DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1964 str. 92 <-- 92 --> PDF |
ke u karakteru klime utječu i na pojačano zabukovljivanje, jelovih sastojina, jer je bukva u takvom podneblju biološki jača; mikroklimatske promjene u sastojinama, koje nastaju pod utjecajem gospodarenja, povećavaju pojavu izmjene vrste drveća. U daljnjem razmatranju, pisac dolazi do zaključka da je sadašnja rasna grupa jele ugrožena i da je potrebno izvršiti umjetnu selekciju: unositi tipove iz jugoistočnih područja Jugoslavije u kojima je jela više kserofitična, kao i iz autohtonih sastojina klonski razmnazati plus — stabla koja pokazuju izuzetan vitalitet. MLINŠEK D. Sušenje jele u Sloveniji. Na oko 300.000 ha jela u Sloveniji čini 2% čiste sastojine, 36l9/o mješovite s 40—90%> jele, 25% površine s 10—40% jele, 20% površine s 1—10% jele i 17% površine s pojedinačnom jelom. Sušenje je više rasprostranjeno na nižim položajima i na južnom rubu Alpa, po nadmorskoj visini, najviše je rasprostranjeno između 400—700 m, tj. za oko 200—300 m niže od optimalnih staništa jele. Jela se, dakle, najviše suši na donjoj graničnoj zoni njenog aptimuma i na neoptimalnim staništima. U čistim sastojinama sušenje je površinski najviše rašireno. Minimalno je sušenje u onim sastojinama u kojima nisu bile jake sječe. Jako je sušenje u sastojinama u kojima se tokom posljednjih godina mnogo sjeklo. Prema dosadašnjim podacima, nije se mogla naći uska uzročna veza između stupnja sušenja i oblika sastojina. Ali se čini da se jela više suši u neprirodno prorjeđenim sastojinama labilnog sastava. Prema opažanjima, pojedine već oslabljene jele se poslije nekoliko godina oporave, pa se pretpostavlja da postoje pojedine stanišne rase domaće jele. Budući da je sušenje i obnavljanje jele u nekim područjima Slovenije vrlo kritično, autor upozorava šumarsku javnost da se privreda mora vrlo brižljivo odnositi prema toj veoma osjetljivoj vrsti drveća. Problem jele je školski primjer kako se kruti šumskogospodarski nazori i loša zahvaćanja u biocenozu mogu negativno manifestirati u biološko-ekološkom kompleksu pojava. Zato pisac preporuča da se jela ne proširuje izvan njenoga prirodnog areala. Ne smiju se stvarati čiste sastojine. Svako jače zadiranje u sastav jelovih sastojina uzrokuje smanjenje vitalnosti i u vezi s time aktivnost i dosad nepoznatih štetnika. Zato treba jelu intenzivnije proučavati. KORDIŠ F.: Problemi obnove jelovih sastojina. Jela je u našoj šumskoj privredi vrlo važna vrsta drveća po rasprostranje nosti, proizvodnosti i upotrebljivosti, pa šumarska stručna javnost mora intenzivno tražiti uzroke nedovoljnog podmlađivanja jele u ispitivanju kompleksa nedovoljno proučenih biogenih faktora. Naročito zato što nema gotovo nikakvih pravilnosti u obnovi jele i što su kompleks ekoloških faktora i dinamika biocenoza vrlo složeni i promjenljivi. Služeći se dijalektičkom metodom, autor uporno nastoji da što dublje prodre u navedene probleme i smatra da bi u prvom redu trebalo proučiti tipove staništa, na njima ispitivati mikroekoloske amplitude u odnosu na biološku stabilnost jele. Kao primjer za te postavke autor daje interesantne podatke o šumama na Snežniku, za koje je sačuvana kronološka tehnička dokumentacija sto godina. Autor naročito ističe da se ne smije gospodariti šablonskim postupcima, i smatra da bi u nizu jelinih staništa odgovorali razni cblici sastojina: postupično skupinasto, preborno skupinasto do pojedinačno preborno gospodarenje. Autor razmatra i pitanje, ne bi li bilo umjesno da se na pojedina jelova staništa unosi smreka koja bi zamijenila ekonomski manje vrijednu bukvu. Općenito, nema recepata. Gospodarski postupci treba da ovise o razvojnim stanjima staništa i privrednim potrebama. JURHAR F.: Unošenje jele u naše šume. Autor, prije svega, polazi iz postavke o odnosu drvne mase četinjača i listaća u Jugoslaviji i u Sloveniji. Slovenija ima olko 250.000 ha bukovih sastojina. Ova vrsta drveća u konkurentskoj borbi preraste druge vrste, napose četinjače, pogotovo ako se četinjačama ne pomogne. U vezi s time, pisac iznosi primjere zabukovljivanja sastojina četinjača i odnose o prirastima bukve i četinjača. Makar se ne smiju prezreti ekološke i biološke prednosti bukve, treba uvažiti činjenicu da se u mnogim predjelima učešće četinjača naglo smanjuje. Dakle treba u bukove sastojine unositi četinjače, osobito zato što u velikom dijelu srednje Evrope jela odumire. Da sjetva uspije, treba prethodno razgraditi sirovi humus, postupak kod dobivanja i manipulacije sjemena mora biti vrlo obziran, sjetvu obaviti ujesen. Treba saditi 4—6 godišnje biljke izvađene iz prirodnog podmlatka, po mogućnosti isti dan kad su izvađene. Mlade biljke oslobađati od suvišnog listinca. Za podsjetvu odnosno podsadnju sklop treba otvoriti na 0,4—0,5. KORDIŠ F.: Imela ugrožava jelove šume. U kratkom ali vrlo sažetom članku, pisac najprije razmatra razvonje stadijeekologiju imele (Viscum abietis Hub.). Gornji areal rasprostranjenosti imele je za |