DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Pred nekoliko godina voćnjak je predan
na upravu Šumskom gospodarstvu Split
jer je za zadrugu bio nerentabilan. Od
voćaka najviše su zastupljeni badem, orah,
trešnja, višnja, i dr. Uz voćnjak je sa sjeverne
strane podignut i vjetrobrani pojas
ili, kako ga ovdje zovu, burobrani pojas
što je s obzirom na ulogu bure kao dominantnog
vjetra i sasvim razumljivo.


Zaštitnu ulogu vjetrobranih pojaseva
vidjeli smo bolje na sinjskom polju gdje
je vodcprivredna zajednica podigla nekoliko
ovakvih pojaseva poslije isušenja
Sinjsko g Polja. Kad je izvršena regulacijia
voda rijeke Cetine i Sinjsko polje
isušeno, vjetar je nanosio goleme štete.
Osušenu i rastresitu a nezaštićenu zemlju
vjetar je na mahove odnosio u velikim
količinama. Tako je bilo slučajeva da je
bura, razvijajući brzinu i preko 120 km na
sat, potpuno odnijela gornji hranjivi površinski
sloj debljine od 5 om. Da bi se
zaštitilo golo tlo od ovako jakog djelovanja
vjetra koji nanosi velike štete naročito
u vrijeme sušnih perioda, prišlo se
podizanju poljozalštitnih pojaseva uglavnom
od topola koje ovdje izvanredno dobro
prirašćuju i brzo postižu velike visine,
tako da je njihovo djelovanje efikasno.
Samo je velika šteta što se tim radom za
izvjesno vrijeme prestalo, pa su još velike
površine ostale nezaštićene.


Na cijelom području vidjeli smo i izvanredno
lijepu obnovu šikara koja je
usljedila uglavnom poslije zabrane držanja
koza. O tom problemu bilo je također
mnogo diskusija. No, nepobitna je činjenica
da je u čitavoj oblasti primorskih
šiuma poslije zabrane držanja koza ozelenjivanje
golih i degradiranih šumskih
površina pošlo veoma brzo naprijed. Za
posljednjih 10 godina slika našega golog
krša promijenila se iz temelja. Od golih kamenjara
s pokojim grmom i šibom nastale
su u zelenilo odjenute površine, sada
zaštićene od mnogih razornih djelovanja,
a neke se od njih može smatrati niskim
šumama. Na većem dijelu je spriječeno
ono najvažnije, a to je razorno djelovanje
kiše i vjetra. Ponovni zahtjevi stanovništva
za ukidanje te zabrane sve su rjeđi
i polako se gube u sveopćoj težnji da
se što prije dobije i u torn dijelu naše
zemlje nefragmentirani zeleni pokrivač
koji će se daljnjim ulaganjima i zahvatima
prevoditi u produktivnije uzgojne
oblike.


Činjenica je to da stalna migracija
stanovništva, zatim elektrifikacija te prodor
plina umjesto otvorenih ognjišta u
velikoj mjeri rasterećuje pritisak stanovništva
na šumu kao izvor za ogrjev od


nosno sitno tehničko drvo, kolje i ostalo.
S obzirom na to da je industrijski napredak
zemlje tako brz i očit pa je smanjenje
potreba okolnog stanovništva na drvu
sve veće i veće, šumske površine iz godine
u godinu mijenjaju svoj izgled u pozitivnom
smislu. Više se ne postavlja kao
osnovni problem kako da se očuva postojeći
šumski fond od daljne degrad)acije
uslijed nekontrolirane sječe i brsta. Tako
je svladan jedan krupan problem, ali time
nije sve riješeno jer se i dalje postavlja
kao osnovni cilj što bolja, cjelovitija
i trajnija zaštita i popravak tla, a to se
postiže obnovom trajnog šumskog pokrova.
Stoga sada predstoji potreba za unapređenjem
gospodarenja u postojećim niskim
i visokim šumama, te konverzija i
rekonstrukcija makija i šikare u srednju
ili visoku šumu.


Radove u tom pravou treba ubrzati i
prići smjelije rješenjima koristeći pritom
i najnovija tehnička dostignuća. Svako čekanje
je čisti gubitak te bi značilo zaostajanje
u tempu za razvojem opće privrede
kod nas i u svijetu.


U području Sutin e vidjeli smo s
jedne strane kanjona gospodarenje u nisoj
bukovoj šumi »Visočica« koja se
nalazi na visini od oko 500 m, a s druge
strane kanjona sastojine crnoga1 i primorskog
bora starosti od oko 40 godina koje
su podignute na većim površinama i to
na škriljevcima. Čitavo područje od Slutine
do Muca su škriljevci veoma pogodni
za pcišumljivanje, pa se tamo vide borove
kulture različitih starosti počevši od onih
koje upravo podiže Šumarija Split pa sve
do 70 godina starosti.


U M u ć u smo pregledali i obišli kulturu
ornog bora staru oko 50—60 godina


(v. si. 7.) koja pokriva površinu u kompleksu
od oko 180 ha, ne računajući poslijeratna
pošumljivanja vršena neposredno
uz staru šumu. Posljednjih 10 godina
vrši se u šumi simolarenje. Drug direktor
gospodarstva govorio je o pitanju gospodarenja
u ovoj i njoj sličnim šumama,
a posebno o šumama gdje se vrši smolarenje.
Radi se bez nekoga fiksiranog plana
— jer ne postoji gospodarska osnova
za ovu šumu me da je ona neophodno potreba.
Za razliku od borovih šuma koje
smo dosada uglavnom obilazili u obalnom
području te koje imaju odnosno trebale bi
imati pored zaštitne prvenstveno turističko-
rekreativnu ulogu, ova šuma može postati
veoma vrijedan gospodarski objekt
kako za proizvodnju smole tako i za proizvodnju
celuloze te tehničkog drva. Kad
se ovom kompleksu pripoje i dijelovi koji
se sada pošumljuju a nadovezuju se na
445