i Kosovo-Metohijske oblasti. To su nerazvijena područja sa malim procentom obradivog zemljišta i velikom površinom niskih šuma i šikara koje zauzimaju preko polovicu površine područja. Povećanje broja koza balkanske rase ostvarilo se uglavnom u slijedećim krajevima: Tab. 11. Kosovo-Met obi j ska oblast 12.000 komada Hercegovina 8.400 komada Crna Gora (Nikšić) 6.000 komada Razni krajevi uže rbijSe 6.000 komada Svega : 32.400 komada ili 60% od ukupnog broja koza balkanske rase 1964. g. Da bi se dobio bolji uvid u ekonomsku strukturu tih područja donosimo osnovne podatke (vidi tab. 13.) za 3 općine tih područja: Obrovac u Dalmaciji, Bileća u Hercegovini i Orlane u Kosovsko-Metohijskoj oblasti. Te općine mogu da posluže kao reprezentanti odnosno uzorci strukture navedenih užih područja. U tim općinama je kozarstvo odavna bilo glavni izvor prehrane stanovništva. Međutim kako ćemo vidjeti iz tabele br. 17. ta se situacija danas već znatno izmijenila. Iz te tabele se vide zajedničke karakteristike tih područja kao što su: — mali procenat obradivih poljopriv. zemljišta 5—16% od ukupne površine, Gi´ailfcOB br. 2. Strufctura elCfiĐTiu.»lva opatija* Obrovao.Blleea i Orlaxa prams Izvorima prl&oaa. Jt loo prihodi ođ aepoljopriv radalh döiataosü aaoTltl prinudi i poljoprivreda arn´OlJoprivreda « đeiatjsAavl prlnođl aaso od poljoprivreda . Öbrcräo Aj*roJ atttBosßitea Loa s^iß zxii Ja »--...-ti }*« ») |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 21 <-- 21 --> PDF |
karama. Te mjere se odnose na zabranu paše, resurekcijske sječe, očetinjavanje i dr. a izvršene su na površini od 1,267.000 ha. 3. U nekim krajevima krškog područja koza je automatski nestala i zamijejenjena ovcom uslijed krajnje degradacije i nestajanja šikara. 4. Industrijska proizvodnja u Jugoslaviji je jako porasla tako da je znatan dio stanovništva dobio zaradu u industriji. Porast ukupne industrijske proizvodnje u Jugoslaviji pokazuju indeksi u nižoj tabeli na bazi 1939:100. Indexi porasta industrijske proizvodnje u Jugoslaviji1) 1939. 1946. 1948. 1950. 1952. 1954. 1956. 1958. 1960. 1961. 100 79 150 172 164 208 266 345 451 483 i) St. God. 1957., 1958., 1961. Uslijed toga se izvršila urbanizacija stanovništva Jugoslavije i znatno povećao procenat nepolj oprivrednog stanovništva. Tab. 12. Porast nepoljoprivređnog stanovništva u Jugoslaviji1) Godin a 1939. 1959. 1961. Nepoljoprivrednog stanovništva 25»/o 48»/o 49,5´°/o i) St. God. 1957., 1958., 1961. Pod takvim uslovima nije zabrana koza proizvela u zemlji kao cjelini neke znatnije poremećaje, osim sasvim lokalno. 5. Struktura posjednika koza je u času izvršenja zabrane bila takva, da je 53% koza bilo u posjedu srednjih i bogatijih seljaka koji su imali od 3—8 ha i preko 8 ha zemljišta. Prema tome likvidacija se mogla izvršiti bez znatnih potresa za većinu seljačkih domaćinstava. 5. 2. Izvršenje zabrane Do godine 1961. izvršenje zakona o zabrani koza bilo je skoro potpuno. Uslijed specifičnih prilika koje su vladale u Jugoslaviji u periodu donošenja tih zakona 1949—1953. zabrana se morala donijeti generalno tj. za cijelu zemlju, ali se ipak ostavila mogućnost da se u pojedinim krajevima dozvoli držanje mliječnih sanskih koza u stajskom uzgoju na osnovu posebnih odobrenja, a osim toga su pojedini kotari mogli da donesu odluke o privremenoj toleranciji izvjesnog broja balkanskih koza na slobodnoj ispaši u nerazvijenim područjima zemlje, u kojima nije bilo opasnosti da se pojača erozija i štetno djelovanje voda. Na taj način je 1961. god. ostalo oko 19.000 koza na području općine Obrovac u Hrvatskoj. Od 1961. godine do 1964. tolerancije su protegnute na još neke općine na području SR BiH (Mostar), SR Crne Gore (Nikšić) i Kosovsko- Metohijske oblasti. Brojno stanje koza 1964. god. utvrđeno anketom dano je u tabeli 5. Iz te se tabele vidi da je broj koza balkanske rase na slobodnoj ispaši bio 56.000 glava, dok je mješanih sanskih koza bilo 51.700 ih ukupno 108.300 glava. God. 1961. bilo je u Jugoslaviji svega 19.000 koza balkanske rase, dok broj sanskih koza te godine nije bio poznat. Prema tome povećanje broja balkanskih koza u toku 1961—1964. iznosio je 37.600 komada. Sto se tiče povećanja broja sanskih miješanih koza, sa gledišta održavanja i obnove šume i sprečavanja |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
5. ZABRANA KOZA U JUGOSLAVIJI 5. 1. Cilj zabrane i uslovi izvršenja Pogoršanje režima voda u brdskim predjelima uslijed neracionalne ispaše i sječe šuma imali su za posljedicu uništavanje šuma i plodnog tla kao i velike poplave u nizinama i uništavanje poljoprivrednih kultura. Iako ispaša koza nije jedini uzrok degradacije brdskih predjela kako smo vidjeli, smatralo se da će se zabranom ispaše koza i neracionalnih sječa niskih šuma i šikara u znatnoj mjeri obnoviti šumska vegetacija i na taj način smiriti procesi erozije i spriječiti destruktivno djelovanje vode. To je bilo od naročite važnosti u slivovima rijeka Neretve, Vardara i Save koje su se skoro svake godine izlivale iz svojih korita i uništavale poljoprivrdne kulture i naselja. Osim toga te mjere trebale su da imaju efekat i na zaštitu akumulacijskih bazena hidrocentrala od akumulacije, zaštitu saobraćajnih putova i objekata od razaranja bujicama i povećanje prirasta šuma uslijed bolje i brže obnove. U tu svrhu su pored već postojećih mjera na reguliranju sječe šuma doneseni i republički zakoni o zabrani ispaše koza u cijeloj zemlji. U nekim Narodnim Republikama doneseni su posebni zakoni o zabrani držanja koza: U Makedonije 1948., a u Hrvatskoj 1954. godine, a u međuvremenu i u ostalim Republikama. 4. Stado koza brsti ostatke grma Paliurus aculeatus. (Dalmacija, Bukovica). Orig. Ekonomski i društveni uslovi, koji su omogućili zabranu držanja koza bili su slijedeći: 1. Broj koza u Jugoslaviji u vrijeme kad je ustvari počelo izvršenje odredaba Zakona o zabrani iznosio je oko 828.000 prema 10,500.000 ovaca, te nije više značio u ishrani stanovništva ono što je na pr. značio 1931. godine, kad ih je bilo skoro četiri puta više. 2. Baza za ishranu koza jako se umanjila uslijed raznih meliorativnih mjera izvršenih naročito u periodu od 1947. do 1961. u degradiranim šumama i ši |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Tab. 10. Vrsta stoke Sitna stoka na ispaši 1953. u 000 grla šumskoj g-i) l0/o Šumska paša u 1000 tona sijena */B Ovce Koze Ukupno : 199 621 820 23 77 100 207,25 693,84 901,09 23 77 100 i) Podaci iz Dr. B. Kraljić: »Veličina šumske ispaše u Jugoslaviji« 1960. »Stat. Bilten i stočarstvo 1953.« 4. 2. Štetne posljedice ispaše koza sa društvenog gledišta Sa općeg društvenog gledišta proizvodnja kozarstva dobi ja poseban aspekt: neposredni utjecaj proizvodnje kozarstva na šumsku vegetaciju kao i njen posredni utjecaj na režim voda uopće, a s time i na poljoprivredna zemljišta, naselja i objekte, nesumnjivo je destruktivan i negativan, ako se ta proizvodnja vrši na način, kako se je već vijekovima na Mediteranu i vršila tj. slobodnom, ničim ograničenom pustopašioom, ali uvijek u zajednici sa drugim destruktivnim faktorima: neracionalnom sječom šuma i pustopašicom ovaca. Ako privremeno pretpostavimo, da je ispaša koza jedini uzrok opće degregacije šuma i zemljišta kao i pojave bujica, o čemu ćemo još detaljnije raspravljati u slijedećoj glavi, onda bi indirektni troškovi po jednoj kozi iznosili prema računima ing. T. Nikolovskog a za područje Narodne Republike Makedonije: A) Tekuća vrijednost šteta, godišnja tangenta šteta od erozije 4.080.— B) Godišnja tangenta za obnovu početnog stanja: a) pošumljavanje 250.— b) melioracija šikara 450.— c) uređenje bujica 300.— 1.000.— 5.080.— Ako tome dodamo direktne rashode od: 4.073.— 9.153.— Odbivši prihode naprijed iskazane: Dobijemo negativnu vrijednost proizvodnje od: 6.890.— —2.163.— Prema tome sa društvenog gledišta neracionalna proizvodnja kozarstva je nerentabilna, jer društvo treba da ulaže znatna sredstva za obnovu degradiranih šuma i zaštitu tla od erozije, pojave kojima je ispaša koza i ako ne jedini uzrok, kao što smo gore pretpostavili, ipak jedan od važnijih. Štetan utjecaj koza uvijek u zajednici sa prekomjernom sječom drveta i ispašom ovaca kako smo naprijed pokazali očituje se na ekonomski razvoj putem povećanja erozije, naglog oticanja voda i uništavanja šumske vegetacije kao izvora proizvodnje. Prema tome treba razlikovati slijedeće štetne utjecaje tih faktora: a) uništavanje poljoprivrednih i šumskih plodnih zemljišta sa erozijom b) poplave poljoprivrednih zemljišta u nizinama c) zasipavanje poljoprivrednih zemljišta u nizinama kamenjem i pijeskom d) razaranje saobraćajnih putova, željezničkih pruga i autoputova od bujica e) zatrpavanje akumulacijskih bazena hidrocentrala. 293 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 18 <-- 18 --> PDF |
pitanje od interesa kod donošenja smjernica jedne politike koju treba provoditi u oblastima gdje je ekstenzivna pašnjačka privreda sitnom stokom dominantna. Pomenuta istraživanja, koja su vršena u Jugoslaviji obuhvatila su kvantitativno mjerenje izvjesnih veličina u tom procesu. No treba odmah dodati da te veličine jako variraju prema prilikama, tako da je potrebno izvršiti još mnoga mjerenja, da bi se moglo raspolagati sa sigurnijim prosjekom za jedno područje. Količina izbojaka, koju koza obrsti u jednom danu znatno varira. Mjerenja, koja su bila izvršena na četiri razna pašnjaka i u raznim godišnjim dobima pokazala su slijedeće količine: I. II. III. IV. kg 2.280 3,105 4.385 2.820 sati 9,30 11 12 9 U gornjem pregledu trajanje brsta iskazano je po odbitku izležavanja stoke. Kao što se vidi prosječno dnevno koze su brstile 3.163 kg. Zajednička ispaša sitne i krupne stoke još uvijek zauzima u Jugoslaviji ogromne razmjere po površini, iako u ukupnoj ishrani stoke prema istraživanjima Dr. Kraljić a učestvuje tek sa 13.04%. Površina šuma i šumskog zemljišta na kojoj se vrši ispaša iznosi 77% od ukupne šumske površine u Jugoslaviji (Vidi tabelu 9.). Tab. 9. Korištenje šumskih površina za ispašu i kapacitet tih površina 1953.1) Ukupno 9.634 7.418 2.746 4.385 59,7 Krupna stoka — — 1.455 2.225 52,9 Sitna stoka — — 1.291 2.160 67,3 U tablici 9. vidi se da je kapacitet šumskih površina na kojima se stvarno pase znatno preiskorišćen i da sitna stoka znatno jače iskorišćava šumsku ispašu (+ 67,3%) od krupne stoke (+ 52,9%), isto je i razumljivo s obzirom na njenu veću pokretljivost. Od ukupnog broja sitne stoke na šumskoj ispaši otpadalo je 1953. godine na kozu 77% po broju i po količini iskorišćenog krmiva što je u skladu sa rezultatima opažanja o ulozi ovaca i koza u procesu regresije šumske vegetacije (vidi tablicu 10.). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Koza 1. Ponikle biljke šumskih vrsta koza potpuno pojede do zemlje i onemogućava obnovu. 2. Sve izbojke, pupove i grančice debele 4—5 m/m koza potpuno pojede, a deblje grančice ogoli, i to sve do visine propinjanja, t. j . oko 180 cm. Međutim koza iskoIz flore pašnjaka koza bira biljke koje su više od ostalog travnog pokrivača kao i polugrmlje. Pojedinačne grmove Paliurusa, Juniperusa i druge koza potpuno obrsti. risti svaku mogućnost kao kamen, rašlje na drvetu da se ispenje što više u potrazi za brstom. Postojeće šumske vrste uslijed stalnog odgrizanja zaostaju u rastu i poprimaju karakteristične čun j äste oblike sa sitnim lišćem. 3. Čestim prolazima, gaženjem i brstom koza otvara u šikarama na strminama posebne prolaze (kozje staze) koje se lako pretvaraju u vododerine. Ovca 1. Ponikle biljke šumskih vr-g kl. Čestim odgrizanjem i gažesta ovca obrsti isto kao i* njem travne vegetacije nekoza. staje sa pašnjaka čitav niz vrsta u prvom redu legumi 2. Sve izbojke šumskih vrsta noza. Travnjak se otvara prizemne i vršne do 80 cm utjecaju atmosferilija. visine ovca brsti kao i koza, ali za razliku od koze od-2. Čestim prolazima, gaženjem griza samo lišće i pupove i ispašom ovca otvara na bez grančica. strmim pašnjacima posebne staze koje predstavljaju pr 3. Čestim prolazima, gaževe početke erozije. njem i brstom ovca otvara u šikarama na strminama 3. Ovce čupaju na pašnjacima posebne prolaze koji se lako neke vrste koje su obično pretvaraju u vododerine. manje vrijednosti. 4. Uslijed prekomjerne ispaše ovaca, na mnogim pašnjacima naseljava se vegetacija koja za stočarstvo nema nikakve vrijednosti, kao npr. Juniperus sp., Vaccinium sp., Drypis sp. i mnoge druge. Ova djelatnost ovaca i koza bila je i dosada poznata svakom stručnjaku iz ove oblasti. Postavlja se međutim pitanje: koliko je kvantitativno učešće pojedinih vrsta stoke i direktno čovjeka u procesu denudacije i degradacije jednog degradiranog područja i koje mjesto oni zauzimaju u tom procesu. Ovo je |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 16 <-- 16 --> PDF |
rodnu obnovu šumske vegetacije iz sjemena, ali ne da je potpuno unište. Bilo je nužno da šumska vegetacija postane u cijelosti pristupna — do samog pupa — destruktivnom djelovanju prekomjernog odgrizanja u prvom redu koze, a onda i ovce, pa da proces regresije šumske vegetacije zauzme katastrofalne razmjere, koji je doveo do uništenja šuma. Tu presudnu fazu u procesu uništavanja šuma izvršio je čovjek sa svojim direktnim destruktivnim djelovanjem na šumsku vegetaciju: prekomjernom sječom drveta za ogrjev i ostale svoje potrebe, stvorio je od visokih šuma niske šume i na koncu šikare koje koje su predstavljale najpodesniji oblik za ishranu koza ali i posljednji stadij šumske vegetacije pred uništenjem. Da je taj proces doista tako tekao dokazuju ostaci nekadanjih kozarskih šuma u kojima su se koze ishranjivale stotinama godina bez ikakvih posljedica na proizvodnost tih šuma (razumije se lisnika) i bez tragova erozije tla, sve dok nije počela prekomjerna sječa drveta u tim šumama. Paralelno sa tim procesom razvijao se i proces degradacije tla erozijom u kojemu je odlučujuću ulogu igrala ovca. Pregled faktora regresije vegetacije i degradacije tla u jednom sistemu ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom dan je u tabeli br. 8. Tab. 8. Pregled faktora regresije vegetacije degredacije tla. Faktor degradacije Šume, šikare i šibljaci Travnjaci i kamenjare Čovjek, direktno 1. Siječe visoko šumsko drveće, bez osigurane obnove šuma iz sjemena t. j . pretvara visoke šume u niske šume, koje su podesnije za ispašu i brst. 2. Vrši "neredovne i česte sječe niske šume i pretvara ih u šikare i šibljake, koji predstavljaju najpodesniji oblik za brst koze. 1. Kopa zaostale panjeve šumskih vrsta za ogrjev. 2. Ćupa za ogrjev razno sitno grmlje sa korijenom kao što su: Euphorbia spinosa, Astragalus sp., Helichrysum itd. i otvara put eroziji. 3. U šikarama vrši sječu debljih panjeva do zemlje, koji se na suncu često suše i nedaju više izbojke. Šikare se pretvaraju u šibljake i gärige. i. Čupa sa korijenom razno ljekovito i industrijsko bilje za prodaju. 4. Vrši krčenje šuma na strmim padinama radi poljoprivrednog iskorištenja i izlaže zemljište erozijskim procesima . 1. Radi privremenog poboljšanja paše pali kamenjarsku i travnjačku vegetaciju. 5. Namjernim ili nenamjernim požarevima uništava šumsku vegetaciju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Prema tome uzrok nestajanju šuma i postanku degradiranih površina Mediterana treba tražiti u analizi privredne djelatnosti pašnjačkog gazdinstva sitnom stokom. U svakoj mediteranskoj zemlji postoji određeni procenat sitne stoke ovaca i koza, kojima se uvijek pridružuje izvjestan broj krupne stoke (iz razloga kojega smo naprijed spomenuli). Prema tome i ovca kao i svaka stoka mora da ima udjela u procesu degradacije. Ako ispitamo areale ishrane pojedinih vrsta stoke onda se može utvrditi slijedeće (ispitano na području Dalmacije): 1. Otvorene degradirane šume ovce i koze, često i goveda u zajedničkom stadu 2. Otvorene šikare i niske šume ovce i koze, često i goveda u zajedničkom stadu 3. Zatvorne šikare bjeloga graba ili makije koza 4. Šikare i niske šume na kamenitim površinama koza 5. Rijetki šibljaci: paliuretumi, juniperetumi i drugo ovce i koze u zajedničkom stadu 6. Ciste kamenjare svih tipova bez šumske vegetacije ovce i goveda 7. Gusti šibljaci koza 8. Visokoplaninski pašnjaci iznad gornje granice šuma ovce i goveda U gornjem pregledu, tipovi vegatacije 1—7 koji služe kao baza za ishranu pojedinim vrstama stoke nisu ništa drugo nego intermediarni degradacijski stadiji u jednom procesu regresije vegetacije i degradacije tla, koji je obično počeo u jednoj klimatogenoj šumskoj zajednici, a završava se sa čistim kamenim supstratima bez vegetacije ih erodiranim površinama u pokretu također bez vegetacije. Površine na kojima se danas ovca i koza zajednički ishranjuju razvojem regresije vegetacije i napredovanjem degradacije tla konačno će iskorištavati samo ovca. Jedino na visokoplaninskim pašnjacima iznad gornje granice šuma (tip 8) dolazi redovito samo ovca ili sa govedima. Ovca ne može jedino fizički da nastupi na jako kamenitim krševitim površinama. Iz gornjega slijedi, da se koza i ovca u svom destruktivnom, a i privrednom djelovanju dopunjuju aktuelno u zajedničkom stadu na odgovarajuće obraslim šumskim površinama, a historijski sukcesivno na goletima i kamenjarima (izuzev visokoplaninske pašnjake) na kojima je nakon likvidacije zajedničkog stada ostala, uslijed nestajanja krmne baze za kozu, samo ovca. Zajedničko stado ovaca, koza i goveda, uvijek se nužno formira na određenom stepenu degradacije šumske vegetacije i koje najintenzivnije, ali i najneracionalnije iskorištava travni i šumski pokrivač. Međutim proces regresije vegetacije u prirodnom arealu šuma nije počeo djelovanjem ni koze ni ovce. Koza i ovca su mogle jedino da onemoguće pri |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Koliko je učešće tih tipova domaćinstava u pojedinim područjima Jugoslavije nije statistički iskazano. Tip I kod kojega najveći dio dohotka potječe od kozarstva bio je prije rata jako raširen u velikom dijelu krškog područja i kosovsko-metohijske oblasti. Danas se taj tip zadržao u neznatnom broju domaćinstava u teško pristupnim krajevima krškog područja Jugoslavije. Mnogo rašireniji je tip II sa ovčarstvom kao bazom. Sa razvojem i poboljšanjem saobraćajnih veza danas na krškom području Jugoslavije sve više prevlađuje tip IV, a u plodnijim područjima tip III. U kontinentalnom području Srbije općenito je raširen tip III, dok je u blizini gradova i velikih industrija razvijen tip IV kod nepoljoprivrednog stanovništva. Procijenjeno je da se bar polovica ukupnog broja koza križanaca sanske rase nalazi kod fabričkih radnika ili nepoljoprivrednog stanovništva na periferiji gradova. U grafikonima su odnosi između pojedinih izvora prihoda šematski označeni jednakim. Razumije se da postoji cio niz prelaza unutar tipa i između tipova prema učešću pojedinih izvora prihoda. Proizvodnja kozarstva u Jugoslaviji je danas 1964. godine lokalnog značaja i to u nekim nerazvijenim područjima Sjeverne Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore i Kosovo-Metohijske oblasti. No i u tim vrlo ograničenim područjima koza ne igra više osnovnu ulogu u ekonomici sela kao nekad. Raslojavanjem sela znatan dio stanovništva tih područja odlazi, a i ono koje ostaje orijentira se na prihode nepoljoprivrednih djelatnosti. Međutim i pored toga postoji tendencija za povečanje broja koza domaće rase u tim područjima, o čemu ćemo još govoriti. 4. ŠTETNE POSLJEDICE ISPAÖE KOZA 4. 1. Štetne posljedice ispaše koza na vegetaciju i tlo Pojave degradacije tla i aktivnih erozionih procesa uslijed pogoršanja režima voda na prostranim površinama ´ mediteranskog područja smatrane su uvijek kao posljedica uništavanja šuma, a skoro kao jedini uzrok nestajanju šuma uvijek se povljivala ispaša koza. Takav zaključak je kako smo već naglasili očito vrlo brzo donesen. Postoje, kako ćemo još vidjeti, pojave degradacije zemljišta u kojima koza nije imala udjela. Sigurno je da samo brštenje šumskog drveća kozama i ako je vrlo štetno za samo drveće, ne može dovesti do degradacije i denudacije takvog stepena i na takvim prostranstvima kakva ona postoje danas na Mediteranu, nego mora da je postojao i da danas postoji jedan cijeli kompleks korelativno vezanih destruktivnih faktora, koji je pod određenim uslovima fizičke sredine doveo do takvog stanja tla na Mediteranu. Nema sumnje da taj kompleks destruktivnih faktora treba tražiti u postojanju jedne određene ekonomike, odnosno načina privređivanja i to u cjelini, a ne u pojedinačno izdvojenim dijelovima njegovog proizvodnog procesa kao što je »ispaša koza«. Taj način privređivanja koji u raznim zemljama Mediterana ima svoje diferencijalne odlike, ima zajedničku proizvodnu osnovu: ekstenzivnu pašnjačku proizvodnju sitnom stokom, kojoj se prema prilikama pridružuju pomoćna stada goveda i konja, dijelom kao dopunska, proizvodna a dijelom kao radna ili transportna stoka. Ponegdje su takva gazdinstva stabilna i vezana za primitivnu poljoprivredu, a ponegdje su migracijska. U nekim zemljama su se opet iz ranijih čistih pašnjačkih tipova razvili današnji tipovi sa manje više primitivnom poljoprivredom kao osnovom, a sa pašnjačkom proizvodnjom sitne stoke kao dopunom i uvijek sigurnom rezervom. Takvi tipovi pašnjačkih gazdinstava sitnom stokom predstavljali su u Jugoslaviji ogromnu većinu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
1. proizvodnja kozarstva čini osnovni pretežni dio dohotka jednog seoskog domaćinstva. Dopunski izvori dohotka: primitivno ratarstvo i sezonski ih povremeni rad u industriji; 2. proizvodnja kozarstva je dopunski dio proizvodnje ovčarstva koje je osnovno. Ostali dopunski izvori dohotka: primitivno ratarstvo i sezonski ih povremeni rad u industriji; 3. proizvodnja kozarstva čini dopunski dio poljoprivredne proizvodnje, ostali dopunski dijelovi mogu biti: ovčarstvo i rad u industriji; 3. Posljednja faza regresije šum. vegetacije i intenzivne degradacije tla kao posljedica prekomjerne ispaše zajedničkog stada koza i ovaca. (Dalmacija, Bukovica). Orig 4. proizvodnja kozarstva čini dopunski dio nepoljoprivrednih izvora prihoda u industriji i drugim djelatnostima. Navedenei tipovi strukture dohotka domaćinstva prikazani su šematski na slijedećim grafikonima: Grafikon br. 1. Tipovi struktur« ««Ijaciln douciut««« kos»r«cla podxuoja iaduatrija iadiiatri ja industrijo pol joprvr poljoprif. poljopti». otcara no oTcaratTo OTcarstvo kozaratvo kozeretvo koüarptTo industrija kosarstio oTČaretfo poijopri» i nepoijopr. dal a tucati |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 12 <-- 12 --> PDF |
b) Proizvodi koji se redovno ne prodaju — đubreta 220 kg X 10.— Din 2.200.— Osim tih redovnih godišnjih prihoda dolaze i povremeni prihodi od prodaje odraslih koza i njihovih koža: 1 odrasla koza prema težini . . . . . . . Din 7 — 10.000.— Rashodi koje vlasnik izdaje u gotovom po 1 kozi na području Sjeverne Dalmacije: — Taksa šum. upravi za ispašu i brst .. . . . Din 200.— — Porezi prema katastarskom čistom prihodu .. . „ 160.— — Sol .´ „ 600.— — Općinska taksa , 100.— Sveg a Din 1.060.— Potrebnu radnu snagu za čuvanje stada na paši, spremanje krme za zimsku ishranu, muženje i striženje, njega i održavanje stada i transport proizvoda na cijelom kraškom području Jugoslavije redovno daje samo domaćinstvo. Za te poslove se nikad ne uzima plaćena radna snaga. Nema sumnje da je proizvodnja kozarstva pod tim uslovima u područjima koja su dovoljno obrasla sa listopadnim niskim šumama i šikarama za vlasnika od znatne koristi. To se može ocijeniti i po tome što znatan broj naselja jadranskog krškog područja naročito onih sa slabijim saobraćajnim vezama traže dozvole za držanje koza. 3. 4. Bruto produkt od uzgoja koza Bruto produkt posebno za proizvodnju kozarstva u Jugoslaviji nije statistički iskazan. On je sadržan u bruto produktu poljoprivredne odnosno stočarske proizvodnje. Privredna uloga kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane mogla bi se ocijeniti i .°a volumenom onog dijela proizvodnje sitnih individualnih proizvođača, vlasnika kozjih stada, koji dolazi na tržište. Međutim, od nemale je važnosti u ekonomici jednog područja i onaj dio proizvodnje kojega troši samo .domaćinstvo. Taj odnos je vrlo teško dati, jer u toj oblasti ne postoje detaljni podaci. U statističkim iskazima zaklane stoke, koze se obično iskazuju skupa s ovcama. Radi orijentacije navodimo podatke iz St. god. 1960. prema kojemu je prosječno od 1952. do 1960. u Jugoslaviji bilo godišnje zaklano 4,952 mil. ovaca i koza, od toga na klaonicama 1,865 mil. grla. Međutim, to ne znači, da je razlika bila potrošenea u domaćinstvu, jer se sitna stoka u znatnoj količini klala i kod samih mesara, dakle na tržištu. Na tržište je dolazila znatna količina kozjeg mlijeka: prosječno u periodu 1930/39 oko 191 mil. lit. ili 10% od ukupne količine, dok je u periodu 1957/1960 dolazilo svega 17 mil. lit. ili 0,7%. U 1964. g. kod brojnog stanja koza od 108.000 glava proizvodnja mlijeka iznosi oko 70 mil. lit., a proizvodnja jaradi oko 120.000 komada. 3. 5. Zaključne napomene o privrednoj ulozi kozarstva Utjecaj uzgoja koza na privredu sela u Jugoslaviji prije zabrane može se kategorizirati po učešću kojega je imala proizvodnja kozarstva u ukupnoj proizvodnji jednog seoskog domaćinstva. Sa tog gledišta mogu se u Jugoslaviji razlikovati slijedeći tipovi seljačkih domaćinstava: |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tab. 7. Područje Površinakm2Broj stanovnika Ukupno Broj koza na km2 na 100 stanovnika Hrvatske 56.538 4,115.000 24.600 0,4 0,5 Dalmacija 12.043 758.000 22.300 2,0 3,0 Sj. Dalmacija 2.228 99.000 21.000 9,4 21,3 Općina Obrovac 509 13.360 20.000 39,3 150,0 Iz gornje se tabele vidi da je broj koza: — za cijelu Hrvatsku po km2 0,4 a na 100 stanovnika 0,5 — za općinu Obrovac po km2 39,3 a na 100 stanovnika 150,0. Kao što se vidi razlika je između stvarnog opterećenja i prosječnog vrlo velika. 3. 3. Direktne koristi od uzgoja koza Polazeći od vrijednosti proizvodnje po jednoj kozi mi možemo značaj i ulogu te proizvodnje posmatrati sa gledišta sitnog proizvođača posjednika koza. Bilans te proizvodnje po jednoj kozi prema ing. Nikolovsk m bio je u Makedoniji na bazi cijena od 1961. godine slijedeći: a) Prihodi: Godišnje 1. Mlijeko 110 lit. X 25 Din 2.750— 2. Meso 8 kg X 300 Din 2.400.— 3. Kozina 0,5 kg X 600 Din 300.— 4. Koža, 1 kom X 1.000 Din 1.00O.— 5. Đubar 220 kg X 2 Din ... . 440— 6.890.— b) Neposredni rashodi: 1. Taksa za ispašu i brst 1 kom X 600 Din 600.— 2. Porez na prihod i samodoprinos l,5B/o 100.— 3. Transportni troškovi proizvoda 60.— 4. Dopunska ishrana (sol i krma) 1.000.— 5. Troškovi njege i održavanja stada 800.— 6. Troškovi muže i striga 110.— 7. Osiguranje i rizik od elementarija 200.— 8. Režija vlasnika 1.200.— 4.073.— Razlika a — b = + 2.717 — Sa gledišta vlasnika stada ta proizvodnja koja odbacuje čisti prihod od Din 2.717 po kozi je nesumnjivo rentabilna. Ona bi izgledala još rentabilnija na jadranskom području, gdje je stavka za dopunsku ishranu mnogo manja. Direktni prihodi od jedne koze balkanske rase na krškom području Jugoslavije. a) Proizvodi koji se iznose na tržište svake godine po 1 kozi — jarića 1,15 kom X 4.000.— = Din 4.600.— — mlijeko 60 lit. X 100.— = „ 6.000.— — dlake 0,3 kg X 400.— = „ 120.— Sveg a Din 10.720.— 285 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 10 <-- 10 --> PDF |
284 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Tab. 4. Struktura ukupnog broja koza po vlasništvu 1952.1) Koza 1952. u Jugoslaviji ukupno 827.700! Poljoprivredna dobra 1.600 Zadruge 152.400 Privatnici 663.700 ´) Stat. Bilt. 1953. Broj od 663.700 koza privatnika bio je raspoređen na seljake prema veličini njihovog zemljišnog posjeda kako slijedi: Tab. 6. Privatni posjednici koza po veličini zemljišnog posjeda1) Broj zemljopos,jednika Broj koza u Kategorija posjednika u % ukupnog broja % ukupnog 1953. broja 1952. Ukupno 100 IOOI Bezzemljaši i posjednici do 1 h hha aa 21 10 Posjednici od 1 — 3 ha 29 25 Posjednici od 3 — 8 ha 34 33 Posjednici preko 8 ha 16 20 l) Stat. Bilt. 1953. Prema tome dvije kategorije zemljoradnika od 3—8 ha i preko 8 ha, kojih je prema popisu od 1953. godine bilo 50% od ukupnog broja, držali su 53% od ukupnog broja koza prema popisu 1952. god. Nema sumnje, da je divlja, ničim ograničena ispaša koza privatnika u Jugoslaviji bila jedan od osnovnih uzroka njihovog štetnog djelovanja. Danas 1964. godine, koze se nalaze potpuno u privatnom vlasništvu, zadruge ni državna poljoprivredna dobra nemaju köza. 3. 2. Broj koza po km* i na 100 stanovnika U tabeli 5. iskazan je broj koza po ha i na 100 stanovnika za godinu 1950. i 1964. Iz te tabele se vidi da je 1950. god. sa ispašom koza bila najviše opterećena Hercegovina: Po km2 je bilo 12 koza a na 100 stanovnika 28 koza. God. 1964. najjače opterećenje je u Dalmaciji: 2 koze po km2 i 3 na 100| stanovnika. Međutim prava slika opterećenja jednog područja sa brojem koza ne može se dobiti podjelom ukupnog broja koza na površinu ili stanovništvo većih administrativnih jedinica. U nižoj tabeli dali smo broj koza po km2 i na 100 stanovnika za cijelu Hrvatsku, zatim za jedan njezin dio: Dalmaciju, zatim za sjeverni dio Dalmacije i na kraju za općinu Obrovac. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 8 <-- 8 --> PDF |
mliječnih koza u štalskom uzgoju, bilo na osnovu tolerancije izuzetno od propisa zakona o zabrani držanja koza na slobodnoj ispaši. Stanje u 1964v godini upoređeno sa stanjem iz 1950. godine dano je u tabeli broj 5. Iz te se tabele vidi da je koncem maja 1964. god. u Jugoslaviji bilo: — križanih mliječnih sanskih koza u štalskom uzgoju 51.700 — balkanskih domaćih koza na slobodnoj ispaši 56.600 — Ukupno 108.300 Broj koza u Jugoslaviji 1950. god. iznosio je 786.170 glava. Prema tome je broj koza 1964. godine iznosio svega 13,7% od ukupnog broja koza 1950. godine, ili 13% od ukupnog broja koza 1952. godine tj. neposredno pred početak izvršenja zakona o zabrani. 2. Pretvaranje niskih šuma u otvorene šikare podesne za ispašu zajedničkog stada koza i ovaca. (Dalmacija, Bukvica). (Foto Sorić). 3. PRIVREDNA ULOGA KOZARSTVA U JUGOSLAVIJI PRIJE ZABRANE ´ 3. 1. Vlasništvo koza Kod razmatranja privredne uloge kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane treba imati u vidu da su se koze nalazile pretežno u privatnom vlasništvu sitnih i srednjih seljaka dok je manji broj bio u rukama zadruga. Godine 1952., prije izvršenja zabrane, struktura posjednika koza po sektorima vlasništva bila je slijedeća: |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 7 <-- 7 --> PDF |
držanja koza, ali to je bila samo završna faza jednog procesa koji je davno prije počeo. Uzroci opadanju broja koza su višestruki: a) privredni razvoj, koji je utjecao na napuštanje poljoprivrede u degradiranim područjima; b) znatno smanjenje površina niskih šuma i šikara, koje su bile glavni izvor ishrane koza; c) pošumljavanje i regeneracija šikara kao i druge mjere šumske administracije, koje su smanjivale površine za brst koza; d) prelaz na ovcu u nekim krajevima, čije je proizvode (vuna) domaćinstvo i tržište uvijek više tražilo. Tab. 2. Kretanje broja KOZA u Jugoslaviji i u pojedinim Narodnim Republikama (St. god.) u 000 grla Godina Ukupno (cijela Jugoslavija) Srbija Hrvatska Slovenija Bosna i Hercegovina Makedonija Crna Gora 1931. 2.814 533 1935. 116 1938. 1.890 1939. 509 137 1945. 1.450 558 1947. 501 1949. 1.320 740 166 25 252 47 90 1950. 786 348 143 25 142 42 1951. 730 49 1952. 828 354 157 30 118 69 89 1953. 621 278 153 26 21 54 89 1955. 218 77 102 23 12 4 1956. 26 — 26 — — 1 1961. 19 — 19 — — — — 1964. 108 52 24 — 20 1 11 Tab. 3 Kretanje broja OVACA u Jugoslaviji ukupno i u pojedinim Narodnim Republikama (St. god. FNRJ) Godina Ukupno (cijela Jugoslavija) Srbija Hrvatska Slovenija Bosna i Hercegovina Makedonija Crna Gora 1931. 12.287 5.898 1.536 80 2.304 1.897 577 1951. 10.276 4.814 1.144 120 1.664 2.022 513 1961. 10.842 4.975 1.254 53 2.149 1.802 609 Razlika 1931/61. — 1.445 — 923 — 282 — 27 + 155 — 95 + 32 2. 2. Broj koza u Jugoslaviji 1964. god. Anketom izvršenom u toku IV i V mj. 1964. utvrđen je broj koza koji se danas nalazi na području Jugoslavije bilo na osnovu odobrenja o držanju |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Kao što se vidi iz ovog kratkog uvoda problem ispaše koza smo postavili kao problem ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom t. j . ovcom i kozom uopće, a ne specifično kao problem ispaše koza, jer se — kako će se to još vidjeti iz daljnjeg izlaganja — obje ove vrste sitne stoke u procesu ekstenzivnog iskorišćavanja degradiranih kategorija zemljišta korelativno dopunjuju, ali se dopunjuju također i u svom destruktivnom djelovanju na biljni pokrivač i režim voda, međusobno s jedne strane, a sa direktnim destruktivnim dejlovanjem čovjeka (neracionalna sječa drveta, požar i dr.) sa druge strane. Vrlo se često međutim smatralo, da je koza glavni uzročnik denudacije i degradacije znatnih površina mediteranskog područja, pa se borba protiv destruktivnog utjecaja sitne stoke na šumski pokrivač i režim voda uglavnom odnosila na kozu. Na taj način postavljeno i formulirano t. zv. »kozje pitanje« t. j . destruktivni utjecaj koze na šumsku vegetaciju i režim voda. Ono se pokušavalo u raznim zemljama riješiti na razne načine. U nekim, područjima su koze (ali i ovce) nestale uslijed razvoja drugih privrednih grana. U većini pak mediteranskih zemalja pokušalo se štetan utjecaj koza umanjiti ili ograničiti samo administrativnim zabranama i propisima. Mnogi se autori slažu, da sve te administrativne mjere bez odgovarajuće ekonomske podloge nisu uglavnom bile jako efikasne, jer je ukupan broj sitne stoke na koncu ipak rastao, a s njime i degradacija područja. Pri provođenju svih tih mjera obično se prećutno pre^lazilo preko štetnog utjecaja direktnog djelovanja čovjeka i prekomjerne ispaše ovaca. Mi ćemo iz tih razloga naročitu pažnju posvetiti kozi, ah uvijek u korelaciji sa ispašom ovaca i direktnim destruktivnim djelovanjem čovjeka, gdje god to bude potrebno. Na mediteranskom području uzgajaju se razne pasmine koza i njeni križanci. Nas ovdje uglavnom zanimaju nesekcionirane vrste koje se u znatnom broju ishranjuju slobodnom ispašom odnosno brstom na prostranim površinama šikara i i degradiranih šuma mediteranskog područja. U takve se ubrajaju u prvom redu evropska koza odnosno njena geografska varianta balkanska koza, koju ćemo u našem izlaganju stalno imati u vidu. Mnoge druge koze mediteranskog područja, afričke ili azijske, su joj po načinu ishrane mnogo slične. 2. KRETANJE BROJA KOZA Kod prikaza kretanja broja koza u Jugoslaviji iznijet ćemo i kretanje broja ovaca, jer se u mnogim krajevima držanje tih vrsta stoke dopunjuje, a u nekim se opet isključuje sa držanjem koze. 1. 2. Kretanje broja koza u Jugoslaviji Kretanje broja koza u Jugoslaviji dano je u tabeli broj 2., a ovaca u tabeli broj 3. za cijelu Jugoslaviju i pojedine Narodne Republike. Karakteristike kretanja brojnog stanja tih vrsta stoke u tom periodu jesu slijedeće: — broj ovaca oscilira godinama oko broja od 11 mil. grla; Oscilacije broja ovaca su normalna pojava u stočarstvu mnogih zemalja: one potječu dijelom od situacije na tržištu, ali najviše od proizvodnje stočne hrane; jake suše mogu da snize proizvodnju krme, što povlači iznošenje većih količina stoke na tržište, isto tako velike epidemije utječu na oscilaciju broja tih vrsta. Sasvim suprotno kod kretanja broja koza je očigledna stalna tendencija padanja. Brži pad broja koza uslijedio je poslije donošenja zakona o zabrani |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 5 <-- 5 --> PDF |
2. Krajnji nepovoljni klimatski uslovi za poljoprivredne kulture i potrebe velikih investicija za rentabilnu i sigurnu proljoprivrednu proizvodnju. 3. Pomanjkanje poljoprivrednih obradivih površina uslijed degradacije tla. 4. Industrijska nerazvijenost većine mediteranskih zemalja. 5. Ekstenzivno stočarstvo sitnom stokom iskorišćuje putem ispaše i brsta teško pristupnu krmu koja se na drugi način vrlo teško dade iskoristiti. *) Stat. God. FNRJ 1961. 6. U strukturi troškova proizvodnje ekstenzivnog stočarstva sitnom stokom, troškovi za nabavku stočne hrane općenito su neuporedivo mnogo niži nego kod stajskog stočarstva, gdje ovi troškovi čine često i do 80% uikupnih troškova. Odnos između broja ovaca i koza u ukupnom broju sitne stoke u raznim mediteranskim zemljama je različit i ovisi o raznim faktorima, pored ostalih i o datim prirodnim uslovima: visoko planinski pašnjaci i prostrane obešumljene površine "uslovljuju razvoj ovčarstva, dok velike površine šikara i degradiranih šuma razvoj kozarstva. U Tabeli br. 1. dan je ukupni broj stoke mediteranskih zemalja i struktura u procentima. Takva struktura je znatnim dijelom posljedica načina ishrane. Neselekcionirana koza je specijalizirana vrsta šikara i degradiranih šuma, dok je ovca vrsta travnjaka i kamenjara. I ovca se može djelomično hraniti brstom šumskih vrsta, ali joj je potrebna dopunska ishrana sijenom, dok koza može kao uzdržnu i proizvodnu hranu iskoristiti i sami brst. Koza je zadržala te osobine od svojih divljih predaka blagodareći neprekidnom slobodnom životu. Tab. 1. Ukupan broj sitne stoke mediteranskih zemalja i njegova struktura u procentima Oko 1956/57. god.* Ukupan broj sitne Ovaca Koza Zemlja stoke u 000 komada »/o Vo Turska 44.460 63 - 37 Sirija 6.440 73 27 Libanon 530 15 85 Irak 13.000 77 23 Egipat 2.000 62 38 Libija 2.220 50 50 Tunis 4.350 70 30 Alžir 9.560 67 33 Maroko 26.800 60 40 Portugal 4.300 83 17 Španija 31.200 81 19 Italija* 11.725 83 19 Jugoslavija 10.820 98 2 Albanija** 2.400 62 38 Grčka 14.170 65 35 Bugarska** 9.753 91 9 * Prema stanju 1954. god. ** Prema stanju iz 1939. god. 1 Mediterraneau Development Project FAO, 1955. Calendario Atlante Agostini 1942. Rapport FAO (SCH) 60/6. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— iz aspsolutnog prirasta broja sitne stoke: i pored toga što je u nekim zemljama broj sitne stoke u opadanju, na cijelom mediteranskom području (uključiv Albaniju i Bugarsku) porastao je broj sitne stoke od 178,000.000 grla oko 1938. godine na 196.000.000 grla oko 1956/57. godine. Od ukupnog porasta od 20,000.000 grla otpada 3,000.000 na koze a 17 milijuna na ovce. Fosmatrajući sa druge strane utjecaj ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sa sitnom stokom na šumsku vegetaciju posebno i općenito na režim voda u jednom području treba odmah istaknuti, da je utjecaj destruktivan. Suprotnost između ekonomske uloge te privredne grane i njenog negativnog destruktivnog utjecaja neposredno na šumu i šumsko tlo, a posebno na poljoprivredna zemljišta, naselja i saobraćaj uslijed pogoršanja režima voda, predstavlja jedan od teških i vrlo složenih ekonomskih i tehničkih problema mediteranskog područja. Nužno je radi toga da se razmotri problem paš 1 Regresija šum. vegetacije: pretvaranje sječom visokih šuma u niske i u šikare. (Lika). Orig. njačkog gospodarstva sa sitnom stokom i njenog stalnog porasta u kompleksu ekonomskog problema racionalnog iskorišćavanja zemljišta u vezi sa ishranom stanovništva, zaštitom šumskog fonda područja i poboljšanja režima voda. Koji su faktori utjecali na pojavu, razvoj i održavanje ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom? Kod razmatranja tog pitanja treba imati u vidu, da je koza nađena u ostacima ljudskih naselja već u neolitiku, tako da je ona jedna od prvih domaćih životinja. Prema tome porijeklo proizvodnje ekstenzivnog pašnjačkog gospodrastva sitnom stokom pada u prahistoriju ljudskog roda. Međutim, nas zanimaju oni faktori koji danas održavaju i povećavaju kapacitete ekstenzivnog pašnjačkog gospodarstva sitnom stokom u mediteranskom području. To su uglavnom slijedeći: 1. apsolutni porast stanovništva: na mediteranskom području je stanovništvo od 1938. do 1953. god. poraslo za 60,000.000*). *) Stat. God. FNRJ 1961. 278 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 88 SRPANJ — KOLOVOZ GODINA 1964. PROBLEMI UZGOJA KOZA U JUGOSLAVIJI PETAR ZIANI (Rad izrađen u Institutu za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu) SADRŽAJ 1. Uvod 2. Brojno stanje koza 2.1. Kretanje broja koza u Jugoslaviji 2.2 Brojno stanje koza u Jugoslaviji 1964 g. 3. Privredna uloga kozarstva u Jugoslaviji prije zabrane 3.1. Vlasništvo koza 3.2 Broj koza po km2 i 100 stanovnika 3.3 Direktne koristi od uzgoja koza 3.4 Bruto produkt od uzgoja koza 3.5. Zaključne napomene o privrednoj ulozi kozarstva 4. štetne posljedice ispaše koza 4.1. Štetne posljedice ispaše koza na vegetaciju i tlo 4.2. Štetne posljedice ispaše koza sa društvenog gledišta 5. Zabrana koza u Jugoslaviji 5.1. Cilj zabrane i ušlo vi izvršenja 5.2. Izvršenje zabrane 5.3. Procjena rezultata zabrane 5.31. Utjecaj zabrane na šumsku vegetaciju i eroziju 5.3.2. Utjecaj zabrane na iskorištenje zemljišta 5.3.3. Utjecaj zabrane na stočnu proizvodnju 5.3.4. Utjecaj zabrane na ekonomiku sela. 6. Zaključci. 1. UVOD U ekonomici većine mediteranskih zemalja veliki značaj ima ekstenzivno paišnjačko gospodarstvo sa sitnom stokom, kao osnovni i dopunski izvor ishrane stanovništva, a djelomično i kao proizvodnja za izvoz. Taj se značaj kvantitativno ogleda: — u gustoći sitne stoke na 1 km2. Većina mediteranskih zemalja imaju srednju (30—60 kom/km2) do visoku gustoću po km2 (60—100 kom/km2); — u količini sitne stoke na 100 stanovnika. Većina zemalja ima znatnu količinu sitne stoke na 100 stanovnika; npr. Španija i Tunis od 100—150 glava, Grčka i Turska 150—200 glava a Libija i Maroko do 300 glava; — u procentu učešća sitne stoke u ukupnom stočnom fondu. Tabela br. 3. pokazuje, da sitna stoka u većini mediteranskih Zemalja zauzima od 25—65% od ukupnog stočnog fonda; |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 28 <-- 28 --> PDF |
prijeti da ponegdje prijeđe u stihiju, koju će kasnije teško biti spriječiti i kontrolirati. 6. ZAKLJUČCI Iz dosadanjeg se izlaganja mogu povući slijedeći zaključci: 1. Zabranom koza u Jugoslaviji — uz ostale poduzete mjere — postignuti su vidni pozitivni rezultati: a) znatne površine degradiranih šuma i šikara su se obnovile. To je pozitivno utjecalo^ na smanjenje erozije i destruktivnog djelovanja voda na poljoprivredne kulture; b) povećao se šumski fond i prirast šuma; c) nestankom koza u jelovim šumama, koje čine glavnu bazu naše drvarske industrije omogućeno je njihovo pomlađenje; d| nestankom koza iz slivnog područja akumulacijskih jezera hidrocentrala u znatnoj mjeri je spriječeno zatrpavanje tih jezera nanosima bujica; e) nestankom koza sa jadranskog primorskog turističkog područja, obnovile su se mnoge niske šume i makije, i omogućeno je pošumljavanje okolice turističkih mjesta i autoputeva, što je sve skupa doprinijelo oživljavanju pejsaža i omogućilo osnivanje turističkih kampova. 2. Zabrana koza sama po sebi nije općenito dovoljna da se postignu efikasniji rezultati u gore navedenim oblastima. Potrebno je da zabranu koza u nekom području uvijek prati reguliranje sječe šuma i ispaše ostalih vrsta stoke: ovaca i goveda. 3. Na osnovu rezultata i iskustava postignutih u periodu zabrane koza kao i na osnovu analize privrednog značaja i važnosti pojedinih područja u ekonomici zemlje mogu se odrediti i izdvojiti oblasti u kojima treba potpuno isključiti držanje koza na slobodnoj ispaši, a eventualno dozvoliti ograničen broj mliječnih koza u stajskom uzgoju. To su: - poljoprivredna područja u slivu rijeka Save, Morave; i Vardara kao i u nekim manjim susjednim slivovima Makedonije i Srbije — područje četinarskih proizvodnih šuma —- slivovi akumulacijskih bazena hidrocentrala i — turističko područje, jadransko primorsko i planinsko Jugoslavije. Ta su područja prikazana na kartama br. 1, 2, 3 i 4. O.tala područja na sjeveru Jugoslavije nisu spominjana, jer problem ispaše koisa u tim područjima ne postoji i nije nikada ni postojao. 4. Problem racionalnog i rentabilnog uzgoja koza. Samom činjenicom da u Jugoslaviji postoje područja toleriranog držanja koza, bez obzira što one u tim područjima uglavnom ne pričinjaju nikakve štete ostalim privrednim djelatnostima i bez obzira što je ta tolerancija formulirana kao privremena, postavlja se problem jednog racionalnog i rentabilnog uzgoja koza. U Jugoslaviji naime postoje takva područja koja su obrasla sa takvim šumskim zajednicama, odnosno njihovim, degradacijskim stadijima, koji ni danas a ni u perspektivi nisu od nikakvog značaja za jednu rentabilniju šumsku, a ni drugu proizvodnju, ali su u velikoj mjeri podesne za ishranu stoke, a naročito koza. Takvih šumskih zajednica ima u većoj mjeri na jadranskom krSkom području, na kojima je erozija odavna završena. Nema nikakve zaprege da se na takvim 302 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Si, ta pretežno poljopr. pro podložna crotiji Hat bojimo. treba tii´juiitt j/oioanc, ispašu. >koza, vit J-> / /a Karta, ir 2. /oefruč/e eoft marjftt A sutrta «i kojima treAa utcljučiti i spa i u iota. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 30 <-- 30 --> PDF |
L ju gr OJ Imo i ja. f it f*f Jp im* ritčja ntalrocontraia. u. kojima trria uključiti t´jpašuioza. ,JL...-´ Karta br.t. frim o r J 6 o p/ant j L0podru € it na. Lo>e » u tr**oa00 JU MOMO\ turirtit*o ts &{ju |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 31 <-- 31 --> PDF |
površinama organizira jedan racionalni uzgoj koza, ukoliko odgovaraju postavljenim uslovima: — da uzgoj koza na njima na bilo koji način ne ugrožava susjedne poljoprivredne kulture, proizvodne šume te naselja i saobraćaj, — da nisu u području akumulacijskih bazena hidrocentrala, — da nisu u neposrednom turističkom području. Osim toga postoje znatne površine obnovljenih niskih šuma u kontin. području, u kojima se vrši očetinjavanje na većim površinama. Na tim površinama se proizvode znatne količine ogrjevnog i celuloznog drveta, a granje sa lišćem ostaje obično u šumi. U šumama, koje se nalaze uz dobre izvozne putove i na plodnim šumskim tlima kontinentalnog područja, moguće je korišćenje proizvedenog lisnika za ishranu koza a djelomično i ostale stoke, putem specijalnih farma. Međutim za racionalno korišćenje šumskih površina za jedan rentabilan uzgoj koza nužne su prethodne studije ekonomske strukture područja, stanja erozijskih procesa, stepena degradacije postojeće šumske vegetacije i njene proizvodne snage. Na osnovu takvih studija mogu se ograničiti rajoni kontroliranog uzgoja određenog broja domaćih koza. Sa takvih gledišta pristupilo se u okviru Instituta prethodnim studijama i istraživanjima uzgoja ishrane koza na način i na mjestima koji isključuju njeno štetno djelovanje i omogućuju jednu rentabilnu proizvodnju. Navedena gledišta kao i rezultati pomenutih istraživanja ne čine zasada sastavni dio službenog stava, u ovoj oblasti. Osnovni principi politike u oblasti korišćenja šuma putem jednog racionalnog i rentabilnog kozarstva, kao i tehnika takvog korišćenja predmet su predavanja koje će autor održati na Seminaru FAO o politici uzgoja koza na Mediteranu. Ta materija kao prikaz rada Seminara bit će posebno objavljeni u Šumarskom listu. LITERATURA 1. Ziani P.: Interdiction du parcours des caprins en Yougoslavie. FAO (SCM) 62 23/8a-D. Dubrovnik 62. 2. Etude sur le parcours des chevres. Note de Secretariat. FAO (SCM)62 (l)/8a-A Dubrovnik 1962. 3. Mediterranean Developement Project. Rome 1957. 4. Ing. T. Nikolovski: Problem uzgoja koza u Makedoniji. Skopje 1962. (rukopis). 5. Dr Kraljić B.: Veličina šumske paše u Jugoslaviji. Skopje 1960. 6. Foret et päturage. FAO — Rome 1952. 7. Grazing and forest economy. FAO — Rome 1953. 8. Dr Rako A.: Uzgoj mliječnih koza. Zagreb 1949. L´elevage đes caprins en Yougoslavie et ses problemes RESUME Dans 1´ introduction 1´ A. presente un bref expose su 1´ effectif du troupeau caprin ainsi que sur le röle de 1´ elevage des caprins dans la region mediterraneenne. L´ influence destructive du parcours caprin sur la vegetation forestiere et sur le sol doit etre prise en consideration dans 1´ ensemble de 1´ economie pastorale de menu betail oü 1´ action directe de 1´ homme par des coupes execessives et incendies joue le röle primaire dans le degradation des sols en Mediterranee. La vaine päture des c a- p r i n s constitue une phase intennediaire de ce processus et eile est d´ une portee |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 32 <-- 32 --> PDF |
decisive pour la regression de la vegetation forestiere, alors que la vaine päture des o v i n s represente la phase finale de la degradation du sol et par consequent 1´ ouverture des processsus intensifs d´ erosion. Dans le chapitre se rapportant au nombre de caprins en Yougoslavie 1" A. a präsente les donnees d´ oü il ressort que 1´ effectif du cheptel caprin de Yougoslavie en 1931 s´ elevait ä 2,184.000 de tetes, alors qu´en 1961 il a tombe ä 19.000 de tetes pour augmenter ensuite ä 108.000 de tetes en 1964. A partir de 1948 jusqu´ ä 1953 ils ont ete promulguees en Yougoslavie des lois speciales interdisant le parcours des caprins. L´ exception a ete faite seulement pour la chevre laitiere amelioree en stabulation en nombre reduit autorise par la commune. Outre cela il existe des arrondissements qui on tolere — en depit des prescriptions de la loi — le parcours d´un certain nombre de chevres de la race balkanique sur des päturages ouverts dans les regions non developpees oü la päture des caprins n´ a pu entrainer aucun dommage ni aux forets productives ni aux cultures agricoles. Pour ces regions on a presente les tableaux et les graphiques d´ oü il ressort que le plus grand pourcentage de ces superficies font les forets degradees et les broussailes et que la plus grande partie de benefices provient ici des recettes de 1´ exploitation agricole oü plutöt de 1´ evelage des bestiaux. Bien que la päture de la chevre ne represente la seule cause de la degradation du sol on a estime que 1´ interdiction du parcours aurait pour effet un renouvellement de la vegetation forestiere et empecherait 1´ action destructive de 1´ eau dans les regions ayant une grande importance pour 1´ economie du pays comme par exemple: — les regions agricoles dans les bassins des fleuves de Sava, de Morava et de Vardar; — les forets productives resineuses qui constituent la base principale pour 1´ approvisionnement en matteres premieres des industries forestieres en Yougoslavie, aiinsi que — les regions littorales et montagnardes ayant un caractere touristique. En 1964 lors d´ une enquete on a fait une evaluation des resultats obtenus par 1´ interdiction du parcours des caprins et an a pu constater que cet interdiction a produit un effet positif dans les regions sus-mentionnees. Aussi 1´ accroissement des forets a augments ce qui pourrait etre attribue en partie ä 1´ interdiction du parcours de la chevre. Encore bien meilleurs resultats ont ete constates dans les regions oü en. meme temps furent reglementes les coupes du bois ä brüler ainsi que le päturage des ovins. Partant des resultats accomplis 1´ A- est d´ avis qu´ il est necessaire d elimiiner d´ une maniere complete le parcours des caprins dans les regions mentionnšes de production agricole et forestiere, dans les bassins de reception des usines hydroelectriques, ainsi que dans les regions touristiques. Toutefois il faudrait permettre 1´ elevage de la chevre amelioree de la race indigene: — sur des superficies occupees par les formations forestieres qui peuvent etre noises en valeur d´ une maniere rentable seulement par un elevage rationnel des caprins, ainsi que — sur des superficies oü le parcours caprin ne pourrait menacer d´ aucune faeconomiques. L´ Etablissement et la delimitation des regions appropriees ä un elevage rationnel de la chevre balkanique peuvent etre effectućs seulement sur une base des etudes prealables de la structure economique, de 1´ intensite du processus d´ erosion, ainsi que de 1´ etat de la vegetation forestiere existante et sa productivite. 30« |