DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 22 <-- 22 --> PDF |
gospodarstvo, koje ima pod sobom dio istog lovišta, u istom planinskom masivu, ne progoni tu divljač. Uzevši u obzir sve izloženo, imajući u vidu da je zajednica dala lovnoj proizvodnji privredni značaj, da je divljač općedruštvena imovina, da su regije i komune izvanredno interesirane za promicanje općeg turizma uz pomoć lovnog turizma, nadalje da će novi Zakon o lovu obavezno tražiti od lovnih ovlaštenika da lovištem gospodare samo na bazi odobrenih uređajnih elaborata lovišta, te da će po novim propisima i za vlasnike i posjednike šumskih kutlura, plantaža i sastojina važiti obaveza poduzimanja mjera zaštite protiv šteta od divljači, potrebno je da predstavnici šumske proizvodnje u svojim šumskim lovištima na vrijeme poduzmu korake da budu dorasli novoj situaciji. Uz gore istaknute momente predstavnike šumske proizvodnje sile na to razvoj potreba nacionalne industrije u drvnoj sirovini i proizvodne mogućnosti šuma, čijim gospodarenjem mora šumska proizvodnja nastojati uravnotežiti nacionalni bilans drvne, sirovine. Kao osnovne prethodne mjere bilo bi potrebno: 1. Naučnim ustanovama koje se bave problemom uzgoja, zaštite i korišćenja divljači osigurati dovoljna sredstva za opširno vršenje pokusa i mjera protiv šteta od divljači biološkim, kemijskim i mehaničkim sredstvima. 2. Pristupiti izradi uređajnih elaborata za područna lovišta šumskih gospodarstava, najbolje po jednoj centralnoj organizaciji ili barem pod njezinim izravnim rukovodstvom, kako bi se ujednačenoišću doktrina i metoda dobilo jednakomjerno vrijedne rezultate za cijelo područja SR Hrvatske. 3. Do stupanja na snagu novih propisa o mjerama zaštite protiv šteta od divljači početi primjenom makar domaćih repelenata u najjače ugroženim važnim zonama širenja areala četinjača. 4. Do stupanja na snagu novih propisa i novih uređajnih elaborata uspostaviti na području pojedinih većih lovišta, koja se nalaze pod upravom nekoliko šumskih gospodarstava, kolaboraciju u smislu izjednačenja intenziteta mjera uzgoja i korišćenja divljači. U područjima u kojima se pristupa pooštrenom odstrelu jelenske divljači dokinuti svaki redukcijski odstrel muških grla. Radikalnije djelovanje na sniženje fonda divljači ima eliminiranje spolno zrelih ženki — nosioca prirasta. Uništavanjem muških grla uništava se znatne nacionalne vrijednosti, koje su ostvarene skupim investicijama, štetama na šumskim mladićima i sastojinama. 5. Predah, koji je priroda stvorila radikalnim uništavanjem populacije srna u Hrvatskoj, treba šumska proizvodnja do maksimuma iskoristiti za širenje areala četinjača. Nestankom srna skinuta je sa dnevnog reda i akutnost problema njihovih šteta na podmladku četinjača. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 11 <-- 11 --> PDF |
skim gospodarenjem i intenzivnom lovnom proizvodnjom. To je stanje uzrokom mnogobrojnih sporova, a i nastojanja za rješenje problema. Svi do sada poduzeti koraci nisu zadovoljili ni šumsku ni lovnu proizvodnju. Naprijed nabrojene savremene mjere povećanja produkcije drveta prijete zaoštrenjem neriješenog problema. Značaj toga raskoraka pojačan je okolnošću da je zadnjih godina u najvećem dijelu zemalja Istočne Evrope, među kojima se Jugoslavija u tom pogledu nalazi na prvom mjestu, nastupila vrlo povoljna konjunktura za plasman svih produkata lovne proizvodnje. Tu se osobito ističe odstrel divljači putem lovnog turizma, te prodaja žive rasplodne divljači i mesa ustrijeljene divljači. Ta su tri vida iskorišćavanja produkata lovne proizvodnje već sada u fazi prvih koraka za organizacijsko obuhvatanje te konjunkture, značajni izvori deviznih sredstava, a taj prihod pokazuje tendenciju stalnog porasta i osiguranog kontinuiteta. Neuravnoteženost između produkcije i potrošnje drveta, osobit prioritet šumske pred lovnom proizvodnjom, imperativno traže da se predstavnici šumske proizvodnje suoče sa novonastalim stanjem, u kojemu zajednica očekuje od lovne proizvodnje daleko značajniji udio u sklopu ostalih privrednih djelatnosti, to tim više .što je u današnjoj situaciji privredni značaj lovstva izričito naglašen po vrhovnim predstavnicima zajednice. Stoga ćemo pokušati prikazati.: — osnovne faktore i karakteristike prilično divergentnih interesa lovne i šumske proizvodnje. — neprilike i štete koje vršenjem lovne proizvodnje nastaju za šumsku proizvodnju — stanje toga problema u ostalim zemljama sa urednim šumskim gospodarenjem i intenzivnom lovnom proizvodnjom. OSNOVNI FAKTORI I KARAKTERISTIKE LOVNE i ŠUMSKE PROIZVODNJE I. Lovna proizvodnja Među osnovne faktore spadaju Linija lovne politike zajednice u Jugoslaviji je zacrtana postavkama novog Osnovnog zakona o lovu, po kom je divljač općedruštvena imovina, a lovstvo grana narodne privrede. Instrumenti za provođenje lovne politike su savezni i republički Zakoni o lovu, te pravni propisi kojima se regulira pitanje sprovođenja u život intencija i propisa Zakona o lovu. Najizrazitiji značaj postavljanju lovne proizvodnje u nove odnose davat će regije i komune. Intenzitet interesiranja pojedine regije i komune ovisi u prvom redu o značaju kojega za njezino područje već ima, ili se pretpostavlja da bi trebala imati, opća turistička djelatnost. U okviru te djelatnosti očekuju regije i komune vrlo znatne izravne i neizravne efekte od jačanja lovne proizvodnje kao osnovne materijalne baze za realizaciju lovnog turizma. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 10 <-- 10 --> PDF |
PROBLEMI USKLAĐIVANJA INTERESA LOVNE PROIZVODNJE SA INTERESIMA ŠUMSKE PROIZVODNJE U SR HRVATSKOJ* Ing. ZVONKO CAR Za šumsku proizvodnju ima lovna proizvodnja dvojaki značaj, sa jedne strane po liniji opće lovne politike zajednice, a po drugoj kao uža lovna proizvodnja u području šuma. Među čovjekovim djelatnostima zauzimao je lov oduvijek osobit položaj. Prošao je sve faze povezanosti sa čovjekom, od primarne najuže, kada je za pračovjeka bio jedini instrument kojime je osiguravao dnevnu prehranu, do današnje zabave, u kojoj je značaj lova dvojak. Sa gledišta zajednice lovna proizvodnja je redovita privredna djelatnost, a sa gledišta lovca, lov je sportsko izživljavanje lovačkog nagona. U sadanjem razdoblju shvatanja života dolazi sve više do izražaja nazor da svaka zajednica mora nastojati da realizira cjelokupni bioprodukcijski potencijal svojih lovnih površina i da treba biti prioritetni i glavni korisnik svih materijalnih koristi stvorenih lovnom proizvodnjom. Lovnom proizvodnjom nazivamo djelatnost koja se bavi uzgojem, zaštitom i iskorišćavanjem divljači. U civiliziranim zemljama postavljena je lovna proizvodnja u odnos prema ostalim vidovima proizvodnje tako, da visina fonda divljači dozvoljava njegovo iskorišćavanje vršenjem lova, a štete od divljači ne smiju prelaziti granicu koju dozvoljavaju interesi šumske proizvodnje i poljoprivrede. Osim te osnovne linije lovne politike, za šumsku proizvodnju je od neposrednog značaja opseg uzgajanja onih vrsta divljači koje su prirodni članovi šumskih životnih zajednica. Te vrste divljači predstavljaju prirodne biocenotske regulatore za određene vrste biljnih članova svojih životnih zajednica, a posto im je šuma osnovna životna sredina, dolaze na taj način u izravan sukob sa interesima šumske proizvodnje. Kretanje lovne proizvodnje, pa i lovne politike, često kolidira sa ciljevima i nastojanjima šumske proizvodnje jer se služe istim površinama. Sve veći nerazmjer između dosadanje visine produkcije drvne mase, te naglog porasta potrošnje drveta, uputio je šumsku proizvodnju na osiguranje dovoljnih količina drveta putem industrijske proizvodnje drveta u plantažama visoko prinosnih listača, u plantažama i intenzivnim kulturama četinjača, te intenziviranjem proizvodnje u klasičnim šumama (u prvom redu intenzivnim proredama i očetinjavanjem). Problem šteta od divljači u gospodarskim šumama je najveći problem u dodirnoj zoni šumske i lovne proizvodnje u svim zemljama sa urednim šum * Referat na I Plenumu Saveza inž. i ten. šum. i drv. ind. Hrvatske održan na Strancu 14. XI 1964. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 21 <-- 21 --> PDF |
odraslih sastojina ili 11,00 DM po 1.000 stabala u mladićima i kulturama. Te zemlje su pred nama u prednosti što svoja dobra kemijska zaštitna sredstva ne moraju kupovati za skupe devize kako je to slučaj kod nas. Osim osamljenih pojedinačnih slučajeva, kod nas se ne vrše mjere zaštite šumskih kultura, plantaža i sastojina protiv šteta od divljači. Pojedina šumska gospodarstva nabavljaju vlasnicima poljoprivrednih kultura u svojem lovištu repelente naše proizvodnje. Pokusi vršeni po Zavodu za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu ili po nekim šumarijama, nisu do sada imah veći opseg, a slijedom toga nisu mogli uroditi ni nekim uvjerljivim rezultatima. Financijska sredstva kojima su ti pokusi vršeni bila su odviše malena, važnost cilja koji se tima pokusima želi postići, imperativno traži da se za takve radove osigura daleko veća sredstva. Ohrabruju i pružaju dobar putokaz prilično dobri početni uspjesi, postignuti na području Šumskog gospodarstva u Našicama primjenom uvoznih repelenata. Potpunosti radi treba napomenuti i lijepe početne rezultate, koje je primjenom uvoznih i domaćih repelenata postigao Lovni odsjek Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani. Na području Lovnošumskog gospodarstva »Jelen« u Bilju postavljeno je težište mjera i pokusa na plošnu i individualnu zaštitu listača ubrzanog rasta. Primjenom mehaničkih sredstava domaće proizvodnje postignuti su kod ograđivanja potpuni, a kod individualne zaštite, sredstvima vlastite proizvodnje gospodarstva, vrlo zadovoljavajući rezultati. U referatu »Analiza ekonomskog stanja šumarstva i proizvodnog potencijala šumskog fonda« navedeno je da su troškovi osnivanja plantaža 300.000 din/ha, a troškovi njege i zaštite 10.000 din/ha! Te nam brojke prilično jasno pokazuju da su mjere zaštite protiv šteta od divljači kod nas još skoro potpuno zanemarene. Ako se uzane u obzir da će se divljač i dalje morati podržavati i lovnu proizvodnju vršiti, makar u reduciranom opsegu, a upoređeno sa odnosima zaštite protiv šteta od divljači u susjednim zapadnim zemljama, dobiva se utisak da šumska proizvodnja kod nas vodi, u pogledu mjera zaštite protiv šteta od divljači, politiku »ekonomskog minimuma«. Tu je potrebno uvažiti i niz objektivnih momenata, među kojima, uz dosadanje traženje ravnopravnog tretiranja šumske privrede sa ostalim vidovima privrede, treba uvažiti i blokirane cijene nizu sortimenata, za koje se šumska proizvodnja tek bori da budu dozvoljene kao ekonomske. No moramo objektivno uočiti i niz slabosti među kojima u velikoj mjeri djeluje nedovoljno intenzivno i prekasno vršenje mjere njege mladih sastojina. Zatim propusti kod obnove sastojina, izbora mjesta za plantaže i pojedine vrste drveta, nevođenje računa o optimalnim veličinama pošumljavanih ili kultiviranih površina, njihovom smještaju s obzirom na blizinu jakih populacija divljači i si. Ekonomski hendikep predstavlja okolnost da velik dio lovišta šumskih gospodarstava nije ni bonitiran niti je određen makar statični ekonomski kapacitet lovišta, a kamo li da su izrađeni uređajni elaborati. Ukoliko su bonitiranja vršena, nisu vršena po jedinstvenoj metodi, pa manjkaju komparativne mogućnosti za usklađenje optimalnih visina populacija i si. U takvoj situaciji šumska gospodarstva nisu u stanju odrediti da li su štete od divljači posljedica previsokih populacija, propuštanja vršenja mjera zaštite protiv šteta ili posljedica nekoordiniranosti mjera´ lovne proizvodnje među susjednim gospodarstvima. Neekonomske i nesuvremene su pojave da jedno šumsko gospodarstvo hametice odstreljuje jelensku i srneću divljač zbog šteta, a susjedno |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
sedam puta više srneće divljači i dva i pol puta više zečeva od Hrvatske, a šumska površina Njemačke je samo 229% od šumske površine Hrvatske, a odnos šumovitosti je 28% naprama 52%. I Cehoslovačka,, zemlja sa istim društvenim uređenjem kao Jugoslavija, ima ´kod šumovitosti od 32% i svega za 37llJ/o više šumske površine, četiri puta više jelenske, dva puta više srneće divljači i tri puta više zečeva. U skladu sa mnogo većim fondom divljači znatno su viši i odstreli u tim zemljama. Uvjerljivu sliku pružaju podaci tabele II. Na 1.000 ha šumske površine do lazi »opterećenje« sa divljači u: AustrijaZap. NjemačkojCehoslovačkojHrvatskoj iz fonda iz fonda iz fonda iz fonda divljači 174 kom. divljači 335 kom. divljači 458 kom. divljači 156 kom. iz odstrela 162 kom. iz odstrela 161 kom. iz odstrela 211 kom. iz odstrela 40 kom. A 1.000 m3 etata »opterećeno« je u: AustrijiZap. NjemačkojCehoslovačkojHrvatskoj iz fonda divljači sa 265 kom. iz fonda divljači sa 295 kom. iz fonda divljač: sa 623 kom. iz fonda divljači sa 129 kom. iz odstrela 382 kom. iz odstrela 149 kom. iz odstrela 290 kom. iz odstrela 35 kom. i i Makar da relacije nisu postavljene i obrađene po svima pravilima statističnog obračunavanja, ipak su dobivene brojke vrlo demonstrativne i uvjerljive. Pokazuju nam, da pojedine zemlje, premda stoje na visokom stepenu racionalne šumske proizvodnje, imaju i visoko razvijenu lovnu proizvodnju. Tu proizvodnju podržavaju makar što nastoje u produkciji drveta postići dalja usavršavanja. Pošto je naša visina etata prilično nategnuta, ne može nam masa "etata po ha šumske površine poslužiti kao najsretnija komparativna baza. Za tu komparaciju trebalo bi prethodno tačno analizirati stanje šumskog fonda od uspoređivanih zemalja (razmjer dobnih razreda, bonitetne razrede šumskog zemljišta, odnos faktične i normalne drvne mase i t. d.), što bi prelazilo okvir ovog referata. No »opterećenost« etata, kako brojem divljači iz fonda, tako i brojem divljači iz odstrelnog kontingenta dokazuje nam da brojno stanje divljači u Hrvatskoj nikako nije doseglo, a kamo li premašilo maksimum brojnog stanja u zemljama sa visoko razvijenom savremenom šumskom proizvodnjom. Tu bi nam u prvom redu za komparaciju trebala poslužiti Švicarska, čije je opterećenje šumske površine i etata po fondu za skoro 100% veće od našega. Opterećenje odstrelom je manje, što je u potpunom skladu sa racionalnim gospodarenjem sa divljači, jer zbog mnogo lošijih ekoloških uvjeta staništa mora Švicarska držati znatno veći rasplodni fond divljači, a gubitak priploda je znatno veći. Ne ulazeći u biološku i ekonomsku opravdanost podržavanja visokih populacija divljači potrebno je ipak analizirati uzroke i faktore, koji omogućuju podržavanje tako razmjerno visokih populacija divljači u nabrojenim zemljama. U njima su vrlo´uvedene i razvijene mjere zaštite šumskih i poljoprivrednih kultura protiv šteta od divljači, a obavezno ih se vrši. Makar što se njima ne postizava puni uspjeh ipak se njihovom primjenom omogućuje održavanje i lovno iskorištavanje razmjerno visokih populacija divljači. U Zap. Njemačkoj smatraju prihvatljivim troškove individualne zaštite od 0,45 DM po stablu 486 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
za njezino preživanje i konačnu probavu; za premještanje od mjesta zaklona do izvora brane; te za odmor i san. Podvrgavajući se nagonskom porivu ispunjavanja pojedinih odsjeka dnevnog ritma određenim akcijama, počinje divljač uzimati neprirodne vrste hrane u neprirodnim razmacima i si. U toj pojavi nalazi Bubenik uzroke gulenju kore stabala usprkos osiguranih^ koncentriranih prehrambenih tvari u dodatnoj prehrani, kojoj je u cijelosti osigurana, pa čak i premašena dnevna potreba na kalorijama. Bubenik, Rieck, Hennig, Nečas, Eiberle složni su u nazoru da je potrebna radikalna revizija metoda i načina uzgoja slobodne divljači u slobodnom lovištu. Na prvo mjesto postavljaju potrebu osiguranja dovoljnih količina prikladne prirodne hrane. Visina populacije divljači mora biti primjerena tim količinama hrane maksimalno u visini svojeg biotskog kapaciteta. Taj kapacitet treba u pravilu zbog zaštite interesa šumske i poljoprivredne proizvodnje sniziti na visinu ekonomskog kapaciteta. Bubenik upozorava na potrebu što bržeg i potpunijeg napuštanja dosadanjeg t. zv. statičkog načina uzgoja divljači. Po tome načinu su uzgajači težih da u datoj životnoj sredini stvore i trajno u maksimalno dozvoljenom broju održavaju populaciju divljači nepromijenjenu, a u cilju dobivanja po mogućnosti što ujednačenijih prihoda od divljači po kvaliteti, broju i vrstama. Dostignuća nauke u biocenozama pokazala su da u prirodi ne postoje konstantni uvjeti životne sredine i da se prirodna ravnoteža u životnoj zajednici postizava i održava samo neprekidnim variranjem u djelovanju svih aktivnih faktora životne sredine. Periodične promjene visine populacije divljači su neizbježne i po Perelešin U stoje u izravnoj vezi sa jačanjem ih slabljenjem djelovanja faktora ograničavanja životne sredine. To djelovanje vrhuni u iznenadnom slomu populacije, a taj slom treba smatrati obrambenom reakcijom životne sredine, koja se povremeno mora »odmoriti« od štetnog djelovanja previsokih populacija, kako bi nakon određene duljine odmora pripadnicima iste, ali već regenerirane populacije, ponovno mogla osigurati najpovoljnije uvjete života. Uzgajivač može poduzimanjem raznih preventivnih i pomoćnih mjera odložiti vrhunjenje djelovanja faktora ograničavanja, ali ne može´spriječiti slom populacije. Za uklanjanje posljedica sloma, koji uslijedi iza takvog umjetno isforsiranog moratorija, trebaju i populacija divljači i životna sredina mnogo više vremena nego kod normalnog djelovanja prirodnih faktora ograničavanja. Uzgajač može pojavu sloma populacije izbjeći i spriječiti samo ako populaciju divljači dinamično prilagodi kolebanju povoljnosti odnosno nepovoljnosti uvjeta date životne sredine. U tabeli I i II prikazane su, za zemlje koje služe za komparaciju njihovog stanja u razvitku odnosa usklađenja šumske i lovne proizvodnje sa takvim stanjem kod nas, ukupne površine i šumske površine, visine etata, ukupnog fonda divljači i odstrela, te odnos visine ukupnog fonda divljači i odstrela prema šumskoj površini i etatu za one vrste divljači koje se pretežno »hrane šumom«. Kod zeca i kunića nije se moglo dijeliti populaciju na onu koja ne živi u šumi od one koja isključivo ili povremeno živi u šumi. Šumska površina Austrije je svega 107% šumske površine Hrvatske, š više jelenske i šest puta više srneće divljači od Hrvatske i skoro isto toliko zečeva kao Hrvatska. Zap. Njemačka ima skoro šest puta više jelenske i skoro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 18 <-- 18 --> PDF |
njihovih životnih zajednica, na više ili manje narušenu ili uništenu prirodnu sliku životne sredine, te na više ili manje narušenu prirodnu ravnotežu te životne sredine. Postoji mišljenje da je pojava šteta od divljači manifestacija bolesnog stanja divljači, u smislu da je svaka bolest narušavanje fiziološke ravnoteže u organizmu. A »bolest« pojave šteta od divljači je reagiranje divljači kao »prirodne norme« na narušenost prirodne uravnoteženosti međusobnih odnosa djelovanja aktivnih faktora životne zajednice na žive organizme, članove tih zajednica. Postavke o vjerojatnim uzrocima neuspjeha suzbijanja šteta od divljači i prevelikog učešća podprosječno razvijenih jedinki u populaciji divljači ističu slijedeće postulate savremenog načina uzgoja divljači: — divljač je prirodna norma, član svoje životne zajednice i kao takva reagira i odnosi se prema svojoj životnoj sredini — uzgajač mora divljači u što većoj mjeri osigurati: a) prirodni način života b) mogućnost nalaženja prikladne prirodne hrane c) mogućnost uzimanja i probavljanja te hrane na prirodni način d) mogućnost odvijanja prirodnog načina socijalnog života, osobito s obzirom na stvaranje socijalnih formacija prirodne strukture i veličine e) osiguravanje životnog prostora koji rasprostranjenjem udovoljava prirodnim zahtjevima dotične životinjske vrste f) to se može postići samo ako se u prvom redu populaciju divljači održava u primjernoj gustoći, kako specijskoj tako i kompleksnoj g) prikladna visina populacije divljači ne može i nesmije biti neka stalna matematička cjelina, nego varijabilna veličina, koja se stalno prilagođuje varijabilnim uvjetima ravnoteže svoje životne sredine. Mogućnost neometanog stvaranja prirodnih socijalnih formacija trebamo smatrati jednim od osnovnih faktora uspješnog uzgoja divljači u slobodnom lovištu. Već 1942. godine upozorio je Carpenter, na osnovu Tembroc k o v i h postavki, na povezanost prostornih i vremenskih faktora, koji mogu biti veoma bitni za sociološku strukturu instinktivno stvorenih socijalnih formacija životinja. Schmi d ukazuje na najužu ovisnost prikladne gustoće populacije o djelovanju faktora ograničavanja i uništavanja u prirodnoj životnoj sredini. Među faktorima ograničavanja stavlja intraspecijsku i interspecijsku prehranbenu konkurenciju na prvo mjesto, ispred borbe za životni prostor i ispred faktora gužve. Izlažući rezultate svojih radova na proučavanju prirodne prehrane divljači ističe B u b e n i k da se divljač razlikuje od domaćih životinja u prvom redu po svojim izjednačenim, uravnoteženim fiziološkim prehranbenim procesima, Sve smetnje u prirodnom ciklusu i ritmu prehrane djeluju na ponašanje i na prehranbene zahtjeve divljači i na taj način narušavaju harmoniju prirodne ravnoteže životne zajednice divljači. S obzirom na ritam uzimanja i probavljanja hrane, na suptilnost biokemijske povezanosti i na strukturni sastav hrane mora biti udovoljeno nekim određenim zahtjevima, jer u protivnom slučaju dolazi do smetnji u prirodnom toku fizioloških procesa, koje se smetnje mogu uporediti sa bolesnim pojavama. Bubenik smatra da se narušavanjem prirodnog ritma prehrane narušava prirodni odnos vremenskih odsjeka potrebnih: za nalaženje i uzimanje hrane; |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 17 <-- 17 --> PDF |
STANJE PROBLEMA USKLAĐENJA ODNOSA LOVNE I ŠUMSKE PROIZVODNJE U NEKIM EVROPSKIM ZEMLJAMA Posebice smo naglasili da je problem išteta od divljači u gospodarskim šumama najveća poteškoća u području sređivanja odnosa između lovne i šumske proizvodnje. Na osnovu te kanstatacije trebalo bi pretpostaviti da je taj problem akutniji što su intenzitet i racionalnost šumske proizvodnje viši i obratno, a stanje da je pogoršano ako se istodobno vrši i intenzivna lovna proizvodnja. Objektivnu predočbu o stanju toga problema kod nas dobit ćemo upoznavanjem odnosa u nekim susjednim zemljama, poznatim po racionalnosti i savremenosti šumske proizvodnje, a stoje u Evropi i na vodećem mjestu u lovnoj proizvodnji. Bilo je potrebno da budu zastupane zemlje sa društvenim uređenjem različitim od našega, kao i one sa istim uređenjem. U obzir su došle Austrija, Cehoslovačka, Danska, Zap. Njemačka i Švicarska. Foöfto övaj referat prvenstveno obrađuje problem šteta od divljači u Hrvatskoj, bilo je potrebno osim podataka za cijelu Jugoslaviju prikazati istovrsne podatke i za Hrvatsku. U svim navedenim zemljama su štete od divljači davnašnji problem, najveći dio tih zemalja je domovina početnih nastojanja zaštite šumskih kultura i sastojina protiv šteta od divljači, koju borbu sa srednjim i dobrim uspjehom vode dalje, uporno nastojeći da proniknu u bit uzroka nastanka šteta i da nakon toga ustanove što efikasniji put do dovoljno intenzivne zaštite. Tokom emprijske faze tih nastojanja došlo se je do izvjesnih spoznaja. U prvom je redu ustanovljeno da sve zaprečne metode nedaju traženi rezultat efikasne zaštite protiv šteta. Razvitak poznavanja biologije divljači dokazao je svu bezizglednost postizavanja uspjeha dosadanjim metodama. U novoj fazi, u razdoblju spoznaje da se lovna proizvodnja mora prvenstveno temeljiti na dostignućima opće biologije, a napose biologije divljači, pristupilo se u širim razmjerima specijalnom proučavanju biologije divljači, posebice biologije ponašanja, socijalnog života, prirodnog načina prehrane i t. d. Već prvi rezultati tih proučavanja pokazali su pogrešnost puta kojime se ranije nastojalo postići uspjeh na polju sprečavanja šteta od divljači, ali i biološku nedostatnost i neopravdanost dosadanjih mjera i načina uzgoja divljači. U prvom je redu ustanovljeno da se metodama zabranjivanja, kao što su primjena kemijskih i akustičikih sredstava za odbijanje divljači od šumskih sadnica i stabala, te poljoprivrednih površina, suzbija samo posljedice nekog uzroka, a da se pri tome u bit samoga uzroka niti ulazi, niti se slijedom toga taj uzrok suzbija. To se odnosi i na mehanička sredstva sprečavanja šteta od divljači, koja pred prvo navedenima ipak imaju prednost veće, pa čak i potpune efikasnosti. Do slične konstatacije došlo se i kod problema selekcije divljači. Tu se došlo do spoznaje da t. zv. uzgojnim odstrelom »uzgojno nevrijedne« divljači uklanjamo iz lovišta samo »žrtve« djelovanja nekog nepoznatog negativnog faktora ih negativnog stanja, ah nam ono i nadalje ostaje nepoznato, a stalno stvara nove »žrtve«. Time je cijelo nastojanje vršeno u dosadanjim okvirima došlo u kategoriju empirije, a prividno postignuti uspjesi u kategoriju efamernosti. Na osnovu proučavanja pojedinih disciplina biologije divljači postavljene su tvrdnje da su pojave šteta od divljači čisto fiziološke reakcije divljači, kao članova 483 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 16 <-- 16 --> PDF |
poljoprivrednim kulturama običnim ili visokoprinosnim i t. d.). Značaj šteta na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama je značajniji za zajednicu i presudniji za perspektivu daljeg gospodarenja sa oštećenim objektom. Uništenu drvnu masu ne može se nadoknaditi. Već smo istaknuli da je proizvodnja drveta, a osobito kritičnih sortimenata (celulozno drvo četinjača i si.) deficitarna po kvantitetu. Financijska naknada štete na drvnoj masi nije dakle adekvatna naknada za uništeni materijal. Vrijednost šteta od divljači Do sada su ustanovljene, evidentirane, procjenjivane i u pretežnom dijelu opravdanih slučajeva i naknađene samo štete od zaštićene divljači počinjene na tuđim poljoprivrednim kulturama, voćnjacima, vinogradima i domaćoj stoci. Na cijelom području SR Hrvatske, bez obzira na kategoriju lovnog ovlaštenika, iznosile su te štete u pojedinim godinama daleko preko 100 miliona dinara. Sređenog pregleda nema jer je metoda evidentiranja bila neujednačena, negdje su evidentirane samo naplaćene štete, negdje sve prijavljene štete bez obzira da li su plaćene ili ne, a velik dio štete koji nije na vrijeme prijavljen ili uopće nije bio prijavljen ostao je neobuhvaćen evidencijom. Stete na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama nisu do sada ustanovljavane načinom i u opsegu kojega bi zahtijevala sređena, racionalna šumska proizvodnja. Oštećene kulture i plantaže popunjavane su u većoj ili manjoj mjeri, oštećena stabla u mladićima i srednjedobnim sastojinama uklanjalo se prilikom proreda i si. No sređenog evidentiranja, procjene, naplate ili internog rasknjižavanja nije bilo. U već spomenutoj »Analizi ekonomskog stanja šumarstva i proizvodnog potencijala šumskog fonda« prikazane su u poglavlju o zaštiti šuma samo štete od čovjeka i stoke. Predstavnici šumarske struke pravodobno su primijetili nastojanje i porast šteta od divljači, postojale su pritužbe struke na opseg i značaj ´šteta od divljači, znalo se da su jasenovi mladici vrlo ugroženi od jelenske divljači, da jelenska i srneća divljač predstavlja glavnu zapreku nesmetanom i uspješnom širenju areala četinjača umjetnim načinom, a značajnu kočnicu prirodnom širenju toga areala. Sve više se učvršćivalo mišljenje da su te vrste divljači osnovna zapreka mogućnosti ili nemogućnosti prirodnog pomlađivanja u jednodcbnim šumama. Šumsko privredne organizacije odnosile su se prema štetama od divljači razno. Intenzitet reagiranja nije svaki puta bio upravo proporcionalan sa intenzitetom mjera racionalnog i savremenog vršenja mjera obnove, njege i iskorišćavanja šumskih sastojina u tima područjima. Prilikom sasvjetovanja o zaštiti šuma od šteta od divljači, održanog dne 24. X. 1964., na poziv Republičkog sekretarijata za šumarstvo SRH, iznijelo je jedino Šumsko gospodarstvo SI. Požega tvrdnju da smatraju da štete od divljači iznose na njihovom području 8,000.000 dinara godišnje, pretežno na jelovom podmlatku. Stete od divljači na šumskim kulturama, plantažama i sastojinama su na svaki način daleko veće nego li štete na poljoprivrednim kulturama. No njihov dosadanji iznos ostat će potpuno neustanovljen. Poteškoću predstavlja i okolnost što ne raspolažemo sa jednovrsnim kriterijem i jedinstvenom metodom za ustanovljenje vrijednosti tih šteta. 482 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 15 <-- 15 --> PDF |
NEPRILIKE I STETE, KOJE VRŠENJEM LOVNE PROIZVODNJE NASTAJU ZA ŠUMSKU PROIZVODNJU Zbog značenja što ga ima smanjenje prirasta drvne mase oštećivanjem po divljači, za ekonomski prosperitet čovjeka, predstavlja najveći problem u dodirnoj zoni lovne i šumske proizvodnje. Ekonomski postulat je, da se u sklopu savremenih nastojanja oko ublaživanja disproporcije između proizvodnje i potrošnje drveta vodi računa o eliminiranju ili barem ublažavanju faktora, koji su negativno ili reduktivno djelovali na dosadan ju visinu produkcije drvne mase. Uz uklanjanje raznih stručnih i tehničkih nedostataka u dosadanjem radu na uzgoju i korišćenju šumskih sastojina, zauzima vidno mjesto revizija opsega i načina uzgoja divljači na šumskim površinama. Za ispravno određivanje opsega i intenziteta mjera koje bi gore spomenutom revizijom trebalo odrediti, potrebno je poznavati smetnje i štete koje lovna proizvodnja sada nanosi šumskoj proizvodnji. Te faktore možemo svrstati u slijedeće grupe: Smetnje — Smetnje kod planiranja radova na uzgoju, njezi i korišćenju šumskih sastojina. Pošto se unaprijed ne može sigurno predvidjeti i utvrditi vrstu i opseg šteta, koje će divljač u budućnosti počiniti, ne može se pravilno i pouzdano planirati opseg, intenzitet, ritam i redoslijed radova na osnivanju, njezi, čišćenju i proređivanju šumskih sastojina. — Smetnje kod planiranja prihoda od glavnog šumskog proizvoda. Pošto se unaprijed ne može sa sigurnošću ocijeniti kakvim će posljedicama uroditi oštećenja stabala po divljači, ne može se pravilno i pouzdano planirati prihode drvne mase po vremenu, količini i vrijednosti. — Smetnje u redovitom odvijanju poslova šumske proizvodnje. Zbog trajne prisutnosti divljači u šumi -mora šumska proizvodnja planirati i vršiti niz radova na zaštiti svojih kultura, plantaža i sastojina protiv divljači, te kontrolirati uspjeh tih mjera. Stete Dijelimo ih na štete u šumi i na poljoprivrednim površinama van šume. Štete u šumi svrstavamo u slijedeće grupe: — povećani troškovi osnivanja i njege sastojine — troškovi zaštite protiv divljači — smanjenje prirasta mase — smanjenje kvaliteta mase — štete na vlastitim i tuđim enklaviranim poljoprivrednim površinama — štete na poljoprivrednim kulturama u plantažama listača ubrzanog i´asta. | Štete na poljoprivrednim površinama van šume su: — štete na tuđim poljoprivrednim površinama — štete na vlastitim poljoprivrednim površinama. Značaj navedenih šteta od divljači je raznolik, ovisi o intenzitetu, opsegu štete, te o supstratu na kojemu je počinjena (štete: na dobro uspjelim kulturama, plantažama ih sastojinama; na vrijednim ih manje vrijednim vrstama drva; od obgrizanja vršnih ili postranih izbojaika; od gulenja kore; štete na 481 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 14 <-- 14 --> PDF |
II. Šumska proizvodnja Osnovni faktori su sukladni sa istovrsnim faktorima lovne proizvodnje. Na prvi se pogled čini suvišnim poslom izlagati osnovne karakteristike i osnovne faktore šumske proizvodnje pred njenim predstavnicima. No zaokruženost izlaganja i stvaranja baze za zaključke traže najkraći prikaz glavnih elemenata šumske proizvodnje. Linija šumske politike U cilju postizavanja potrajnih maksimalnih prihoda drvne mase treba nastojati šumskim gospodarenjem postići najveći mogući prirast u šumskim sastojinama, vodeći pri tome strogo računa o održavanju šumskog fonda i održavanju i popravljanju proizvodne snage šumskog zemljišta. Instrumenti za provođenje šumarske politike I tu su glavni instrumenti savezni i republički Zakoni o šumama, te niz pravnih propisa kojima se regulira pitanje sprovodenja u život intencija i propisa Zakona o šumama. Osnovne karakteristike šumske proizvodnje Šumska proizvodnja je iskorišćavanje bioprodukcijskog potencijala šumskog zemljišta u cilju dobivanja drvne mase. Najosnovnija karakteristika glavnog produkta šumske proizvodnje drveta sastoji se u tome što je čovjek upućen na najširu upotrebu drveta, a do sada nije uspjelo drvo proizvesti na umjetni način, niti mu za mnoge vrste upotrebe pronaći ekvivalentnu zamjenu. Jedini izvor tako neophodno potrebne drvne mase je prirast živih stabala u klasičnim i industrijskim šumama. U referatu »Analiza ekonomskog stanja šumarstva i proizvodnog potencijala šumskog fonda (u razdoblju 1952—1962)« i »Razvojne mogućnosti proizvodnog potencijala šumskog fonda (1964—1980)«, izdanje Republičkog sekretarijata za šumarstvo SRH, navedeno je da se reprodukcija drveta postiže kod nas danas skoro isključivo odvijanjem prirodnog procesa obnove šuma. Industrijska proizvodnja drveta, u smislu biljne proizvodnje kao u poljoprivredi, potoji danas i u šumarstvu, ali još u vrlo ograničenom opsegu. Zato se kao mjerilo za racionalni obim sječe uzima godišnji prirast drvne mase u šumi. Obim sječe mora se za sada približno ravnati prema godišnjem prirastu. Etat je dakle isto instrument ekonomske politike u šumskoj proizvodnji, kojim se određuje racionalno iskorišćavanje šuma i kojim se utječe na buduće prinosne mogućnosti šuma. Zbog izvanredno velike važnosti čovjeka na upotrebu drveta, zbog nemogućnosti umjetnog proizvođenja drveta i nemogućnosti njegove potpune zamjene drugim materijalima, te zbog razmjerno malenih i ograničenih mogućnosti prirodne i industrijske proizvodnje drvne mase, dobiva svako umanjivanje prirasta i uništavanje živih šumskih stabala izvanredno velik značaj i važnost za ekonomski prosperitet čovjeka. Među prirodnim neprijateljima iz redova životinjskog carstva zauzima divljač vidno mjesto, pa odatle i proističe osnovno razmimoilaženje ekonomskih interesa lovne i šumske proizvodnje. 480 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
zrna, pokazao kao vrlo akumulativan u pogledu apsorbiranja znatnih iznosa deviznih dinara ostvarenih u onom dijelu opće turističke djelatnosti, koja se aktivira vršenjem tovnog turizma. Okvir u kojemu se kreće odnos takvih izravnih i neizravnih prihoda cd lovnog turizma je za sada vrlo širok, u ekstremnim slučajevima je čak 1:10. Gavrovi ć navodi u svojem članku «Lovstvo — privreda ili sport?« (Vjesnik, Zagreb, od 28. IX 1964.) da se prema dosadanjim provjerama računa, da prosječna dnevna potrošnja lovca turiste iznosi 75 US dolara. (Od toga otpada 22,50 na odstrelnu taksu, 27,50 na ostale lovačke usluge, a 25, na smještaj i razne turističke usluge). Kod ovakvih je proporcija odnos izravnog i neizravnog prihoda zaokruženo 1 : 2. Kod toga treba ali uzeti u obzir dalji Gavrovićev navod, koji ističe da je prosječna dnevna potrošnja stranih turista u Jugoslaviji jedva 10,00 US dolara, dakle je znatno niža od ukupne dnevne potrošnje lovca turiste. Prema sadanjim propisima o deviznom poslovanju pripada neposrednom proizvođaču 25% od ostvarenih deviza. U SR Hrvatskoj nalazi se oko 80% lovnih površina pod upravom lovačkih organizacija. Te su organizacije do sada, a na osnovu svojih internih zaključaka, od tih deviza dobrovoljno prepuštale 96% komunama na čijem su području devize bile ostvarene. Pošto lovačke organizacije upravljaju sa preko 4,000.000 ha lovnih površina u Hrvatskoj ima ta vrsta prihoda za komune znatnu perspektivu. Dosađanji izravni prihodi od lovnog turizma iznosili su godišnje koju stotinu milijuna deviznih dinara. Po predviđanju Glavnog lovačkog saveza Jugoslavije gornji domet tih prihoda bit će tokom nekoliko slijedećih godina na području lovačkih organizacija oko 2,500.000 US dolara godišnje, što predstavlja 1.875,000.000 deviznih dinara. Uz sadanji omjer izravnih i neizravnih prihoda od lovnog turizma iznosili bi u tom razdoblju neizravni prihodi oko 3,750.000 deviznih dinara ostvarenih u okivru redovite turističke djelatnosti animirane lovnim turizmom. K tome se iznosu treba pribrojiti i prihode ostvarene lovnim turizmom na području privrednih lovišta van lovačkih organizacija. Racionalnim i savremenim obuhvatanjem lovne proizvodnje i lovnog turizma u okviru općeg turizma te će se prihode znatno povećati. Iz gore izloženog jasno je zašto su sada regije i komune izvanredno zainteresirane za što brže i što obimnije unapređenje lovnog turizma, koji je sa njihovog stanovišta važan kao izvor deviza, kao značajna dopuna redovite turističke djelatnosti, a u nekim regijama i komunama čak mu se dodjeljuje zadaća pionira općeg turizma. Daje mu se dakle značajno mjesto na području ekonomskih efekata turističke privrede pojedinih područja. O tome stanovištu regija i komuna moraju i predstavnici šumske proizvodnje voditi računa i iz toga aspekta sagledavati sadanje stanje problema sređivanja odnosa lovne i šumske proizvodnje, zapravo sređivanja problema šteta od divljači na šumskim kulturama i sastojinama, odnosno i na poljoprivrednim kulturama u slučajevima kada su šumske privredne organizacije ujedno i izvršioci prava lovnog ovlaštenika. Lovna proizvodnja je sada nadrasla nivo izričito sportske domene određenog postotka stanovništva zemlje. Dobivanjem privrednog značaja izgubio je lov status izoliranosti i ušao je u kompleksnu povezanost ekonomski značajnih privrednih djelatnosti, u prvom redu turističke djelatnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Osobine ekonomskih efekata lovne proizvodnje Ekonomski efekti koje se lovnom proizvodnjom realizira zahvaljuju svoju visinu i značaj činjenici, da sve cijene produkata lovne proizvodnje nose izrazito obilježje Ijubiteljskih cijena. Prodaja prava odstrela divljači osniva se jedino na tome momentu i visoke odstrelne takse za rekordne trofeje su najizrazitiji primjer takovih cijena. Pošto je strast za lovnim izživljavanjem primarna, duboko u podsvijesti usađena strast, postoji sigurna perspektiva potrajnosti potražnje za mogućnost udovoljavanja toj strasti. U istu kategoriju, ali u nešto blažem obliku, spadaju i cijene žive rasplodne divljači, koje nalaze svoj korijen u prvo spomenutoj težnji za osiguranjem dovoljnih količina divljači za vršenje odstrela, te nadalje cijene mesa divljači, koje se uvrštava u kategoriju delikatesa. Osnovne karakteristike lovne proizvodnje Među osnovne karakteristike lovne proizvodnje spada: 1. Za odvijanje svoje djelatnosti u pravilu se služi tuđim površinama, koje od reda služe za inu vrstu proizvodnje, sa kojom lovna proizvodnja u pravilu dolazi u interesne sukobe. 2. U svojem klasičnom obliku bavi se bioprođukcijskim obuhvatanjem divljih životinja u slobodnom lovištu, nema dakle punu vlast nad njima, pa samo posredno može upravljati njihovim postupcima i regulirati posljedice koje nastaju od prisuća i djelovanja tih životinja (odlaženje divljači u druga lovišta, razne štete i si.). 3. U savremenom obliku vrši kombinirani način bioprodukcije, jedan dio efekta svoje djelatnosti postizava maksimalnim korišćenjem prirodnog reprodukcijskog potencijala slobodne divljači u slobodnom lovištu, a manji ili veći dio efekta ostvaruje umjetnim uzgojem pojedinih vrsta divljači i njezinim iskorišćavanjem u lovištu. 4. Lovna proizvodnja spada u kategoriju potencijalno vrlo jakih izvora deviznih prihoda. Oni su izravni i neizravni, a u novije vrijeme pokazuju postojani znatan porast. Izravni, zbog povišenja odstrelnih taksa, te cijena živoj divljači i mesu ustreljene divljači, a neizravni prihodi zahvaljuju svoj povećani značaj proširenom obimu vršenja lovnog turizma. Značaj tih prihoda diže okolnost što su od reda deviznog karaktera. Značaj pojedinih karakteristika Okolnost da se lovna proizvodnja služi tuđim površinama sili je na kompromisne postupke, čija se posljedica očituje u znatnom ograničenju mogućnosti povećanja fonda divljači u slobodnom lovištu. Tu negativnu okolnost uspješno se sada restringira obimnim umjetnim uzgojem divljači, koju se u lovište pušta pred početak lovne sezone ili tik pred samo održavanje lova. Time se smanjuje gubitak na divljači i štete koje čini u lovištu. Neizravni su prihodi lovne proizvodnje od prvenstvenog interesa za zajednicu, jer se devizni dinar, ostvaren u vidu izravnog prihoda od lovnog turi |