DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— domaća radna snaga dolazi na radilišta iz daleka od svojeg doma i po
završetku vraća se kući; taj napor j oj nitko ne plaća, iako traje više sati i znatno
je iscrpljuje te vrlo smanjuje njezinu proizvodnost živog rada; znatno vrijeme
troše za dolazak na radno mjesto i povratak s njega i ostali radnici, pa i službenici
kada rade na terenu;


— količina proizvodnje je ograničena količinom i kvalitetom šumskog
fonda, odnosno odobrenim obujmom sječa i financijskom mogućnošću vršenja
šumsko-kulturnih radova (koji su pretežno dugoročnog efekta);
— cijene šumskim proizvodima su kod nas plafonirane a tehnička opremljenost
našeg šumskog fonda i djelatnosti šumsiko-privredne organizacije na
vrlo je niskom nivou, pa je proizvodnost rada relativno niska a osobni dohoci
radnika na dnu ljestvice osobnih dohodaka u našoj privredi;
— radilišta, a to znači uvjeti rada, mijenjaju se ne samo svake godine već
i u toku kraćih razdoblja — tako da s kalkulacionog gledišta šumsko-privredna
organizacija se neprestano mijenja te su pokazatelji i rezultati vrlo teško međusobno
uporedivi u cilju praćenja uspješnosti i zalaganja radnika;
— uslijed toga su potrebna dugotrajnija, dakle i skuplja, istraživanja u
cilju utvrđivanja optimalnog alata, optimalnog trajanja radnog dana, optimalne
organizacije odmora u toku radnog dana, tehničkih normi i si.;
— kako se praktički ne može utvrditi dužina radnog vremena koje se plaća
po učinku (u Šumskom gospodarstvu Sisak 66´%), jer bi to tražilo odviše poentera
i bilo preskupo — nije u praksi moguće pratiti dovoljno tačno proizvodnost
živog rada, pa ni kontrolirati i utvrditi da li se faktično skratilo prosječno tjedno
radno vrijeme radnika i koliko se ono skratilo.
Vodeći računa o svemu što smo naveli, moguće je skratiti prosječno tjedno
radno vrijeme radnika pri pojedinim grupama radova u šumsko-privrednoj
organizaciji kako slijedi:


— u administraciji moguće je skratiti kroz čitavu godinu dnevno radno
vrijeme cd 8 sati na 7 sati trajanja; ekonomski temelj tom skraćenju treba
da bude: povišenje radne discipline, eliminiranje nepotrebnih prekida rada,
bolje pripremanje radnih konferencija i njihovo svođenje na pravu mjeru,
mehanizacija uredskih radova, studioznije veze i komunikacije, racionalizacija
poslovanja putem studija toka rada i vremena rada, racionalizacija radnih
uvjeta (svijetlo, toplina, ventilacija; pisaćih stolova, stolica i si.);
— pri onim radovima koji se plaćaju putem satnice a vrše se na otvorenom
moguće je uvesti npr. u godišnjem prosjeku subotu i ponedjeljak po
5 sati rada, a u ostale dane po 8 sati rada, dakle tjedno 42 sata rada radnika;
pritom se radno vrijeme skratilo samo u subotu (dan akumuliranja sedmičnog
umora) i ponedjeljak (dan sedmičnog urađivanja) zbog odlaska radnika kućama
preko nedjelje, što se praktički i dosad vršilo, a radno vrijeme u ostale
radne dane nije se skratilo, što je energetski opradano pri uvjetima relativno
dugotrajnog pje´šačenja na radilište i s radilišta; s obzirom na različite radne
uvjete u toku godine — radno vrijeme zimi treba biti kraće, a ljeti duže od
navedenog prosjeka koji bi važio za proljeće i jesen; ekonomski temelj tom
skraćenju treba da bude: racionalizacija živog rada koja se postiže izbjegavanjem
statičkog naprezanja (optimalan stav pri radu, optimalan način rada
i si.), racionalnom organizacijom odmora, predaha i smjenjivanja raznih mišića
u radu, ritmom u radu, organiziranjem optimalnih radnih grupa, nadzora,