DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 43     <-- 43 -->        PDF

cSaopćenfa


ZNAČAJ ŠUME


Pitanje značaja šume za rekreaciju u zemlji
kao što je Jugoslavija može se ponajprije
smatrati manje važnim, jer je Jugoslavija
uspoređena s većim dijelom drugih
zemalja Zapadne i Srednje Evrope izrazito
šumovita i manje gusto naseljena. Naročito
Slovenija (i skandinavske zemlje) spada
među šumom najbogatije zemlje Evrope.
Njena šumovitost je dva puta veća, a gustoća
naseljenosti za jednu trećinu manja
nego u Švicarskoj gdje je žiteljstvo mnogo
neravnomjernije raspodjeljeno, a zbijeno
po dolinama i nižim položajima. U Evropi
otpada na jednog stanovnika prosječno 0,3
ha šumske površine, dok u Sloveniji ona
iznosi 0,6 ha.


U Jugoslaviji je šuma još tako bogato
zastupljena, da su se pored njezinog izrazito
gospodarskog značaja dosad jedva pojavljivala
pitanja održavanja i njege šuma
sa socijalnog stanovišta.


Organizatorima ovog zasjedanja kojima
se zahvaljujem na pozivu za učestvovanje
i na prijateljskom prijemu perialpskih
profesora za uzgoj šuma, očito izgleda da
su ipak ovi problemi vrlo važni. Na osnovu
mog u zadnjih 15 godina skoro svakogodišnjeg
posjećivanja vaše zemlje, koja je
tako bogata netaknutim prirodnim ljepotama
i prekrasnim krajevima, dozvoljavam
si da i ja dijelim to mišljenje. U Švicarskoj
sa svojim gorama, jezerima i sa
dobro raspoređenim šumama po cijeloj zemlji,
vjerovali smo još prije nekih 10 godina,
kako danas možda vjeruju mnogi među
vama, da našem stanovništvu i brojnim
inostranim gostima neće nikada nedostajati
prostora za rekreaciju. Ipak smo razvitkom
zadnjih godina bili tako iznenađeni,
da je na mnogim mjestima rješavanje
važnih, planiranih zadataka danas jedva
više moguće na način koji socijalno zadovoljava.
Slovenija kao alpska zemlja možda
se može koristiti ovim iskustvom. Stoga
me veseli, da vam mogu govoriti o zadacima
šumarskih stručnjaka, koje bi, po
mom mišljenju, već sada trebalo postaviti
kao jednakovrijedne ekonomskim zadacima.
Sav tehnički napredak i teško rješivi


* Prijevod referata kojeg je održao prof.
dr. H. Leibundgut, Zürich, na plenumu
Saveza inženjera i tehničara šumarstva i
drvne industrije Slovenije, dana 17. rujna
1962. g. u Slovenj Gradecu.
ZA REKREACIJU*


gospodarski zadaci sadašnjosti., ne smiju
umanjiti našu odgovornost za jedno od
najvažnijih prirodnih dobara — za šumu.


Nama šumarskim stručnjacima ne smije
izmaći, da se više nego nekada ranije u
vrtlogu razvitka besciljno rasipaju nepovratna
prirodna dobra kao rude, zdrava
voda naših potoka, jezera i rijeka, plodna
zemlja i zeleno zlato šuma. Sputnici i kozmonauti
navode progresivno rastuće čovječanstvo
na fatalno vjerovanje, da će
uskoro doseći zvijezde, dok mi očigledno
gubimo zdravi i plodni životni prostor naše
zemaljske kugle. Pa i među šumarskim
stručnjacima nerijetko i zavodljivo nastupaju
opasni apostoli sa svakojakim receptima,
da umire široke narodne slojeve i
odgovorne političare naročito u zemljama
koje su bogate slabim šumama, o posljedicama
od prejakog korišcenja šumama, od
sječa određenih sortimenata te od često
odgađanih melioracijskih mjera. Budućnost
će možda još oprostiti takvim naopakim
gospodarskim zaključcima ,ali će posebno
strogo ocjenjivati naše djelovanje,
ako zanemarimo socijalne zahtjeve.


Ti socijalni zahtjevi preneseni na našu
generaciju i postavljeni šumarstvu postaju
naročito jasni, ako se pokuša da se odnosi
ljudi prema šumi svrstaju u nekoliko
stupnjeva razvitka.


Na najnižem stupnju razvitka dolazi do
besciljnog iskorišćavanja i krčenja šuma,
što je nekad za primitivce predstavljalo
prvi preduvjet za kulturni razvitak. Šta se
prije tisuće godina događalo u Kini, Sjevernoj
Africi, u području Sredozemnog
mora, nastavilo se u Zapadnoj i Srednjoj
Evropi, zahvatilo je Sjevernu i Srednju
Ameriku, a danas se ubrzano događa u
Južnoj Americi i u drugim dijelovima svijeta.


Potreban je bio dugi razvitak i praktično
iskustvo da bi sazrela spoznaja da se u
javnom interesu mora sačuvati dovoljno
šuma zbog njezinih zaštitnih funkcija. Do
tog saznanja došlo je alpsko stanovništvo
još prije više stoljeća zbog teških posljedica
nastalih pustošenjem šuma.


Mnogo kasnije postignut je u Zapadnoj
i Srednjoj Evropi visoki stupanj razvitka
koji se odlikuje načelom potrajnog gospodarenja
šumama. Ovaj stupanj predstavlja
određeni nazor o šumi i shvaćanje šumarstva,
što je još i danas svojstveno samo


509




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 44     <-- 44 -->        PDF

nekim narodima. Začuđuje da nerijetko u
inače naprednim zemljama nedostaje spoznaja,
da je moć prinosa šuma u veliko.i
mjeri ovisna o njezinim drvnim zalihama
i da, prema tome ,svako prejako iskorišćavanje
ima za posljedicu dugoročno smanjenje
prinosa i da svaka jednostrana sječa
traženih sortimenata uzrokuje baš buduću
povećanu proizvodnju nepoželjnog.
S teškim posljedicama opterećena je zabluda
da je šuma skladište drva koje se
može likvidirati kada to zatraže gospodarske
potrebe. Takva postavka možda odgovara
jednoj velikoj banki, ali nikako ne
može odgovarati jednom narodu na visokom
stupnju razvitka koji teži za izgradnjom
i misli na budućnost. Pa ipak takvo
nasljeđe zapaža se još jasno svagdje.


Tek tamo gdje je savladano to nasljeđe
kratkoročnog privatno-gospođarskog načina
mišljenja, može se trajno preći na dugoročno-
plansko, racionalno i zaista ekonomično
gospodarenje s šumama. Bez štete
težnji za trajno najvećim mogućim prinosom,
šta služi cjelokupnom dobru naroda,
a iz toga proizlazi saznanje, da proizvodnja
drva kao i zaštitna funkcija šume
predstavljaju samo jednu od njenih zadaća.


I ako mi kao šumarski stručnjaci nećemo
nikada zaboraviti da će proizvodnja
drva ostati dominantna zadaća šumskog
gospodarstva, ipak ne treba previdjeti da
druge zadaće šume općenito postaju postepeno
bar isto toliko važne. Čini mi se, da
se ovaj razvitak već danas jasno ocrtava
i u Jugoslaviji, a sasma naročito u Sloveniji
i u Hrvatskoj. Šuma postiže i ovdje
socijalni značaj kao neophodan faktor za
kulturnu i čovječju egzistenciju. To uvjerljivo
dokazuju sve zemlje obuhvaćene snažnim
industrijskim razvitkom.


U Švicarskoj je živjelo 1900. godine još
78% stanovništva na selu. Godine 1950. živjelo
je još uvijek 63:V», ali je stanovništvo
poraslo za oko polovinu. Ostale zemlje
Zapadne i Srednje Evrope pokazuju
isti razvitak. Svagdje se snažno popeo udio
onih koji više ne rade u poljoprivredi i
koji ne žive od samostalne zarade. Agrarne
zemlje postaju svagdje sve više i više
industrijskim. Buka, otpadni plinovi ,đim.
prašina, radioaktivne zrake i suženje čitavog
prostora za kretanje stvaraju sve nezdravije
životne prilike. Žurba i uzbuđenje
okružuju čovjeka od jutra do kasne
večeri. Unatoč tehničkom napretku, uvođenju
mašina i skraćenju radnog vremena
rad je postao jednostraniji ,naporniji i zamorniji.
Ljudi se sve više stišću na radnom
prostoru, na saobraćajnicama i u saobraćajnim
sredstvima, u naseljima, u za


bavnim lokalima i na odmaralištima. Sva
ulaganja u sportske prostore i uljepšavanje
gradova zelenim površinama, parkovima
i vrtnim nasadima ne mogu nadoknaditi
gubitak harmoničnog, zdravog životnog
prostora.


Samo za nuždu sport zamjenjuju prirodni,
zdravi rad u šumi i na polju, kulturni
filmovi doživljavanje prirode, sunčane banje
i umjetna zračenja boravak na svježem
zraku i suncu. Gubitak stalnog i intenzivnog
doživljavanja prirode stvara, u
vezi s nezdravim načinom života i sa sve
više uprošćenim radom pojedinca na tekućoj
vrpci, novi tip čovjeka koji više podliježe
raznim tjelesnim i duševnim oboljenjima.
Liječnici za živčane bolesti, psihijatri
i psiholozi pojavljuju se kao gljive iz
zemlje svagdje tamo, gdje je nedavno bio
dovoljan običan kućni liječnik. Sve više i
više se piše o zdravom stanovanju, o zdravom
odijevanju i zdravoj ishrani, o zdravom
disanju, o zdravom radu i zdravom
odmaranju, a ipak se sve više i više dolazi
do saznanja, da je za tjelesno i duševno
zdravlje neophodan preduvjet kretanje što
većeg dijela stanovništva u zdravoj prirodnoj
okolini. Otkravljenje od opasnosti
i napora svakodnevnog života, kojima je
uzrok saobraćaj i rad, postiže se najbrže i
najsigurnije zdravim »spuštanjem korijena
« na zavičajnom tlu. Planine, šuma i
voda stoga znače za sve koji ne raspolažu
nikavim drugim vlastitim zemljištem i koji
žive u iznajmljenim stanovima sve ono
što se naziva »priroda« i »zavičaj«.


Čim više gubi naš kultivirani kraj od
svoje prirodnosti i čim više površine iskorišćavane
u poljoprivredne svrhe zbog
stalno rastuće potrebe na ishrani postaju
nepristupačne »meliorirane« obrađene pustinje,
to planine, vode i naročito bliske
šume dobivaju na značaju za rekreaciju.
Održavanje velikog dijela šuma i prirodno
gospodarenje s njima odgovara stoga u
budućnosti prvorazrednom socijalnom zahtjevu.
Kao što se u velikim gradovima ne
zakidaju škole i bolnice kod dodjele zemljišta
za građenje niti se »racionalizira«
upotreba zelenih površina i sportskih prostora,
tako ne smije nestati šuma u blizini
gradova. Ovdje se ne radi o problemima
privrede ili dobivanja zemljišta, nego o
jednoj socijalnoj dužnosti.


Čak i šuma sa skromnim prinosima u
blizni sela i gradova ima korisne zadaće
kao jedva koji drugi dio kraja. Dok su livade
i polja samo kratkotrajno i ograničeno
pristupačna i omogućuju odmor oku
većinom iz daljine ili za vrijeme proputovanja,
dok je kretanje po vodama i planinama
moguće samo tjelesno snažnima, do




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 45     <-- 45 -->        PDF

tie šuma pruža svakome u svako doba neograničen
prostor za kretanje, disanje i
odmor. Utoliko više začuđuje, da borba za
održavanje šuma nije jače vođena i od socijalnih
političara.


Pritisak za krčenjem šuma postoji danas
u svim gusto naseljenim inače slabo pošumljenim
područjima. U alpskim i poljoprivrednim
područjima na kojima se ekstenzivno
gospodari i sa kojeg se stanovništvo
iseljava, ima naprotiv površina koje
se mogu dobiti kao naknada i koje se mogu
lako pošumiti. Ako se pak šumarski
stručnjak većinom mora suprotstavljati
zahtjevima za takvu zamjenu, on to čini,
što na svijet ne gleda »kroz zelene naočale
današnjici tuđe romantike«. On ima u vidu
mnogo više čovjeka, prije svega omladinu
i radne ljude.


Mnogobrojne rekreacijske zadaće šume
nanose doduše osjetljivo sužavanje slobode
šumskom gospodarenju, a šuma za rekreaciju
skriva u sebi u uzgojnom, pogledu
i nmoge loše strane. Tabanje tla, oštećivanje
mladih biljaka, štete koje nastaju iz
nepažnje, neznanja i šta više iz zlonamjernosti,
moglo bi šumarskim stručnjacima
olakšati da ustupe šumske površine u blizini
gradova i da zatraže za njih zamjenu
u udaljenijim predjelima. Međutim, potrebno
je posjednike šuma i upravne organe
uvijek podsjećivati, da šuma u velikoj
mjeri predstavlja opće dobro. Čuvanje
ovog dobra vrlo često se prepušta samo
šumarskim stručnjacima. Danas postaje to
prvorazredna dužnost svih uviđavnih i
svjesnih odgovornosti, da bdiju nad povjerenim
šumskim nasljeđem. Danas se više
ne tiču šumarska pitanja samo potrošača
drva i šumarskih stručnjaka. Ona su prije
svega zbog javnog interesa tiču svakog
čovjeka. Za šumu je danas svaki čovjek
suodgovoran.


Ali i kod šumarskih stručnjaka mora sazreti
spoznaja da budućnost zahtijeva veće
ustupke općim interesima nego do sada.
Onaj koji traži odmor u šumi ima pravo
na lagan pristup u šumu, na putove, na
mir i uživanje u prirodi. Prvobitna, prirodnija
šuma za rekreaciju treba da seodlikuje
odmaralištima i ognjištima, izvorima
i skloništima.


Tehnički razvitak djeluje baš u blizini
gradova mnogostruko i na šumu suprotno
od potreba općenitosti. Zbog pomanjkanja
radne snage i nužnosti da se smanje troškovi
sve se više uvode strojevi i motori,
konj se zamjenjuje smrdljivim traktorima,
tegljačima i vitlovima i dapače sve se više
primjenjuju strojevi pri njezi mladika i
guštika. Tim je i mir u šumi ugrožen. Mi
se nećemo suprostavljati toj sklonosti me


haniziranja i toj gospodarskoj težnji, ali je
hitno potrebno, da se u šumi za rekreaciju


— a kojoj šumi ne pripada već danas ili
uskoro ta zadaća — ublaže na snošljivu
mjeru učinci tehničkog razvoja. Bilo bi u
osnovi pogrešno, da se higijenskim zahtjevima
pridaje manja važnost nego radnotehničkim
i gospodarskim obzirima.
Nadalje, u suvremenom uzgoju šuma
osiguravaju se na sretan način zahtjevi
postavljeni šumi za rekreaciju. Suvremeni
uzgoj šuma stvara vrlo prinosne šume, koje
s obzirom na ljepotu ne zaostaju za
prirodnim šumama. Danas više ne postoji
suprotnost između uzgoja šuma i zaštite
prirode, nikakva razlika između zaštitne
šume, šume za rekreaciju i gospodarske
šume. Dok su napredak i tehnika najprije
doveli na skoro svim područjima do tragičnog
dualizma čovjek-priroda, kod uzgoja
šuma zahvaljujemo istraživanju i praktičnom
iskustvu za novu sintezu prirodnost-
gospodarstvenost.


Ovaj razvitak također donosi sobom, da
će prirodna šuma kao element kraja u budućnosti
igrati još veću ulogu i daleko iznad
svojih gospodarskih, zaštitnih i općih
zadaća.


Proizvodnje drva, zaštita tla, izravnanje
oticanja vode, sprečavanje stvaranja lavina,
smanjenje buke, prašine i otpadnih
plinova te mnoga druga korisna djelovanja
šume, u osnovi su samo pojedinačni
faktori. Elementarno značenje šume leži
pak u njezinoj ulozi za cjeloviti sklop odnosa
kraja. Naš životni prostor mora biti
shvaćen kao zatvorena geografska cjelina
i jedinstvo, kao kraj kojeg karakterizira
njegovo istorijsko postojanje, njegova sociološki,
gospodarski, tehnički i prirodoznanstveni
uvjetovana pojava, njegov unutrašnjo-
biološki sklop odnosa. U iskonskim
pejsažima s velikim udjelom šuma
odvijao se tok razvitka po prirodnim zakonima.
U civiliziranom kraju nestalo je
ove svojstvene, prvotne harmonije kraja, a
ravnoteža je postala ovisna o mjerama koje
čovjek poduzima. Stoga je naša dužnost
da smišljeno oblikujemo kraj. Današnje
planinarenje gdje ga uopće ne usmjeravaju
mnoge slučajnosti, politički interesi,
privredni magnati, špekulanti i tehnokrati
polazi još prečesto samo od statičko-prostornog
i čisto estetskog oblikovanja kraja.
Mnogo više trebalo bi se obazirati na
biološko-dinamične elemente jednog predjela
i s tim na njegovu ekologiju. Samo
tako bila bi pravilno ocijenjena uloga šume
u kultiviranom kraju.


U rastućoj specijalizaciji nazire se opasnost
za ekologiju kraja i s njom za šumu.
Koliko se dobiva potrebnom specijalizacijom
na svim područjima znanosti, mnogo




ŠUMARSKI LIST 11-12/1964 str. 46     <-- 46 -->        PDF

struko se opet gubi nepotpunim osvrtom
na široku međuovisnost, jer se često jedva
dotiču vidokruzi specijalista. Mnogo hvaljeni
ekipni rad (Team-Work) donosi nerijetko
samo facetiranu mozaičnu sliku tamo,
gdje bi bio potreban opći pogled. Tako
se može ponovno ustvrditi, da mnogi
agronomi prosuđuju o mogućnostima jnelioracije
samo prema prinosima po hektaru
i prema zahtjevima suvremene primjene
strojeva, da se oblikovateljima kraja
često radi samo o fizionomiji kraja tamo,
gdje bi bila mnogo važnija ekološka pitanja
i da se zaštitnici prirode bore za pojedina
živa bića ili čak za prolazne objekte
tamo, gdje je ugrožen čitav životni prostor
i njegova životna zajednica. Svako takvo
od cjeline izolirano gledanje previđa
bitno: jedinstvo kraja kao ekološku cjelinu.


Pitanje raspodjele šuma u kultiviranom
predjelu ne smije zbog toga biti prosuđivano
samo od arhitekata, privrednih stručnjaka
,agronoma i političara. Problemi se
u osnovi ne odnose na prosto učešće oranica
i šuma, na vrst naselja, na raspodjelu
industrije i saobraćajnih naprava, nego
na čitav sklop odnosa čovječjeg životnog
prostora. I ako šuma zajedno s gorama i
vodama pripada estetski najvrednijim i
najznačajnijim elementima kraja, ipak
njeno značenje za ekologiju kraja treba
staviti u prvi plan. Šumarski stručnjaci
zbog njihove mnogostruke izobrazbe na
biološkom, privrednom i tehničkom polju
posebno su pozvani, da surađuju na rješavanju
ovih zadaća.


Ovim izlaganjima vjerujem da sam vam
dovoljno prikazao, da šuma igra neprocjenjivu
ulogu kao prostor za rekreaciju i kao
element kraja kako za vlastito stanovništvo
tako i za stalno brojnije strane posje


tioce vašoj lijepoj zemlji za ljetovanje. S
tim bi trebalo nadalje biti dovoljno utvrđeno,
da šumarskim stručnjacima pripada
odgovorna zadaća, da održavaju i stvaraju
stvarne šume za rekreaciju.


Tamo gdje je propušteno rješavanje ovih
zadaća, šumarski stručnjaci nemaju mnogo
da traže. Tamo pak gdje se još može
planirati, štititi i oblikovati, iskrsavaju za
vas zahvalni socijalni zadaci. Jugoslavija
se nalazi još u sretnom položaju i prije
svega na vama je, da zadatke pravovremeno
upoznate i da se još pravovremeno
uključite.


Ujedno vam čestitam na prekrasnoj
umjetničkoj izložbi, koja u dvostrukom
pogledu pruža jamstvo za uspješno rješavanje
ovih zadataka. Vaš Savez i svi oni
krugovi, koji su stavili na raspolaganje
potrebna značajna sredstva, u svakom slučaju
ne bi mogli ni na kakav drugi način
tako uvjerljivo posvjedočiti da vi više ne.
gledate na vaše šume kao na gola sredstva
za proizvodnju drva.


Vaši umjetnici, koji su tako spontano
ostvarili plan, pokazali su se u neku ruku
kao predstavnici gledanja vašeg naroda
na šumu koji je duboko intuitivno osjete
njezinu bit. Nije li to značajno, da brojni
umjetnici nisu prikazivali šumu samo
spolja nego su prodrli duboko u njen prostor
sve do mirisa smole, trulog drva, korijenja
i šta više do srži stabala? To može
nastati samo tamo, gdje je duša naroda u
osnovi vrlo duboko povezana sa šumom.
Kako, prema tome, ne bi vaš narod naročito
trebao šumu za rekreaciju? Ako se vi
kao šumarski stručnjaci stavite u službu
ove zadaće, steći ćete trajne i zaista socijalne
zasluge.


Preveo
Ing. Rafael Mott