DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Pred nekoliko godina voćnjak je predan na upravu Šumskom gospodarstvu Split jer je za zadrugu bio nerentabilan. Od voćaka najviše su zastupljeni badem, orah, trešnja, višnja, i dr. Uz voćnjak je sa sjeverne strane podignut i vjetrobrani pojas ili, kako ga ovdje zovu, burobrani pojas što je s obzirom na ulogu bure kao dominantnog vjetra i sasvim razumljivo. Zaštitnu ulogu vjetrobranih pojaseva vidjeli smo bolje na sinjskom polju gdje je vodcprivredna zajednica podigla nekoliko ovakvih pojaseva poslije isušenja Sinjsko g Polja. Kad je izvršena regulacijia voda rijeke Cetine i Sinjsko polje isušeno, vjetar je nanosio goleme štete. Osušenu i rastresitu a nezaštićenu zemlju vjetar je na mahove odnosio u velikim količinama. Tako je bilo slučajeva da je bura, razvijajući brzinu i preko 120 km na sat, potpuno odnijela gornji hranjivi površinski sloj debljine od 5 om. Da bi se zaštitilo golo tlo od ovako jakog djelovanja vjetra koji nanosi velike štete naročito u vrijeme sušnih perioda, prišlo se podizanju poljozalštitnih pojaseva uglavnom od topola koje ovdje izvanredno dobro prirašćuju i brzo postižu velike visine, tako da je njihovo djelovanje efikasno. Samo je velika šteta što se tim radom za izvjesno vrijeme prestalo, pa su još velike površine ostale nezaštićene. Na cijelom području vidjeli smo i izvanredno lijepu obnovu šikara koja je usljedila uglavnom poslije zabrane držanja koza. O tom problemu bilo je također mnogo diskusija. No, nepobitna je činjenica da je u čitavoj oblasti primorskih šiuma poslije zabrane držanja koza ozelenjivanje golih i degradiranih šumskih površina pošlo veoma brzo naprijed. Za posljednjih 10 godina slika našega golog krša promijenila se iz temelja. Od golih kamenjara s pokojim grmom i šibom nastale su u zelenilo odjenute površine, sada zaštićene od mnogih razornih djelovanja, a neke se od njih može smatrati niskim šumama. Na većem dijelu je spriječeno ono najvažnije, a to je razorno djelovanje kiše i vjetra. Ponovni zahtjevi stanovništva za ukidanje te zabrane sve su rjeđi i polako se gube u sveopćoj težnji da se što prije dobije i u torn dijelu naše zemlje nefragmentirani zeleni pokrivač koji će se daljnjim ulaganjima i zahvatima prevoditi u produktivnije uzgojne oblike. Činjenica je to da stalna migracija stanovništva, zatim elektrifikacija te prodor plina umjesto otvorenih ognjišta u velikoj mjeri rasterećuje pritisak stanovništva na šumu kao izvor za ogrjev od nosno sitno tehničko drvo, kolje i ostalo. S obzirom na to da je industrijski napredak zemlje tako brz i očit pa je smanjenje potreba okolnog stanovništva na drvu sve veće i veće, šumske površine iz godine u godinu mijenjaju svoj izgled u pozitivnom smislu. Više se ne postavlja kao osnovni problem kako da se očuva postojeći šumski fond od daljne degrad)acije uslijed nekontrolirane sječe i brsta. Tako je svladan jedan krupan problem, ali time nije sve riješeno jer se i dalje postavlja kao osnovni cilj što bolja, cjelovitija i trajnija zaštita i popravak tla, a to se postiže obnovom trajnog šumskog pokrova. Stoga sada predstoji potreba za unapređenjem gospodarenja u postojećim niskim i visokim šumama, te konverzija i rekonstrukcija makija i šikare u srednju ili visoku šumu. Radove u tom pravou treba ubrzati i prići smjelije rješenjima koristeći pritom i najnovija tehnička dostignuća. Svako čekanje je čisti gubitak te bi značilo zaostajanje u tempu za razvojem opće privrede kod nas i u svijetu. U području Sutin e vidjeli smo s jedne strane kanjona gospodarenje u nisoj bukovoj šumi »Visočica« koja se nalazi na visini od oko 500 m, a s druge strane kanjona sastojine crnoga1 i primorskog bora starosti od oko 40 godina koje su podignute na većim površinama i to na škriljevcima. Čitavo područje od Slutine do Muca su škriljevci veoma pogodni za pcišumljivanje, pa se tamo vide borove kulture različitih starosti počevši od onih koje upravo podiže Šumarija Split pa sve do 70 godina starosti. U M u ć u smo pregledali i obišli kulturu ornog bora staru oko 50—60 godina (v. si. 7.) koja pokriva površinu u kompleksu od oko 180 ha, ne računajući poslijeratna pošumljivanja vršena neposredno uz staru šumu. Posljednjih 10 godina vrši se u šumi simolarenje. Drug direktor gospodarstva govorio je o pitanju gospodarenja u ovoj i njoj sličnim šumama, a posebno o šumama gdje se vrši smolarenje. Radi se bez nekoga fiksiranog plana — jer ne postoji gospodarska osnova za ovu šumu me da je ona neophodno potreba. Za razliku od borovih šuma koje smo dosada uglavnom obilazili u obalnom području te koje imaju odnosno trebale bi imati pored zaštitne prvenstveno turističko- rekreativnu ulogu, ova šuma može postati veoma vrijedan gospodarski objekt kako za proizvodnju smole tako i za proizvodnju celuloze te tehničkog drva. Kad se ovom kompleksu pripoje i dijelovi koji se sada pošumljuju a nadovezuju se na 445 |