DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 27     <-- 27 -->        PDF

i analitičara rada u šumsko-privrednim organizacijama te baziranje planova
u tim organizacijama na tehničkim normama i normativima;


c) odabiranje standardnog ručnog oruđa za rad, osiguravanje njegova
ispravnog udešavanja, njege i upotrebe od strane šumskih radnika i tehnološki
i organizacijski optimalnog njegovog primjenjivanja u radu;


d) utvrđivanje i u praksi poštovanje pragova ekonomičnosti mehanizacije
(granični uvjeti ekonomski opravdane upotrebe motornih pila, traktora
na doturu, traktora na obradi tla, žičara raznih tipova i si.) i racionalno isko


šćavanje mehaniziranih sredstava;
e) utvrđivanje proizvodnih kapaciteta i njihovo maksimalno iskorišćavanje
uz odstranjivanje uskih grla proizvodnje;
f) utvrđivanje i osiguranje primjenjivanja optimalne dužine dnevnog


radnog vremena po sezonama te optimalne organizacije odmora u toku dnevnog
radnog vremena;


g) eliminiranje suvišnog osoblja i radne snage te korigiranje neopravdanih
startnih osobnih dohodaka odnosno bodova putem primjenjivanja analitičke
procjene radnih mjesta i osoba;


h) primjenjivanje ostalih bioloških načela racionalizacije (izbjegavanje
statičkog naprezanja, smjenjivanje radnih mišića pri radu, primjena optimalnog
ritma i dr.), zaštitnih načela racionalizacije (bezopasna tehnika rada,
tehnička zaštitna sredstva i dr.), organizacijskih načela racionalizacije (optimalni
tok rada, optimalni stupanj specijalizacije, jednostavna kooperacija,
mnogomajstorstvo, optimalna radna brigada i dr.), praktičnih načela racionalizacije
(uklanjanje štetnih razmaka u vremenu i prostoru, istosmjernost,
uklanjanje praznih hodova, susmještavanje, standardizacija i diversifikacija,
predviđanje, priprema rada, urednost i dr.);


i) studiranje i primjena posebnih oblika lančanog sistema rada u šumarstvu
(ing. Adrianov, ing. Kotomihin, Beketov i dr. u SSSR);


j) bolje iskorišćavanje oborenih stabala pri sječi i izradi, naročito krojenju
— putem smanjivanja otpadaka, izrađivanja drvnih sortimenata u
odgovarajućim povoljnim ekonomskim uvjetima i tanjih dimenzija i slabije
kvalitete prema potrebama i posebnim željama potrošača (kemijska prerada
drva, koristeći pojavu valorizacije šumskih proizvoda zbog podizanja nivoa
tehnologije prerade drva i si.), bržom manipulacijom sortimenata od sječe
do isporuke, izrađivanjem najkonjukturnijeg asortimana proizvoda, užom kolaboracijom
sa glavnim stalnim potrošačima, obraćanjem velike pažnje na
ugovorenu dinamiku, kvalitetu i želje kupca šumskih proizvoda;


pritom treba paziti da se ne proizvode, tj. izrađuju i transportiraju do
tržišta ili bližeg glavnog potrošača, drvni sortimenti tanjih dimenzija i slabije
kvalitete, pa ni prostorno drvo — ukoliko je sjecište predaleko pa troškovi
proizvodnje iznose više nego prodajna cijena; to je pohvalno što šumarski
kolektivi imaju visoku svijest o društvenoj šteti koja nastaje kada
se tako dragocjena i deficitna sirovina kao što je drvo integralno ne iskorišćuje
— ali to je u sukobu sa privrednim računom šumsko-privredne organizacije;
ako je društvu nužno da se tako postupa, ono treba upravo putem
privrednog računa za to šumsko-privrednu organizaciju stimulirati; kad bi
nivo opremljenosti i proizvodnosti rada naše prerade drva bio na dovoljnoj
visini, na njezinu sirovinu trebalo bi prevaliti odnosne financijske gubitke,
jer se u daleka sjecišta zadire bez dovoljne otvorenosti šuma i tehničke opre




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 28     <-- 28 -->        PDF

mljenosti tražeći potrebno tehničko drvo bolje kvalitete, a drvo sitnih dimenzija
i slabe kvalitete nužno prati te kvalitetnije Sortimente pa zbog previše
udaljenih sjecišta nije opravdano da tereti šumsko-privrednu organizaciju;


k) smanjivanje ostalih utrošaka materijala do racionalne granice, suvišnih
službenih putovanja, amortizacije osnovnih sredstava i kamata (otuđivanjem
nekorištenih i dotrajalih sredstava, skraćivanjem ciklusa proizvodnje,
bržim obrtanjem obrtnih sredstava i si.) i ostalih suvišnih troškova poslovanja;


1) usavršavanjem sistema stimulativne unutrašnje raspodjele čistog prihoda
i osobnih dohodaka putem samostalnih pogona (naročito u kombinatima i
polukombinatima), ekonomskih i poslovnih (obračunskih) jedinica;


m) osiguranje praćenja proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti na svakom
radilištu za svaku radnu operaciju.
To je u šumarstvu teško izvršiti odnosno uvesti, a pogotovu nemoguće
u kraće vrijeme, iz ovih razloga:


— Radi se u prostranim šumama, često putem međusobno udaljenih manjih
radnih grupa, bez neposrednog nadzora i pomoći, pa i evidencije sa strane
relativno malobrojnih poslovođa-poentera.


— Pripreme rada u šumskim gospodarstvima takoreći jednostavno nema;
tehnička, tehnološka, organizacijska i ekonomska priprema je negirana spontanim
prakticizmom, koji često vrše šumski radnici a redovito s malim učešćem
ili bez učešća šumarskih inženjera i tehničara; u praksi se vrlo rijetko
primjenjuju konkretne tehničke radne norme i normativi materijala.
— Šumski alat u nas nije standardiziran; škole, centri i seminari za obrazovanje
šumskog radnika premalo posvećuju pažnju obuci u optimalnom standardiziranom
šumskom radu.
— Šumski radnici redovito nisu obučeni ispravnom udešavanju i njezi
ručnog alata; oni nemaju za to prikladnih mjerila; nisu ni obučeni u optimalnim
radnim postupcima.
— Svaki šumski radnik, vršeći radove koji se plaćaju po jedinici radnog
učinka, dolazi na šumski rad i odlazi sa šumskog rada te uzima odmore
— kako želi, spontano; o tome ne postoje nikakve evidencije ni organizirana
disciplina, pa ni pouzdani temelji za praćenje proizvodnosti živog rada.
— Šumarski inženjeri i tehničari ne vladaju svi, niti vladaju dovoljno,
racionalizatorskim znanjem, ni znanjem učitelja rada; mnogi nemaju dovoljno
znanja ni s područja tehničkog normiranja.
— Proizvodni kapaciteti se u našem šumarstvu rijetko utvrđuju; često
se i ne znaju utvrđivati (za traktore u obradi tala, za kamione, šumske željeznice,
animalne zaprege i si.); stoga se često ne odstranjuju uska grla proizvodnje.
— Otkrivanje optimalnog oruđa, optimalne njegove primjene, optimalne
dužine radnog dana, optimalne organizacije odmora u radnom danu — daleko
je lakše npr. u industriji nego li u šumarstvu. To stoga što npr. u industrijskom
konkretnom pogonu vladaju redovito konstantni (ili manjebrojno
različiti) uvjeti rada — pa je moguće sa relativno malo pokusa studijom toka
i vremena rada otkriti optimalnu varijantu. U šumarstvu, naprotiv, radni
uvjeti, npr. u iskorišćivanju šuma — mijenjaju se od jedne do druge radne
površine, pa čak i na istoj površini od sata do sata (vrst drveća, debljina
sječnih stabala, učešće duge oblovine i si.). S time u vezi, svaku varijantu
treba studirati barem desetak dana, da se uzmognu isključiti svi razni uvjeti
390




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 26     <-- 26 -->        PDF

moguće dnevne radne smjene izncsi 9,25 sati. U južnoj Njemačkoj šumski
rad može da se vrši oko jedan sat duže (ibidem), dakle i u Jugoslaviji najmanje
sat duže. Odatle možemo zaključiti da je 9-satna dnevna radna smjena
u Jugoslaviji — naročito u prosjeku čitave godine — s obzirom na dnevno
svijetlo potpuno ostvariva.


Nema sumnje da u SFRJ-i ima mnogo šumskih područja u kojima ima
viš e radnih dana u kojima se može stvarno vršiti rad u šumi od gra nično
g broja 237,2 takvih dana za ostvarenje u godini prosječnog 42-satnog
radnog tjedna šumskog radnika. S druge strane nema sumnje da bolja opremljenost
šumskih radnika nepropusnim kišnim pelerinama, nepropusnim
cipelama i si. te šumskih radilišta skloništima od kiše, vjetra i studeni te si
putem posebnih istraživanja može dovesti i do pooštrenja kriterija za radne
dane prekida rada zbog nevremena, a to znači i do stanovitog smanjivanja
broja takvih dana .. . Svakako je simptomatično što se u Zapadnoj Njemačkoj
u publikaciji Instituta za šumarsku nauku o radu (Institut für forstliche
Arbeitswissenschaft (Iffa) — Reinbek bei Hamburg) u tipičnom primjeru navodi
svega samo 9 kišnih dana godišnje, iako je ta država sjevernije od
Jugoslavije (vidi izvore pod tač. 9., str. 27.).


Na koncu ističemo, da upravo pri šumskim gospodarstvima koja imaju
manje dana za stvarni rad u toku godine od odnosnog graničnog broja takvih
dana — treba poduzeti sve da se šumski radnici mogu zaposliti barem
u toku graničnog broja dana u godini, pa makar ne gledajući na nedjelje i praznike
u kojima je mogući stvarni rad u šumi (analogno kao radnici u industrijskim
pogonima sa svakodnevno jednom radnom smjenom, pa i u kontinuiranoj
tzv. procesnoj kemijskoj industriji) pa makar upošljivajući šumske
radnike na radovima drugih pa i industrijskih djelatnosti šumsko-industrijskog
kombinata i si.; treba nastojati da se putem ma i dodatnih radnika
te utvrđivanja radnih dana (smjena) i radnika »skakača« iskoriste svi dani
u godini u kojima je moguć stvarni rad u šumi; iako za njih nije aktualno
skraćivanje tjednog radnog vremena u godišnjem prosjeku, ipak i u tim
šumskim gospodarstvima, dapače naročito u tim šumskim gospodarstvima,


treba odlučno prići aktiviranju svih rezervi putem podizanja proizvodnostiživog rada, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja.


Da se sv e to omogući, kako pri onim šumsko-privrednim organizacijama
koje imaju prirodne uvjete za skraćenje dosadašnjeg radnog vremena šumskih
radnika tako i pri onim šumsko-privrednim organizacijama koje nemaju
tih prirodnih uvjeta, potrebno je sv e radove unaprijediti, i to tako da se
podign e njihova proizvodnost živog rada i ekonomičnost putem racionalizacije
rada, njihova rentabilnost putem racionalizacije proizvodnje (produženje
pogonskog vremena), a po potrebi i rentabilnost novouloženih sredstava
putem mehanizacije radova.


Koje se karike o racionalizacijskom naporu predviđaju? Ove:
a) osiguranje pripreme proizvodnje u šumskim gospodarstvima, i to —
tehničke, tehnološke, organizacijske i ekonomske — u analogiji onih koje se
ostvaruju u najnaprednijim npr. industrijskim poduzećima;
b) uvođenje tehničkih normi i normativa u šumskim gospodarstvima, a
to znači izrađivanje jugoslavenskih sistema općih diferenciranih tehničkih
normi i normativa za radove u šumarstvu (putem instituta, zavoda i fakulteta
šumarskog karaktera), izučavanje i postavljanje dovoljnog broja normiraca




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 25     <-- 25 -->        PDF

bi postotak trebalo za naše uvjete posebno utvrditi), njegov prosječni radni dan
u godini traži trošenje energije stalnog šumskog radnika za rad u iznosu od
(0,427 3,3 + 0,573 5,5 = ) 4,56 BAkcal/min; to znači za 7 sati rada dnevno 1915
BAkcal, za 8 sati rada dnevno 2189 BAkcal, za 9 sati rada dnevno 2462 BAkcal;
to pak znači, prema normalnom trošenju energije radnika za rad dnevno 2000
kcal, da se stalni šumski radnik uz 7 sati rada dnevno napreže približno normalno
(faktično za 4,25´%) niže od normale), uz 8 sati rada dnevno za 9,5´Vo više od normale,
a uz 9 sati rada dnevno za 23,lB/o više od normale; prema granici trajnog
učinka od 2500 kcal za dnevni rad, to pak znači da se stalni šumski radnik uz 7
sati rada dnevno napreže za 23,4,(Vo niže od granice, uz 8 sati rada dnevno za 12,5´,´»
niže od granice, a uz 9 sati rada dnevno približno na nivou granice trajnog učinka
(faktično za l,52n/o niže od granice);


— prosječni radnik u toku godine, na pr. u industriji, raspolaže sa (365 kalendarskih
dana minus 60 dana nedjelja i u Jugoslaviji određenih praznika) 305
dana za rad te odsustvo s rada zbog godišnjeg odmora, dopusta, bolesti i si.; pri
42-satnom radnom Ijednu i stalni šumski radnik treba u toku godine raspolagati
sa (305 7 =) 2135 sati za rad te odsustvo s rada zbog godišnjeg odmora, dopusta,
bolesti i si.; prema tome za normalni godišnji rad svakom prosječnom radniku
stoje na raspolaganju godišnje (305 2000 =) 610.000 BAkcal; prema tome godišnji
rad na nivou granice trajnog učinka traži (305 2500 =) 762.500 BAkcal; da
bi stalni šumski radnik u toku godine bio normalno opterećen radom, prema navedenom
on bi trebao godišnje ostvariti 318,53 radnih dana uz 7 sati dnevnog
rada, odnosno 278,66 radnih dana uz 8 sati dnevnog rada, odnosno 247,77 radnih
dana uz 9 sati dnevnog rada; da bi pak stalni šumski radnik u toku godine bio
opterećen radom na nivou granice trajnog učinka, prema navedenom on bi trebao
godišnje ostvariti 398,17 radnih dana uz 7 sati dnevnog rađa, odnosno 348,33 radnih
dana uz 8 sati dnevnog rada, odnosno 309,71 radnih dana uz 9 sati dnevnog
rada; ako stalni šumski radnik zbog dana kiša i nevremena radi po 9 sati u danima
prikladnim za stvarni rad, pa prema 48-satnom radnom tjednu u godini radi
graničkih 271,1 dana, on za rad u toku godine utroši svega 667.473 BAkcal —
dakle za 9,4L1/o više od normalnog, a za 12,5´Vo niže od granice trajnog učinka; ako
pak stalni šumski radnik zbog kiša i nevremena radi po 9 sati u danima prikladnim
za stvarni rad, pa prema 42-satnom radnom tjednu u godini radi graničnih
237,2 dana, on za rad u toku godine utroši svega 584.036 BAkcal — dakle za 4,3´°/.->
niže od normale, a za 23,4´Vo niže od granice trajnog učinka;


— odatle zaključujemo: kada stalni šumski radnik u radnom danu radi 9 sati


— u tom se radnom danu napreže približno na nivou granice trajnog učinka,
dakle previše ; ali u toku čitave godine — kada pri 42-satnom radnom tjednu
ima godišnje mogućih 2135 sati za stvarni rad te odsustvo s rada zbog godišnjeg
odmora, dopusta, bolesti i si. (kao i industrijski radnik u toku 305 radnih dana po
7 sati dnevnog rada) — on se napreže na nivou znatno nižem od granice trajnog
učinka, dapače neznatno nižem i od normalnog godišnjeg radnog naprezanja, dakle
približno normalno; prema tome 9-satno dnevno radno vrijeme stalnog
šumskog radnika u toku 2135 sati za stvarni rad te odsustvo s rada zbog godišnjeg
odmora, dopusta, bolesti i si. možemo smatrati maksimalnim dnevnim radnim
vremenom normalnim u toku čitave godine;
— sezonski i povremeni radnik u radovima šumarstva, kao i stalni šumski
radnik, redovito će u sezonama (tromjesečjima i si.) kada radi na radovima sječe
i izrade šumskih proizvoda (za oko 2TVo) premašiti normalno naprezanje i približiti
se granici trajnog učinka; (uporedi izvore pod tač. 9., str. 27.); no, budući
da u drugim sezonama na radovima izvan šumarstva (koji su u pravilu lakši ođ
radova u šumarstvu) troši redovno manje kalorija nego slalni šumski radnik —
ni za njega ne će biti trajno štetan 9-satni dnevni rad u šumi u danima koji su
prikladni za stvarni rad u šumi, ukoliko vodi pritom računa o graničnom broju
od 237,2 dana stvarnog rada godišnje;


— navedeni podaci su orijentacijski, ali smatramo da zasad mogu dobro poslužiti
u našim uvjetima u navedenu svrhu.
Napominjemo, da smo na temelju utvrđenih s obzirom na dnevno svijetlo
mogućih prosječnih dnevnih efektivnih radnih vremena u šumskom radu
sjeverne Njemačke za mjesece X, XI, XII, I, II, III (vidi literaturu pod tač.


8. str. 89.) utvrdili za čitavo to zimsko razdoblje u tim uvjetima da presjek
387




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 24     <-- 24 -->        PDF

sati — proizlazi da oni dosad nisu radili prosječno godišnje 48 sati tjedno,.
kao drugi radnici. Analogno, budući da oni do sad nisu radili u Gorskom
Kotaru ni prosječno 10,62 sati, u Liki 9,53 sati, u Baniji-Kordunu 9,32 sati,
u Slavoniji 8,93 sati, tj. u prosjeku tih područja prosječno 9,57 sati — proizlazi
da oni dosad nisu radili prosječno godišnje ni 42 sata tjedno, koje se
radno vrijeme u posljednje vrijeme postavlja kao cilj za sve radnike SFRJ-e,


— Ako za godišnje dane kad je moguć stvarni rad u šumi uzmemo maksimalno
prosje k od 9,00 sati dnevnog rada šumskog radnika, granični
uvjeti za ostvarenje prosječno u godini 48-satnog tjednog radnog vremena su
oni pri kojima ima godišnje najmanje 271,2 dana u kojima je moguć stvarni
rad u šumi; a granični uvjeti za ostvarivanje prosječno u godini 42-satnog
tjednog radnog vremena su oni pri kojima ima godišnje najmanje 237,2 dana
u kojima je moguć stvarni rad u šumi. Prema podacima tablice vidi se da
te granične uvjete ne ispunjava ni Gorski Kotar, ni Lika, ni Banija — Kordun,
ni Slavonija — osim za 42-satno tjedno radno vrijeme — ni prosjek tih područja
SR Hrvatske.
S obzirom na teškoću šumskog rada, pa redovito i udaljenost šumskih
radilišta od prenoćišta šumskih radnika — smatramo da je prosječn i
9-satni rad u danima kada je moguć stvarni rad u šumi maksimalno dnevnoradno
vrijeme prema psihofiziologiji rada.


To temeljimo na ovome:


— prema psihofiziologiji rada granica trajnog učinka (Dauerleistungsgrenze),,
tj. trajnog trošenja energije čovjeka, u prosječnom radnom danu, utvrđena nekonvencionalno
sa 4800 kcal; od toga otpada
1700 kcal na osnovnu potrošnju
600 kcal na slobodno vrijeme i odmor


2500 kcal na rad /Berufsarbeit (odatle BAkcal)/;
pri tim BAkcal za rad u radnom danu treba napomenuti da se smatra da na normalni
učinak dnevnog rada otpada 2000 kcal (prosječno 4,17 kcal/min) a na prosječni
učinak dnevnog rada (kada se plaća po učinku, prema B a r n e s u, vrši se sa
125% stupnja normalnosti tempa rada) otpada 2500 kcal (prosječno 5,2 kcal/min);
(sve to vidi u izvorima pod tač. 9., str. 26.);


— granice za prolazno prekoračenje nalaze se oko 3500 kcal po radnom danu,
oko 600 kcal po radnom satu i oko 25 kcal po radnoj minuti; proširivanje vremena
izjednačavanja još je sporno, ali se pretežno smatra da se pri radovima na
otvorenom prostoru (u prirodi) može protegnuti najviše do čitave radne godine;
(sve to vidi u izvorima pod tač. 8. str. 125.);
— pri radovima na sječi i izradi stabala u iskorišćivanju šuma, koji u toj djelatnosti
traže najviše radne energije (izuzevši u planinama nužnih vrlo teških transportnih
radova), neovisno jedan od drugoga Leyendecker i Kaminsky
utvrdili su sa bitnim podudaranjem ove prosjeke za dnevni red:
Prosječno sječno stablo ima Utrošak energije u
Vrst drveća krupnog drva (iznad 7 cm BAkcalinin
debljine) s korom u m3
bukva iznad 0,5 5,5
0,11 do 0,5 5,1
smreka iznad 0,5 5,6 do 6,0


0,11 do 0,5 5,5 do 5,7
odatle kao prosječn i utrošak energije može se uzeti 5,5 (sve to vidi u literaturi
tač. 19. i 9., str. 27);


— pri ostalim radovima u šumarstvu uzima se kao prosjek 3,3 BAkcal/min
(ibidem);
— prema tome, ako se uzme da stalni šumski radnik i kod nas u toku godine
— kao i u Zapadnoj Njemačkoj (ibidem 9) — radi oko 42,7"/o ostale radove (taj


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Na temelju podataka iz te tablice zaključujemo:


— Dok industrijski i drugi radnici uz 48-satno tjedno radno vrijeme imaju
godišnje mogući fond radnih sati od (305 8 =) 2440 sati, šumski radnici u
Gorskom Kotaru imaju mogući fond radnih sati godišnje samo 1608 sati, u
Liki samo 1792, u Baniji-Kordunu samo 1832, u Slavoniji samo 1912, u
prosjeku tih područja samo 1784 — uz 8-satni dnevna rad. Da bi šumski radnici
godišnje ostvarili broj radnih sati jednak broju radnih sati industrijskih
i drugih radnika, oni bi u dane kada je u datim uvjetima mogući stvarni
rad morali raditi faktično u Gorskom Kotaru 12,14 sati, u Liki 10,89, u
Baniji-Kordunu 10,66, u Slavoniji 10,21, u prosjeku tih područja 10,94 sati.
SI. 3. Mehanizirani utovar trupaca u Gorskom Kotaru
(Delnice). Foto: A. Sorić.


— Dok industrijski i drugi radnici uz 42-satno tjedno radno vrijeme
imaju godišnje mogući fond radnih sati od (305 7 =) 2135 sati, šumski
radnici u Gorskom Kotaru imaju mogući fond radnih sati godišnje samo
1407 sati, u Liki samo 1568, u Baniji-Kordunu samo 1603, u Slavoniji samo
1673, u prosjeku tih područja samo 1561 — uz 7-satni dnevni rad. Da bi
šumski radnici godišnje ostvarili broj radnih sati jednak broju radnih sati
industrijskih i drugih radnika, oni bi u dane kada je u datim uvjetima mogući
stvarni rad morali raditi faktično u Gorskom Kotaru 10,62 sati, u Liki
9,53, u Baniji-Kordunu 9,32, u Slavoniji 8,93, u prosjeku tih područja 9,57 sati.
— Budući da šumski radnici na navedenim područjima dosad nisu radili
u dane kada je bio mogući stvarni rad u Gorskom Kotaru prosječno 12,14
sati, u Liki prosječno 10,89 sati, u Baniji-Kordunu prosječno 10,66 sati, u
Slavoniji prosječno 10,21 sati, tj. u prosjeku tih područja prosječno 10,94


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 22     <-- 22 -->        PDF

radno vrijeme od tjedno 48 radnih sati, pa i 42 radna sata!!! Gdje se utvrde
takvi slučajevi — po našem mišljenju ne dolazi zasad u obzir nikakva akcija
za skraćenjem ionako prekratkog dosadašnjeg radnog vremena (uslijed više
sile). O tom problemu trebaju u najskorije vrijeme nadležni organi izdati
shodne odredbe i uputstva, koja će biti mjerodavna za našu praksu.


Na primjer: Benić (vidi izvor 2.) je na temelju meteoroloških podataka
za duže razdoblje utvrdio da u toku radnih dana godine ima svega dana prekida
rada zbog nevremena u Gorskom Kotaru 103, u Liki 80, u Baniji-Kordunu
75, u Slavoniji 65, tj. u prosjeku tih područja SR Hrvatske 81 radni
dan prekida rada zbog nevremena. Prema Beniću »kao prekide rada smatramo
dane s oborinom iznad 10 mm, a djelomično s 25% i kišne dane s oborinom
iznad 1 mm, te u zimi sa 50% i dane s vijavicom kada najviša dnevna
temperatura ne prelazi 0´°C«. Prema istom autoru, prema tome, preostaje
dana za stvarni rad godišnje u Gorskom Kotaru 201, u Liki 224, u Baniji-
Kordunu 229, u Slavoniji 239, tj. u prosjeku tih područja SR Hrvatske 223
dana za stvarni rad.


Prema tome, možemo dalje izračunati ove podatke:


Satovi za stvarni rad Potrebni satovi stvarnog


dnevnog rada


za ostvarivanje svega


Dani za uz 8-satni uz 7-satni 305 8 = 305 7 =
Područj e stvarni dnevni rad dnevni rad = 2440* = 2135*
rađ radnih sati
uz 48-satni uz 42-satni
radni tjedan radni tjedan


godišnje


Gorski Kotar
Lika
Banija-Kordun
Slavonija
201
224
229
239
1608
1792
1832
1912
1407
1568
1603
1673
12.14
10,89
10,66
10,21
10,62
9,53
9,32
8,93
Prosjek 223 1784 1561 10,94 9,57
GRANIČNI UVJETI:
271,1 2168,88 9,00
237,2 1660,54 9,00


* Industrijski i drugi radnici imaju godišnje mogućih za stvarni rad (365 kalendarskih
dana minus 60 dana nedjelja i u Jugoslaviji određenih praznika) 305 dana;
ti dani im služe za stvarni rad te za odsustvo s rada zbog godišnjeg odmora, dopusta,
bolesti i si.; pri 48-satnom radnom tjednu ti dani predstavljaju potencijalnih
(305 8 =) 2440 sati godišnje u navedene svrhe, a pri 42-satnom radnom tjednu
oni predstavljaju potencijalnih (305 7 =) 2135 sati godišnje u navedene svrhe.
Stalni šumski radnici trebaju usprkos manjem broju radnih dana prikladnih za
stvarni rad u šumi imati godišnje također 2440 sati odnosno 2135 sati u navedene
svrhe, pa stoga trebaju ostvarivati duže radne smjene u tim danima prikladnim za
šumski rad.
U gornju svrhu nije moguće polaziti od godišnjeg broja planskih (normativnih)
dana stvarnog rada, npr. od (365 kalendarskih dana minus 60 nedjelja i praznika
minus 20 dana godišnjeg odmora minus 10 dana dopusta i bolesti) 275 dana te 2200
odnosno 1925 sati godišnje, jer u načelu svi radnici mogu godišnje odmore, dopuste,
bolovanja i si. ostvarivati i u dane prikladne za šumski rad a ne ostvaruju ih ni
istodobno ni samo u toku dana kiša i nevremena (na slučajni preskok!). .




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 21     <-- 21 -->        PDF

ćaja, građevinarstva, poljoprivrede, trgovine itd.) na snazi skraćeno 42-satno
tjedno radno vrijeme — to će djelovati na takve šumske radnike ili da fluktuiraju
u ta druga poduzeća ili da i oni kao šumski radnici rade jednako
-dugo kao i ostali radnici. Vjerujemo da će šumsko-privredne organizacije
uspjeti dotle da poprave radne uvjete šumskih radnika (stalni kadar šumskih
radnika, šumske nastambe, higijensko-tehnička sredstva zaštite pri radu, stimulativnija
unutrašnja raspodjela osobnih dohodaka znatno višeg nivoa od
dosadašnjeg, prevoz na udaljenija radilišta i s radilišta, mehanizacija napornih
šumskih radova, obrazovanje šumskih radnika i si.) i tako suzbiju navedenu
fluktuaciju radne snage koja će tada spontano raditi u šumi jednako dugo
kao i u drugim poduzećima. Pritom ne treba izgubiti s vida da se šumski
radnik nužno zadržava u šumi duže od normalnog radnog vremena, što je
specifično povezano s karakteristikama šumskog rada, ah efektivno radno
vrijeme ne treba da se razlikuje u cijelosti od onog u industriji i drugdje; s
druge strane šumski radnik dobiva naknadu za vrijeme nerada uzrokovanog
vremenskim nepogodama (kiša, mećava i si.) i često kao stanovnik sela, mahom
potekao od poljoprivrednog proizvođača, osjeća posebnu naklonost za rad na
otvorenom, u šumi.


Na temelju svega što smo naveli vidi se da zasad u šumskim uvjetima


dolazi tek ograničeno u obzir skraćivanje prosječnog tjednog radnog vremena
radnika pri onim radovima koji se plaćaju po jedinici radnog učinka, a kojima
se radno vrijeme ne da kontrolirati pa ni odrediti! Pri npr. Šumskom gospodarstvu
Sisak ti radovi obuhvaćaju 66´%.
Naprotiv — to dolazi u obzir pri svima onim radovima koji se plaćaju


po radnom vremenu (tj. putem satnica) radnika, koje se dade kontrolirati i
odrediti, tj. pri administraciji, pri grupnim ručnim šumsko-kulturnim radovima
i si., pri režijskom terenskom osoblju direktno vezanim uz proizvodnju,
djelomično pri pomoćnom osoblju u režiji, pri radovima u pomoćnim radionicama.
Pri npr. Šumskom gospodarstvu Sisak ti radovi obuhvaćaju 13%!
Napokon — dosadašnje radno vrijeme radnika treba ostati u načelu nesmanjeno
za one radove koji se vrše uz pomoć ili u neposrednoj vezi sa mehaniziranim
oruđem za rad šumsko-privredne organizacije (transporta i šumsko-
kulturnih radova) — prema tome za te radove treba pri općem skraćivanju
48-satnog na 42-satni radni tjedan osigurati plaćanje po 1 sat prekovremenog
rada (više nego li dosad!) dnevno u godišnjem prosjeku. Izuzetak
čine oni radovi koji se vrše uz pomoć takvih mehaniziranih oruđa za rad
šumsko-privredne organizacije koja se ne upropašćuju kada njima rade dvije
ih više grupa radnika naizmjenično (točila, žičare, šumske željeznice i si.), pa
je pri njima moguće zavesti skraćeno 42-satno tjedno radno vrijeme radnika
u godišnjem prosjeku uz istodobno upoišljivanje ma i djelomično dodatnih radnika
te utvrđivanje radnih dana (smjena) i radnika »skakača«, analogno kako
se to običava raditi u industrijama sa svakodnevnom jednom radnom smjenom.
Pri npr. Šumskom gospodarstvu Sisak ti jedni i drugi radovi obuhvaćaju 21%!
Uostalom — ima šumskih predjela u SFRJ-i, gdje se godišnje Šumskim
radnicima zbog vremenskih nepogoda plaćaju naknade za nerad uslijed više
sile u obujmu od toliko dana -— da u preostalim radnim danima radnici i ne
mogu toliko raditi, da postignu godišnji prosjek od 7 sati dnevnog radnog
vremena, a nekmoli od 8 sati dnevnog radnog vremena! Znači — u tim predjelima
i dosa d je šumski radnik u godišnjem prosjeku ostvarivao krać e


383




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 35     <-- 35 -->        PDF

koje se odnosi na analognu problematiku u šumsko-privrednim organizacijama
naveli smo izabrani niz glavnih karika koje se mogu potpuno ili u analogiji


— pa i s nekim dodacima — primijeniti i u pogonima koji prerađuju drvo,
kao npr.:
a) osiguranje pripreme proizvodnje, i to: tehničke, tehnološke, organizacijske
i ekonomske (pretkalkulacije);
b) uvođenje odnosno poboljšavanja tehničkih normi i normativa te planovakoji se na njima temelje; pritom treba sastavljati sve potrebne vrste planova,
po potrebnim etapama planiranja /perspektivno, osnovno, operativno i fino
planiranje (terminiranje — naročito u pojedinačnoj proizvodnji)/, organizirajući
sve faze planiranja (naučno predviđanje, sakupljanje podataka, analiza podataka,
selekcija podataka, razvijanje planova u svrhu optimalnog iskorištenja
radne snage i kapaciteta oruđa za rad, lanciranje planova, praćenje planova
putem evidencije u svrhu koordiniranja, dispečiranja i si.) i sastavljanje planova
od strane istih odjela koji su nadležni za njihovo ostvarenje — a pod
koordinacijom vrhovnog planera kao štabnog organa direktora;


c) odabiranje standardnog ručnog oruđa za rad, alata, šablona, naprava
za pridržavanje predmeta rada, osiguranje njihovog ispravnog održavanja i
udešavanja te tehnološki i organizacijski optimalnog njihovog primjenjivanja
u radu;


d) racionalno iskorišćavanje mehaniziranih sredstava za rad, njihovo pravilno
i plansko održavanje i pregledavanje te udešavanje i pripremanje za rad;


e) utvrđivanje proizvodnih kapaciteta i njihovo maksimalno iskorištavanje
uz odstranjivanje uskih grla proizvodnje (organizacijskim racionalizacijama,
produženjem radnog vremena i si.) i putem rada u dvije i više smjena ne samo
u radne dane veći i u nedjeljne i ostale praznične dane pomoću radnika »skakača
« odnosno više grupa radnika od broja dnevnih radnih smjena;


f) optimalnom organizacijom odmora u toku dnevnog radnog vremena i
fizičke (osvjetljenje, zagrijavanje, ekshaustori, ventilacija, izolacija od suvišne
buke i potresa) te psihološke sredine (ublažavanje osjećaja manje vrijednosti,
megalomanije, buđenje ekipnog duha, socijalističko natjecanje i si.) za rad;
istiskivanje svih suvišnih pora prekida rada u toku radnog dana, tjedna i
godine;


g) eliminiranje suvišnog osoblja (naročito u pilanama, koje pile sve manje
količine trupaca) i korigiranje neopravdanih startnih dohodaka odnosno bodova
putem primjenjivanja analitičke procjene radnih mjesta i osoba;


h) primjenjivanjem načela racionalizacije: bioloških (pored ranije navedenih
naročito optimalna boja, smještaj, slijed i smjer pomicanja komandnih
uređaja pri strojevima, omogućivanje simetričnog rada obiju ruku i upotrebe
noge ili nogu), zaštitnih (naročito pri kružnim pilama i glodalicama), organizacijskih
(pored ranije navedenih naročito pravilo minimalnog pomicanja najtežih
tereta), praktičnih (pored svih navedenih posebno se ističe pravilan razmještaj
strojeva, primjena načela susmještavanja pri obrubljivanju i prikrajanju
više komada sitnih piljenih sortimenata četinjača, više listova furnira,
više šperploča i si., pravilo odvajanja pomoćnih radova od osnovnih radova);


i) primjena gdje god je to moguće lančanog sistema rada, ili barem pojedinih
linija paralelnog kretanja komada serije umjesto postupnog kretanja;
preferiranje veliko serijske proizvodnje, pa maloserijske proizvodnje — poje


397




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 36     <-- 36 -->        PDF

dinačnoj proizvodnji; ako integralno iskorišćenje drva govori za kombinate,
proizvodnost živog rada i ekonomičnost minulog rada govori za specijalizirane
pogone, koji mogu vršiti masovnu proizvodnju lančanim sistemom rada ili barem
velikoserijsku proizvodnju paralelnim kretanjem komada serije; vrlo je
važan problem s gledišta proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti također
izbor optimalne serije;


j) bolje iskorišćavanje drva kao skupocjenog materijala pri preradi; u pilanarstvu
treba jarmove gdje je moguće zamjenjivati tračnim pilama, pri jarmovima
upotrebljavati što tanje (uvozne) pile, precizno udešene, a piljenu robu
gdje je potrebno odmah pariti odnosno sušiti, sortirati i popraviti, pravilno uvitlavati
te zaštititi i čuvati na uvitlavalištu, dok drvne otpatke treba ekonomično
što bolje iskoristiti odnosno preraditi u drugim pogonima; pri proizvodnji
furnira treba ostavljati što manje neprerađenog drva i njega dalje iskoristiti,
eliminirati čvorove i krpati njihova mjesta; pri proizvodnji drvnih ploča treba
iskorišćavati što više drvnih otpadaka i ogrjevnog drva; pri finalnoj drvnoj
proizvodnji treba iskorišćavati minimalne a dovoljne dimenzije i kvalitete te
vrste drva, pa i jeftinije surogate, i obradu ostvarivati planski jednim prolazom
kroz strojeve kao i što više iskorišćavati diversifikaciju i standardizaciju
dijelova pri malom a dovoljnom broju izabranih tipova jednog proizvoda; pri
kemijskoj preradi drva treba iskorišćavati što sitnije i jeftinije drvne Sortimente
inače što bolje kvalitete za datu proizvodnju (sadržaj kemijskih spojeva,
stupanj suhoće, čistoće od kore i primjesa, te si.), a iskoristiti ili dalje
dati preraditi drvne otpatke (kao i regenerirati otpadne tekućine i kemikalije);


pri pilanarstvu koje se odnosi na listače od sirovine pretežno III klase
dobije se 25—30% sitnih sortimenata piljene robe koji apsorbiraju oko 50—60%
radne snage a zbog relativno niskih prodajnih cijena predstavljaju za pilanarstvo
znatan financijski gubitak; slična, samo blaža problematika, postoji
i u odnosu na piljenu robu četinjača; problem je analogan onome koji smo
obradili za iskorišćivanje šuma — ako društvo te Sortimente treba, negativne
financijske rezultate s njima u vezi trebaju pokriti kvalitetniji drvni scrtimenti;
s time u vezi treba istražiti prikladnost tzv. dvofazne pilanske prerade drva,
pri kojoj je odvojena primarna pilana (koja propiljuje trupce proizvodeći samo
standardne piljenice) od doradne pilane (koja dalje prerađuje poluproizvode
primarne pilane u popruge i druge sitne Sortimente piljene robe), jer je teško
obje faze rada sinhronizirati u istoj pilanskoj dvorani;


k) smanjivanje ostalih utrošaka materijala do racionalne granice, i to naročito
pomoćnih materijala prerade koji se uvoze (zamjenom s jednako dobrim
domaćim) ih su relativno skupi (zamjenom s jednako dobrim jeftinijim); smanjivanje
amortizacije i kamata na poslovni fond, i to otuđivanjem nekorištenih
i dotrajalih sredstava, boljim iskorišćivanjem proizvodnih kapaciteta naročito
uvođenjem više dnevnih smjena rada, pa i svakodnevnog rada u više
dnevnih smjena, bržim obrtanjem obrtnih sredstava (normativne zalihe, umjetno
sušenje umjesto dugotrajnog prirodnog sušenja, skraćivanje proizvodnog
i financijskog ciklusa i dr.); smanjivanje ostalih suvišnih troškova poslovanja;
smanjivanje režijskih troškova ne samo štednjom nego i povećavanjem obujma
proizvodnje;


1) usavršavanje sistema stimulativne unutrašnje raspodjele čistog prihoda
i osobnih dohodaka putem samostalnih pogona, ekonomskih i poslovnih (obračunskih)
jedinica;


398




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 20     <-- 20 -->        PDF

obilazak prostranijeg ili udaljenijih radilišta te strojevima potrebnim za razna
izračunavanja; čuvari šuma vrše dužnost koja je više vezana za objekt nego
li za stanovito radno vrijeme, oni se oslanjaju na organizaciju obavještavanja


o štetama i organizaciju svoje službe čuvanja a ne samo na jednostavne obilaske
relativno vrlo prostranih terena — i njima se može skratiti radno vrijeme,
naročito ako ih se snabdije prikladnim prevoznim sredstvima, ako se osigura
ažurno osuđivanje i naplaćivanje šumskih šteta te organizira odgovarajuća
propaganda na selu putem narodnih vlasti, škola, društvenih organizacija i si.;
požarnici vrše uglavnom sezonsku dužnost sličnu onoj čuvara šuma, pa se i
njihovo radno vrijeme može skratiti putem analognih mjera — ili u najgorem
slučaju platiti im po radnom danu 1 sat prekovremenog rada, pa i više,
ako je to opravdano u datim uvjetima kada je bogatstvo velikog šumskog
fonda u akutnoj opasnosti; radno vrijeme čuvara skladišta i si. praktički se
ne da skratiti već je racionalnije platiti po radnom danu 1 sat prekovremenog
rada, pa i više, iako se područje efikasnog čuvanja može povećati ograđivanjem
skladišta, alarmnim napravama i si.;
— pri pomoćnom osoblju u režiji (čistači, kuhari, štal-majstori i si.) može
se skratiti radno vrijeme putem racionalizacije rada, sitnih tehničkih racionalizacija
pa i uvođenjem stanovite sitne mehanizacije, eventualno putem primjene
utvrđivanja redoslijeda radnih smjena i radnika »skakača«, ali negdje
će trebati i nadalje tolerirati tjedno 48-satno radno vrijeme, što predstavlja
obavezu plaćanja 1 prekovremenog radnog sata dnevno;
— pri radovima u radionicama (kolarska, kovačnica, remontna radionica
i si.) može se skratiti radno vrijeme; ekonomski temelj tom skraćenju treba
da bude: racionalizacija rada putem specijalizacije radnika, uvođenja manjih
pa sve većih serija, bolje organizacije radnog mjesta, tehničke racionalizacije
alata, uvođenja mehanizacije i si.
U svim tim slučajevima moguće je više-manje i kontrolirati radno vrijeme,
pa i mjeru njegovog skraćenja.


Naprotiv, radno vrijeme i mjeru njegova skraćenja praktički nije moguće
kontrolirati pri svima onim radovima, koji .se rr.se na otvorenom putemraspršenih radnika ili manjih grupa radnika a plaćaju se na temelju učinka


(norme, akorda). Takvih radova ima na pr. u Šumskom gospodarstvu Sisak
oko 66"%! To nije moguće izvršiti naročito pri takvim radovima, kada ih vrši
domaća radna snaga koja ne stanuje u radničkim nastambama (redovito nedaleko
radilišta), a upotrebljuje vlastiti alat koji sa sobom donosi na radilište
od kuće. To su naročito sjekači koji rade ručnim oruđem; oni npr. u Šumskom
gospodarstvu Sisak obuhvaćaju oko 55% radne snage zaposlene u djelatnosti
iskorišćivanja šuma! Kako da se osigura skraćenje prosječnog tjednog
radnog vremena takve radne snage? Ako se toj radnoj snazi poniogne
da racionalizacijom povisi proizvodnost živog rada za 14,3%, odnosno za oko
20% — hoće li ona spontano skratiti svoje radno vrijeme ili će raditi jednako
dugo kao i dosad ostvarujući tim putem za 14.3 %, odnosno za oko 20 %
veće osobne dohotke (uz dosadašnje osobne dohotke po jedinici učinka!)? Budući
da je životni standard vrlo rastegljiv i nikad nije previsok, naročito u
uvjetima vrlo niskih osobnih dohodaka po radnom satu odnosno po jedinici
učinka (zbog plafoniranja cijena šumskih proizvoda i niske proizvodnosti rada),
vjerujemo da će pretegnuti zasad posljednje; zasad takvi radnici ne će
skratiti svoje radno vrijeme već će samo financijskim putem povisiti svoj životni
standard! Jedino onda kada bude u svim poduzećima (industrije, saobra


382




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 19     <-- 19 -->        PDF

evidentiranja učinka odnosno uspjeha u radu, standardizacijom alata i radnih
postupaka, ako je moguće i normiranjem rada te sličnim mjerama; zatim
ekonomično trošenje materijala koje se postiže boljim iskorištenjem materijala
(sirovine, pomoćnih materijala, alata), skra-enjem ciklusa proizvodnje (kamate
na osnovna i obrtna sredstva) i sličnim mjerama i napokon ekonomski efikasnom
mehanizacijom rada (konjska ili motorna vuča pri prašenju, zaštitnim
radovima, radovima u šumskim rasadnicima i dr.);


— pri onim radovima koji se plaćaju kombinirano, tj. po vremenu a dodatna
zaduženja posebno, koji se vrše uglavnom na otvorenom a kojih se
vrijeme može razmjerno tačno utvrditi, treba razlikovati razne grupe:
radnike na transportnim fazama iskorišćivanja šuma (tovaraši
na izvlačenju, kirijaši, traktoristi, šoferi, šumsko-željezničko osoblje,
grupe radnika koje poslužuju žičare, točila i si., utovarači koji su vezani za
sredstva (kamione, vagone i si.) ili radnike pri mehaniziranim šumskokulturni
m radovim a (kirijaši, traktoristi, šoferi, grupe radnika koji
poslužuju ta sredstva i si.) — koji su vezani za sredstva šumsko-privredne
organizacije a radove vrše uglavnom grupirano, pod stalnom kontrolom; njihovo
radno vrijeme uglavnom ne možemo skratiti, jer je gotovo izuzetno moguće
uvesti pri njima dvije smjene rada. pa ta sredstva ne bi bila dovoljno
iskorištena, jer ona pretežno traže propisno dugotrajno razdužavanje i zadužavanje
prilikom dnevne primopredaje osnovnih sredstava između odnosne
dvojice radnika; zbog toga bolje je po potrebi platiti i po 1 sat prekovremenog
rada dnevno (po 3 sata subotu i ponedjeljak), pa i više — nego li dozvoliti
da se snizi iskorištenje razmjerno skupocjenih i deficitnih kapaciteta; to što
se radno vrijeme tih grupa radnika ne skraćuje — ne znači da ne treba povisiti
proizvodnost njihova rada; naprotiv, upravo ovdje potrebno je osigurati
u toku radnog vremena najracionalnije iskorištenje kapaciteta, eliminiranje
suvišne radne snage, racionalizaciju rada i živog i minulog uz postizavanje
najbolje moguće kvalitete radnih učinaka; prema potrebi, može se
ostvariti i koja sitna tehnička racionalizacija sredstava rada, pa i potpunija
mehanizacija, a negdje će biti potrebno nabaviti još vlastitih zaprega da bi
se putem njih, uz njihovo što potpunije iskorišća vanje u toku godine — moglo
uspješno kočiti nabijanje odnosnih cijena usluga sa strane privatnog sektora
(najamni kirijaši i si.); da bi se pak neka mehanizirana oruđa za rad (točila, žičare,
šumske željeznice i si.) pri kojima su razmjerno lake primopredaje
što potpunije iskorišćavala u toku godine (tzv. ekstenzivno) — moguće
je organizirati rad pomoću njih i u nedjeljama i prazničnim danima, i
to putem upošljavanja još 1/e dodatnih radnika te utvrđivanja redoslijeda
radnih smjena i tzv. radnika »skakača« analogno uobičajenom,
na primjer u industrijskim pogonima koji svakoga dana (kontinuirano)
rade u jednoj radnoj smjeni; pri aktiviranju suvišne dosad latentno nedovoljno
zaposlene radne snage ili pri odgovarajućem porastu proizvodnosti živog rada
za oko 16,6% — u navedenoan slučaju i ne treba upošljavati dodatnu radnu
snagu za svakodnevno iskorišća van je navedenih mehaniziranih oruđa za rađ
putem jedne radne smjene;
režijska terensko osoblje, vezano direktno uz proizvodnju (poslovođe,
čuvari šuma, požarnici, čuvari skladišta i si.); radno vrijeme poslovođa
može se smanjiti, pogotovu ako se smanji radno vrijeme neposrednih proizvođača
(fizičkih radnika), ako ih se snabdije prikladnim prevoznim sredstvima za


381




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— domaća radna snaga dolazi na radilišta iz daleka od svojeg doma i po
završetku vraća se kući; taj napor j oj nitko ne plaća, iako traje više sati i znatno
je iscrpljuje te vrlo smanjuje njezinu proizvodnost živog rada; znatno vrijeme
troše za dolazak na radno mjesto i povratak s njega i ostali radnici, pa i službenici
kada rade na terenu;


— količina proizvodnje je ograničena količinom i kvalitetom šumskog
fonda, odnosno odobrenim obujmom sječa i financijskom mogućnošću vršenja
šumsko-kulturnih radova (koji su pretežno dugoročnog efekta);
— cijene šumskim proizvodima su kod nas plafonirane a tehnička opremljenost
našeg šumskog fonda i djelatnosti šumsiko-privredne organizacije na
vrlo je niskom nivou, pa je proizvodnost rada relativno niska a osobni dohoci
radnika na dnu ljestvice osobnih dohodaka u našoj privredi;
— radilišta, a to znači uvjeti rada, mijenjaju se ne samo svake godine već
i u toku kraćih razdoblja — tako da s kalkulacionog gledišta šumsko-privredna
organizacija se neprestano mijenja te su pokazatelji i rezultati vrlo teško međusobno
uporedivi u cilju praćenja uspješnosti i zalaganja radnika;
— uslijed toga su potrebna dugotrajnija, dakle i skuplja, istraživanja u
cilju utvrđivanja optimalnog alata, optimalnog trajanja radnog dana, optimalne
organizacije odmora u toku radnog dana, tehničkih normi i si.;
— kako se praktički ne može utvrditi dužina radnog vremena koje se plaća
po učinku (u Šumskom gospodarstvu Sisak 66´%), jer bi to tražilo odviše poentera
i bilo preskupo — nije u praksi moguće pratiti dovoljno tačno proizvodnost
živog rada, pa ni kontrolirati i utvrditi da li se faktično skratilo prosječno tjedno
radno vrijeme radnika i koliko se ono skratilo.
Vodeći računa o svemu što smo naveli, moguće je skratiti prosječno tjedno
radno vrijeme radnika pri pojedinim grupama radova u šumsko-privrednoj
organizaciji kako slijedi:


— u administraciji moguće je skratiti kroz čitavu godinu dnevno radno
vrijeme cd 8 sati na 7 sati trajanja; ekonomski temelj tom skraćenju treba
da bude: povišenje radne discipline, eliminiranje nepotrebnih prekida rada,
bolje pripremanje radnih konferencija i njihovo svođenje na pravu mjeru,
mehanizacija uredskih radova, studioznije veze i komunikacije, racionalizacija
poslovanja putem studija toka rada i vremena rada, racionalizacija radnih
uvjeta (svijetlo, toplina, ventilacija; pisaćih stolova, stolica i si.);
— pri onim radovima koji se plaćaju putem satnice a vrše se na otvorenom
moguće je uvesti npr. u godišnjem prosjeku subotu i ponedjeljak po
5 sati rada, a u ostale dane po 8 sati rada, dakle tjedno 42 sata rada radnika;
pritom se radno vrijeme skratilo samo u subotu (dan akumuliranja sedmičnog
umora) i ponedjeljak (dan sedmičnog urađivanja) zbog odlaska radnika kućama
preko nedjelje, što se praktički i dosad vršilo, a radno vrijeme u ostale
radne dane nije se skratilo, što je energetski opradano pri uvjetima relativno
dugotrajnog pje´šačenja na radilište i s radilišta; s obzirom na različite radne
uvjete u toku godine — radno vrijeme zimi treba biti kraće, a ljeti duže od
navedenog prosjeka koji bi važio za proljeće i jesen; ekonomski temelj tom
skraćenju treba da bude: racionalizacija živog rada koja se postiže izbjegavanjem
statičkog naprezanja (optimalan stav pri radu, optimalan način rada
i si.), racionalnom organizacijom odmora, predaha i smjenjivanja raznih mišića
u radu, ritmom u radu, organiziranjem optimalnih radnih grupa, nadzora,


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 14     <-- 14 -->        PDF

ha privređivanja (posebno ekonomičnosti i rentabilnosti) i raspodjele; analize
s usporedbama s planom, u vremenu i prostoru; odabiranje najpovoljnije lokacije
pogona, odabiranje optimalne varijante investicijskih ulaganja i izrađivanje
investicijskih programa; odabiranje obujma tj. količine i asortimana proizvodnje
koji je optimalno prilagođen sirovinskoj bazi i tržištu; i si.;


— specijalne metode ekonomike narodne i svjetske privrede, koje obuhvaćaju:
upoznavanje kapaciteta sirovinske baze, upoznavanje mogućnosti pribavljanja
potrebne radne snage; istraživanje tržišta, istraživanje trendova razvitka;
i si.
Za svaku od navedenih specijalnih metoda treba radna organizacija u perspektivi
da razradi specijalnu metodologiju (poslovnik), prilagođen datim
vrstama proizvodnje, sistemu organizacije procesa, snabdjevenosti poduzeća
kadrovima i si. Tim metodologijama trebaju ovladati ne samo pojedini inženjeri,
tehničari, ekonomisti i analitičari, nego u mjeri potrebnoj za provjeru poboljšanja
proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti i svi stručni kadrovi te članovi
organa radničkog samoupravljanja.


To je potrebno stoga što će u perspektivi biti sve teže otkrivati unutrašnje
rezerve. Njih ne će biti više moguće otkriti jednostavnim zapažanjem i putem
prijedloga neposrednih proizvođača, poslovođa, rukovodilaca pogona, pojedinih
tehničara, inženjera, ekonomista, referenata i šefova pojedinih službi (naročito
pripremnog odjela, analitičkog odjela, odjela za unapređenje proizvodnje, odjela
za racionalizaciju, računovodstva) pa i organa radničkog samoupravljanja. Njih
će trebati sistematski obuhvatiti putem objektivnih naučno-istraživačkih metoda,
koje će primjenjivati mnogi pojedinci i posebna odjeljenja u radnim organizacijama.
Zbog boljeg sprečavanja djelovanja pojave »profesionalnog sljepilQ«.
uvijek će dobro doći i suradnja s vanjskim istraživačima i za to specijaliziranim
organizacijama; no, njihova će se prvenstvena uloga sastojati u izobrazbi stručnjaka
i radnika za usvajanje navedenih metoda i u suradnji pri istraživanjima,
jer je front potrebnih kontinuiranih istraživanja toliko golem da ga praktički
ne mogu efikasno obuhvatiti takvi vanjski istraživači i specijalizirane ustanove.


Budući da je svaki organizam, pa i radna organizacija, u pravilu vrlo kompleksan
i složen — zasad će biti potrebno najprije odabrati i izlučiti glavn e
pojave, područja, uzroke i nosioce, tj. nalazišta unutrašnjih sakrivenih rezervi
u radnoj organizaciji. Zatim će trebati ta glavn a nalazišta podvrgnuti odnosnim
navedenim metodama konkretnog istraživanja, da bi se objektivno utvrdilo
stanje, unutrašnje rezerve i mjere za njihovo aktiviranje. Sve to treba utvrditi
konkretno ne samo kvalitativno već i kvantitativno, i to naturalno i vrijednosno,
ekonomski i financijski. Pritom je potrebno uporediti sadašnje i buduće adekvatne
pokazatelje; oni će biti i predmet praćenja u razdoblju proizvodnog
pokusa, pa i kasnije u toku redovne proizvodne prakse.


Da bi se to uspješno izvršilo, potrebno je izvršiti određene opće i posebne
predradnje.


Opće predradnje već su izvršili državni organi i druge institucije. Savezno
izvršno vijeće donijelo je rješenje o Komisiji saveznog izvršnog vijeća za radno
vrijeme (vidi izvore pod tač. 26.) a ta kcmisiia odnosne preporuke radnim organizacijama,
tj. informaciju, zabilješku i zaključak (vidi izvore pod tač. 23., 24.
i 28.). Jugoslavenski zavod za produktivnost rada publicirao je uputstvo za
uvođenje skraćenog radnog vremena radnika i uputstvo o praćenju rezultata
rada pri tome (vidi izvore pod tač. 10. i 11). Savezni sekretarijat za rad, Cen




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 13     <-- 13 -->        PDF

mjesta — te odvijanje proizvodnog i vršenje radnog procesa i po


stupaka.
Glavne metode otkrivanja rezervi su ove:
— opća naučna metoda dijalektičnog materijalizma, koja se temelji na spo


znajama primarnosti materijalnih faktora, jedinstvenosti cjeline svakog organizma
pa i radne organizacije, međusobnog djelovanja dijelova te cjeline i
uvjeta proizvodnje, pretvaranja količine u kvalitetu, dinamičnosti, zakonitosti
razvitka i si.;


— posebna metoda naučnog istraživanja, koju je definirao Descartes razlikujući
njezine faze: snimanje faktičnog stanja, sređivanje (sistematizacija, selekcija)
snimljenih podataka, analiza sređenih podataka, sinteza zaključaka
(projektiranje); tome se dodaje provjera zaključaka (projekta) pokusima i praksom
uz stalno njezino praćenje kontrolama, evidencijama, obračunima — kojima
se faktično stanje upoređuje sa optimalnim projektiranim stanjem;
— specijalna metoda operativnog istraživanja, koja se temelji na ekipnom
istraživanju kompleksnog karaktera pri čemu se redovito postavlja matematski
najracionalniji model za stanovitu radnju ili posao a zatim stvarna radnja ili
posao konkretnim mjerama što više približava najracionalnijem modelu; pri
njoj se iskorišćava linearno programiranje i si.;
— specijalne metode nauke o radu, odnosno naučne organizacije rada, koje
se odnose: na studij teka rada, studij radnih pokreta, studij vremena (hronometrijske,
statističke (metode trenutačnih zapažanja); mjerenje utroška kalorija,
procjenu stupnja normalnosti rada; procjene radnih mjesta i radnih osoba, stimulativnu
unutrašnju raspodjelu osobnih dohodaka; na studij normativa radne
snage, energije i materijala; na studij kapaciteta oruđa za rad; u vezi s radnom
snagom — na metodu proučavanja i osiguranja zaštite pri radu, metodu perspektivnog
i operativnog planiranja potreba za stručnim kadrom, metodu planiranja
obrazovanja kadrova, metodu uvođenja radnika na radna mjesta, metodu
oblikovanja međusobnih ljudskih odnosa; u vezi s predmetom rada — na metodu
što boljeg iskorištenja predmeta rada, metodu proučavanja i oblikovanja
proizvoda; u vezi s oruđem za rad — na metodu proučavanja mogućnosti obimnije
upotrebe i poboljšanja iskorištenja alata, šablona, raznih pomagala pri
radu, strojeva i postrojenja, metodu poboljšavanja i ocjene održavanja; u vezi
s objektivnim uvjetima — na metodu optimalnog iskorišćivanja datih prirodnih
i zatečenih umjetnih uvjeta putem prikladne organizacije pogonskog vremena
i radnih smjena, metodu proučavanja i poboljšavanja tzv. fizičke i psihološke
radne atmosfere (sredine); u vezi s međusobnim odnosom činilaca proizvodnog
procesa — na metodu izbora racionalnog oblika proizvodnog procesa
i kretanja predmeta rada, racionalnog takta kretanja predmeta rada odnosno
ritma proizvodnje i optimalne serije, metodu proučavanja i poboljšanja unutrašnjeg
transporta, metodu organizacije tekuće proizvodnje a posebno po lančanom
sistemu rada, metodu standardizacije predmeta rada i proizvoda, oruđa
za rad, tehnoloških i radnih postupaka, metodu proučavanja racionalnosti rasporeda
sredstava proizvodnje u prostoru procesa, metodu mjerenja i praćenja
proizvodnosti živog rada;
— specijalne metode ekonomike proizvodnog procesa, koje obuhvaćaju:
utvrđivanje finacijskih normativa, kalkulacije; obračune po ekonomskim i obračunskim
jedinicama, djelatnostima te za cjelinu radne organizacije; sisteme
pokazatelja za praćenje stanja i privrednih tokova, uvjeta privređivanja, uspje


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 12     <-- 12 -->        PDF

može doći i bez podizanja proizvodnosti rada i ekonomičnosti a putem povećanja
obujma proizvodnje pomoću produženja pogonskog vremena; no, pri tom
može doći ujedno i do podizanja ekonomičnosti. Moguće su na j razlici ti je
kombinacije i smjese opisanih ekonomskih temelja skraćenja radnog vremena
radnika u radnim organizacijama. Do njih dolazi npr. pri ekonomski opravdanim
kooperacijama i integracijama. Korijenje tih ekonomskih temelja nalazi
se u samoj radnoj organizaciji ili izvan nje (sirovinska baza, tržište) ili kombinirano.


NALAZIŠTA SAKRIVENIH REZERVI U RADNIM ORGANIZACIJAMA,
GLAVNE METODE I VRŠIOCI OTKRIVANJA REZERVI TE NJIHOVA
AKTIVIRANJA


Sakrivene rezerve radnog vremena i sredstava treba otkrivati u
pojedinom činiocu proizvodnog procesa i njihovom međusobnom odnosu:


— u živoj radnoj snazi: proučavajući faktičnu i optimalnu struktur u
stalnosti te kvalifikacijsku strukturu radnika; istražujući
faktičnu i optimalnu strukturu radnog vremna radnika (radnih
dana u godini i radnih efektivnih sati u radnom danu); istražujući faktični i optimalni
sistem raspodjele i radničkog samoupravljanja;
— u predmetu rada: proučavajući faktično i optimalno iskorištenj e
sirovine, poluproizvoda te pomoćnih materijala i energij
e (njihovo konzerviranje, dovoljne a najmanje dimenzije, količina i kvaliteta,
jednako upotrebljivi jeftiniji surogati, otpaci, bolje krojenje i si. te štedljivo
iskoriišćavanje energije kontinuiranim radom, isključivanjem trošenja
energije u prekidima rada, radom u tehnički optimalnoj brzini i si.); istražujući
optimalno oblikovanje proizvod a (funkcionalnost, tehnologičnost, estetičnost,
njegovo konzerviranje i pakovanje);
— u oruđu za rad: istražujući faktično i optimalno ekstenzivno i intenzivno
iskorišćivanje kapaciteta oruđa za rad (broj pogonskih dana,
broj radnih smjena, dužina trajanja radnih smjena; njihovo efektivno korištenje
u toku radne smjene; njihovo preventivno održavanje i remont; uska
grla proizvodnje i njihovo otklanjanje);
— u objektivnim uvjetima: iskorišćavaj´ući što potpunije prirodn e
uvjete (stanište, sezone) i zatečene umjetne uvjete (otvorenost
šuma komunikacijama, postojanje sistema navodnjavanja ili odvodnjavanja, i
si.); istražujući faktične i optimalne drug e uvjet e za ra d (psihološke,
fizičke, higijensko-tehničke zaštite za živu radnu snagu; meteorološke i fizičke
za predmet rada; tehničke za oruđe za rad; tehnološke, prostorne i organizacijske
za proizvodni proces); istražujući uvjete financiranja u cilju
optimalnog osiguranja kontinuirane proizvodnje i financijske uspješnosti; proučavajući
ekonomsk e uvjet e za nabavke i prodaje te mogućnosti prilagođavanja
tim uvjetima, i to putem obujma, tj. količine i asortimana proizvodnje,
rokova proizvodnje i isporuka, nabavne i prodajne službe i dr.;
— u međusobnom odnosu navedenih činilaca: istražujući faktično i optimalno
upravljanje i rukovođenje — naročito pripremu proizvodnje,
planiranje, kontrolu i evidenciju, organizaciju radnih jedinica i svih radnih
374




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 11     <-- 11 -->        PDF

organizacijama, a u poduzećima za preradu drva još i više — radi se o potrebnom
porastu proizvodnosti živog rada od oko 20´% (odnosno od oko 12,52´% ili
dapače 11,50%)!


Radna organizacija trebat će aktivirati njezine rezerve i putem povisivanjaekonomičnosti uz pomoć racionalizacije minulog rada. To također u načelu ne
traži nikakvih dodatnih ulaganja sredstava već traži samo umjesniji rad i poslovanje,
koji ima za posljedicu smanjenje troškova i povišenje prihoda.


Nadalje radna organizacija trebat će putem produženja pogonskog vremena,
uz istu proizvodnost rada i ekonomičnost, povećati obujam ukupne proizvodnje
dakle i ukupnu akumulaciju, što znači uz ista osnovna sredstva — povećatirentabilnost poslovanja, uz pomoć racionalizacije proizvodnje. To također ne
traži nikakvih dodatnih ulaganja sredstava, pa u načelu ni umjesniji rad, već
traži veći obujam proizvodnje — a to znači veći obujam predmeta rada (naročito
sirovine s obzirom na kapacitet sirovinske baze), više radne snage i osiguranje
realizacije viška proizvodnje na tržištu.


Napokon, ako ni taj put ne zadovolji, tj. ne aktivira dovoljno rezervi za
prelaz na skraćeno radno vrijeme, radnoj organizaciji preostaje put ulaganjavlastitih sredstava, a ako ih nema dovoljno — uzajmljenih sredstava, u sitne
tehničke racionalizacije, u mehanizaciju, u preseljenja, u rekonstrukciju, u modernizaciju
(automatizaciju, automaciju). u nova odjeljenja, i pogone. Sve to u
načelu olakšava rad, traži veću kvalificiranost radnika, omogućuje porast proizvodnosti
živog rada i porast ekonomičnosti, a budući da se traži velika ekonomska
efikasnost ulaganja — podiže rentabilnost poslovanja radne organizacije.


Prema vrsti proizvodnje, uvjetima u kojima posluje i radi radna organizacija
— ona će iskoristiti navedene ekonomske temelje i putove skraćivanja
prosječnog radnog vremena. Kako´ se vidi iz navedenog — poželjno je da pri tem
ide navedenim redoslijedom: proizvodnost živog rada putem racionalizacije,
ekonomičnost putem racionalizacije, rentabilnost putem racionalizacije u obliku
produženja pogonskog vremena i putem dodatnih ulaganja (u mehanizaciju i
si.). Ako neki od tih putova, prema navedenom redoslijedu, nije ostvariv u
datom razdoblju, može ga se momentano i preskočiti, ali treba istodobno poduzimati
mjere da se on iskoristi u što bližoj budućnosti. U uvjetima nezaposlenosti,
dovoljne sirovinske baze i osigurane realizacije — put podizanja rentabilnosti
pomoću racionalizacije u obliku produženja pogonskog vremena može
dapače doći i na prvo mjesto, jer pored toga što omogućuje skraćenje radnog
vremena radnika uz njegov rad dosadašnjeg nivoa umješnosti on osigurava
ujedno i veći obujam proizvodnje ili omogućuje smanjenje obujma oruđa za
rad pri istom obujmu proizvodnje (npr. u iskorišćivanju šuma).


U tom poglavlju mi smo teorijski odvojeno osvijetlili pojedine navedene
putove, odnosno ekonomske izvore, uvođenja skraćenog 42-satnog tjednog radnog
vremena. Faktično ti su izvori, odnosno putovi, međusobno dijalektički povezani:
povišenje proizvodnosti živog rada povisuje ekonomičnost i rentabilnost
poslovanja; povišenje ekonomičnosti povisuje rentabilnost poslovanja; povišenje
rentabilnosti poslovanja putem investicijskih ulaganja temelji se na povišenju
proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti poslovanja. Pri konkretnom korištenju
tih izvora odnosno putova ne treba zaboraviti na njihovu kompleksnu povezanost,
ali pri njihovu otkrivanju dobro će nam doći njihovo međusobno razlikovanje
prema našem prikazu. Dapače vidimo da do podizanja rentabilnosti




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Osobni dohoci uiraiv ulacija Povišenje životnogstandarda
Mane
i Broj
radnika
Radno
vrijeme
C3
— LHe ß CV^ T3 5^2 2 6l H
n L
fläD T3
o ™ ^
<-> o ra
a a to
i nj
CJ >o
o ._,
a o
a aa
3
3 aS
o
TJ ffl
03 C 6
6 T3 OJ S « 5
tn f-t >
Oj OJ 43
o a
(H crj 1!
> 9
-M OJ
r"" 1"
S o
L to
Önj
ID
>
Nauka-Proizvodnost
rada isti 42-satno isti veci za
14,3´»/o
isti ista ista da da racionalizacij
(živog
Ekonomičnost
minulo g rada veći za 42-satno14.3°/o
isti veći za veći za
14,3´:l/o 14,3!J/o
ista ista ista da da da racionalizacij
(minulog
Rentabilnost
a) veći za 42-satnoU,&/o
isti veći za veći za
14,3% 14,30/o
ista manja veća da da da racionalizacij
proizvodnj
b) isti 42-satno istiveći)
(odn.
veći za
14,3´Vo
(odn. još
veći)
isti ista ista ista da da da da da mehanizacij




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 9     <-- 9 -->        PDF

dukciju broja radnika (što nije uvijek moguće provesti iz socijalnih obzira).
Iz svega što srno naveli proizlazi da tim načinom akumulacija ukupna i po jedinici
učinka (jedinicama proizvodnje) može ostati jednak a kao i ranije.


Životni standard šumskog i drvarskog radnika tim putem raste: skraćivanjem
njegova radnog vremena, olakšavanjem inače redovito teškog fizičkog
rada šumskog radnika (izuzetak pri motornim pilama), povišenjem njegove
zarade prosječno po radnom satu, a pri stanovitom postotku radnika i povišenjem
njihove ukupne godišnje zarade zbog njihove veće kvalificiranosti. Loša
je strana tog puta: povećavanje angažiranih sredstava na kojima društvo relativno
oskudijeva, snizivanje potrebne radne snage je toliko snažno, da može
izazvati otpuštanje suvišnih radnika — ukoliko se to ne parira njihovim zaposljivanjem
u vezi s povećanjem obujma proizvodnje poduzeća.


Ta tri odnosno četiri ekonomska temelja, odnosno puta, skraćivanja prosječnog
tjednog radnog vremena i njihove posljedice — prikazali smo ukratko
i pregledno u priloženoj tablici. Vrlo je važno upoznati njihove karakteristike


— naročito u odnosu na broj radnika, osobne dohotke i ukupnu akumulaciju.
Napominjemo da je — razumljivo — moguće da proizvodnost živog rada,
ekonomičnost minulog rada i ostalih troškova poslovanja te rentabilnost poslovanja
dvaju navedena tipa — porastu i više nego što je to potrebno za ekonomski
opravdano skraćenje radnog vremena radnika. To nismo posebno analizirali
jer se ne odnosi neposredno na skraćenje radnog vremena radnika.


Ipak ovdje ukratko možemo navesti:
Ako proizvodnost živog rada još više poraste — smanjuje se broj potrebnih
radnika za isti zadatak proizvodnje, povećava se akumulacija po jedinici učinka i
ukupna, pa i mogućnost povišenja osobnih dohodaka ukupnih, po radnom satu i po
jedinici — ili se omogućuje da isti radnici ostvare veći obujam proizvodnje.
Ako ekonomičnost minulog rada i ostalih troškova poslovanja još više poraste


— povećava se akumulacija po jedinici učinka i ukupna, pa i mogućnost povišenja
osobnih dohodaka ukupnih, po radnom satu i po jedinici učinka.
Ako rentabilnost poslovanja još više raste putem produženja pogonskog vremena
— ne samo da dalje raste obujam ukupne proizvodnje nego i akumulacija
po jedinici učinka raste prema ranijem nivou i više (čime se odstranjuje ranije
navedena mana smanjivanja akumulacije po jedinici učinka do koje može doći samo
pri tom ekonomskom temelju skraćenja radnog vremena radnika) a raste i ukupna
akumulacija, pa i mogućnost povišenja osobnih dohodaka ukupnih, po radnom
satu i po jedinici učinka.


Ako rentabilnost poslovanja još više raste putem dodatnih investicijskih ulaganja
— raste dalje i proizvodnost živog rada a eventualno i ekonomičnost minulog
rada i ostalih troškova poslovanja, pa se ostvaruje sve ono što smo naprijed naveli
za prva dva ekonomska temelja skraćenja radnog vremena radnika.


Nema sumnje, da je — teorijski — najprikladniji temelj, odnosno put,
skraćivanja radnog vremena povisivanje proizvodnosti živog rada uz pomoć
racionalizacije živog rada. To ne traži u načelu nikakvih dodatnih ulaganja
sredstava a olakšava radniku rad povisujući istodobno njegove radne efekte.
Pritom je dozvoljeno povisivati intenzivnos t rada (broj radnih kalorija
po jedinici vremena) jedino do nivoa normalne, tj. psihofiziološke optimalne intenzivnosti
rada. To se npr. ostvaruje pri intenzifikaciji radnog vremena istiskivanjem
vremenskih pora suvišnog nerada. No ne će u svakoj radnoj organizaciji
— naročito u kraćem razdoblju — biti moguće jedino tim putem ostvariti
željeno skraćivanje radnog vremena! Ta radi se o potrebnom porastu proizvodnosti
živog rada od 14,3%, dapače dodajući još oko 5% porasta proizvodnosti
živog rada koji bi se trebao redovito godišnje ostvarivati u šumsko-jprivrednim


371




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 8     <-- 8 -->        PDF

po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). Time bi se povišenje životnog
standarda radnika sastojalo: u brojnijem zapošljavanju radnika, u skraćenju
njegova prosječnog sedmičnog radnog vremena, u povišenju njegovih osobnih
dohodaka po prosječnom radnom satu.


b. Proizvodnost živog i minulog rada, tj. ekonomičnost rada treba
povisiti, i to putem posebnih ekonomski efikasnih investicijskih ulaganja —
putem npr. mehanizacije, rekonstrukcija, preseljenja, modernizacije, podizanjem
novih odjeljenja i pogona — čime se povisuje i rentabilnost poslovanja.
Pritom ne treba zaboraviti, da je to prikladnije za poduzeće koje u tu
svrhu raspolaže dovoljnim vlastitim poslovnim fondom. Na taj poslovni fond
ono plaća društvu porez tzv. 6% kamata godišnje (što se može predstaviti kao
neka »idealna amortizacija« kroz 100:6 = 16,6- godina) — bez obzira da li se on
sastoji od oruđa za rad u naturalnom obliku ili samo od novčanih sredstava.
Kada poduzeće ta novčana sredstva pretvori u naturalni oblik oruđa za rad
(mehanizaciju i dr.), ono snažno podiže produktivnost živog pa eventualno i
minulog rada, tj. ekonomičnost rada, odnosno rentabilnost poslovanja — ali
proporcionalno fizičkom i ekonomskom trošenju ono uzrokuje i troškove amortizacije
(»fizičko-ekonomska« amortizacija). To ulaganje u mehanizaciju i dr.
manje je pak prikladno za poduzeće koje u tu svrhu treba podignuti zajam
društvenih sredstava, jer tada ono ta sredstva treba vraćati banci u anuitetima
(»financijska-« amortizacija) a proporcionalno njihovom fizičko-ekonomskom
trošenju ono snosi i odnosne troškove amortizacije (»fizičko-ekonomska« amortizacija).


Vidimo da društvo zasad odobrava samo ona dodatna investicijska ulaganja
koja su toliko rentabilna, da mogu odbacivati (minimalno) istodobno približno
dvij e amortizacije. To je tako — zbog toga što naša zemlja u sadašnjosti
raspolaže relativno (prema njezinoj intenzivnoj industrijalizaciji) vrlo
ograničenim potrebnim investicijskim sredstvima!


Pošto poduzeće uloži investicijska sredstva u rentabilnu npr. mehanizaciju,
ona podiže proizvodnost živog rada — pa i ist u proizvodnju mogu izvršiti
ist i radnici u krać e radno vrijeme. Prema tome, u kraće 42-satno tjedno
radno vrijeme oni mogu ostvariti ist e osobne dohotke kao ranije u dužem
radnom vremenu, tj. prosječno po radnom satu za 14,3% više.


Pritom — kao što smo naveli za način 1) — osobni dohoci i akumulacija
u ukupnim iznosima i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) ostaju isti .


Budući da mehanizacija i si. redovito traži veće kvalifikacije radnika nego
li što su bile prije nje — faktično je potrebno da ona podigne proizvodnost
živog rada nešto više od 14,3°;´o, a to znači i osobne dohotke u ukupnim iznosima
i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) te po prosječnom radnom satu,
kako bi pritom mogla ostati ist a akumulacija u ukupnom iznosu i po jedinici
učinka (jedinicama proizvodnje).


No, mehanizacija i dr. pritom redovno povisuje sumu materijalnih troškova.
Da bi to uspjela naknaditi, ona treba omogućiti povećanje obujma proizvodnje
u dovoljnoj mjeri, da to izravna sniženjem tzv. fiksnih materijalnih troškova
ili fiksnih osobnih troškova režijskog osoblja, što predstavlja povisivanje proizvodnosti
živog rada tog osoblja. To povećanje ekonomičnosti mehanizacija
može postići također dodatnim povisivanjem proizvodnosti živog rada radnika
koji ne rade režijske poslove već radove neposredno proizvodnog karaktera


— što uzrokuje dodatno snizivanje ukupne mase osobnih dohodaka, ah i re


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 7     <-- 7 -->        PDF

amortizacije osnovnih sredstava i ostali fiksni troškovi po jedinici učinka (jedinicama
proizvodnje), ali može se zbog jasnijeg sagledavanja tog ekonomskog
temelja skraćenja radnog vremena radnika pretpostaviti da npr. proizvodnost
živog rada pri noćnom radu toliko opada da poništava navedeno snizi van je
fiksnih troškova po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje). U takvu slučaju


— uz konstantnu ekonomičnost pa i akumulaciju po jedinici učinka — putem
većeg obujma proizvodnje ostvaruje se veća ukupna akumulacija te proizvodnje,
a to uz ista osnovna sredstva znači i — veću rentabilnost poslovanja.
Putem veće mase ukupne akumulacije tako povećanog obujma proizvodnje
pri tom obliku rentabilnosti, moguće je — kao što smo naveli i pod tač. 2. —
da se pri istodobnom skraćenju radnog vremena radnika namjesti dodatnih


SI. 1. Mehanizirani transport oblovine. Dip SI. Brod. Folo: A. Sorić


14,3% ranijeg broja radnika. Na taj način svaki radnik ostvarit će u toku
čitave godine osobne dohotke iste kao i ranije, iako će mu se radno vrijeme
skratiti a proizvodnost njegova živog rada ostati na istom nivou, odnosno pri
konkretnom primjeru možda i sniziti, i to zato što će mu po radnom satu pa
i po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) porasti osobni dohoci za 24,3% —
na teret povećane ukupne akumulacije proizvodnje većeg obujma proizvoda
putem dužeg pogonskog vremena, odnosno racionalnije organizacije radnih
smjena radnika. Ako se pogonsko vrijeme samo toliko produžilo, odnosno obujam
proizvodnje samo toliko povećao, da je uzrokovao samo toliko dodatne
ukupne akumulacije koliko je potrebno za podmirenje dodatnih osobnih dohodaka
radnicima (14,3%) vezanim za skraćenje radnog vremena radnika u radnoj
organizaciji — ukupna akumulacija radne organizacije ostaje ista kao ranije,
ali se u vezi s povećanjem obujma proizvodnje — smanjuje akumulacija




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 6     <-- 6 -->        PDF

hoci prosječno po radnom satu povisuju se za 24,3%, zahvaljujući porastu
proizvodnosti živog rada. U tome se baš izražava povišenje životnog standarda
radnika: u skraćenju radnog vremena, u povišenju njegove zarade po prosječnom
radnom satu.


2) Pri konstantnoj proizvodnosti živog rada — »proizvodnost« minulo g
rada treba odgovarajuće povisiti. Drugim riječima — treba odgovarajuće sniziti
materijalne troškove (sve osim osobnih dohodaka) ili (uz iste troškove) povisiti
prihode, tj. povisiti ekonomičnost (minulog rada), i to bez dodatnih ulaganja,
tj. racionalizacijom minulo g rada.


Povišenje prihoda kao i smanjenje materijalnih troškova mogu se derivirati
kao posljedice umjesnijeg živog rada, a to znači kao posebni oblici povišenja
proizvodnosti živog rada, odnosno kao povišenje proizvodnosti (živog i
minulog) rada.


Sto se na taj način može postići — objašnjavamo putem slijedećih dviju
stavki:


Pritom isti radnici u kraće, tj. 42-satno tjedno radno vrijeme, ostvaruju manji
obujam proizvodnje, pa i manje ukupne osobne dohotke, jer im proizvodnost
živog rada nije porasla. Da bi se ostvario ist i obujam proizvodnje, potrebna
je dodatn a radna snaga, po broju radnika 14,3%) ranijeg broja
radne snage. Taj ukupni, za 14,3´% povećani broj radnika, prima zajedno ist e
ukupne osobne dohotke kao ranije. To znači da su osobni dohoci po jedinici
učinka (jedinicama proizvodnje) i po radnom satu ostali ist i kao ranije.
Budući da je porasla ekonomičnost (minulog rada), ukupna akumulacija je
već a a — pri istom obujmu proizvodnje — već a je i akumulacija po jedinici
učinka (jedinicama proizvodnje). Povišenje životnog standarda našeg radnog
čovjeka pri toj varijanti sastojalo bi se: u brojnijem zapošljavanju radnika,
ali bi na nj negativno djelovalo sniženje osobnih dohodaka pojedinog radnika
u toku čitave godine.


To posljednje ne smije se dozvoliti, jer je nivo osobnih dohodaka naših
šumskih i drvarskih radnika srazmjerno nizak u našoj privredi (zbog plafoniranih
cijena ključnih proizvoda, zaostalosti grana i niske proizvodnoist rada).
Prema tome, potrebno je na teret ranije navedene povećane ukupne akumulacije
— za 14,3% povisiti osobne dohotke po jedinici učinka (jedinicama
proizvodnje), dakle i po radnom satu, po radniku godišnje i ukupno godišnje.
Dakle, ako nije ostvarena veća ukupna akumulacija od za to potrebnog iznosa


— akumulacija ostaje jednak a ranijoj, i to ukupno i po jedinici učinka (jedinicama
proizvodnje). Time bi se povišenje životnog standarda našeg radnog
čovjeka sastojalo: u brojnijem zapošljavanju radnika, u skraćenju njegova prosječnog
sedmičnog radnog vremena, u povišenju njegovih osobnih dohodaka
po prosječnom radnom satu.
3) a. Proizvodnost živog i minulog rada. tj. ekonomičnost, mogu
ostati nepromijenjeni po jedinici učinka (jedinicama proizvodnje) ah može narasti
obujam proizvodnje, pa uslijed toga i njezina ukupna akumulacija. To se
može ostvariti npr. produženjem pogonskog vremena (uvođenjem još jedne ili
dviju radnih smjena, uvođenjem radnog vremena u nedjeljne i ostale praznične
dane, ukratko — povišenjem prosječnog koeficijenta radnih smjena) — pomoću
posebnog oblika racionalizacije proizvodnje koji se temelji na specijalnim metodama
organizacije radnih smjena. Doduše pritom redovno se snizuju troškovi


368




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 5     <-- 5 -->        PDF

mogu se sniziti čak i na (39:45) X 100 = 86,6%. To je pak ekvivalentno dodatnom
godišnjem odmoru od 40,9 dana.


Ukoliko za datu proizvodnju vrijedi da radnik osmog sata radne smjene
izvrši umjesto prosječnog (100%:8) = 12,5´% učinka čitave 8-satne radne
smjene samo oko 7% učinka čitave 8-*atne radne smjene — pri organizaciji
rada putem 7-satnih smjena može se očekivati da će se ti rezultati sniziti samo
na (100% — 7%) = 93%; ukoliko se pak pritom pola-satni odmor proporcionalno
reducira na 26,25 minuta — može se očekivati da će se ti rezultati


393,75
sniziti dapače i samo na (93% = 93%. 1,0096 =) 93,89%. Pri orga390,00


nizaciji prosječno 42-satnog tjednog rada radnika putem 8-satnih radnih smjena


— pri datoj proizvodnji radnik će u osmom satu radne smjene također podbacivati
svoju prosječnu proizvodnost — iako nešto manje zbog kraćeg tjednog
radnog vremena — pa ne će ostvariti predviđenih 93% odnosno 93,89% rezultata.
Odatle se vidi da sve to treba putem pokusa i mjerenja utvrditi za svaku
proizvodnju, jer je ljudski rad vrlo plastično dijalektički ovisan o radnim uvjetima
pa i o organizaciji radnog vremena radnika.
Zbog rizika podbacivanja planskih rezultata dosadašnjeg nivoa organizacije
radnog vremena radnika, traži se da kolektiv radne organizacije, pošto
dobro prouči odnosne elaborate, putem organa samoupravljanja prihvati takav
prelaz na skraćeno radno vrijeme, a zatim da to odobri nadležna općinska
skupština i nadležni republički sekretarijat za rad. Tek se onda smije prići ostvarenju
skraćivanja radnog vremena, jer se tek onda može smatrati da je navedeni
riziko te akcije u racionalnim granicama.


Zadatak je koristan i uzvišen — za njega je vrijedno boriti se svim
snagama!
No, ostvarivanju tog zadatka treba prići ozbiljno, studiozno.


Prije svega postavlja se pitanje: koji su teorijski ekonomski temelji putova
aktiviranja rezervi u radnoj organizaciji u cilju uvođenja skraćenog 42-satnog
tjednog radnog vremena? To ćemo ukratko obraditi u slijedećem poglavlju.


EKONOMSKI TEMELJI RAZNIH PUTOVA UVOĐENJA SKRAĆENOG
42-SATNOG TJEDNOG RADNOG VREMENA RADNIKA U RADNIM
ORGANIZACIJAMA


Navedenu osnovnu postavku moguće je ostvariti na nekoliko načina:


1) Proizvodnost živo g rada treba povisiti na (48:42) X 100 = 114,29%
odnosno čak na (45:39) X 100 = 125,38%, odnosno samo na (100:93) X 100 =
107,52% odnosno dapače samo na (100 : 93,89) . 100 = 206,50%; zbog jednostavnijeg
izražavanja u daljnjem tekstu i tablici navodit ćemo samo podatak od
114,3%. To povišenje proizvodnosti živog rada treba izvršiti bez posebnih ulaganja,
tj. racionalizacijom živo g rada (nauka o radu).


Pritom ist i radnici ostvaruju ist i obujam proizvodnje, osobnih dohodaka
i akumulacije — samo u okviru smanjenog radnog vremena. Osobni dohoci
i akumulacija po učinku (jedinici proizvodnje) ostaju isti . Osobni do




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Prosječno dnevno radno vrijeme smanjuje se od 16, na 15, 14 i t. d. sati
sve do 40^satnog pa i nižeg radnog tjedna radnika u zemljama izuzetno razvijenih
proizvodnih snaga. Na primjer: godine 1910. prosječno efektivno trajanje
radnog tjedna radnika iznosilo je u Francuskoj 60,0 sati, u SAD 52,9 sati a u
SSSR god. 1913. 59,4 sati; godine 1960. ono je iznosilo u tim zemljama 45,5 odnosno
39,7 odnosno 41,6 sati (vidi izvore pod toč. 23.).


Najčešće u civiliziranim zemljama radno vrijeme radnika traje u prosjeku
tjedno 48 sati /pa i u ostalim zemljama narodne demokracije, osim Istočne
Njemačke u kojoj traje 45 sati (ibidem)/ — no pretežni broj psihofiziologa tvrdi
da to vrijeme premašuje psihofiziološki optimum, pa prema tome ide na štetu
ljudskog zdravlja, dužine radne sposobnosti i života. Čim prosječna društvena
proizvodnost rada dovoljno poraste — zahvaljujući porastu proizvodnih snaga



uputno je dakle skratiti radno vrijeme prema psihofiziološkom optimumu.
U uvjetima socijalizma ostvaruje se planski razvoj proizvodnih snaga, prema
tome i proizvodnosti rada, smanjivanja prosječnog radnog vremena, povisivanja
životnog standarda. S time u vezi članom 37 Ustava SFRJ zagarantirano
je radnim ljudima naše zemlje najduže radno vrijeme u godiisnjem pro-´
sjeku od 42 sata tjedno. Odmah napominjemo da to ne znači i pogonsko vrijeme,
koje treba idealno da obuhvati ne samo čitavih 24 sata dnevno nego i
sve dane u godini — kako bi se što potpunije iskoristili kapaciteti, postigla
što veća i jeftinija proizvodnja i zaposlenost stanovništva (vidi izvore pod toč.
7.); to se može postići radom pogona idealno u tri 8-satne radne smjene putem
četiri grupe radnika uz odobravanje radnicima slobodnih dana bez obzira na
uobičajene praznike i nedjelje. Prema tome, parola treba glasiti: »-kraće radno
vrijeme — duže pogonsko vrijeme« (»Kraće radno vreme za čoveka —
duže za mašinu« — vidi izvore pod 5.). Na temelju navedene ustavne odredbe
još nije izašao Zakon o rokovima i uvjetima prelaza na skraćeno radno vrijeme,
od 48 sati na 42 sata tjedno. U međuvremenu vrše se provjere putem pokusnih
prelaza na skraćeno radno vrijeme u poduzećima koja izabiru republički sekretarijati
za rad, uz njihov pristanak.
Pritom treba polaziti od osnovne postavke:
Prelaz na 42-satno tjedno radno vrijeme u godišnjem prosjeku ne smije


se shvatiti samo kao jednostavnu administrativnu mjeru u vezi s poštivanjem
ustavnih propisa! Taj zadatak treba shvatiti ekonomski kompleksno:


da se aktiviranjem svih rezervi u poslovanju uz kraće radno vrijeme radnika
daju isti ili veći rezultati u proizvodnji, osobnim dohocima i akumulaciji.


To aktiviranje rezervi u poslovanju ne smije se očekivati da će se u dovoljnoj
mjeri ostvariti spontano. Ono treba da se temelji na promišljenim
prethodnim elaboratima. Ostvarenje predviđanja tih eleborata putem faktične
proizvodnje nosi u sebi (kao i svaka akcija) stanoviti riziko. Ako su planska
predviđanja elaborata nerealna ili ako se podbace u ostvarenju, može se dogoditi
da se proizvodnja realizira po istom nivou organizacije i proizvodnih
snaga kao u prethodnoj godini — i da se snizivanjem tjednih 48 sati na 42
sata radnog vremena sniz e rezultati u proizvodnji, osobnim dohocima i akumulaciji
na (42:48) X 100 = 87,5%. To je ekvivalentno dodatnom godišnjem odmoru
od 38,1 dana, ako se godišnje uzima 305 potencijalnih radnih dana. Ako
pri skraćenom radnom vremenu ostane normiran odmor od pola sata u svakoj
smjeni (kao i pri svakoj smjeni 48-satnog radnog tjedna radnika), ti rezultati


366




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 88 RUJAN — LISTOPAD GODINA 1964.


UVJETI I PROBLEMATIKA UVOĐENJA 42-SATNOG RADNOG
TJEDNA RADNIKA U SUMSKO-PRIVREDNIM ORGANIZACIJAMA
I PODUZEĆIMA ZA PRERADU DRVA*)


Prof. đr BRANKO KRALJIĆ


SADRŽAJ


Uvod
Ekonomski temelji raznih putova uvođenja skraćenog 42-satnog tjednog radnog
vremena radnika u radnim organizacijama
Nalazišta sakrivenih rezervi u radnim organizacijama, glavne metode i vršioci
otkrivanja rezervi te njihova aktiviranja


Problematika uvođenja 42-.satnog tjednog radnog vremena radnika u šumskoprivrednim
organizacij ama


Odnosne specifičnosti i vrste radova, kišni dani te glavne ´karike i poteškoće


Dosadašnja iskustva´
Problematika uvođenja 42-satnog tjednog radnog vremena radnika u poduzećima
za preradu drva


Odnosne specifičnosti te glavne karike i poteškoće


Dosadašnja iskustva
Elaborati za prelaz na skraćeno radno vrijeme radnika
Konkretni organizacioni prijedlozi za razmahanje pokreta prijelaza na skraćeni radni
tjedan radnika
I z v o i i
R esu m e


UVOD


Stalnim rastenjem proizvodnih snaga u toku historije, naročito od početka
pojave stroj a,neprestano raste prosječna proizvodnost rada, pa s time u vezi
skraćuje se nužno prosječno radno vrijeme a podiže životni standard. To je
opća zakonitost. Dapače, skraćivanje prosječnog radnog vremena bitna je komponenta
podizanja životnog standarda. Sve veći dio vremena života radnog čovjeka
može biti iskorišten ne samo za odmor od rada, za rekreaciju, nego i za
njegovo vlastito kulturno uzdizanje. Sve više čovjek ne živi da radi, već radi
da živi. Sve se više oslobađa od robovanja prirodi. Ali time mu se povećava
i fizička i intelektualna radna sposobnost kao i nivo njegove opće kulture i
stvara mogućnost za njegovu intenzivniju društveno-političku aktivnost — što
sve izravno i posredno postepeno povećava društvenu proizvodnost rada.


* Ovaj je napis sastavljen po zaduženju primljenom od Predsjedništva Saveza
inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije Jugoslavije. Na VI Plenumu Savezi
inženjera i tehnička*a šumarstva i drv. industije Jugoslavije, održanom 17—19. V
1964. na Tjentištu, autor je održao pred Plenumom predavanje u kojem je dao kratak
izvod iz ovog rada koji je Plenum prihvatio.
365




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 31     <-- 31 -->        PDF

od tanjih stabala, na kojima se radnik kraće vrijeme zapošljuje i u vezi s
velikim učešćem tehničke duge oblovine pa ne bi dolazila do izražaja specijalizacija
šumskog radnika već veliko učešće dangube prelaza grupe od
više specijaliziranih radnika višebrojne radne brigade od jednog sječnog stabla
do drugog.


Međutim — kako u kraće vrijeme šumske radnike, stalne, sezonske i
povremene, obučiti o tim mjerama optimalnog rada, kao i o drugim racionalizacijskim
mjerama — kada oni rade u prostranim šumama, često u međusobno
udaljenim manjim grupama, bez neposrednog nadzora i pomoći, pa
i evidencije sa strane relativno malobrojnih poslovođa-poentera? Kako ih u
kratko vrijeme uputiti, kontrolirati, rukovoditi?


Upravo zbog navedene poteškoće — mnoga će šumsko-privredna organizacija
u prvi čas preskočiti aktiviranje rezervi putem racionalizacije živog
rada i ograničiti se uglavnom na podizanje prihoda djelatnosti iskorišćivanja
šuma putem boljeg krojenja i umjesnije realizacije šumskih drvnih proizvoda
te na efekte ulaganja sredstava u vlastitu animalnu snagu i mehanizaciju.


Dosadašnja iskustva


Tako je upravo postupilo npr. Šumsko gospodarstvo Sisak koje iza


1. V. t. g. uvodi 42-satno tjedno radno vrijeme:
Ono je utvrdilo da se zasad ne može osloniti na porast proizvodnosti živog
rada putem racionalizacije, pa stoga da treba računati sa radnom snagom
koja se plaća po radnom učinku za 14,3% većom nego li dosad, a to
znači i sa 9% većim osobnim dohocima, tj. za 58,114.485 din, nego li dosad.
Uz to je utvrdilo da treba predvidjeti po 1 sat više prekovremenog rada
dnevno za one radnike koji rade pomoću ili su vezani za sredstva za rad
šumsko-privredne organizacije, t. j . dodatnih 950.649 din, te za pomoćno osoblje
u režiji u istu svrhu daljnjih još 3,458.483 din. Prema tome, to gospodarstvo
je predvidjelo svega 62,523.617 din povećanja osobnih dohodaka zbog
prelaska na tjedno 42-satno radno vrijeme a bez odgovarajućeg porasta proizvodnosti
živog rada tih radnika.
Da bi to poskupljenje pariralo, gospodarstvo je predvidjelo da će planirani
obujam godišnje sječe od 300.000 m:!, koji se sastoji oko 30% od hrastovine
a 40% od bukovine, bolje iskoristiti nego li dosad — pa će postignuti
iz hrastovine veće prihode za oko 5,5% a iz bukovine za oko 9,5% i tako
ostvariti višak prihoda od oko 87 miliona din; uzimajući kao tim putem sigurno
ostvarivo barem 50% tog iznosa, gospodarstvo je planiralo tom mjerom
podizanje ekonomičnosti (odnosno posebnog oblika proizvodnosti živog
rada), tj. aktiviranje rezervi u iznosu od oko 43 miliona din. Da bi se to ostvarilo
— ne treba nikakvih dodatnih ulaganja, dosta je da se izvrši temeljita priprema
sječe i izrade te prodaje sječne drvne mase.
Da bi gospodarstvo namaklo još preostalih potrebnih oko 20 miliona
din, ono je planiralo dodatna ulaganja za nabavku 5 pari vlastite animalne
zaprege te mehanizacije, i to još 28 jednoručnih motornih pila, 3 dizalice
montirane na kamionima (HIAB), 2 traktora za vuču i izvoz, 7 kamiona za
transport. Tako je planski osiguralo uštedu od daljnjih oko 24,5 miliona din.
Prema tome je boljim iskorišćivanjem drvne sirovine i mehanizacijom šumsko
gospodarstvo Sisak planiralo ukupnu uštedu od svega 65,5 miliona din, a to
iznosi već oko 3 miliona din više od predviđenog porasta osobnih dohodaka.


393




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Puteni mehanizacije sječe i izrade te iskorišćivanja dizalica na kamionima i
drugog — šumsko gospodarstvo je omogućilo reduciranje još daljnjih 56 radnika
(od kojih 32 lugara). Posljednje će se ostvariti postepeno u toku ove godine, pa
će slijedeće godine omogućiti uštedu od oko 33 miliona din u odnosu na 1963.
godinu.


U elaboratu koji razrađuje mjere za prelaz na tjedno 42-satno radno vrijeme
Šumsko gospodarstvo Sisak navodi i druge mjere putem kojih će se
podići ekonomičnost poslovanja, ah zasad ne računa još s njihovim financijskim
efektima. Takve su mjere:


približavanje inženjerskog i tehničkog kadra terenu, tj. proizvodnji;
izobrazba režijskog osoblja neposredno vezanog uz proizvodnju; organiziranje
pokretnog servisa za popravke motornih pila, remontne radionice za popravke
ostalih sredstava mehanizacije; izgradnja odgovarajućih šumarskih nastambi
za radnike; primjena analitičke procjene i sistematizacija radnih mjesta; poboljšanje
rukovođenja; usavršavanje sistema unutrašnje raspodjele; bolja
organizacija i poslovanje ostalih službi u poduzeću — službe financiranja i vođenja
računa o poslovnim sredstvima, kamatama i si., komercijalne službe,
kadrovske službe (pojačanje radne discipline i dr.); na koncu elaborat predviđa
kao mjere s dugoročnijim efektima i — studiranje racionalizacije radova
i procesa proizvodnje u šumarstvu, proučavanje standardnog oruđa za rad i
njegovog udešavania za optimalni efekt, studiranje organizacijskog obuka šumarstva,
proučavanje faktičnih i optimalnih investiranja u šumarstvu, povećanje
prihodne sposobnosti šuma i dr.


Nema sumnje, da svim tim navedenim mjerama a naročito onima koje
se temelje na naukama o racionalizaciji rada i ekonomici šumsko-privrednih
djelatnosti — treba istodobn o odlučno prići upravo zato jer se teže osigurava
njihovo masovno ostvarivanje putem mnogobrojnog rasutog radnog
kadra, pa se zato njihovi efekti pojavljuju kasnije. No, ne treba zaboraviti
da jednom ostvarene te mjere djeluju trajn o od godine u godinu bez ikakvih
dodatnih ulaganja, pa i znatnijih dodatnih napora, uzrokujući stalno povišeni
nivo proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti, te tim putem omogućujući
i sve obilnija ulaganja u mehanizaciju.


U SR Hrvatskoj bilo je određeno kao pokusno gospodarstvo za provedbu
skraćivanja tjednog radnog vremena još i Šumsko gospodarstvo Osijek, ali
ono je od tog pokusa zasad odustalo.


Šumsko gospodarstvo Maribor već ranije je pošlo sličnim putem koji je
planiralo Šumsko gospodarstvo Sisak. A ipak još nije moglo sigurno provjeriti
faktičnu prosječnu dužinu tjednog radnog vremena za sve one radnike koji
rade na otvorenom raspršeno i vlastitim oruđem za rad ili bez njega, a plaćaju^
se po radnom učinku. To momentane i nije toliko važno, ali bi trebalo barem
provjeriti da li se faktično povisila proizvodnost živog rada, ekonomičnost
i rentabilnost poslovanja u vezi s prelazom na skraćeno tjedno radno vrijeme
od 42 sata kao posljedica porasle umješnosti i zalaganja radnog kolektiva. To
pak također nije lako provjeriti, jer treba pri tom eliminirati sve ono što
uglavnom ne ovisi o zalaganju radnog kolektiva, a to je: promjena tržišnih
cijena, promjena instrumenata i mjera privrednog sistema, promjena količine
i asortimana planskog obujma sječe, promjena prosječnih radnih uvjeta na
radilištima koji utječu na proizvodnost rada pri sječi i izradi šumskih drvnih
sortimenata, promjene planskih troškova ukupnog šumskog transporta po toni
drvnih šumskih sortimenata (prosječne udaljenosti sjecišta od tržišta ili glav


394




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 33     <-- 33 -->        PDF

nih bližih potrošača), promjena amortizacije za regeneraciju šuma po realiziranom
1 m3 posječenog drva. Ako sve te promjene ne eliminiramo pri upotrebi
dosad propisanih jedinstvenih ekonomsko-financijskih pokazatelja — ne
možemo znati da li se promijenila proizvodnost živog rada, ekonomičnost i
rentabilnost poslovanja zbog veće umješnosti i zalaganja radnog kolektiva ili
zbog »slučajnih« promjena koje smo taksativno upravo naveli, a koje su —
osim prvih dviju — specifične karakteristike šumarstva.


Odatle se vidi koliko je žurno potrebno lansirati već izrađen prijedlog
metodologija kontinuirane evidencije te ekonomske analize djelatnosti i cjeline
šumsko-privredne organizacije (vidi izvore 16. i 17.) u široku primjenu u našim
šumsko-privrednim organizacijama.


Kako se vidi iz navedenog — ostvarenju golemog zadatka, koji je od
velike ekonomske i socijalne važnosti — u šumarstvu stoje na putu velike
zapreke. Ne će biti moguće u kraće vrijeme ići temeljitijim putem naučnog
istraživanja. Bit će moguće jedino prići manje ili više rizičnim ma da potrebnim
pokusima u konkretnim naprednim šumskim gospodarstvima — na kojima
bi se ipak trebao postaviti niz značajnih pokusa i osigurati praćenje proizvodnosti
živog rada i ekonomičnosti te — osnovati pripremu rada koja bi poslovala
po metodologiji koju bi u tu svrhu trebalo žurno ma i privremeno sastaviti.


Vrlo teško je predvidjeti što se može u sadašnjoj situaciji postići u kraće
vrijeme.


Potrebno je međutim udariti kamen temeljac propagiranju racionalizacije


u šumarstvu, racionalizacijskom naučnom istraživanju u šumarstvu i posvetiti


više pažnje odgovarajućoj nastavi iz racionalizacije na šumarskim fakultetima


(za što treba osigurati potrebne materijalne uvjete) te primjenjivanju rezultata


nauke o radu i u školama i tečajevima za obrazovanje šumskih radnika. Inače


ćemo uvijek ostati slabo spremni za provedbe tako golemih i korisnih zadataka


kakve nam je sada postavilo društvo, a kakve će nam nužno i dalje postavljati.


PROBLEMATIKA UVOĐENJA 42-SATNOG TJEDNOG RADNOG VREMENA
RADNIKA U PODUZEĆIMA ZA PRERADU DRVA


Odnosne specifičnosti te glavne karike i poteškoće


U poduzećima za preradu drva, kao i u svima drugim industrijskim poduzećima,
radnici rade uglavnom u zatvorenom prostoru, gdje se kroz čitavu
godinu održavaju optimalni uvjeti za rad. Prema tome, u tim poduzećima odnosno
pogonima, s tog razloga nema potrebe dužinu tjednog radnog vremena
mijenjati u toku godine.


U takvim uvjetima nema ni tzv. kišnih dana nerada, koji bi se radnicima
plaćali na teret materijalnih režijskih troškova, jer bi prema njima ispoljavali
karakter »više sile«. No, analognih sati pa i dana nerada može biti u onim
poduzećima koja dobijaju električnu struju ili vodenu paru izvana — ako taj
dovod izda, zbog »više sile«, kvara u poduzećima koja proizvode tu električnu
struju ih vodenu paru. Isto tako može da dođe do analognog prekida rada,
zbog većeg kvara vlastitih energetskih postrojenja ih mašina radilica, čekanja
na naručene vagane javnog saobraćaja, pomanjkanja sirovina ih pomoćnih
materijala, uopće zbog loše organizacije općih uvjeta proizvodnje i samog procesa
proizvodnje. U slučajevima koje smo naveli u posljednjoj rečenici — rad




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 34     <-- 34 -->        PDF

ni cima se daju osobne naknade kao da su karaktera »više sile«, iako se dobrom
organizacijom i zalaganjem, dakle subjektivnim faktorima, mogu gotovo u cijelosti
predusresti. Znalačkim ugovorima, koji sadrže propise o penalima i si.
— mogu se barem dijelom predusresti i naprijed navedeni slučajevi, odnosno
barem dijelom, ako se ostvare, poduzeću naknaditi u obliku ugovorenih odšteta.
Na aktiviranje tih rezervi ne smije se zaboraviti, jer ono povisuje proizvodnost
živog rada i ekonomičnost poslovanja poduzeća.


Budući da se u navedenim poduzećima radi u zatvorenom prostoru —
radnici koji su redovito stalni na okupu su, rade pod kontrolom rukovodilaca
koji razmjerno lako na njih i njihov rad mogu utjecati, a pogotovu je lako
tačno utvrđivati vrijeme dolaska na rad, odlaska s rada, organiziranog odmora
— dapače nije teško utvrđivati i detaljnije elemente radnog vremena (metoda
trenutačnih zapažanja). U takvim uvjetima potpuno je razumljivo da se prati
tačno radno vrijeme i time osigurava najvažniji element za praćenje proizvodnosti
živog rada. Jedino ne prati se uvijek odvojeno radno vrijeme s obzirom
na pojedini radni učinak ih proizvod, odnosno nije uvijek savladana
poteškoća prikazivanja raznih efekata (učinaka i proizvoda) adekvatnim uvjetnim
jedinicama — pa zbog toga se još uvijek detaljnije ne prati proizvodnost
živog rada. No, kontrola trajanja radnog vremena u tim uvjetima, razumljivo,
laka je i uvijek se provodi. To što smo naveli objašnjuje nam, da u tim poduzećima
mnogo lakše treba tražiti da bude prvi temelj skraćivanja tjednog
radnog vremena radnika podizanje proizvodnosti živog rada koje se zasniva na
primjeni racionalizacije živog rada. No, zbog toga što u industrijskoj preradi
uopće troškovi živog rada zauzimaju u cijeni koštanja jedva 4—8%, odnosno
u mehaničkoj preradi drva drv. industrije 12—22% (ima tvornica pokućstva
pri kojima se taj postotak penje i do 28%) a preostali troškovi se odnose na
razmjerno skupocjenu sirovinu, pomoćne materijale, amortizaciju osnovnih
sredstava, kamate na poslovni fond i ostale troškove poslovanja — treba istodobno
tražiti da se podigne ekonomičnost putem racionalizacije rada. To se
u prvom redu odnosi na što bolje količinsko i kvalitetno, tj. vrijednosno iskorišćavanje
drva kao sirovine ili osnovnog materijala, na što potpunije iskorišćavanje
proizvodnih kapaciteta u pogonima odnosno poduzeću, na skraćenje proizvodnog
i financijskog ciklusa. Gdje postoje potrebni uvjeti, u prvom redu
dovoljno sirovina odnosno osnovnih materijala i osigurana realizacija proizvoda
na tržištu, treba se podignuti rentabilnost putem racionalizacije proizvodnje
produženjem pogonskog vremena uz odgovarajuću organizaciju radnih
smjena radnika. Tek na četvrtom mjestu dolazi podizanje proizvodnosti živog
rada i ekonomičnosti putem dodatnih ulaganja najprije u sitne tehničke racionalizacije
alata, šablona, naprava za pridržavanje predmeta rada, strojeva i
postrojenja, zatim u mehanizaciju, u preseljenja, rekonstrukciju, modernizaciju
(automatizaciju, automaciju), podizanje novih odjeljenja i pogona — što sve
treba da uzrokuje podizanje rentabilnosti tih dodatnih ulaganja, pa i svih u
proizvodnju angažiranih sredstava.


Glavne karike navedenih četiriju putova za skraćivanje tjednog radnog
vremena obrađene su općenito za čitavu industriju u mnogobrojnim napisima
sastavljenim u povodu akcija poduzetih za skraćivanje tjednog radnog vremena
(npr. materijali SITJ-a, časopis »Organizacija rada« broj 4/1964.), te u mnogobrojnim
knjigama i udžbenicima koji obrađuju nauke o organizaciji rada i
ekonomici industrijske proizvodnje (poduzeća). Također u poglavlju ovog rada


396




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 37     <-- 37 -->        PDF

m) osiguranje praćenja proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti — dovoljno
detaljnog da posluži svrsi.


Osim tih tačaka treba s obzirom na karakteristike industrijske proizvodnje
uopće, pa i prerade drva, naročito navesti još i ove:


n) racionalizirati unutrašnji transport (proučavanjem toka rada, crtanjem
hodograma i si.) upotrebom kosina, gravitacijskih uređaja, optimalnih transportera,
odnosno stolova priručnog skladištenja u kombinaciji s kornjačama
kojih se plato diže i spušta, viljuškara uz upotrebu — gdje je to moguće —
paletizacije, električnih kolica, dizalica, mosnih kranskih staza i si.;


o) racionalizirati punjenje i pražnjenje komora za parenje i sušenje drva
(putem kolosijeka s okretaljkama i duplom garniturom vagoneta, ili sa postranim
zidićima u komorama i vani uz kolosijek te vagonetom kojem se plato
diže i spušta, ih putem viljuškara s paletizacijom i si.) te osigurati njihov
proces po studiozno sastavljenim režimima;


p) osigurati potrebne kontrole kvaliteta, instrumenata, alata, strojeva, režima
tehnoloških procesa, i dr., naročito pred složenim i skupim radnim operacijama;


r) vršiti vremenske studije i studije toka rada, a pri masovnijim proizvodnjama
i studije pokreta u svrhu primjene naučne organizacije rada; pritom
pokloniti najveću pažnju elementima rada koji se najčešće pojavljuju, jer oni
najviše utječu na radni učinak;


s) pri pripremi masovni je proizvodnje služiti se i tzv. operativnim istraživanjem
uz upotrebu linearnog programiranja i si.;


t) služiti se uslugama instituta za naučna istraživanja a naročito prije
investicijskih ulaganja, jer je od presudne važnosti pitanje sirovinske baze,
lokacije pogona, optimalnih kapaciteta pogona (koji treba da budu pretežno
veći od naših pogona), optimalnog tipa proizvodnje, optimalnog iskorištenja drva
sitnih dimenzija (mehanički ili kemijski) i otpadaka, ovlađivanje avangardnim
unapređenjima tehnološkog procesa i si.


Što se tiče uhodanosti navedenih mjera u našim pogonima i poduzećima
za preradu drva — moramo konstatirati da stoji vrlo slabo, u analogiji gotovo
kako smo to analitički objasnili u prethodnom poglavlju za šumsko-privredne
organizacije. Dosta odgovornosti za to otpada na kadar rukovodilaca, naročito
direktora, koji dosta često nisu stručnjaci za preradu drva. Sto se tiče obrazovanja
radnika, srednjeg stručnog kadra i fakultetski obrazovanih stručnjaka
drvarske struke — racionalizaciji rada posvećuje se nešto više pažnje nego li
što smo naveli za šumarstvo, iako u tom pogledu ipak gotovo jednako slabo
stoji s obrazovanjem radnika (u najboljim standardnim postupcima, u organizaciji
radnog mjesta i si.). Isto tako bolje stoji s naučno-istraživačkim uslugama
karaktera racionalizacije i ekonomskih istraživanja proizvodnje nego li
u šumarstvu (Institut za drvo Zagreb i drugi instituti koji se bave istraživanjem
prerade drva te zavodi za produktivnost, ekonomski instituti i si. zavodi koji
se uopće bave industrijom).


Ukoliko za uvođenje tjednog 42-satnog radnog vremena radnika ne dostaju
kao temelji podizanje proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti putem
racionalizacije rada te rentabilnosti putem racionalizacije proizvodnje produželjom
pogonskog vremena — preostaju još, kako smo to već naveli, ulaganjadodatnih sredstava, najprije u sitne tehničke racionalizacije alata, šablona, naprava
za pridržavanje predmeta rada, strojeva i postrojenja, zatim u mehanizaciju,
u preseljenja pogona, rekonstrukciju, modernizaciju (automatizaciju,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 38     <-- 38 -->        PDF

automaciju), nova odjeljenja odnosno pogone — čime se uzrokuje podizanjerentabilnosti poslovanja.


Kao primjer navodimo razmjerno malu mehanizaciju u obliku elektromotornog
malog gusjeničara koji se montira uz obične kružne pile i omogućuje
pomak predmeta rada. (God. 1956. u Francuskoj takva naprava je koštala
samo oko 50.000 starih francuskih franaka i nalazila se u svima drvnoindustrijskim
pogonima koje sam obišao u Parizu). Ta naprava, pored toga što
osigurava precizniji rad i onemogućuje povratni udarac predmeta rada, omogućuje
da kružnu pilu poslužuje samo jedan radnik (a ne dva kao u nas);
dapače, ako se montira prikladni žlijefo, ona, gurajući pri piljenju dasku, njome
gura i prethodnu do slijedećeg radnog stroja. Prema tome, putem te male
mehanizacije može se uštedjeti toliko radnika koliko ima kružnih pila plus
nešto pomoćnih radnika zaposlenih unutrašnjim transportom, pomnoženo brojem
dnevnih radnih smjena (tj. prosječnim tzv. koeficijentom smjenosti).


Sitnom mehanizacijom svrdlanja, utjerivanja šarafa, čavala, izrade detalja
za spajanje raznih oblika, brušenja, lakiranja, glačanja i si. znatno se podiže
proizvodnost živog rada uz vrlo mala dodatna ulaganja sredstava. Dobra šablona
svodi visokokvalificirani rad na nivo koji može obaviti nekvalificirani radnik,
uz neznatnu njezinu cijenu koštanja. Bez dobra alata — nema zanata,
a alat traži također razmjerno neznatna sredstva! U administraciji se također
mogu postići znatne uštede primjenom sitne mehanizacije (strojevi za umnažanje,
računske mašine, knjigovodstvene mašine i si.).


Što se tiče kemijske prerade drva, njezini kapaciteti ispoljavaju se —
barem očigledno — kao limitirajući faktor u odnosu na povećanje proizvodnosti
rada, naročito ako su maksimalno iskorišteni i sve rezerve manje-više
iscrpene. Ti kapaciteti rade redovito kontinuirano kroz čitavu godinu (bez
razdoblja za remont postrojenja) danonoćno, a radna aktivnost radnika svodi
se najčešće na vršenje nadzora nad tehnološkim procesima (pa se ovdje rad
može slabo mjeriti putem kronometra). Pa ipak, naročito pri našim starijim
pogonima i postrojenjima (taninska industrija, suha destilacija drva i si.), i
ovdje će se naći mogućnost skraćenja ciklusa proizvodnje, tj. povećanja obujma
proizvodnje u toku čitave godine (uz prikladniju sirovinu, pomoćne materijale,
režim tehnološkog procesa i si.) ili barem mogućnost smanjenja radne snage
(kojom sitnom tehničkom racionalizacijom ili automatizacijom kakve ´kontrole
i si.) — ako nigdje drugdje, a ono na stovarištu sirovina te u skladištima pomoćnih
materijala i gotovih proizvoda (unutrašnji transport), u administraciji


— ili mogućnost podizanja proizvodnosti živog rada putem smanjivanja zakašnjenja
i izostanaka s rada (evidencija, penale, bolje organiziranje zdravstvene
službe, transporta radnika, ishrane i si.). I tu se dakle može jednim ili drugim
navedenim putem povisiti proizvodnost živog rada. No, to i nije ovdje glavna
mogućnost racionalizacije — kada na osobne dohotke otpada do 10% cijene
koštanja, a na materijalne troškove i do 85%, a s ostalim troškovima poslovanja
i do 90%. Prema tome, glavne potencijalne rezerve ovdje se kriju u troškovima
poslovanja, odnosno u podizanju ekonomičnosti putem štednje troškova
poslovanja. Budući da kapacitet ovdje nije elastičan (maksimum sati dnevnog
rada), te rezerve moguće je aktivirati tehnološkim zahvatima, vođenjem
racionalnog financijskog poslovanja, komercijalnog poslovanja, unapređivanjem
proizvodnje.
Pri ostalim preradama drva, koje imaju redovno diskontinuiran pogonski
režim (sa slobodnim pogonskim danima), skraćivanje tjednog radnog vremena




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 39     <-- 39 -->        PDF

radnika, ukoliko su za to osigurani ekonomski temelji, vrlo je jednostavno:
umjesto dosadašnjih 8-satnih radnih smjena u radne dane — treba organizirati
7-satne radne smjene u radne dane. U tom slučaju režim radnog vremena
može se označiti sa 6 X 7 + 1 (slobodan dan). Za to nema ozbiljnije smetnje;
kad bi se radilo i u tri smjene dnevno — uz novo skraćeno radno vrijeme
radnika ostat će tri puta po jedan sat odnosno tri sata za tečajne popravke i
udesavanje strojeva, pripreme radne smjene i si. Pri 7-satnoj radnoj smjeni
pozitivno je to što se eliminira najneproduktivniji, tj. osmi sat bivše 8-satne
radne smjene. U slučajevima kada su fiksni troškovi pogonskog dana veliki
(zagrijavanje, trošak transporta radnika na rad i s rada, i si.), može biti ekonomičnije
uvesti 5 radnih dana i 2 slobodna dana tjedno, pri čemu se obično
4 dana radi po 8,5 sati i 1 dan po 8 sati, tj. po režimu radnog vremena
4 X 8,5, 1X 8 + 2. Pritom se ušteđuje ujedno i jedan odmor od pola sata
tjedno. Da li je ekonomičniji jedan ili drugi radni režim — u konkretnom
slučaju treba ispitati kalkulacijama troškova te uzeti u obzir i ljudske faktore.


Pri procesima kemijske prerade drva, koji se ne smiju prekinuti, pa imaju
kontinuiran pogonski režim (bez slobodnog pogonskog dana), pri dosadašnjem
48-satnom tjednom radnom vremenu radnika najčešće je ukupno radno vrijeme
organizirano ovako: da bi pogoni mogli proizvoditi kontinuirano — bez
obzira na nedjelje i praznične dane — radnici pogona su grupirani u tri i po
grupe radnika; tri cijele grupe radnika vrše u načelu kontinuirano tri 8-satne
radne smjene a ona polovica grupe radnika omogućuje svakodnevno svakoj
cijeloj grupi radnika da njezina Ve radnika ima slobodan dan. Tako putem
radnika «-skakača-« koji uvijek obuhvaćaju V7 ukupnog broja radnika u tim
pogonima postaje moguće da svi ti radnici rade u šest dana šest 8-satnih radnih
smjena, a sedmi dan da im je slobodan (bez obzira da li pada u nedjelju,
praznični dan ili radni dan). To se obično ukratko označuje kao 6X 8 + 1.
To znači da svaka grupa radnika ima šest radnih i jedan slobodan dan. Na
primjer: ako ti pogoni imaju svega 700 radnika, u njima neprestano rade tri
grupe po 200 radnika (ukupno 600 radnika), što omogućuje dodatnih 100 radnika
osiguravajući njima i sebi od rada slobodan svaki sedmi dan.


Pretpostavimo sada da ti isti pogoni s kontinuiranom proizvodnjom treba
da pređu na 42-satno tjedno radno vrijeme radnika, a da nisu iole promijenili
proizvodnost njihova živog rada. To će oni omogućiti tako da povećaju njihov
broj radnika sa 100 novih radnika; time će postati moguće da se svih 800
radnika raspodijeli u četiri grupe radnika (po 200 radnika). Sada se može
lako uvesti raspored radnog vremena 6X 8 + 2. To znači: svaka radna grupa
radi šest dana po 8 sati, a tada ima dva dana slobodna. Pritom može se odrediti
da prva radna grupa radi dva dana u prvoj radnoj 8-satnoj smjeni, druga
dva dana u drugoj radnoj 8-satnoj smjeni, treća dva dana u trećoj radnoj
8-satnoj smjeni; tada druga radna grupa radi prva dva dana u drugoj radnoj
8-fiatooj smjeni, druga dva dana u trećoj radnoj 8-satnoj smjeni, treća dva
dana u prvoj radnoj 8-satnoj smjeni; tada treća radna grupa rada prva dva
dana u trećoj radnoj 8-satnoj smjeni, itd. Može se odrediti i drugačije: da
prva radna grupa radi šest dana u prvim radnim 8-satnim smjenama, druga
šest njezina radna dana u drugim radnim 8-satnim smjenama, treća šest njezina
radna dana u trećim radnim 8-satnim smjenama; tada druga radna grupa
radi prvih šest dana u drugim radnim 8-satnim smjenama, itd. Jednako može
se odabrati i šema 3X 8 + 1. Pri njoj svaka radna grupa tri dana radi po
8 sati a zatim ima slobodan dan. U literaturi i u praksi ima mnogo adekvat




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 40     <-- 40 -->        PDF

nih rješenja, pa svako poduzeće može odabrati ono koje najviše odgovara specifičnostima
njegova rada i uvjetima i željama radnog kolektiva. Postoje npr.
varijante (vidi izvore 1., 7., 22., 29.):


osamsatni rad s neprekidnim razmakom slobodnih od rada 24 sata: 1 X 8 +


+ 24 sata;
7X 8 + 2, 7X 8 + 2, 7X3+ 3 kao jedinstvena varijanta s tri ciklusa i dr.
Ako sada pretpostavimo da su ti isti pogoni s kontinuiranom proizvodnjom
prije prelaska na 42-satno tjedno radno vrijeme radnika raznim mjera800
ma podigli proizvodnost njihova živog rada na ( X 100 = ) 114,3% —


700
postaje im moguće sa samih 700 radnika, dakle bez ikakvog povećanja broja
radnika, organizirati za radnike 42-satno tjedno radno vrijeme uz 8-satne
radne smjene i podjelu broja radnika na četiri grupe po (700 :4 = ) 175 radnika.


Razumljivo da se u tom slučaju postavlja pitanje prikladne kvalifikacije
(175 — 100 = ) 75 radnika, pa može doći i do potrebe njihove prekvalifikacije


— kako bi oni mogli zamjenjivati ostale radnike na njihovim dužnostima. S
time u vezi i ovdje dolazi do stanovitog povišenja ukupnih osobnih dohodaka,
pa se o tome treba voditi računa odnosnim povišenjem ekonomičnosti poslovanja.
Naprotiv — pritom uopće ne dolazi do povišenja troškova prevoza rad175
nika (na rad i s rada kući), dapače dolazi do sniženja njihova na ( 100 = )


200
87,5%, tj. za (100% — 87,5% =) 12.5%, jer pri svakoj radnoj smjeni sada
radi 175 umjesto kao ranije 200 radnika.


Da se osiguraju ekonomski temelji za skraćenje u godini prosječnog 48-
satnog radnog vremena tjedno, na 42-satno radno vrijeme radnika tjedno —
potrebno je i za preradu drva razmahati pokret racionalizacije rada i ovladavanja
organizacijom i ekonomikom te proizvodnje i takvih poduzeća.


Dosadašnja iskustva


U SR Hrvatskoj za pokusna poduzeća karaktera prerade drva, uz njihovu
suglasnost, izabrana su ova poduzeća:
Drvnoindustrijski kombinat Đurđenovac — Našice;
»Stjepan Geli« tvornica pokućstva — Đakovo;
»Ivica Lovinčić« grafičko industrijsko poduzeće papirnate ambalaže i konfekcije
— Zagreb;
Tvornica papira — Rijeka.
Na prijedlog samih poduzeća, naknadno je odobren pokusni stadij i ovim
poduzećima:
Drvnoindustrijsko poduzeće — Novoselec;
»Nikola Vetnić« tvornica četaka i kistova — Osijek;
Zagrebačka tvornica papira — Zagreb.


1. Tvornica pokućstva »Stjepan Geli« — Đakovo proizvodi isključivo kuhinjski
namještaj. Ta specijalizacija omogućila je poduzeću bez dodatnih investicija
da poveća proizvodnju od 567 na 9000 kuhinjskih garnitura, u posljednje
tri godine da poveća ukupni prihod na 218,5%, a proizvodnost živog rada


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Pri tom je posebno važna faza uvođenja racionaliziranih i novih načina
rada i poslovanja. Svako uvođenje racionalizacija i si. predstavlja za kolektiv
dodatni napor kršenja starih navika, kritike dosadašnjeg vlastitog rada i si.
Stoga treba biti temeljito pripremljeno, organizirano, praćeno te s mnogo takta
i strpljenja objektivno tumačeno kolektivu — sve dotle dok ga ponavljanjem
konačno potpuno usvoji. U vezi s time — dobro je da racionalizirani postupci
olakšavaju i pojednostavnjuju rad, da se usvajaju postepeno, da bogate stručnost
i ugled izvršilaca, da im omogućuju povišenje osobnih dohodaka (Pogačnik,
vidi izvor 21.).


No — i sve druge navedene organizacijsko-tehničke mjere moraju također
biti temeljito pripremljene i organizirane, jer tek navedena njihova cjelina osigurava
trajno aktiviranje otkrivenih rezervi u radnoj organizaciji.


PROBLEMATIKA UVOĐENJA 42-SATNOG TJEDNOG RADNOG VREMENA
RADNIKA U SUMSKO-PRIVREDNIM ORGANIZACIJAMA


Odnosne specifičnosti i vrste radova, kišni dani te glavne karike i poteškoće


Šumsko-privredna organizacija obuhvaća redovito nekoliko matičnih šumarskih
i nekoliko izvanmatičnih nešumarskih djelatnosti.


Prema tome, problem 42-satnog tjednog radnog vremena radnika u šumsko-
privrednoj organizaciji treba tretirati heterogeno, tj. s obzirom na specifičnosti
u prvom redu osnovnih matičnih a zatim u drugom redu ostalih i
sporednih izvanmatičnih djelatnosti.


U šumsko-privrednoj organizaciji redovito su osnovne matične djelatnosti
iskorišćivanje šuma i šumsko-kulturni radovi. Pri rješavanju problematike
uvođenja 42-satnog tjednog radnog vremena radnika — treba posvetiti naročitu
pažnju djelatnosti iskorišćivanja šuma, jer ona redovito upolšljava glavninu
radnika i ostvaruje glavninu osobnih dohodaka, akumulacije i ukupnih prihoda
šumsko-privredne organizacije!


Te djelatnosti ostvaruju se u šumsko-privrednoj organizaciji pod ovim specifičnim
uvjetima:


— na otvorenom prostoru, pod neposrednim utjecajem atmosferskih prilika;
— redovito na velikim prostranstvima putem grupa od nekoliko radnika,
koje rade udaljeno jedna od druge;
— radna snaga u administraciji i terenskim režijskim poslovima stalnog
je karaktera, a ona koja vrši fizičke radove dijelom je stalna, a dijelom sezonska
i povremena (domaća radna snaga povremeno nezaposlena u poljoprivredi —
sama ih sa svojom radnom stokom);
— plaćanje te radne snage vrši se pretežno po učinku (normi, akordu), po
vremenu (satnici) i kombinirano; npr. u Šumskom gospodarstvu Sisak 66% po
učinku, 13% po vremenu, 21% kombinirano;
— radno vrijeme pri plaćanju po učinku se uopće ne kontrolira niti se
racionalno može u praksi kontrolirati širom prostranih šuma uz relativno mali
broj poslovođa (naročito ono domaće radne snage!); radno vrijeme koje se plaća
po vremenu više-manje se kontrolira, a isto tako i ono koje se plaća, kombinirano
(po vremenu a dodatna zaduženja posebno), tj. one radne snage koja je
zaposlena na postrojenjima i pri mehaniziranom oruđu za rad privredne organizacije
(šumske željeznice, kamioni, žičare i si.);


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 16     <-- 16 -->        PDF

´:*S^K´;MiSV?


SI. 2. Takmičenje šum. radnika u Delnicama. Foto: A. Sorić.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 15     <-- 15 -->        PDF

tralno vijeće Saveza sindikata Jugoslavije i Savezna privredna komora međusobnim
sporazumom objavili su jedinstvene pokazatelje uvjeta privređivanja,
poslovneg uspjeha i raspodjele (vidi izvore pod tač. 27.). Neke su privredne
organizacije zajedničkim dogovorom utvrdile i druge (specifične) pokazatelje;
npr. poduzeća »Maglić«, »Sebešić«, »Janj« i »FŠOD Igman« u SR Bosni i Hercegovini
(vidi izvore pod tač. 13.).


Posebne predradnje obuhvaća konkretni elaborat, koji za jedan ili više dijelova
ili cjelinu poduzeća sastavljaju određene komisije, pošto su utvrdile stanje,
unutrašnje rezerve i mjere za njihovo aktiviranje te ustanovile dosadašnje i
buduće iznose odabranog sistema pokazatelja. Taj elaborat je temelj informiranja
čitavog radnog kolektiva, njegovih organa radničkog samoupravljanja,
općinske skupštine i republičkog sekretarijata za rad te — naknadnog aktiviranja
otkrivenih rezervi.


Aktiviranje otkrivenih rezervi treba posebno pripremiti i zatim
provesti putem organizacijsko-tehničkih mjera


Pripreme za aktiviranje otkrivenih rezervi obuhvaćaju:


— predviđanje reperkusija koje će ono izazvati;
— predviđanje odnosnih usklađivanja koje će trebati preduzeti;
— stvaranje potrebnih preduvjeta;
— pripremu čitavog radnog kolektiva, naročito odnosnih rukovodilaca,
kontrolora, evidentičara.
Provedbene organizacijsko-tehničke mjere obuhvaćaju:


— uvođenj e popravljenih ili novih radnih i poslovnih postupaka, odnosno
metoda rada (suvisli niz postupaka); to se vrši putem prethodnih pokusa
i postepeno (po dijelovima poboljšanja ili po dijelovima poduzeća), što smanjuje
riziko, povećava preglednost, olakšava provođenje promjena i usvajanje novih
načina rada; da se to osigura, potrebno je sastaviti tačan program uvođenja
(promjene, područja, pripreme, izvršioci, rokovi, evidentičari i analitičari) i ako
se on provodi na više područja treba utvrditi potrebnu komisiju stručnjaka
koja će o tome štabnim načinom voditi brigu;
— probn i ra d na temelju već uvedenih popravljenih ili novih radnih
i poslovnih postupaka, odnosno metoda rada; on se obično vrši u toku tri mjeseca
da bi se učvrstile nove radne navike; ostvaruje se pod rukovodstvom redovnih
operativnih rukovodilaca i navedene komisije s naročitom svrhom da se
osigura ispravna odnosna evidencija — kako bi se mogao donijeti pouzdan zaključak
o racionalnosti probnog rada i umjesnosti prelaza na takav redovni rad;
— redovni rad, tj. tekuće vršenje već usvojenih poboljšanih
načina rada pod redovnim operativnim rukovodstvom uz postepeno odumiranje
navedene komisije;
— stalno praćenje i kritičke analize izabranog sistema adekvatnih
pokazatelja, iz kojih treba utvrđivati prednosti i mane nove organizacije
u fazama uvođenja, probnog i redovnog rada u cilju njezinog stalnog poboljšavanja
i objektivnog informiranja kolektiva (putem organiziranih diskusija,
zidnih nevina, prikazivanja primjera, savjetovanja, anketa i si.);
— kontrole (znanja, volje, uvjeta), dopune, koordinacijske
zahvat e i si. u fazama uvođenja, probnog i redovnog rada koji imaju cilj što
veće usavršavanje, pojednostavljenje, usklađenje, organizacijsku uraslost poboljšanih
načina rada i poslovanja.
377




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 41     <-- 41 -->        PDF

na 142,8%. Takve uspjehe uzrokuje specijalizacija, izbor povoljnih konjuktumih
tipova proizvoda, poboljšanje kvalitete i razmjerno sniženje cijena, uz
postojanje dobrih normativa, stimulativne unutrašnje raspodjele osobnih dohodaka
i radničkog samoupravljanja! Poduzeće za skraćenje radnog vremena
radnika na u godini prosječno 42-satno tjedno radno vrijeme predvidjelo je
naročito ove mjere:


— dopunsko stručno obrazovanje radnika: utvrdilo se da radnik bez kvalifikacije
ima 8´% nižu proizvodnost živog rada od radnika polukvalificiranog;
prema tome poduzelo se da se instruktažama i teorijskom nastavom podigne
kvalifikacija stanovitom broju radnika od NKV na PKV, čime se uštedjelo
5658 radnih sati godišnje i podiglo proizvodnost živog rada za 1,6%;
— bolje iskorišćivanje radnog vremena radnika: utvrdilo se da je godišnje
bilo 79.212 radnih sati izgubljeno zbog bolovanja, predviđenih i opravdanih
izostanaka te zbog 2752 sata neopravdanih izostanaka. 4368 sati izgubljenih zbog
organizacijskih propusta i 1744 sata izgubljena zbog radne nediscipliniranosti
radnika; povećanjem higijensko-tehničkih uvjeta, uvođenjem toplog obroka i
si. smatra se da će se uštedjeti 5520 radnih sati. kada bi banke i općine uvele
po koji radni sat popodne, uštedjelo bi se daljnjih oko 4795 radnih sati, kažnjavanjem
zakašnjenja moglo bi se uštedjeti daljnjih 1651 radni sat a realnim
učvršćivanjem radne discipline još 1395 radnih sati i uklanjanjem organizacijskih
nedostataka daljnjih 872 radna sata; prema tome, putem tog izvora radnih
rezervi moguće je godišnje uštedjeti u tom poduzeću oko 14233 radna sata,
što znači povišenje proizvodnosti živog rada za daljnjih 3,6%;
— bolje iskorišćivanje kapaciteta u poduzeću: utvrdilo se da se oni iskorišćivaju
jedva sa 29,02% a vrijeme stajanja i praznih hodova da obuhvaća
13,1%; prema tome, poduzelo se mjere sa ciljem podjele rada sa strojem od
rada na posluživanju, odstranjivanja uskog grla pila za poprečno piljenje, bolje
organizacije oštrenja pila; time se osiguralo godišnju uštedu 6483 radna sata, što
će povećati iskorištenje kapaciteta na 33,64%, tj. za daljnjih 11,2%;
— pojačanje druge smjene rada u mašinskoj radionici, uspostavljanje povoljnijeg
rasporeda strojeva, dopuna strojnog parka kružnom pilom, automatskom
prešom, dvostranom rendisaljkom, daljnje unapređenje stimulativne unutrašnje
raspodjele (na temelju grupnih normi i grupne raspodjele te samostalnom,
podjelom dohodaka svake grupe na njezine pojedine radnike) i radničkog
samoupravlj an j a.
Svime time poduzeće je dobilo osnovu za, porast proizvodnje za daljnjih
698 kuhinjskih garnitura; povišenje proizvodnosti živog rada nastaje 41,8%
iz povećanja kapaciteta a 58,2% iz,poboljšanja kvalifikacija i iskorišćenja radnog
vremena radnika. Pritom se dapače dobiva veći fizički obujam proizvodnje za
1,3%, veći neto produkt za 1,6%, veći neto osobni dohoci za 1,4% i veća akumulacija
za 1,9%.


2. »Ivica Lovinčić« grafičko industrijsko poduzeće papirnate ambalaže i
konfekcije -t- Zagreb, zavelo je,već god. .1962. 46-satni radni tjedan za njegove
radnike. Ono radi uglavnom u dvije smjene, a u ekonomskoj jedinici kartonaže
u tri radne smjene. Oko 35,0 do 31,4% proizvodi natron vreće a 42 do
48% valovitu ljepenku; pored toga se bavi strojnom izradom, štampom i preradom
papirnate ambalaže i konfekcije. Kvalifikacija radne snage u poduzeću
odgovara potrebama. — Da bi poduzeće prešlo od dosadašnjeg 46-satnog tjednog
radnog vremena radnika (svakog radnog dana po 8 radnih sati, osim


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 42     <-- 42 -->        PDF

svake radne subote po 6 radnih sati) na skraćeno radno vrijeme radnika od
42 sata tjedno, ono je otkrilo ove rezerve odnosno mjere:


— smanjivanje organizacijskih nedostataka (čekanje na sirovinu, na popravke
strojeva i si.) toliko da uzrokuju umjesto 9´% samo 5% dosadašnjih
neproduktivnih vremena;
— bolovanje i druge izostanke s rada smanjiti za 30%;
— poboljšati organizaciju čišćenja strojeva i njihovih popravaka toliko da
se dosadašnji prekidi efektivnog njihovog rada smanje za 48´%;
— uskladiti generalni remont strojeva s planom proizvodnje, povisiti
intenzitet rada radnika do psihofiziološkog optimuma, boljom organizacijom
radnih procesa istisnuti očito suvišne vremenske pore prekida efektivnog rada.
Na temelju tih rezervi poduzeće uz skraćeno radno vrijeme radnika na
prosječno 42 sata tjedno s istim brojem radnika ostvaruje iste financijske
efekte kao ranije uz 46-satno tjedno radno vrijeme radnika. Novo skraćeno
radno vrijeme radnika ima ovaj oblik: 5 radnih dana po 8 radnih sati i
svaku treću radnu subotu u mjesecu po 6 radnih sati; to bi se moglo ukratko
označiti sa 5x8 + 2, 5x8 + 2, 5x8, 1x6 + 1 kao jedinstvenu varijantu s tri
ciklusa.


3. Drvnoindustrijsko poduzeće — Novoselec u ekonomskoj jedinici pogona-
tvornice parketa imalo je u posljednjem tromjesečju godine 1963.
pokusni pogon za radno vrijeme radnika skraćeno od 48 sati na 42 sati tjedno
a od početka god. 1964. prelazi u toj ekonomskoj jedinici na stalno skraćeno
radno vrijeme radnika. Pritom je poduzeće pri prelazu na skraćeno radno
vrijeme radnika aktiviralo ove rezerve:
— proširenje uskog grla sušionice;
— ubacivanje jasenovih i bukovih lamel-parketa u obujam proizvodnje
mozaik-parketa kako bi se time savladala dotadašnja ograničenost hrastovine
za proizvodnju hrastovih lamel-parketa (66% obujma proizvodnje) koja
je uzrokovala gubitak od 9% obujma proizvodnje, t. j . 19166 radnih sati;
do navedenog ubacivanja došlo je nakon analize tržišta Italije, Njemačke i
Austrije;
— bolja kontrola i suzbijanje izvannormativnih bolovanja, budući da su
iznosila 6,65% umjesto planiranih 3,9% radnog vremena.
Tim mjerama u pokusnom tromjesečju navedeni pogon je sa 91,6% ranije
radne snage uz skraćeno radno vrijeme radnika izvršio raniji plan količinski
sa 111,8% a vrijednosno 116%, jer je svaki radnik u skraćenom radnom
vremenu izradio za 4,4% više mozaik-parketa nego li ranije u dužem
radnom vremenu; u prva četiri mjeseca god. 1964., radeći uz stalno skraćeno
radno vrijeme radnika, navedeni pogon je ostvario s istom radnom snagom
još bolje rezultate, jer je svaki radnik u prosjeku pri skraćenom radnom
vremenu izradio 5% više mozaik parketa nego li ranije pri 48-satnom tjednom
radnom vremenu radnika, što je pored drugih ušteda omogućilo da mu
se za 6,3% podignu osobni dohoci. Navedeni pogon obuhvaća 11,8% sveukupne
radne snage zaposlene u čitavom tom drvnoindustrijskom poduzeću.


Početkom XI mj. 1963. poduzeće je uvelo pokusno skraćeno radno vrijeme
radnik* u ekonomskoj jedinici skladišta trupaca te u ekonomskoj jedinici
skladišta piljene drvne građe, koje jedinice obuhvaćaju oko 20,7% ukupne
radne snage drvnoindustrijskog poduzeća. U toku prva četiri mjeseca god.


404




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 43     <-- 43 -->        PDF

1964. uz isto osoblje u skraćenom radnom vremenu radnika u tim ekonomskim
jedinicama izvršen je raniji plan vrijednosno sa 116,8%. To se temelji
na aktiviranju ovih rezervi:


— povećanje intenzivnosti rada do psihofiziološkog optimuma;
— smanjenje fluktuacije radnika;
— racionalizacija unutrašnjeg transporta.
Sada je na dnevnom redu istraživanje mogućnosti skraćivanja radnog
vremena radnika u pilanskoj dvorani; predviđaju se znatne zapreke, jer se
čini da su strojevi potpuno iskorišteni, a treća radna smjena ne može se
uvesti zbog pomanjkanja drvne sirovine. Ipak proizvodnost živog rada znatno
varira, između ostalog i zbog subjektivnih raktora. Tek pošto se uvede
skraćeno radno vrijeme radnika i u ekonomskoj jedinici tvornice namještaja


— uvest će se skraćeno radno vrijeme i za režijsko osoblje zaposleno u administraciji.
4. »Nikola Vetnić« tvornica četaka i kistova — Osijek do konca IX mj.
1963. upošljavala je njezine radnike 46 sati tjedno, tj. po sistemu 5x8,
1x 6 + 1 (radeći svaku subotu dva sata manje od 8-satne radne smjene). Od
početka X mj. 1963. prešla je na pokusni stadij za uvođenje skraćenog radnog
vremena po obliku 6x8 + 1, 5x8 + 2, 5x8 + 2, 5x8 + 2 (mjes. tri subote
slobodne, pored svih nedjelja i prazničnih dana). Da bi taj cilj ostvarilo s
ekonomskom podlogom, poduzeće je aktiviralo ove rezerve:
— rezerve u fondu radnog vremema: ranije se je fond radnog vremena
iskorišćavao sa 66,8% a gubici tog vremena iznosili su 33,2% — posebnim
mjerama poduzeće će ostvariti njegovo iskorišćavanje sa 74,8% a njegove
gubitke sa 25,2%; to znači da će se gubici fonda radnog vremena smanjiti
za 7,8%;
— povećanje zalaganja radnika i iskorišćavanja kapaciteta strojeva:
iskorišćavanjem te rezerve poduzeće temelji podizanje proizvodnosti živog
rada za daljnjih 1,3%; to nije mnogo, jer za 65% radova su utvrđene norme,
koje se u prosjeku prebacuju za 10—15% — one će se preračunati s 8 na 7
sati dnevnog rada i u skladu s novim normama povećati startni osobni dohoci
(kao mjerila raspodjele); odnosno to nije mnogo, jer su se kapaciteti dosad
iskorišćavali jedva sa 44,7% — prema bazi za tri smjene;
— odvajanje rada uz strojeve od rada na posluživanju strojeva, utvrđivanje
optimalnog asortimana proizvodnje, uvođenje serijske proizvodnje,
usklađivanje mjesečnih planova s godišnjim planom, specijalizacija i standardizacija.


Da bi se što bolje iskorišćavao fond radnog vremena, poduzeće je zaključilo
da ukine skraćeno radno vrijeme polaznicima škola — osim dopusta
pred ispit? i na sam dan polaganja ispita — te da se nadalje svi sastanci,
pa i oni upravnog odbora, održavaju izvan redovnog radnog vremena radnika.


U posljednjem tromjesečju 1963. uz skraćeno radno vrijeme poduzeće je
ostvarilo planirane iznose ukupnog prihoda sa 111,22%, čistog prihoda II sa
121,5% osobnih dohodaka sa 121,5%, fondova sa 121,5%, neto produkta sa
115,3% — uz jednaki broj radnika. Uz jednake uvjete ono je za god. 1964.
planiralo dapače fizički obujam proizvodnje sa 111,59% i ukupni prihod sa
116,05% — prema ostvarenjima u god. 1963.


5) Zagrebačka tvornica papira — Zagreb proizvodi papir, celulozu, kemijsku
drvenjaču, mehaničku drvenjaču. Ona početkom god. 1964. uvodi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 44     <-- 44 -->        PDF

pokusno ekraćeno 42-satno tjedno radno vrijeme radnika a zatim zadržava
stalno takvo skraćeno radno vrijeme radnika. Ekonomski temelji za to sastoje
se u aktiviranju ovih rezervi:


— smanjenje zaposlenih u administraciji i racionalizacija rada, što omogućuje
smanjenje broja radnika za 11,0% a ipak organiziranje četvrte grupe
radnika za ostvarenje kontinuiranog a skraćenog radnog vremena radnika
u pogonima osnovnih djelatnosti poduzeća;
— iskorišćavanje otpadnih materija kao jejtinijih od redovnih sirovina,
koje inače zauzimaju 60—70% troškova cijene koštanja;


— smanjenje, suvišnih bolovanja radnika, preorijentacija više na omotne
papire iako to smanjuje plan ukupnih prihoda za god. 1964. za 7,3% ali odgovara
tehnološkom procesu poduzeća i tržištu, uvođenje suvremenijih metoda
rada bez investicijskih ulaganja dapače i bez otklanjanja uskih grla
proizvodnje.
Sve to omogućilo je poduzeću da planira porast proizvodnosti živog rada
u god. 1964. za 23,8% — prema onoj iz god. 1963.


Poduzeće u pogonima osnovnih djelatnosti koji rade kontinuirano zavelo
je skraćeno 42-satno tjedno radno vrijeme radnika tipa 6x 8 + 2, pri čemu
svaka grupa od četiri grupe radnika radi u istoj radnoj smjeni kroz 6 dana (predviđena
je i varijanta, prema kojoj svaka radna grupa od četiri radne grupe
radi po dva uzastopna dana u istoj radnoj smjeni) . . Sve radne smjene su
pritom 8-satne, a svaka radna grupa radnika iza dvodnevnog odmora radi u
noćnoj smjeni. — Radnici zaposleni u transportu i restoranu rade u dvije
radne smjene po šemi 5x 8 + 2 s time da svaka od dvije grupe radnika u
tim pogonima radi na dan odmora sa po 1/2 njena sastava — tako da se
u toku mjeseca svima osigurava odmor koji odgovara 42-satnom tjednom
radnom vremenu radnika. — Radnici na ručnoj doradi i pakovanju te u
skladištu sirovina rade tjedno 6 radnih dana po 7 radnih sati. — Svi ostali
radnici pak koji rade u jednoj smjeni rade po šemi 5x 8 + 2 s time što 1/4
tih radnika na slobodni dan radi mjesečno jedamput — čirne se osigurava
potrebni ukupni fond radnih sati radnika u mjesecu.


6. Drvnoindustrijsko poduzeće »Jelovica« — Skofja Loka proizvodi vrata
i prozore, furnir, šperploče i panelploče te montažne kuće. Od god. 1961. u
tom poduzeću se radi prema 46-satnom tjednom radnom vremenu. Glavni
izvori za to skraćenje radnog vremena radnika bili su :
— transformacija odjeljenja građevne stolarije uglavnom u odjeljenje za
serijsku proizvodnju prozora;
— transformacija jednog odjeljenja za isključivu serijsku proizvodnju
vratiju uz prethodno ukidanje proizvodnje furnira i šperploča u tom odjeljenju;
—standardizacija znatnog broja elemenata pri proizvodnji montažnih
kuća;


— zadržavanje proizvodnje furnira i panelploča u posebnom odjeljenju
uz gotovo potpuno eliminiranje proizvodnje šperploča;
— racionalizacija unutarnjeg transporta uz primjenu stolova za odla^
ganje nezavršene proizvodnje i transportnih kornjači;
— brojčano jačanje osoblja režijskog karaktera za 10—25%, naročito
kompletiranje analitičko-pripremnog štabnog odjela sa 3 inženjera arhitekta,
1 tehničarom arhitektom, 2 ekonomista s fakultetskom naobrazbom, 1 tehničarom
za studij vremena i 1 tehničarom-normircem.
406




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Radnici rade već oko tri godine po šemi 5x8, 1x6 + 1, t. j . svakog radnog
dana po 8 radnih sati osim subote 6 radnih sati.


U poduzeću se svake godine povećava obujam proizvodnje u gotovo svim
odjeljenjima, naročito povećavanjem koeficijenta smjena i prelaženjem od
zanatskog oblika proizvodnje na serijski oblik proizvodnje. God. 1961. poduzeće
je proizvodilo oko 4000 kom. vratiju zanatskim načinom, sada proizvodi
40 000 kom. vratiju serijskim načinom a vrše se pripreme za buduću proizvodnju
120 000 kom. vratiju lančanim sistemom rada. Analitičko-pripremno
odjeljenje upravo projektira prelazak na lančani sistem rada nekih odjeljenja
(cijelih ili pojedinih njihovih linija), racionalizaciju unutrašnjeg transporta
(asfalt-putove i električna kolica te si.) i daljnju standardizaciju — s
namjerom da se forsira proizvodnja vratiju i kuća, koja je daleko akumulativnija
od proizvodnje prozora te da se pripreme uvjeti za prelazak na
42-satno tjedno radno vrijeme radnika.


::


,: ´ -; * ´ ;: ;* ; -!.":.:; .-´;"´ .´ -´´


::J. ;


-..´-.;.,.


m i-f?


: -:. . . .7


SI. 5. Mehanizirani transport rezane grade. Dip Novi Vinodolski.
Foto: A. Sorić.


Iz navedenih prikaza 1. do 6. mogu se vidjeti razni uvjeti, mjere aktiviranja
rezervi i uspjesi — pri uvođenju skraćenog radnog vremena radnika
u raznim vrstama industrijske prerade drva.


Elaborati za prelaz na skraćeno radno vrijeme radnika


Uvođenje skraćenog radnog vremena radnika nije samo administrativni
akt, već se treba temeljiti na realnoj studiji mogućnosti aktiviranja rezervi
na temelju podizanja proizvodnosti živog rada i ekonomičnosti putem


407




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 46     <-- 46 -->        PDF

racionalizacije rada te rentabilnosti poslovanja putem racionalnije proizvodnje
produženjem pogonskog vremena i putem dodatnih ulaganja u tu svrhu.
Tom studijom treba dokazati da li poduzeće ispunjava uvjete za prela


zak na skraćeni radni tjedan.


Pošto su se utvrdile rezerve, potrebno je sastaviti komparativne pregledetroškova, angažiranih sredstava i radne snage, raspodjele ukupnog prihoda
te posebno utvrditi komparativne pokazatelje financijskih rezultata, proizvodnosti
živog rada, ekonomičnosti i rentabilnosti. Pritom skoru budućnost
projektnog planskog razdoblja treba uporediti s ostvarenim baznim razdobljem.


Ta studija treba dokazati:


— da će se pri skraćenom radnom tjednu ostvariti ranije već planirani
ili veći obujam proizvodnje;
— da će se radnicima pritom osigurati barem još ranije planirani nivo
osobnih primanja — kao što bi to bilo pri 48-satnom radnom tjednu;
— da skraćivanje radnog vremena radnika ili ne će dovesti do povećanja
prekovremenog rada ili će se omogućiti da se takvo neznatnije povećanje plati
dodatnim osobnim dohocima iz dodatno ostvarene akumulacije poduzeća;
— da će skraćivanje radnog tjedna omogućiti ostvarivanje još ranije planirane
akumulacije — kao što bi to bilo pri 48-satnom radnom tjednu —
ili veće akumulacije;
— da će skraćivanje radnog tjedna faktično omogućiti jednaku ili veću
proizvodnost živog rada, veću ekonomičnost i veću rentabilnost;


— da ne će prouzročiti povisivanje prodajnih cijena;
— ukratko, da ne će poremetiti ranije planirane odnose u raspodjeli već
će ih eventualno još i popraviti.
Dobro bi bilo da se studiozno razradi metodika za takvu studiju — da
bi elaborati bili potpuniji, međusobno uporediviji.
S obzirom na to što se u pojedinom razdoblju znatno mijenjaju uvjeti
djelatnosti šumarstva — pri izradi navedene studije u šumsko-privrednim
organizacijama za pojedino razdoblje potrebno je u svrhu uporedbe razraditi
konkretni plan na temelju dosadašnjeg tjednog radnog vremena radnika i konkretni
plan na temelju projektiranog skraćenog tjednog radnog vremena radnika.
U poduzećima za preradu drva također je najispravnije isto tako postupiti,
ali ako se bitno ne mijenjaju osnovni činioci proizvodnje (sirovina, oruđe
za rad, radna snaga) — može se u svrhu uporedbe razraditi dosadašnje ostvarenje
u proteklom razdoblju i plan za odnosno plansko razdoblje na temelju
projektiranog skraćenog tjednog radnog vremena radnika.


Studija treba svakako sadržavati za plansko odnosno stvarno i projektirano
stanje ove pokazatelje:


— rasporeda radnog vremena pogona i radnika;
— ukupnog obujma proizvodnje (naturalno i vrijednosno);
— angažiranih sredstava;
— zaposlenih radnika;
— raspodjele ukupnog prihoda, dohotka, čistog prihoda;
— prekovremenog rada i dodatnih osobnih dohodaka za taj rad i izvora
njihovog financiranja;
— neto i bruto osobnih dohodaka prosječno po radniku i ukupno;
— akumulacije, i to s aspekta društva (neto produkta) i poduzeća (odlijevanja
čistog prihoda u fondove poduzeća);


ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— poslovnog uspjeha, i to proizvodnosti živog rada, ekonomičnosti i
rentabilnosti, pa i ostalih jedinstvenih pokazatelja poslovnog uspjeha;
— jedinstvene pokazatelje raspodjele i uvjeta privređivanja.
Elaborat treba orijentacijski obuhvaćati ove dijelove:

Uvod
— Rezerve i njihovo aktiviranje:
— opće mogućnosti

program konkretnih mjera
iz racionalizacije živog rada
podizanja ekonomičnosti
produženja pogonskog vremena i podizanja rentabilnosti
ulaganja sredstava i podizanja rentabilnosti
— Rezultati aktiviranja rezervi (komparativni pokazatelji i njihova
analiza)

Zaključak s konkretnim prijedlozima.
U izradi elaborata trebaju učestvovati sve službe u poduzeću; elaborat
trebaju prihvatiti čitav kolektiv i organi samoupravljanja poduzećem i njegovim
nižim organizacijskim jedinicama. Zatim se elaborat šalje nadležnoj
Općinskoj skupštini, Republičkoj privrednoj komori i Republičkom vijeću
sindikata Jugoslavije na pregled i mišljenje, pa Republičkom sekretarijatu
za rad na odobrenje, koji izdaje konačno rješenje za prelaz na pokusno ili
definitivno skraćeno tjedno radno vrijeme radnika. Dobro je poslati primjerak
elaborata i nadležnom Republičkom sekretarijatu koji se bavi odnosnom
oblašću, te odgovarajućem Institutu za naučna istraživanja, odnosno
Zavodu za produktivnost — da i te ustanove imaju pregled kretanja te da
upotpune njihova iskustva odnosno proučavanja na korist uspješnijeg pokreta
skraćivanja tjednog radnog vremena radnika i u preostalim privrednim
organizacijama.


Privredne organizacije koje pri izradi elaborata ne mogu naći dovoljno
rezervi za prelaz odmah na 42-satno tjedno radno vrijeme radnika mogu
preći prvo na 46-satni radni tjedan, zatim 44-satni radni tjedan tj. na
etapno skraćivanje (tzv. vertikalno skraćivanje) radnog tjedna radnika.
To dapače ima stanovitih prednosti: lakše uvođenje, manji riziko i si.; ali i
stanovite mane: opasnost iskorišćavanja samo površinskih unutrašnjih rezervi
(npr. apel za jačanje discipline) a zanemarivanja glavnih sakrivenih
unutrašnjih rezervi u sredstvima i metodama rada, preslaba motivacija radnika
za njegovu intenzivnu mobilizaciju na skraćenju radnog vremena radnika
i si. (Barišić, vidi izvor 1.).


Privredne organizacije koje pak ne mogu odmah pronaći dovoljno sakrivenih
unutrašnjih rezervi u svima njihovim pogonima, odnosno u svima nižim
organizacijskim jedinicama — mogu uvoditi skraćeno radno vrijeme radnika
najprije u jednoj nižoj organizacijskoj jedinici, zatim u drugoj i t. d.,
tj. one mogu ostvariti etapno uvođenje (tzv. horizontalno skraćivanje) radnog
tjedna radnika. To također može imati stanovitih prednosti: lakše uvođenje,
manji riziko, prioritetno uvođenje u onim jedinicama privredne organizacije
koje obiluju unutrašnjim rezervama i si.; ali i stanovite velike mane:
nastajanje različitih, tj. težih i lakših radnih režima u okviru iste privredne
organizacije, pa zbog toga rađanje nezadovoljstva dijela radnog kolektiva
privredne organizacije i radnih organizacijskih poteškoća usklađivanja procesa
proizvodnje (Barišić, vidi izvor 1.).


409




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Zbog navedenog, privredne organizacije mogu pribjeći i kombiniranom
vertikalno-horizontalnom skraćivanju radnog tjedna radnika. No, i pritom one
trebaju pažljivo analizirati prednosti i mane tih dvaju oblika postupnog skraćivanja
radnog vremena radnika u privrednoj organizaciji.


Etapno skraćivanje (vertikalno) radnog vremena radnika teško je provesti
u radnim organizacijama sa kontinuiranim pogonskim režimom (bez
slobodnog pogonskog dana), jer je u njima nužno da se pri skraćenju 48-satnog
na 42-satni radni tjedan uvede četvrta brigada radnika za ostvarivanje
kontinuiranih triju radnih smjena a za manje skraćivanje radnog vremena
radnika ona ne može biti manja, i dr.


U slučajevima postupnog skraćivanja radnog vremena radnika privredne
organizacije trebaju za svako takvo skraćenje izraditi poseban elaborat i
proslijediti ga navedenim putem na konačno odobravanje Republičkom sekretarijatu
za rad.


Pošto radna organizacija primi rješenje za pokusni prelaz na skraćeno
radno vrijeme, ona treba prijeći na ostvarivanje i usavršavanje projektiranih
mjera, pospješiti izvršenje skraćenog radnog vremena radnika te uključiti
se u izvještajnu službu o rezultatima skraćenog radnog vremena radnika.
Prema toj službi dostavljaju se kvartalno odnosni izvještaji nadležnoj Saveznoj
i Republičkoj komisiji za radno vrijeme, pa i Republičkom zavodu
za produktivnost rada.


Radna organizacija u stadiju pokusnog uvođenja skraćenog radnog vremena
ima stanovita izuzetna prava i olakšice: u pravima koja se temelje na
trajanju radnog vremena radnika ona je izjednačena s onim radnim organizacijama
koje još uvijek imaju 48-satno tjedno radno vrijeme radnika;
trajanje i raspored radnog vremena radnika ne treba fiksirati u korigiranim
statutima već privremenim odlukama radničkog savjeta. No, ona nije ovlaštena
da negira elementarna prava radnika iz radnog odnosa: pravo na odmor
u toku rada, i to dnevni, tjedni i godišnji, pravo na naknadu za izvršeni
prekovremeni rad, noćni rad i si. (Barišić, vidi izvor 1.).


Konkretni organizacijski prijedlozi za razmahanje pokreta prelaza
na skraćeni radni tjedan radnika


Da bi se razmahao pokret za prelaz na skraćeni radni tjedan radnika
u šumsko-privrednim organizacijama i poduzećima koja prerađuju drvo


— predlažemo:
— potrebno je u odnosnim privrednim organizacijama izraditi studiozan
projekt aktiviranja rezervi i odnosnih organizacijskih mjera za prelaz na
skraćeno, po mogućnosti 42-satno sedmično radno vrijeme; pri tome imaju
presudnu ulogu inženjeri i tehničari te ekonomisti tih privrednih organizacija;
—potrebno je što prije ostvariti praćenje proizvodnosti živog rada te
vršenje ekonomskih analiza u cilju praćenja ekonomičnosti i rentabilnosti u
pojedinim djelatnostima i cjelini odnosne privredne organizacije; pri tome
imaju također presudnu ulogu inženjeri i tehničari te ekonomisti tih privrednih
organizacija;


— potrebno je što prije zavesti pripremu proizvodnje u odnosnim privrednim
organizacijama — kako bi se iskoristile one velike unutrašnje rezerve
koje se tim putem daju odmah aktivirati; pri tome će glavnu ulogu
izvršiti inženjeri i tehničari privrednih organizacija;
410




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 29     <-- 29 -->        PDF

i otkriti optimalna varijanta u istraživanoj pojavi! To produžuje i otežava
te vrlo poskupljuje takve studije u šumarstvu!


— Od 8 glavnih centara za naučna istraživanja šumarstva u SFRJ-i ni
jedan nema ni jedne osobe osposobljene za naučnu organizaciju, tj. racionalizaciju
rada — pa se tom disciplinom niko od njih uopće i ne bavi. Tek
u najnovije vrijeme izuzetak čini Zavod za četinjače u Jastrebarskom (SRH).
Na većini šumarskih fakulteta u novije vrijeme predaje se racionalizacija
rada, ali gotovo bez ikakve opreme; obujam naučno-istraživačkog rada koji
mogu ostvariti nastavnici fakulteta relativno je malen zbog njihove zauzetosti
nastavom i neopskrbljenosti opremom i pomoćnim osobljem.
— Prijedlog metodike praćenja proizvodnosti živog rada, ekonomičnosti
i rentabilnosti u šumarstvu upravo je izrađen (vidi izvore 16. i 17.). No, trebat
će najmanje pola godine, dok se ta metodika počne primjenjivati u našoj
šumarskoj praksi. Osim toga — moramo odmah upozoriti na znatne poteškoće
tačne primjene svake detaljnije metodologije praćenja proizvodnosti
živog rada u uvjetima šumarstva. Glavna dva naturalna pokazatelja (u najjednostavnijem
obliku) na kojima se temelji to praćenje jesu:
E NS


ES ES
pri čemu:


E označuje efekt, tj. radni učinak;


NS označuje broj norma-sati sadržan u radnom učinku;


ES označuje broj efektivnih radnih sati (oni koje bi se plaćalo kad bi


se radilo s plaćanjem po radnom vremenu).


Prvi pokazatelj uključuje i prirodne uvjete, a drugi pokazatelj je mnogo
interesantniji s gledišta praćenja zalaganja radnog kolektiva, jer isključuje
prirodne uvjete, stupanj mehanizacije i si. No, i jedan i drugi pokazatelj traži
poznavanje broja efektivnih radnih sati. A upravo to nije praktički moguće
pri onim šumskim radovima koji se vrše raspršeno širom šume vlastitim
oruđem za rad ili bez oruđa za rad a plaćaju po jedinici radnog učinka. Metodologija
je mogla teorijski sve riješiti, postaviti obrasce i si. No, na terenu
još se nije uspjelo otkriti nijedan način koji bi omogućio — bez namiještanja
relativno mnogobrojnih dodatnih poentera — evidentirati praćenje stvarno
utrošenih efektivnih radnih sati. Šumskom radniku, koji radi u šumi uz
raspodjelu osobnih dohodaka po jedinici učinka (kao mjerilu raspodjele) —
nije u interesu da registrira faktične efektivne sate rada. Jedini koji bi
objektivno mogli da upišu efektivne radne sate — putem čega bi bilo
moguće pratiti proizvodnost rada — jesu poslovođe; njih ima relativno vrlo
malo. A šuma je vrlo prostrana, nepregledna; to nije tvornica — organizirati
putem velikog broja poentera praćenje efektivnih radnih sati mnogobrojnih
raspršenih manjih grupa radnika — bilo bi suviše skupo! Ne preostaje
drugo nego da se to ostvari statističkim metodama sličnim metodama
trenutačnih zapažanja (multimomentna metoda) ili kontinuiranim zapažanjem
na posebnom metodom odabranim »uzorcima« — radilištima. To, svakako,
znatno zaostaje u objektivnosti od uobičajenog praćenja proizvodnosti živog
rada u nekim drugim djelatnostima.


— Poznato je npr.:
391




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 30     <-- 30 -->        PDF

da se samo optimalnom organizacijom odmora u toku radnog dana može
podignuti proizvodnost živog rada do 12%, pa i više;


ako radnik pri obaranju stabala klekne na jedno koljeno, da mu proizvodnost
živog rada raste za 22% uz 12% manji utrošak energije, a ako deblo
trupi u visini svojeg lakta, da mu proizvodnost raste za 20% uz 20% manji
utrošak energije — sve to u odnosu na osovni pognuti stav tijela pri tim
radovima;


da ručna pila, ako se ispravno udešava i njeguje može podizati proizvodnost
živog rada pri njezinom iskorišćavanju za 100—120% u odnosu na rad
neispravnom pilom, pa je važnije ispravno udešavati i njegovati pilu bilo
kojeg tipa nego nabaviti pilu optimalnog tipa a ne udešavati i njegovati je
ispravno;


SI. 4. Takmičenje šum. radnika u Delnicama. Foto: A. Sorić.


da u Zapadnoj Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, nordijskim zemljama
i drugdje postoji golema literatura o opravdanosti rada samo jednog radnika
(»Einmannrotte«), tj. šumskog majstora na sječi i izradi drvnih sortimenata;
takav posebno obučen radnik, opremljen i posebnim šumskim alatom,
postiže znatno veću proizvodnost živog rada u uvjetima teško prohodnog terena,
sa razmjerno malenom sječnom drvnom masom po ha, sastavljenom




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 53     <-- 53 -->        PDF

c) »Nikola Vetnić« tvornica četaka i kistova — Osijek: »Analiza mogućnosti za


skraćivanje radne sedmice«, Osijek, 1964. Samo za internu upotrebu. Umno


ženo mašinom za pisanje.
d) »Stjepan Geli« tvornica pokućstva — Đakovo: »Analize i mjere za uvođenje
skraćenog radnog dana«, Đakovo, 1963. Samo za internu upotrebu. Umnoženo
mašinom za pisanje.
e) Šumsko gospodarstvo — Sisak: »Problematika prelaska na 42-satni radni tjedan


u Šumskom gospodarstvu Sisak«, Privredna komora Sisak, Sisak, 1964. Samo


za internu upotrebu. Umnoženo ciklostilom.
1) Šumsko gospodarstvo — Sisak: »Način izrade elaborata za prelazak na skraćeno
radno vrijeme«, Sisak, 1964. Umnoženo ciklostilom.
g) Zagrebačka tvornica papira — Zagreb: »Prijelaz na 42-satni radni tjedan«, Zagreb,
1964. Samo za internu upotrebu. Umnoženo mašinom za pisanje.


C.
Informacije od direktora Lesno industrijskog podjetja »Jelovica« —
Skofja Loka, 1964.
D.
Fotografije iz fototeke Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.
Conditions et problemes de 1´ introduction de la semaine de 42 heures de
travail pour les ouvriers dans les entreprises forstieres et dans les usines de
transformation du bois


RESUME


Dans 1´ introduction 1´ A. souligne la loi generale de la reduction du temps de
travail par semaine comme etant une forme toute particuliere pour 1´ elevation
du niveau de vie des travailleurs ä quoi on arrive par augmentation des forces
productrices et de la productivite generale de travail vif. En rapportant que la
Constitution yougoslave garantit aux travailleurs la semaine de 42 heures de
travail, 1´A. souligne 1´exigence prescrite: qu´on doit en mobilisant toutes les
reserves dans 1´ exploitation pendant une du/ee de travail plus courte, realiser
les memes ou plus grands resultats dans la production, dans les remunerations et
accumulations. Aün de realiser cela il est necessaire d´ augmenter la productivite
du travail vii de 14.29n/o tout en reduisant de maniere proportionnelle le temps
de repos prescrit jusqu´ici (c´ est-a-dire une demi-heure par tour de 8 heures), ou
de 15.38a/u si 1´ on retient une demi-heure de repos par tour de 7 heures; ou bien
il faut augmenter le rendement du travail vif seulement de 6,50"/o respectivement


de 7,52;l/o dans le cas ou 1´ ouvrier dans la huitieme heure du tour de travail
n´ accomplit que 7"Vo au lieu 12.5´Vo de 1´ effet du travail d´ un tour entier de 8
heures. Si 1´ on ajoute ä cela 5´°/o environ d´ elevation ordinaire de la productivity
du travail vif, il faudrait assurer pour la periode planifiee d´ un an un accroissement
de la productivite du travail vif jusqu´ ä 2G°/o environ afin de rendre possible
d´une maniere la plus simple une reduction exigee et justifiee du point de vue
economique de la duree de journee. Tres souvent cela n´est pas possible et dans ce
cas il faut employer ä cette fin aussi d´ autres voies pour ameliorer les resultats
do 1´ exploitation.


Dans le chapitre sur les fonđements ecoiiomigues des diverses voies pour
1´ introduction de la semaine de 42 heures de travail dans les entreprises, 1´ A.
donne i´ordre de priorite suivant: 1. 1´augmentation de la productivit e du
travail vif au moyen de la rationalisation; 2. I´augmentation de l´economi e dans
1´ usure (consommation productive) du travail ecoule et d´ autres frais materiels
d´exploitation au moyen de la rationalisation; 3. 1´augmentation de la renta b
i 1 i t e au moyen de la rationalisation de production par le prolongement de la
duree de service de 1´ installation durant la journee, la semaine, le mois, 1´ annee;


4. 1´ augmentation dela rentabilite par les investissements additionnels dans
les installations nouvelles, dans les reconstructions, dans la mecanisation etc.
Par rapport ä ces formes d´ amelioration des resultats d´ exploitation, 1´ A. analyse
le nombre d´ ouvriers, les remunerations, 1´ accumulation, ainsi qu´ en quoi consiste
1´ elevation respective du niveau de vie des travailleurs — et il en donne ä la
tin un tableau synoptique. Ces formes d´ amelioration de 1´ efficacite economique
d´ une exploitation sont liees mutuellement d´ une maniere etroite, ä 1´ exception
415




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 54     <-- 54 -->        PDF

de la forme signalee sous le point 3. En tant que pour la raison quelconque, par
exemple en economie forestiere, on ne peut dans la periode donnee mobiliser
les reserves selon 1´ ordre de priorite mentionnee — on peut provisoirement passer
par-dessus un des fondements economiques cites, comme cela. est par exemple
en economie forestiere le premier fondement pour la justification de 1´ introduction
de la journee de travail reduite — mais toutefois on doit simultanement prendre
des mesures pour effectuer cela dans 1´ avenir le plus proche possible. D´ ailleurs
en tant que 1´ appro vissionnement en ob jets de travail (tout specialement en
matieres premieres) et la realisation des produits sur le marche ne sont pas limites,
alors c´ est le point 3 qui peut venir au premier lieu.


Dans le chapitre se rapportant ä des endroits comportant Ass reserves latentes,
aux methodes principales et aux organes charges de deccuvrir ces reserves et
de les mobiliser dans les entreprises, 1´ A. fait ressortir d´ abord les endroits principaux
des reserves latentes dans les facteurs de la production ainsi que dans
leur relation mutuelle. Ce sont: la structure de la fixite d´ emploi et la structure
des qualifications des ouvriers ,1a structure du temps de travail de 1´ ouvrier, le
Systeme de la distribution du fonds de salaires et le Systeme de 1´ autonomie du
collectif de 1´ entreprise; 1´ utilisation des toutes les formes de 1´ objet de travail
ainsi que la formation des produits; 1´exploitation integrale des capacites d´outillage;
1´ utilisation des conditions de travail naturelles et artificielles disponibles respectivemnet
la creation de nouvelles conditions optimales de travail, ainsi que
1´utilisation des conditions economiques et de financement; 1´administration et
la gestion — en particulier la preparation de la production, la planification, la
surveillance et la tenue des feuilles de contröle, 1´ organisation des unites d´ entreprise
et de tous les postes de travail, le cours du proces de production et 1´ execution
de ce proces, les methodes et operations de travail. Ensuite 1´ A. signale les
methodes principales pour decouvrir les reserves, savoir: la methode du materialisme
dialectique, la methode de la recherche scientifique (Descartes), la methode
de la recherche operationnelle, la methode de 1´ etude scientifique du travail
(rationalisation du travail), la methode de 1´ economie du proces de production, les
methodes de l´economie nationale et mondiale. Les revelateurs des reserves sont:
en premier lieu les dirigeants et le collectif lui-meme. ensuite les ingenieurs specialistes,
les economistes etc. qui connaissent les methodes mentionnees, enfin
les services specialises dans 1´ entreprise assistes des chercheurs externes et des
organisations specialisees, ainsi que tous ces ingenieurs, economistes, etc. dans
1´ entreprise qui se sont assimile les methodes mentionnees et lesquelles sont concretisees
dans les instructions speciales, dans les reglements, etc. Dans le but de
decouvrir des reserves les organes et les institutions gouvernementaux en Yougoslavie
ont fait des preparatifs generaux qui ont ete precises par 1´ Auteur. Les
preparatifs speciaux sont effectues par des revelateurs directs des reserves qui
redigent un projet concret, oü ils constatent 1´ etat, les reserves et ies mesures
pour leur mobilisation ainsi que les montants precedents et futurs d´ un Systeme
approprie des indices. Cela constitue la base pour apprendre au collectif, aux
organes de 1´ autoadministration, ä 1´ assemblee communale et au secretariat de
travail ä connaitre les fondements economiques, les reserves, les mesures et autres
problemes de passage ä la semaine de travail reduit. La mobilisation des reserves
se fait ä V aide des preparatifs serieux et des mesures appropriees d´ execution.
Ces mesures comprennent: 1´ introduction qui doit etre effectuee par 1´ intermediaire
des essais preliminaires et d´ une maniere progressive sous la conduite d´ une
comission speciale; le travail d´essai au moyen duquel on stabilise generalement
au cours de trois mois des nouvelles habitudes de travail; le travail normal oü 1´ on
applique des habitudes de travail dejä assimilees sous la conduite operative reguliere
en eliminant au fur et ä mesure 1´ assistence de la commission speciale mentionnee;
1´ etude permanente et 1´ analyse critique de 1´ introduction et du travail
d´essai et normal; les contröles, les modifications, les interventions coordinatrices,
etc. dans les phases d´ introduction,, dans le travail d´ essai et travail normal.


Dans le chapitre sur les problemes de 1´ introduction de la semaine de 42
heures de travail pour les ouvriers dans les entreprisses forestieres, 1´ A. revient
d´ abord aux traits specifiques de 1´ economie forestiere, ensuite il traite ä part les
problemes corcernant: les travailleurs administratifs; les travailleurs aux salaires
horaires; les travailleurs payes d´ une maniere combinee, c´ est-a-dire payes separement
par heure et pour les engagements supplementaires, savoir, les ouvriers
engages dans les phases de transport de 1´ exploitation forestiere, ainsi que dans


416




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 55     <-- 55 -->        PDF

les travaux sylviculturaux mecanises qui sont lies ä V outillage mecanise de 1´ entreprise
forestiere et qui executent leur travail principalement en groupes sous le
contröle permanent, ensuite le personnel de regie qui travaille en plein air;
le personnel auxiliaire de regie; les ouvriers aux ateliers (auxiliaires);
onfin la majeure partie d´ ouvriers qui executent leurs travaux en
plein air, individuellement ou en groupes et qui sont payes ä la täche (aux
pieces, d´ apres les normes). Pour cette partie d´ ouvriers la reduction de la duree
de la semaine de travail moyenne ne peut etre prise en consideration pour le
moment que d´ une fagon restreinte; eile sera realisee spontanement sur la base
d´ un plus grand rendement du travail et des revenus individuels plus eleves ä
1´ avenir quand le temps de travail reduit deviendra habituel dans toutes les
branches d´ activite. La reduction de la duree du temps de travail ne peut etre
consideree pour le moment ni dans les travaux executes ä 1´ aide des outils mecanises
qui pourraient se gäter s´ ils seraient alternativement sous la conduite de
plusieurs ouvriers (par ex. les camions, etc.). En general on ne peut prendre
en consideration la reduction du temps de travail partout oü 1´ on ne peut travailler
en plein air plus de 237.2 journees (ä cause de la pluie, du mauvais temps,
etc.) par an. C est pourquoi dejä ä 237.2 journees effectuees par an, ces ouvriers
-la doivent travailler en tours de travail en moyenne 9 heures (ce qui represente
la limite psyhophysiologique d´ un travail rationnel) pour arriver ä un
fonds reduite necessaire annuel de 305 x 7 = 2135 heures de travail. Dans
telles conditions il faut s´ efforcer d´ employer les ouvriers aussi dans les travaux
en des locaux fermes ou initier le travail en plein air aussi les dimanches et les
jours de fete — de maniere analogue comme cela se fait dans certaines industries.
Ensuite 1´ A. enumere les caracteristiques principales d´ une rationalisation du
proces de la production et du travail qu´ on doit appliquer selon les conditions
accomplissant de cette facon les bases economiques pour une reduction de la duree
du temps de travail en economie forestiere yougoslave. L´ A. decrit brievement
1´ etat souvent peu enviable de ces chainons de la rationalisation dans les entreprises
forestieres yougoslaves, les dificultes specifiques qui se presentcnt ä 1´ evaluation
de la productivite concrete du travail vif en economie forestiere et celle constatee
aux recherches de rationalisation en plein air, ainsi que 1´ insuffisance en nombre
des recherches du domaine de rationalisation et d´ economie dans les plans des
instituts de recherches forestier bien qu´ils soient assez nombreux dans ce pays.
Enfin 1´ A. illustre les problemes mentionnes sur 1´ exemple d´ une entreprise
forestiere concrete qui a passe ä la semaine de 42 heures de travail; celle-ci
payait ses ouvriers: 13%> ä la base des salaires ä 1´ heure, 669/o a la base du travail
ä la täche, et 21´%> ä la base des salaires combinees; pour le moment cet entreprise a
utilise comme bases economiques une meilleure mise en valeur du volume exploitable
sur pied ainsi qu´ en plagant les investissements dans la mecanisation et
dans ses propres attelages — alors qu´ eile a insere 1´ elevation de la productivite
du travail vif par les rationalisations dans les täches ä long terme, ä 1´ aide des


quelles on mobilisera des reserves nouvelles ä 1´ avenir.


Dans le chapitre sur les problemes de 1´ introduction de la semaine de 42
heures de travail pour les ouvriers dans les usines de transformation du bois,
1´ A. precise tout d´ abord qu´ on y travaille dans les locaux fermes et sous les
conditions ä peu pres constantes ou meme artificielles, les ouvriers etant reunis
ensemble sous un contröle direct, sans des pretendus jours pluvieux bien qu´ on
y peut rencontrer des heures desoeuvrees etant du caractere de la »force majeure«
qu´ on pourrait en grande partie eliminer. Dans ce cas la premiere base pour
la reduction de la duree de la semaine de travail doit etre generalement 1´ elevation
de la productivite du travail vif en y appliquant la rationalisation. Ensuite 1´ A.
enumere les chainons principaux de la rationalisation du proces de production
et du travail qu´ on doit appliquer selon les circonstances en realisant de cette
fagon les bases economiques pour une reduction de la duree du temps de travail
dans les entreprises de transformation du bois en Yougoslavie. Tout specialement
1´ A. donne quelques exemples pour 1´ application des menues mecanisations dans
la transformation mecanique du bois, ainsi que les avantages de 1´ emploi des
patrons, des dispositifs de fixation, etc. En ce qui concerne la transformation
chimique du bois il fait ressortir ses qualites particulieres et explique 1´ organisation
des tours de travail a l´exploitation et travail Continus, c´ est-ä-dire ä la
duree du travail de 48 et 42 heures par semaine. Ensuite 1´ A. donne une liste
des entreprises en Croatie qui jusqu´ici ont passe ä titre d´ essai ou definitivement,


417




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 56     <-- 56 -->        PDF

d´ une maniere complete ou en partie,. ä la reduction de la duree de la semaine
de travail. Enfin pour six diverses usines de transformation du bois (dönt cinq en
Croatie et 1´ une en Slovenie) il precise des bases economiques concretes ainsi
que les effets de leur passage ä la reduction du temps de travail.


Dans le chapitre concernant les projets pour le passäge au temps de travail
reduit 1´ A. donne des recommandations quant aux bases sur lesquelles ils doivent
etre fondees, quelles preuves doivent fournir ces projets, quels indices
(precedents et futurs) doivent y etre contenus, quelles parties integrantes ils
doivent comporter, qui est-ce qui doit participer ä leur elaboration et quelles
instances competentes ils doivent passer jusqu´ä leur approbation definitive. Les
entreprises qui ne peuvent trouver des reserves süffisantes pour passer immediatement
ä la semaine de 42 heures de travail, peuvent passer tout d´ abord a
46 heures de travail, puis ä 44 heures, etc. (la reduction par etapes du temps de
travail). Les entreprise qui ne peuvent trouver des reserves latentes sufisantes
dans P ensemble de leurs usines et unites, peuvent introduire le temps de travail
reduit au commencement dans üne unite, ensuite dans la deuxieme unite etc. (1´
introduction par etapes du temps de -travail reduit). Aussi les combinations de
ces formes graduelles de reduction et de 1´ introduction du temps de travail sont
possibles. A toutes ces formes graduelles on doit evaluer attentivement leurs avantages
et desavantages; mais — en tout cas les entreprises doivent elaborer pour
chaque paraille reduction un projet particulier et se procurer par 1´ intermediate
de memes instances son agrement definitive.


Dans le chapitre final se rapportant aux propositions d´ organisation concretes
pour animer le mouvement pour le passage ä la semaine de travail reduit 1´ A.
propose tout d´ abord une Serie de mesures generales, et ensuite il recapitule une
serie de conseils dejä publies sur les formes le plus appropriees de 1´ activite
respective de 1´ Union des ingenieurs et tehniciens forestiers et de 1´ industrie du
bois de Yougoslavie, ainsi que de ses unites d´ organisation et de ses membres.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— potrebno je povesti i trajno održavati propagandu racionalizacije radova
te unapređenja stimulativnosti unutrašnje raspodjele čistog prihoda i
osobnih dohodaka u odnosnim privrednim organizacijama; na tom poslu mogu
mnogo uraditi inženjeri i tehničari putem svojih stručnih društava, sindikata,
kao i ekonomisti zaposleni u tim privrednim organizacijama — te jedni i
drugi zaposleni u komorama, poslovnim udruženjima, sekretarijatima nadležnim
za poslove šumarstva i industrije;
— veći broj inženjera šumarstva i prerade drva treba putem III stupnja
studija usavršiti se u odnosnoj naučnoj organizaciji proizvodnje i rada te ekonomici
proizvodnje;
— veći broj šumarskih i drvarskih tehničara treba putem seminara, kurseva
i si. ovladati tehničkim normiranjem i pravilima praktične racionalizacije
te standardnim radnim postupcima;
— u škole za obrazovanje šumskih i drvarskih radnika treba uvesti odnosno
pojačati nastavu o udešavanju i njezi alata, o standardnim radnim postupcima,
organizaciji radilišta i radnih mjesta, racionalnom iskorišćavanju mehaniziranih
oruđa za rad;
— potrebno je osposobiti fakultete i institute odnosnog karaktera za nastavu
i naučno-istraživački rad u oblasti racionalizacije proizvodnje i rada
te ekonomike proizvodnje (poduzeća).
Pri svemu tome treba stalno imati pred očima podizanje proizvodnosti
živog rada, ekonomičnosti i rentabilnosti — i to putem boljeg rukovođenja
proizvodnim procesima i poslovanjem poduzeća te putem mnogobrojnih radnika
na njihovim radnim mjestima. Tek ako se ne ispusti s vida i jedno i
drugo — uspjeh ne smije izostati!


Savez inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije SFRJ-e izravno,
odnosno putem republičkih saveza šumarskih društava i njihovih podružnica
(odnosno šumarskih klubova) — može efikasno potpomoći akciju uvođenja
skraćenog tjednog radnog vremena radnika u radne organizacije šumarstva
i preradu drva, u smislu prijedloga Mirkovića i Kopčića (vidi odnosne
izvore pod toč. 13., 18. i 20.), ovako:


— sve te društvene organizacije u vezi sa svime navedenim trebaju se
aktivirati, tj. održati sastanak na kojem će raspraviti odnosnu problematiku
i donijeti plan rada iz te oblasti u god. 1964. te uzeti učešće u rješavanju
konkretnih problema izrade projekata skraćenja radnog vremena radnika
za privredne organizacije šumarstva i prerade drva te u njihovom sprovođenju
u život;
— one trebaju pomoći članovima i odnosnim organizacijama da shvate
značaj i suštinu problema i da se osposobe za savlađivanje specifičnosti radnih
organizacija u kojima rade;


— odnosna akcija počinje aktivnim istupanjem inženjera i tehničara šumarstva
i prerade drva u kolektivu, zatim se razvija putem komisija i stručnih
grupa za skraćenje radnog vremena u privrednim organizacijama, zalaganjem
na radnom mjestu i sprovođenjem konkretnih zadataka predviđenih
projektom za skraćenje radnog vremena;


— odnosni inženjeri i tehničari trebaju se uključiti u rad komisija i stručnih
grupa na nivou općine te na nivou republike pa i federacije, kako bi tim
putem pridonijeli ispravnom definiranju konkretne politike na tim nivoima u
vezi sa mogućnostima radnih organizacija za prelaz na skraćeno radno vrijeme;


411




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— sve te društvene organizacije i njihove komisije za produktivnost trebaju
održati niz savjetovanja o problematici skraćivanja radnog vremena;
— one trebaju diskutirati o specifičnim temama i studijama odnosnih
istraživačkih institucija, dajući kritičke osvrte i prijedloge u cilju uspješnijeg
reguliranja odnosne materije putem zakona i drugih instrumenata društvene
zajednice;


— one treba da budu mobilizatori, koordinatori i objedinjivači odnosne
akcije odnosnih sekretarijata, savjeta privrednih komora, poslovnih udruženja,
komuna, radnih organizacija, društvenih organizacija;


— Savez inženjera i tehničara šumarstva i drv. industrije treba koncem
godine organizirati široko savjetovanje odnosnih inženjera i tehničara
Jugoslavije, a i pri Kongresu odnosnih stručnjaka te Kongresu inženjera i
tehničara Jugoslavije treba toj problematici posvetiti posebnu pažnju;
— svaka podružnica, klub i si. inženjera i tehničara šumarstva i prerade
drva treba u godišnji program rada unijeti tačku »pružanje pomoći radnim
organizacijama pri izradi elaborata za skraćenje radnog vremena«; to treba
raditi svake godine, jer je problematika trajnog karaktera; s time u vezi
treba za svaku odnosnu radnu organizaciju odabrati po jednog njezinog člana
kao pokretača pripremnih radova te vezu između podružnice i radne organizacije
po toj problematici;
— pri podružnicama, klubovima i si. treba zavesti i osigurati redovno
praćenje rada na toj problematici i izvještavanje Saveza o tome;
— naročito na nivou komune treba u toj akciji ostvariti punu suradnju
sa društvima ekonomista, knjigovođa, pravnika i DIT-om;
— podružnice, klubovi i ta društva trebaju uzeti patronat barem nad
jednim poduzećem koje može poslužiti u odnosnoj akciji kao pokusno i uzorno,
pa se u njemu mogu održavati povremene javne diskusije, predavanja,
demonstracije i si.;
— najmanje jednom mjesečno trebali bi se održavati sastanci članova tih
društava i podružnica, klubova i si. na kojima bi se tretirala problematika
uvođenja skraćenog radnog vremena radnika u poduzećima nad kojima .je
uzet patronat;
— potrebno je izraditi plan obrazovanja članova iz odnosne problematike
i za sve članove podružnica treba održavati predavanja u kojima bi se
naročito obradila ta problematika sa političko-društvenog aspekta;
— podružnice, klubovi i si. treba da daju inicijativu da se u odnosnim
poduzećima oblikuju posebne radne grupe za unapređenje proizvodnje i iskorišćavanje
radnog vremena, koje trebaju biti trajnog karaktera i kojih rad
i uspjehe treba popularizirati; za mala i srednja poduzeća treba oblikovati
zajedničku takvu radnu grupu ili se koristiti uslugama takve jedinice organizirane
pri velikom poduzeću;
— na sastanku članova društva prodiskutirati svaki elaborat o skraćenju
radnog vremena radnika prije njegova odašiljanja odnosnoj općinskoj
komisiji;
— pošto je elaborat usvojen i izdato rješenje o prelazu na skraćeno radno
vrijeme radnika, pomoći radnoj organizaciji u razradi postupaka kako da se
taj zadatak ostvari;
— za vrijeme pokusnog rada pratiti da li radna organizacija mjeri i analizira
postignute rezultate;
412




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— pratiti da li se radni kolektiv redovno obavještava o rezultatima primjene
te da li se koriste primjedbe članova kolektiva;
— pri prelazu sa probnog na redovni rad pratiti da li se i dalje evidentiraju
i analiziraju predviđeni pokazatelji te da li se poduzimaju odgovarajuće
mjere;
— naročito pozitivne rezultate učiniti popularnim putem sastanaka i
stručne štampe kako bi se i drugi mogli koristiti stečenim iskustvom;
— tražiti od projektantskih organizacija i stručnjaka da prilikom izrade
projekata za nova poduzeća, rekonstrukcije i si. imaju u vidu 42-satni radni
tjedan radnika;
— potražiti izvore financiranja za aktivnost društva na odnosnim poslovima
koji traže određena financijska sredstva;
— na svakom sastanku podružnice, kluba i si. treba unijeti u dnevni red
tu problematiku, razmatrajući način uvođenja skraćenog radnog vremena
radnika a kasnije analizirajući rezultate i mjere za daljnje skraćivanje radnog
vremena;
— razviti neku vrstu socijalističkog natjecanja u izvršavanju svih tih
zadataka i društveno odlikovati pojedince i radne organizacije koji na tom
poslu pokažu najveće zalaganje i uspjeh.
Mi smo dodali samo posljednju tačku, iako svime time nisu iscrpljene
sve mjere putem kojih se može razmahati pokret prelaza na skraćeni radni
tjedan radnika i pomoći što uspješnije postizavanje postavljenog cilja. Vidi
se, da naše stručne društvene organizacije imaju u toj problematici široko
područje rada. Uvjereni smo da će se i ovog puta na djelu pokazati njihova
snaga i korisnost za naše društvo. Poslu treba prići što prije, organizirano,
s oduševljenjem. Zadatak koji je pred nama — vrijedan je najvećih napora!


IZVORI


A. Upotrebljena literatura, studije, akta:
1) Barišic A.: »Pristupne dileme kod probnog uvođenja 42-satnog radnog tjedna«,
Ekonomsko tehnički pregled, Izobrazba rukovodilaca broj 3—4, 1964, Zagreb,
str. 74.—81.


2) Benić R.: »Nagrađivanje šumskih radnika na sječi i izradi i postojeći propisi o
plaćama«, Šumarski list broj 11—12, 1956, Zagreb, str. 402.—411.


3) Benić R.: »Racionalizacija rada u drvnoj industriji«, skripta, Zagreb, 1957.


4) Džunov R.: »Sedma proširena sednica Centralnog odbora S1TJ — Skraćenje radnog
vremena«, It broj 49, 5. II. 1964., pod »Reč Riste Džunova«, Beograd
str. 1. i 5.
5) Grupa autora: »Kraće radno vreme za čoveka — duže za mašinu«, izdanje Privredni
pregled, Beograd, 1964.
C) Grupa autora: »Skraćena radna nedelja«, izdanje Privredni pregled, Beograd,
1964.
7) Heveši Dj.: »Neka ekonomska i organizaciona pitanja ekstenzivnog korišćenja


osnovnih sredstava u industriji s posebnim osvrtom na skraćivanje radnog
vremena i planiranje investicija«, predavanje, umnoženo ciklostilom, Beograd,
1964.


3) Hilf H. H.: »Nauka o radu. Osnove ispitivanja učinka i oblikovanja rađa.«, preveo
s njemačkog originala »Arbeitswissenschaft. Grundlagen der Leistungsforschung
und Arbeitsgestaltung.« Bošnjak S., Rijeka, 1963.


S) Institut
für forstliche Arbeitswissenschaft (Reinbek bei Hamburg): »Allgemeine
Anweisung für Leistungsuntersuchungen (Arbeitsablauf- und Zeitstudien) bei
der Waldarbeit«, uredio Hilf H. KL Reinbek. 1959.


413




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 52     <-- 52 -->        PDF

10) Jugoslavenski zavod za produktivnost rada: »Uvođenje skraćenog radnog vremena.
Pripreme i organizacija.«,, Beograd, 1963.


11) Jugoslavenski zavod za produktivnost rada: »Postupak praćenja rezultata poslovanja
privrednih organizacija u kojima se vrše praktična proveravanja uspešnosti
sprovođenja predviđenog programa mera u cilju skraćenja radnog
vremena«, Komisija Saveznog izvršnog vijeća za radno vrijeme, Beograd, 1984.
Umnoženo ciklostilom.


12) Kaminsky G.: »Arbeitsphysiologische Grundlagen des Leistungsgrades«, Mitt, der
Bundesforschungsanstalt für Forst- und Holzwirtschaft, München, 1957.
13) Kopčić I.: O skraćivanju radnog vremena u privrednim organizacijama«, Izdanje


Saveza inženjera i tehničara SR BiH, Sarajevo, 1984. Umnoženo ciklostilom.
14) Kraljić B.: »Organizacija rada i proizvodnje u šumskoj privredi«, skripta,
Skopje, 1954.
15) Kraljić B.: »Organizacija uprave i poslovanja u šumskoj privredi;;, skripta,
Skopje, 1954.


16) Kraljić B., Subotić I., Tomanić ,S.: »Kontinuirana evidencija proizvodnih snaga,
privrednih tokova i uspjeha poslovanja djelatnosti i cjeline šumsko-privredne
organizacije — u cilju ekonomske analize«. Studija izrađena putem Instituta za
šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za Sekretarijat
Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo — šumarstvo.
Zagreb, 1963.


17) Kraljić B., Tomanić S.: »Metodologija ekonomske analize šumskog gospodarstva«.
Studija izrađena putem Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu za Sekretarijat Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu
i šumarstvo — šumarstvo. Zagreb, 1963.


18) Mirković V.: »Savez inženjera i tehničara Jugoslavije i aktivnost na skraćenju
radnog vremena u privrednim organizacijama«, Izdanje Saveza inženjera i
tehničara SR BiH, Sarajevo, 1964. Umnoženo ciklostilom


19) Leyendecker H.: »Die körperliche Beanspruchung bei der Waldarbeit in Rahmen
einer forstlichen Arbeitsbewertung«, Frankfurt a. M., 1953.


20) Organizacija rada, organ Komisije Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije za
produktivnost rada, broj 4, Beograd, 1964. Vidi naročito referat Mirkovića V.
te diskusije Džunova R., Ivanović M,, Kraljića B., Kopčića I., Ševarlića J.,
Gerla F., Hana S., Radovanovića P.


21) Pogačnik L.: »Uvajanje skrajšanega delovnega časa«, Les broj 3, 1964, Ljubljana,
str. 33.-33.


22) Republički sekretarijat za rad SR Hrvatske: »Shematski prikazana rješenja o
rasporedu radnog vremena«, Zagreb, 1964. Samo za internu upotrebu. Umnoženo
ciklostilom.


23) Savezna komisija za radno vrijeme: »Informacija o skraćenju radnog vremena«.
Savezni sekretarijat za rad, Beograd, 1963. Samo za internu upotrebu. Umnoženo
ciklostilom.


24) Savezna komisija za radno vrijeme: »Zabeleška o uticaju skraćenja radnog vremena
na proizvodnju«, Savezni sekretarijat za rad, Beograd, 1963. Samo za
internu upotrebu. Umnoženo ciklostilom.


25) Službeni list SFRJ broj 25, 1963.: »Odluka o pripremama radnih organizacija za
prelazak na 42-satni radni tjedan«, str. 534.
26) Službeni list SFRJ broj 26, 1963.: »Rješenje o Komisiji Saveznog izvršnog vijeća
za radno vrijeme«, str. 592.
27) Službeni list SFRJ broj 27, 1963.: »Sporazum o jedinstvenim pokazateljima poslovnog
uspjeha privrednih organizacija«, str. 615.—619.
28) Službeni list SFRJ broj 31, 1963.: »Zaključak o pripremama radnih organizacija
za prelazak na 42-satnu radnu sedmicu«, str. 751.—752.
29) T. S.: »Raspored radnog vremena u uvjetima 42-satnog radnog tjedna«, Vjesnik
rada broj 2, 1964, Zagreb, str. 40.—43.


B.
Upotrebljeni elaborati privrednih organizacija o skraćenju
radnog vremena radnika:
a) DIP — Ncvoselec: »Analiza uslova za prijelaz na skraćeni rad DIP-a Novoselec«,
Novoselec, 1964. Samo za internu upotrebu. Umnoženo mašinom za pisanje.
b) »Ivica Lovinčić« grafičko industrijsko poduzeće papirnate ambalaže i konfekcije


— Zagreb: »Elaborat za skraćeni radni tjedan«, Zagreb, 1963. Samo za internu
upotrebu. Umnoženo mašinom za pisanje.
414