DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 23 <-- 23 --> PDF |
NOVI POOLEDI NA PROBLEM GOSPODARENJA ŠUMAMA BTJNJEVCEVlC ZLATKO Gospodarenje šumama, kao društvena potreba Poznato je, a statističkim zakonima utvrđeno, da potreba za drvom, tim glavnim proizvodom šuma, neprekidno postoji, što više, da sa porastom proizvodnih snaga, napretkom civilizacije, kao i porastom životnog standarda, stalno raste i da, bar do danas, nisu, u tom pogledu, utvrđena nikakva značajnija odstupanja. Novi proizvodi kemijske industrije, a naročito plastičnih masa, izgleda, kao da ponegdje istiskuje drvo iz svakodnevne upotrebe. Ali tome nije tako. Trend razvoja, drvarske industrije i industrije celuloze i drvenjača, pokazuje stalan uzlazni tok. Glavni razlog tome jest: neprekidni porast stanovništva, njegovih sve većih potreba na drvu kao i mnogostrana prerada drva mehaničkim i kemijskim putem. lilll BAZVOJi DIVU I II [l U I II J I ( svjfttalce proizvodnja ) HTiiH» QRADJA CTLULOZ.* 1 DSVTtUAiA Ö mil. m} 0 mil. to DP Joo Ho. 55 15o 1S»7 A350 $955 I960 god. 19^7 195o 195´, 19&o god. Tom zakonu, sve većih potreba za drvom javlja se nasuprot zakon sve veće štednje sa drvom i sve veći značaj principa potrajnosti gospodarenja sa šumama. Međutim, to načelo, koje se je baziralo na principu statičke potrajnosti gospodarenja šumama, a manifestira se u zakonu: »Svake godine treba posjeći |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 24 <-- 24 --> PDF |
otprilike istu količinu drva po: vrsti, kvaliteti i asortimanu« zamjenjuje se novim principom dinamične, progresivne potrajnosti gospodarenja šiumama, koje se manifestira u zakonu: »trajno povećavati, iz godine u godinu: prirast drvne mase šuma i šumskih kultura, godišnji prinos šuma stalno i trajno poboljšavati tehnologiju iskorištavanja šuma, kako po kvaliteti tako i po asortimanu proizvoda. Navedeni zakoni poznati su u ekonomici pod imenima zakona obične i proširene reprodukcije. Međutim, radi dugačkog ciklusa šumske proizvodnje (100 i više godina), radi ograničene površine, koja je pod šumama, kao i radi ostalih faktora, koji djeluju na šumsku proizvodnju, zadatak, koji smo si postavili, neobično je težak i kompleksan, a zahtjeva veliko poznavanje objekta gospodarenja. U tom traženju, zadnjih nekoliko godina, došli smo do novih spoznaja i do novih pogleda o osnovama racionalnog gospodarenja šumama. Za rješenje toga problema postoje dva puta: — put intenzivnog gospodarenja u postojećim prebornim šumama, —´ put osnivanja novih, vještačkih kultura šumskih vrsta ubrzanog rasta, plantažnog tipa. Ta dva puta, te dvije koncepcije dijamentalno suprotne polaze sa suprotnih stajališta, imaju potpuno različitu tehnologiju i, kao rezultat, stvaraju i različite proizvode. Postavljaju se sada dva pitanja: — Ima li bitnih razlika u građi prirodnih šuma i u građi plantažnih šumskih kultura? — Ima li bitnih razlika u gospodarenju sa prirođinim šumama i u gospodarenju sa plantažama? Značajke i karakteristike gospodarenja u prirodnim šumama jesu slijedeće: — To je maksimalna proizvodnja visoko vrijednih drvnih masa, velikih dimenzija sposobnih za najfiniju i najskupocjeniju mehaničku preradu (furnir, šperovano drvo itd.). — To je proizvodnja, koja uz glavnu proizvodnju (drvnu masu velikih dimenzija) stvara, u pratećoj proizvodnji, čišćenjem i proredama, drvo srednjih i tanjih dimenzija sposobno za mehaničku i kemijsku industriju. — Prirodna šuma je objekt, koji osim navedenih proizvodnja služi još i rekreaciji čovjeka (lov, turizam itd.). — Prirodna šuma služi još i protekciji zemljišta, na kojem se nalazi, kao i općoj protekciji zemljišta u svojoj okolini jer svojom snagom retenzije ublažava nepovoljno djelovanje oborina, vjetrova i ostalih klimatskih faktora (suša itd.). Osnivanjem vještačkih kultura vrsta drveća ubrzanog rasta u plantažnoj proizvodnji imamo objekt slijedeće značajke: — Proizvodimo drvo tankih dimenzija sposobnog uglavnom za kemijsku industriju (celuloza, drvenjača itd.) a manjim dijelom i za mehaničku preradu. — Ciklus proizvodnje je kratak (12—25 godina), i ne omogućava stvaranje kompaktne drvne mase većih specifičnih težina. — Plantažna proizvodnja predstavlja tzv. linijsku proizvodnju jer se sadnja vrši u linijama, za razliku od proizvodnje u prirodnim šumama koja predstavlja biološku populaciju sa svim pratećim pojavama te činjenice. Dok u prirodnoj šumi vladaju zakoni populacije: međusobna borba, konkurencija, potiskivanje, prilagođavanje itd. između pojedinih jedinki, grupa |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 25 <-- 25 --> PDF |
jedinki i pojedinih vrsta; u plantažnoj proizvodnji ne dolazi, ili dolazi veoma malo do izražaja pojava konkurencije među jedinkama jer one, malo ili neznatno, djeluju jedna na drugu s obzirom na činjenicu da je, smišljenim planom i redom sadnje, ukinuta značajnija konkurencija među jedinkama. Za osnivanje plantaže sistematski se izabiru genetski oplemenjene, a nasljedno najbolje odabrane jedinke od gospodarskih vrsta, koje brzo i dobro prirašćuju. Sade se na najboljim tlima i u najpovoljnijim razmacima. Tla se obrađuju na način na koji poljoprivrednici obrađuju poljoprivredna tla, sa namjerom da se u što kraćem vremenu postignu prinosi daleko veći nego u prirodnim šumama. Jednom riječju, ovdje se radi o potpunoj novoj (plan Pomlađno jezgro uz transportnu granicu Šumarije Radije ob Dravi. Foto: Bunjevčević tažnoj) tehnologiji, u kojoj mehanizacija i hemizacija imaju odlučujuću ulogu, tako da to više i nije šumarstvo, u užem smislu te riječi, već bi tu tehnologiju trebali radije nazvati arborikulturna ili lignikultura (prema predlozima prof. J. Safara). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Svrha ovog prikaza nije da detaljno analizira odnose između ove dvije proizvodne koncepcije, koje će se morati, kao i svugdje tako i kod nas, razvijati paralelno sa gospodarenjem u prirodnim šumama, već da kaže nekoliko riječi o novim metodama gospodarenja u prirodnim šumama. Cilj gospodarenja šumama kao ekonomska kategorija Interesantno je ovdje napomenuti, da zadnjih stotinu godina proklamirani cilj gospodarenja šumama nije promijenio svoj značaj. Evo nekoliko primjera: U dokumentu: »Statistički opis uprave i gospodarenja šumah Otočke Imovne Općine iz 1879. godine piše: ... s druge strane da omogući unovčenje preostale drvne gromade što veći dohodak u svrhu namirenja vlastitih troškova i stvaranje koristonosnih investicijah ...« U gospodarskoj osnovi za šumariju Brlog iz godine 1911. doslovce piše ovaJko: »Svrha ove osnove jest, da se u buduće skupocjene u valjanom sklopui smijesi sastojine gaje, koje će najveći i ujedno naskupocjeniji prirast na drvnoj gromadi sa vrlo povoljnim iznosom osigurati...« U Gospodarskoj osnovi za šumsku upravu Otočac iz godine 1933. piše ovako: »Zadatak je ovih šuma da produciraju što vrednije Sortimente za potrebe drvne industrije i exportne trgovine ... « I najzad, u našim današnjim gospodarskim osnovama, iz godina 1960. do 1964. kao cilj gospodarenja navodi se: »Glavni je cilj gospodarenje u ovoj gospodarskoj jedinici, da se poluče što veći i vredniji prinosi.« Iskorišćavanje prihoda u najbližoj budućnosti treba da bazira na sadašnjem stanju i prihodnoj sposobnosti šuma uz nastojanja da se podigne njihovkvalitet iskorištavanjem u prvom redu bolesnog i lošeg materijala i time stvore potrebni preduvjeti za povećanje kvalitativnog i kvantitativnog prirasta«. Kako iz citiranog razabiremo, već skoro sto godina cilj proizvodnje u šumama jasno je formuliran i deklariran, ali putovi, koji bi imali dovesti do toga cilja nejasni su, nesigurni i, često međusobno kontradiktorni. Razlog tome jest, nedovoljno poznavanje osnovnih prirodnih zakona o dinamici razvitka šuma kao i netačna dijagnoza stanja i razvojnih tendenca šume u svim njenim oblicima i fazama. To je posljedica prihvatanja izmišljenih zakona o razvitku šuma, koji su nastali na osnovama starijih istraživanja, na vještački podignutim monokulturama i dovele do šablonskog tretiranja sastojina pa su naročito u šumama brdskih krajeva, nanijele velikih šteta. Naš je put drugačiji. Mi moramo prići novim putovima tehnike rada, na temelju konkretnih analiza svakog pojedinog objekta. Tek, na temelju takvih analiza, koje daju odgovore na sva pitanja iz područja biologije i ekonomike sastojina, možemo dospjeti do pravih principa o gospodarenju konkretnom šumom. Ovdje se baš radi o takvoj tehnici rada, koja najbrže dovodi do postavljenog cilja. Ta nova tehnologija ima za bazu dvije fundamentalne nauke, biologiju i ekonomiku i samo detaljnom analizom tih dviju komponenata, dolazimo do .osnovnih principa gospodarenja. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Dua osnovna principa gospodarenja Prvi, osnovni princip gospodarenja glasi: »Gospodarenje u šumama mora se prilagoditi stanisnim i ekološkim uvjetima.« Stanišni uvjeti su od velikog značaja za gospodarenje konkretnim objektom jer su oni osnovni potencijal produkcije. Na te uvjete nemože se, u kratkom roku, značajnije utjecati, a baš taj potencijal, do sada u pravilu nedovoljno korišten, (prema nekim procjenama ispod 50%), osnov je šumske proizvodnje. Sastojinski pak potencijal, funkcionalno vezan za stanište i klimu, derivat je stanišnog potencijala. Zadatak gospodarenja šumama jest; da se maksimalno usklade djelovanja stanišnog i sastojinskog potencijala, a to je u dosadanjim metodama gospodarenja, nedovoljno učinjeno. Greške većine dosadanjih načina gospodarenja u šumama, sastoji se u tome što se je gospodarilo na velikim površinama jednoliko i na taj način dovodilo do šablone u gospodarenju a s tim u vezi do velikih ekonomskobioloških gubitaka, iskorištavajući nedovoljno postojeći stanišno-sastojinski proizvodni potencijal. Prilike u našim šumama toliko su mozaične, od mjesta do mjesta različite, da se ni jedna poznata šablona za gospodarenje šumama ne smije i ne može upotrebljavati jer će na mnogim mjestima dovesti do nedovoljnog korištenja postojećih potencijala, a s tim u vezi do gubitaka na drvnoj masi i kvaliteti te mase, drugim riječima do ekonomskih gubitaka. Sitoga je nužno potrebno analizirati stanišno-sastojinski potencijal, od mjesta do mjesta, analizom tekućeg i prosječnog prirasta vrijednosti te drvne mase. Na taj način moći ćemo »pronaći« dobra i loša »mjesta« našeg područja i moći ćemo postaviti tačnije dijagnoze stanja sastojine i njenih razvojnih tendencija. Dosadanje gospodarenje golim, kao i oplodnim sječama na velikim površinama, ne dovode do željenog cilja jer prekidaju tok produkcije drvne mase kroz kraći ili dulji vremenski period, a budući da šablonski jednolikim zahvatima, pokrivaju dobra i loša »mjesta« produkcije dovode do gubitaka uslijed nedovoljnog korištenja stanišno-sastojinskog potencijala. Drugi princip modernog gospodarenja šumama jest shvatanje, da šuma nije produkt određene proizvodnje nastale u prostoru i vremenu i da kao takav predstavlja objekt za žetvu, odnosno sječu, već shvatanje, da je šuma, kao takva, sredstvo proizvodnje i prema tome mora trajno postojati. Savremeno gospodarenje ne poznaje »za sječu zrelu sastojinu« već samo » za sječu zrela stabla«. Isto tako, savremeno gospodarenje ne stavlja u centar svojih nastojanja sječu (žetvu) i po´šumljavanje (obnovu) već njegu sastojina, koja mora da poboljlša kvalitet drvne mase, poveća produkciju uz istovremeno racionalno iskorištavanje postojećeg drvnog fonda. Funkcije šume i njihovo karakterističko značenje za pojedinemetode gospodarenja Suma ima mnogo funkcija, od kojih su najglavnije: Funkcija obnove (šifra br. 1) Funkcija njege (šifra br. 2) Funkcija strukture (šifra br. 3) Funkcija iskorištavanja (šifra br. 4) Funkcija zaštite (šifra br. 5) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Sve ove funkcije čine jedinstveni centralni krug problema cjelokupne tehnike gospodarenja šumama. Primarno težište na jednoj od ovih funkcija definira i način gospodarenja, daje tom gospodarenju osnovnu karakteristiku i pruža uvid u valjanost pojedinih načina gospodarenja. Gospodarenje golom sječom, na velikim površinama, počiva na funkciji iskorištavanja, koja je ovdje, primarna. Obnova suma vještačkim putem na velikim površinama sekundarna je i služi samo principu potrajnosti gospodarenja. Funkcija zaštite i ostale funkcije nisu ovdje naglašene. Formula za gospodarenje golom sječom na velikim površinama mogla bi imati oblik (4,1). Napomena: u gornjoj formuli redosljed funkcija označava i njihov značaj. Gospodarenje u šumama oplodnom sječom na velikim površinama, isto je tako potčinjeno funkciji iskorištavanja, koja je i ovdje primarna, ali za razliku od gospodarenja golim sječama, ovdje je funkcija zaštite tla i buduće sastojine djelomično osigurana sistemom vremenski ograničenih sječa (postepenim otvaranjem sklopa matične satojine). Formula gospodarenja oplodnim sječama na velikim površinama, mogla bi imati slijedeći oblik: (4, 1, 5). U centru pažnje prebornog načina gospodarenja je zaštita tla i sastojine i, kao preduslov trajnog prebiranja, tzv. preborna struktura. Uslijed zaštitnog faktora preborne šume obnova je potpuno osigurana, ali funkcija njege sastojine, kao i iskorištavanja, djelomično su zapostavljene i pojavljuju se ovdje kao ozbiljna smetnja u ekonomici gospodarenja. (Visoki transportni troiškovi proizvoda, smetnja potpunoj mehanizaciji itd.). Formula za preborno gospodarenje, prema tome, mogla bi glasiti (5, 1, 3, 4). Skupinsko-postupično gospodarenje, ih kako neki nazivaju samo skupinsko gospodarenje poznato pod imenom »Femelšlag«, polazi od pretpostavke, da je osnovna funkcija šume njega i da se njegom sastojine istovremeno rješavaju mnogi problemi proizvodnje bili oni ekonomske ili biološke naravi ne prekidajući proizvodnju. Njegom sastojine podiže se ne samo kvalitet produkcije na najviši mogući stepen, nego se istovremeno popravlja i kvalitet drvne zalihe. Formula za skupinsko-postupično gospodarenje mogla bi glasiti (2, 4, 1, 3, 5). Kako vidimo, i iz same formule, ovaj način gospodarenja kompleksan je i potpun. Postavlja se pitanje u kakvom se odnosu nalazi preborno gospodarenje i skupinsko postupično gospodarenje? Razlike između prebornog i skupinsko-postupičnog gospodarenja Između prebornog gospodarenja i skupinsko-postupičnog gospodarenja nema principijelnih razlika. One su samo u vremenskom i prostornom redoslijedu pojedinih funkcija, kao i u intenzitetu pojedinih funkcija. Te se razlike mogu razabrati iz slijedeće tablice: Preborno gospodarenje Skupinasto gospodarenje Obnova Neprekidna, svugdje i na Pomlađivanje sastojine je vre sastojine najmanjoj površini moguća menski i prostorno ograničeno na manje površine tzv. jezgra pod mlađi vanja 494 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Početak podmlađivanja Nema ni početka ni -kraja podmlađivanju. Ono se obavlja neprekidno, trajno i svugdje Započinje našim planom, našom voljom, slobodnim stvaranjem središta novih podmladnih jezgra, a u okviru planirane transportne granice. Uzgojni postupci Na jednoj te istoj površini vrše se istovremeno svi potrebni uzgojni postupci. (U koliko se uopće provode radi podizanja kvaliteta). Podmlačuvanje, čišćenje (negativna selekcija), proredi van je (pozitivna selekcija) vremenski su i prostorno potpuno odvojeni. Ali budući se radi na manjim površinama oni se nalaze u smjesi raznih stadija i faza. Planiranje uzgojnih radova Jednostavno (u koliko seopće ti radovi planiraju). u-Veoma komplikovano planiranje, jer zahtijeva naročito detaljan studij s obzirom na stanje, postavljanje uzgojnih ciljeva i označavanje mjera koje će dovesti do postavljenog cilja. Minimum površine Može se uspješno gospodariti već na površini od 0,5 do 1 ha. Može se uspješno uspostaviti i gospodariti na površini od 5 do 20 ha. Na temelju ovoga prikaza, možemo zaključiti slijedeće: Skupinasto-postupično gospodarenje (Femelšlag) može se sa uspjehom provoditi u slijedećim slučajevima: — U vrlo nejednolikim sastojinama, koje nemaju oblik ni jednodobnih a ni strukturu prebornih sastojina, već predstavljaju neki prelazni oblik. — U raznoličnoj sastojim, u kojoj ima stabala iz panja i iz sjemena, naročito ako je panjača bukova a sjemenjača jelova (tip ličkih boljih mezofilnih šikara). U degradiranim sastojinama, koje želimo poboljšati unošenjem drugih vrsta (očetinjavanje). — U sastojinama potpuno neurednog prebornog oblika. — Jednom riječju, svuda gdje želimo sa pojedinim dijelovima sastojine individualno gospodariti (mozaik gospodarenja). — U čistim bukovim sastojinama ,koje želimo očetinavanjem prevesti u oblik mješovite šume bukve i jele. Budući, kod nas u Lici, postoje mnoge sastojine za koje se unaprijed može tvrditi, da treba tu gospodariti na način skupinasto-postupnog gospodarenja, smatramo da je došlo vrijeme da se tom radu pristupi planski i sa mnogo ozbiljnosti, kako odmah kod prvih pokušaja ne bi došlo do ozbiljnih i krupnih promašaja. LITERATURA: »Seminar o gajenju šurna putem FerneJslaga« Bgd. 1958. god. J. Šafar »Uzgajanje suma« Zagreb 1963, god. Razne gospodarske osnove Šumskog gospodarstva Gospić. Zapisi sa seminara o Femelšlagu iz Karlovca 1964. god. |