DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— poslovnog uspjeha, i to proizvodnosti živog rada, ekonomičnosti i rentabilnosti, pa i ostalih jedinstvenih pokazatelja poslovnog uspjeha; — jedinstvene pokazatelje raspodjele i uvjeta privređivanja. Elaborat treba orijentacijski obuhvaćati ove dijelove: — Uvod — Rezerve i njihovo aktiviranje: — opće mogućnosti — program konkretnih mjera iz racionalizacije živog rada podizanja ekonomičnosti produženja pogonskog vremena i podizanja rentabilnosti ulaganja sredstava i podizanja rentabilnosti — Rezultati aktiviranja rezervi (komparativni pokazatelji i njihova analiza) — Zaključak s konkretnim prijedlozima. U izradi elaborata trebaju učestvovati sve službe u poduzeću; elaborat trebaju prihvatiti čitav kolektiv i organi samoupravljanja poduzećem i njegovim nižim organizacijskim jedinicama. Zatim se elaborat šalje nadležnoj Općinskoj skupštini, Republičkoj privrednoj komori i Republičkom vijeću sindikata Jugoslavije na pregled i mišljenje, pa Republičkom sekretarijatu za rad na odobrenje, koji izdaje konačno rješenje za prelaz na pokusno ili definitivno skraćeno tjedno radno vrijeme radnika. Dobro je poslati primjerak elaborata i nadležnom Republičkom sekretarijatu koji se bavi odnosnom oblašću, te odgovarajućem Institutu za naučna istraživanja, odnosno Zavodu za produktivnost — da i te ustanove imaju pregled kretanja te da upotpune njihova iskustva odnosno proučavanja na korist uspješnijeg pokreta skraćivanja tjednog radnog vremena radnika i u preostalim privrednim organizacijama. Privredne organizacije koje pri izradi elaborata ne mogu naći dovoljno rezervi za prelaz odmah na 42-satno tjedno radno vrijeme radnika mogu preći prvo na 46-satni radni tjedan, zatim 44-satni radni tjedan tj. na etapno skraćivanje (tzv. vertikalno skraćivanje) radnog tjedna radnika. To dapače ima stanovitih prednosti: lakše uvođenje, manji riziko i si.; ali i stanovite mane: opasnost iskorišćavanja samo površinskih unutrašnjih rezervi (npr. apel za jačanje discipline) a zanemarivanja glavnih sakrivenih unutrašnjih rezervi u sredstvima i metodama rada, preslaba motivacija radnika za njegovu intenzivnu mobilizaciju na skraćenju radnog vremena radnika i si. (Barišić, vidi izvor 1.). Privredne organizacije koje pak ne mogu odmah pronaći dovoljno sakrivenih unutrašnjih rezervi u svima njihovim pogonima, odnosno u svima nižim organizacijskim jedinicama — mogu uvoditi skraćeno radno vrijeme radnika najprije u jednoj nižoj organizacijskoj jedinici, zatim u drugoj i t. d., tj. one mogu ostvariti etapno uvođenje (tzv. horizontalno skraćivanje) radnog tjedna radnika. To također može imati stanovitih prednosti: lakše uvođenje, manji riziko, prioritetno uvođenje u onim jedinicama privredne organizacije koje obiluju unutrašnjim rezervama i si.; ali i stanovite velike mane: nastajanje različitih, tj. težih i lakših radnih režima u okviru iste privredne organizacije, pa zbog toga rađanje nezadovoljstva dijela radnog kolektiva privredne organizacije i radnih organizacijskih poteškoća usklađivanja procesa proizvodnje (Barišić, vidi izvor 1.). 409 |