DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 29     <-- 29 -->        PDF

i otkriti optimalna varijanta u istraživanoj pojavi! To produžuje i otežava
te vrlo poskupljuje takve studije u šumarstvu!


— Od 8 glavnih centara za naučna istraživanja šumarstva u SFRJ-i ni
jedan nema ni jedne osobe osposobljene za naučnu organizaciju, tj. racionalizaciju
rada — pa se tom disciplinom niko od njih uopće i ne bavi. Tek
u najnovije vrijeme izuzetak čini Zavod za četinjače u Jastrebarskom (SRH).
Na većini šumarskih fakulteta u novije vrijeme predaje se racionalizacija
rada, ali gotovo bez ikakve opreme; obujam naučno-istraživačkog rada koji
mogu ostvariti nastavnici fakulteta relativno je malen zbog njihove zauzetosti
nastavom i neopskrbljenosti opremom i pomoćnim osobljem.
— Prijedlog metodike praćenja proizvodnosti živog rada, ekonomičnosti
i rentabilnosti u šumarstvu upravo je izrađen (vidi izvore 16. i 17.). No, trebat
će najmanje pola godine, dok se ta metodika počne primjenjivati u našoj
šumarskoj praksi. Osim toga — moramo odmah upozoriti na znatne poteškoće
tačne primjene svake detaljnije metodologije praćenja proizvodnosti
živog rada u uvjetima šumarstva. Glavna dva naturalna pokazatelja (u najjednostavnijem
obliku) na kojima se temelji to praćenje jesu:
E NS


ES ES
pri čemu:


E označuje efekt, tj. radni učinak;


NS označuje broj norma-sati sadržan u radnom učinku;


ES označuje broj efektivnih radnih sati (oni koje bi se plaćalo kad bi


se radilo s plaćanjem po radnom vremenu).


Prvi pokazatelj uključuje i prirodne uvjete, a drugi pokazatelj je mnogo
interesantniji s gledišta praćenja zalaganja radnog kolektiva, jer isključuje
prirodne uvjete, stupanj mehanizacije i si. No, i jedan i drugi pokazatelj traži
poznavanje broja efektivnih radnih sati. A upravo to nije praktički moguće
pri onim šumskim radovima koji se vrše raspršeno širom šume vlastitim
oruđem za rad ili bez oruđa za rad a plaćaju po jedinici radnog učinka. Metodologija
je mogla teorijski sve riješiti, postaviti obrasce i si. No, na terenu
još se nije uspjelo otkriti nijedan način koji bi omogućio — bez namiještanja
relativno mnogobrojnih dodatnih poentera — evidentirati praćenje stvarno
utrošenih efektivnih radnih sati. Šumskom radniku, koji radi u šumi uz
raspodjelu osobnih dohodaka po jedinici učinka (kao mjerilu raspodjele) —
nije u interesu da registrira faktične efektivne sate rada. Jedini koji bi
objektivno mogli da upišu efektivne radne sate — putem čega bi bilo
moguće pratiti proizvodnost rada — jesu poslovođe; njih ima relativno vrlo
malo. A šuma je vrlo prostrana, nepregledna; to nije tvornica — organizirati
putem velikog broja poentera praćenje efektivnih radnih sati mnogobrojnih
raspršenih manjih grupa radnika — bilo bi suviše skupo! Ne preostaje
drugo nego da se to ostvari statističkim metodama sličnim metodama
trenutačnih zapažanja (multimomentna metoda) ili kontinuiranim zapažanjem
na posebnom metodom odabranim »uzorcima« — radilištima. To, svakako,
znatno zaostaje u objektivnosti od uobičajenog praćenja proizvodnosti živog
rada u nekim drugim djelatnostima.


— Poznato je npr.:
391