DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 3 <-- 3 --> PDF |
SU MARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 89 SIJEČANJ—VELJAČA GODINA 1965. PROBLEM SUŠENJA JELE I NAČIN GOSPODARENJA NA MACELJ GORI Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Zagreb J. ŠAFAR Problem održavanja i podmlađivanja jele star je oko sto godina; akutniji je nakon I svjetskog rata, još više nakon II svjetskog rata. O tomu obilno govori stručna literatura srednje Evrope, a bila je riječ i u našoj stručnoj štampi u toku prošlog i sadašnjeg decenija (vidi pregled literature). Prema tomu, problem sušenja jele na Macelj gori nije izoliran i svojstven za tu goru; ali je vrlo karakterističan, jer je sušenje započelo naglo i zahvatilo razmjerno veliku drvnu masu jelovih sastojina. Iako je pojava sušenja jele u Hrvatskoj i u susjednoj Sloveniji zahvatila istodobno različita staništa areala jele, ti bi se uzroci mogli tražiti u nekom makroekološkom faktoru, kao što je oscilacija makroklime (prvenstveno, suše ili topliji — suši karakter klime), ipak — poznavajući naše šume — mora se pretpostaviti da na sušenje jele utječe više faktora, od kojih je jedan dominantan u jednom području a neki drugi faktor je značajniji na drugom području. Zato je bilo potrebno da se u vezi sa sušenjem jele na Macelj gori izvrše prva istraživanja orijentacijskog karaktera. Ta bi istraživanja trebalo prema danim razvojnim situacijama, proširiti i produbiti. Ovi radovi izvršeni su ujesen 1964. na zahtjev i uz materijalnu i stručnu pomoć Šumskog gospodarstva Zagreb (odnosno, Šumarije Krapina); trajali su na terenu pet dana. 1. OSNOVNE BIOLOŠKO-EKOLOSKE KARAKTERISTIKE JELE Da bi se mogli upoznati uzroci sušenja jele i utvrditi smjernice gospodarenja u njenim sastojinama, potrebno je da se poznaju osnovne životne značajke te četinjače, i to s gledišta areala jele na Macelj gori. Od svih glavnih vrsta drveća u Evropi, jela ima najmanji areal. Prema tomu, najmanju prilagodljivost raznim biotskim i ekološkim situacijama. To naročito vrijedi za sastojine jele na onim staništima koja su na rubovima njena areala. Na rubovima areala gospodarenje mora biti obzirnije nego u središtima areala. Na takvim graničnim položajima mogu i manje promjene u kompleksu ekoloških ili biotskih faktora uzrokovati veće poremetnje, pogotovo kad se istodobno nakupi više negativnih utjecaja koji djeluju istosmjerno i paralelno. Jela zahtijeva umjerenu kontinentalnu klimu, teško podnosi veće ekstreme temperature i vlage. Prosječno manje podnosi vrućine i suše nego bukva i, pogotovo, nego hrast kitnjak. Ne podnosi toplo-suhu makroklimu i mikroklimu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Fitocenološki, jela je kod nas rasprostranjena uglavnom u arealu bukve. Na toplijim i sušim satništima, na kojima dobro uspijeva na primjer hrast kit njak, jela teže podnosi loše vanjske utječe (klimatske, pedogenetske, antropo gene); na takvim je staništima mogu više napadati razni štetnici, odnosno na takvim je staništima jela manje otporna lošim utjecajima štetnika, jer je fizio loški slabija, manje vitalna. Isti negativan faktor, odnosno isti intenzitet nekog negativnog faktora ne mora loše utjecati na jelu u staništima bukve ali na po dručju hrasta kitnjaka može joj smanjiti fiziološku otpornost. Postoje ekološke razlike za jelu i u staništima bukve :neka su svježija i hladnija, a druga toplija i suša. Jela je prosječno higrofilnija, termofobnija i skiofitnija nego bukva i, pogotovo, nego kitnjak, pa se takve razlike u staništima moraju stjecajem ne gativnih okolnosti odraziti na vitalnost jele. Makar visinske razlike na Macelj gori nisu velike (mnogo su veće na području dinarskih planina), ipak su staništa i na razmjerno malim razlikama visinskih zona i reljefa vrlo velike, veće nego na dinarskom području. Takve ekološke razlike utječu na rasprostranjenost i vitalnost jele u raznim visinskim zonama. Ako gospodarenje nema u vidu toliku raznovrsnost kompleksa ekoloških faktora, te se uzgojni ili ekspolatacijski zahvati vrše podjednako na svim staništima, može se dogoditi i događa se da neki drugi faktor (klimatski, biotski) dotle neznačajan postane na nekim staništima vrlo značajan, odnosno odlučan za razvitak, prirast, uzrast pa i opstanak jele. 2. AREAL JELE NA MACELJ GORI Macelj gora nalazi se na granici Slovenije i Hrvatske, sjeverno od Zagreba, na nadm .visini 250 do 620 m. Jela na Macelj gori čini disjunktan areal, tj. odvojen od velikog kontinuiranog areala jele na balkanskim, alpskim i karpatskim planinama. Tu jela dopire na južnoj ekspoziciji do 250—300 m n, v., što je velika rijetkost u čitavom prirodnom području rasprostranjenja te četinjače. Biološki potencijal i otpornost svake vrste drveća na tako izoliranom arealu mogu brzo, stjecajem određenih okolnosti, biti smanjeni. Stoga gospodarenje mora biti obzirnije, pa sistematski treba pratiti, registrirati i uvažiti promjene biološkog potencijala jele da bi se pravodobno mogla izvršiti represivna i preventivna intervencija. Na Macelj gori veoma je interesantna i značajna pojava inverzije vegetacije: ispod zone hrasta kitnjaka razvila se zona bukve s jelom i jele s bukvom. Staništa hrasta kitnjaka su ovdje prosječno suša i toplija, nalaze se na grebenima i njihovim strminama (vjerojatno i s razmjerno plitkim tlom). Naprotiv, staništa bukve i jele nalaze se u uvalama i njihovim padinama te su hladnija i vlažnija, svježija. Jasno je da higrofilnoj i termofobnijoj jeli više odgovaraju svježija staništa te da se na njima može bolje održavati nego na sušim staništima koja indicira prisustvo hrasta kitnjaka. 3. NAČIN GOSPODARENJA Prijašnje gospodarske osnove, razni vlasnici šuma (Deutsch Maceljski, barun Otenfels, barun Kulmer, Krapinska banka, grof Draskovic, zemljišne zajednice), razni eksploatatori i uzgajači kolebali su u odluci da li da se u sastojinama jele uzgaja po načelima prebornog gospodarenja ili po načelima koja važe za tzv. regularne šume, tj. za jednodobne sastojine. Posljedica je da u |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 5 <-- 5 --> PDF |
arealu jele na Macelj gori postoje vrlo različiti prelazni oblici sastojina od raznodobnih i skupinastih do prebornih i preborno-skupinastih. Izgleda da se, unatoč pojedinim eksploatacijskim sječama, nastojalo jelu što više konzervirati i proširiti na raznovrsna staništa, na kojima ona možda od prirode nije nikad bila ili je njen omjer bio malen; jer inače se ne može protumačiti činjenica da u ponekim predjelima jela čini razmjerno gust obrast i da na istom tom staništu (valjda na graničnoj liniji vlasnika) najednom imamo čiste odnosno gotovo čiste bukove sastojine. Na temelju saznanja i izviđa mogli bismo utvrditi ovo: 1. održavanje, podmlađivanje, proširivanje i povećavanje omjera smjese jele provodilo se sistematski pod utjecajem njemačke nauke o najvećoj zemljišnoj odnosno šumskoj renti (unošena je i alohtona smreka na staništa na kojima je mogla dobro uspijevati ili se prirodno proširiti autohtona jela!); 2. pod utjecajem ili ekstenzivnog konzervativnog ili prebornog gospodarenja, mnogo jelovih stabala bilo je zastarčeno tako da danas ta stabla imaju razmjerno velike starosti, pa su prema tomu manje otporna lošim utjecajima ekoloških i biotskih faktora; 3. iz nepoznatih razloga (ekonomskih, estetskih, subjektivno-sentimentalnih ili dr.) velik broj stabala ima debljine preko 50—60 cm, pa i do 90 cm; ta su stabla vjerojatno vrlo stara, dakle (kako je navedeno već u tač. 2) nedovoljno vitalna i slabije otporna, na primjer, sušama, suhim vjetrovima, toplijem karakteru klime i parazitima. 4. ŽIVOTNA KRIZA I SUŠENJE JELE U SLOVENIJI Prije nego prijeđemo na iznošenje podataka naših istraživanja, smatramo potrebnim da barem ukratko iznesemo rezultate o ispitivanju sušenja jele u Sloveniji, jer Macelj gora u dolini Sutle graniči s gorama Slovenije. Prema Brinarovi m zaključcima: ne može se potvrditi općenito rašireno mišljenje da je neodgovarajuće gospodarenje ili nevaljali oblik sastojina primarni uzrok odumiranju jele. Pojava sušenja ima fiziološki značaj i ovisi o lošim sekularnim odstupanjima klime k pojačanoj kontinentalnosti. Demantirana je hipoteza da je regresija jele zahvatila prvenstveno rubove jelinog areala; naprotiv na rubovima areala jela se dobro održala, a vrlo su česti primjeri regresije jele baš na boljim staništima. Brinar smatra da treba proučiti problem paleontološke migracije jele, njene ekotipove u vezi s prijašnjim i sadašnjim karakterom klime te preporuča da se u umjetnom unošenju te četinjače moraju birati biotipovi koji su kserofitniji i mogu podnijeti izrazitu kontinentalnost klime. Prema Mlišekovi m izlaganjima, jela se u Sloveniji suši na oko 10% površine njenog areala, tj. na oko 30.000 ha; od toga je oko 50% tih sastojina jako i srednje oslabljenih. Najveće je sušenje u alpskim rubnim predjelima. Težište sušenja je na 400—750 m n. v. U neoptimalnim jelovim staništima jela se suši jače. U čistim jelovim sastojinama sušenje je površinski najviše rašireno. Jako je sušenje u sastojinama koje su zadnjih godina mnogo sjećene. Ne preporuča se proširivanje jele izvan njenog prirodnog areala. Ne stvarati čiste jelove sastojine. Ne smiju se vršiti jaki zahvati, jer se inače smanjuje vitalnost i ujedno povećava aktivnost možda još posve nepoznatih štetnika. Kordi š preporuča da, prema raznovrsnosti staništa, treba primjenjivati različite gospodarske oblike i zahvate od postepenog skupinastog preko skupi 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nasto-prebornog do tipičnog prebornog (pojedinačnog) gospodarenja. Isti pisac smatra da imela najviše napada jednodobne sastojine jele. Intenzivne sječe pospješuju proširivanje imele, jer utječu da su krošnje bolje osvijetljene. Imela smanjuje volumni prirast stabala. Raznodobne i mješovite sastojine su otpornije širenju imele. Imela se ne može uništiti ni sječom ni kemijskim sredstvima. Jurha r upozoruje na konkurenciju bukve i na zabukovljivanje jelovih sastojina, te preporuča sjetvu jele. Klepa c je za šume u Zalesini (Gorski Kotar) utvrdio da je pod utjecajem imele gubitak na prirastu 19°, o. Pod utjecajem imele smanjuju se dimenzije sječne zrelosti jele, tj. onemogućena je produkcija stabala jačih dimenzija, povećavaju se greške drva, poremećuju se sklop i obrast sastojina, također i kontmuiranost sječina i struktura etata. 5. ISTRAŽIVANJA Naša istraživanja o sušenju jele na Macelj gori orijentacijskog su karaktera, tj. morala su se obaviti u što kraćem roku: da bi Sekcija za uređivanje šuma Zagreb u plan gospodarenja mogla uvrstiti naučno fundirane smjernice za provedbu uzgojnih postupaka. Istraživanja nismo ograničili na odjele u kojima se jela najviše suši, nego su provedena i u »manje bolesnim« i u relativno »zdravim« odjelima. Zadatak koji smo si postavili bio je da se — na temelju poznatih biološkoekoloških značajki jele — pronađu bitnije okolnosti u kojima ta vrsta drveća razvija dobru, lošiju i lošu vitalnost, odnosno okolnosti u kojima se ona neznatno, više i najviše suši. Za dobivanje rezultata bilo bi mnogo pogodnije da su se istraživanja obavila u toku trajanja vegetacijskog doba, pogotovo u proljeće, kad se proces sušenja može vrlo jednostavno otkriti po boji iglica i rjetkoći krošnje. Ali istraživanja se nisu mogla odgoditi za iduću godinu, pa se prema takvoj situaciji morala izraditi metodika rada. Zbog kratkoće vremena određenog za izvršavanje istraživanja, morala se sastaviti i takva metoda rada da se što jednostavnijim postupkom dobiju što objektivno-realniji podaci za usmjerivanje istraživanja u toku samog terenskog rada i da dobiveni podaci ujedno posluže za stvaranje potrebnih zaključaka i smjernica daljnjeg gospodarenja. a) Metoda rada Potrebni podaci snimani su na primjernim plohama. Primjerne plohe postavljene su na temelju prethodnog izviđa te prema rezultatima koji su dobiveni snimanjem podataka na prvim primjernim plohama. Budući da se nije mogla postaviti radna hipoteza, na primjernim plohama trebalo je snimati mnogo podataka, da bi se kasnije — na temelju studija tih podataka — moglo utvrditi koji su podaci karakteristični ili upotrebljivi za stvaranje zaključaka. Ukupno je snimano 12 vrsti podataka, za svaki podatak određene su najmanje tri kvalitetne kategorije. Svi su podaci u toku rada razvrstavani u šest debljinskih razreda, tj. za stabla od 20 cm prsnog promjera do 90 cm pr. pr. Dakle., nisu snimani podaci za stabla ispod 20 m prsnog promjera, jer se opažanjem u izvidima ustanovilo da ti podaci ne bi mogli biti značajni za stvaranje potrebnih zaključaka. Na taj je način mnogo skraćeno radno vrijeme za snimanje podataka, jer stabala od 5 do 10 cm i od 10 do 20 cm ima, po oku |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 7 <-- 7 --> PDF |
larnoj ocjeni, oko 30—50% čitave količine broja stabala. Takav postupak omogućuje da se Šumskom gospodarstvu Zagreb, odnosno Sekciji za uređivanje šuma Zagreb u određenom kratkom roku dadu rezultati istraživanja i potrebni zaključci za izradu smjernica budućeg gospodarenja u jelovim sastojinama Macelj gore. Dobiveni rezultati pokazali su da se i takvim »brzopoteznim« postupkom mogu obaviti ugovorena orijentacijska istraživanja. b) Izbor mjesta za polaganje i snimanje primjernih ploha Na temelju naprijed ukratko opisanih biološko-ekoloških karakteristika jele (komparativno, kitnjaka i bukve) i tako obavljenih prvih istraživanja, primjerne plohe položene su u ovakvim sastojinama odnosno staništima: I. skup sastojina u kojima se jela, prema podacima Šumarije Krapina, najviše sušila: predjel Kozji hrbat, greben i padine odjela 25, u kojemu se jela nalazi velikim dijelom u smjesi s hrastom kitnjakom; to su uglavnom suša staništa; na tom lokalitetu ima jele oko 50%, hrasta kitnjaka oko 30% i bukve s po kojim javorom oko 20%; nadmorska visina oko 350 m; II. skup sastojina u predjelu Svetlov jarak, odjeli 25 i 26, u dubokoj zatvorenoj uvali u kojoj se, prema izvidima, jela vrlo malo sušila; stanište je prosječno hladno-svježe, s dovoljno vlažnosti za jelu; na tom lokalitetu jela posve dominira, pa je omjer smjese otprilike 80% jele i 20% bukve s nešto johe; nadmorska visina oko 250 m; III. skup sastojina u predjelu Ravninsko, odjel 40; strma padina u veoma zatvorenoj uvali, u kojoj se, prema podacima područnog osoblja i izvršenim izvidima, jela gotovo ne suši; unatoč velikoj strmini, stanište je razmjerno hladno- svježe, povoljno za higrofilnu i termofobnu jelu; omjer smjese iznosi oko 90% jele i 10% bukve; nadmorska visina oko 300 m; IV. skup sastojina u predjelu Skrutica, odjel 31; strma do veoma strma padina u otvorenijoj uvali; kompleks ekoloških faktora čini neku sredinu između staništa na kojima su snimljene prve dvije primjerne plohe; omjer smjese na dijelu odjela u kojemu je položena primjerna ploha iznosi prosječno oko 70% jele, 2G% bukve i 10% hrasta kitnjaka; nadmorska visina oko 400 m; V. skup sastojina u predjelu Lukovčak, odjel 10; veoma strma padina u otvorenoj uvali, staništa na donjim i srednjim položajima pogodna su za jelu te je njen omjer smjese prema bukvi oko 80—70 i 30—20; jela se dobro podmlađuje; nadmorska visina oko 250—300 m. Na svakoj plohi snimljeno je po 100 stabala. Ukupno je izmjereno i ocijenjeno 500 stabala. Svi brojčani podaci izneseni su u apsolutnim iznosima i postocima (tabele 1—8). c) Struktura broja stabala Prema podacima gospodarske osnove, u odjelima u kojima su snimljene primjerne plohe broj stabala pokazuje hiperbolične strukture. Prema tomu, sastav tih sastojina je više-manje preboran. Međutim, broj jelovih stabala snimljen na primjernim plohama i raspoređen po debljinskim razredima pokazuje binomske strukture. Na temelju tih podataka i izvršenih izviđa može se zaključiti da su oblici sastojina prelazni, pa su sastojine preborno-skupinaste, raznodobne i raznodobno- skupinaste. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U postocima broj jelovih stabala razvrstan po debljinskim razredima za pet opisanih primjernih ploha je ovakav (vidi tabelu br. 1). Tabela br. 1 Ploha br. 21—30 31—40 Debljinski 41—50 razredi 51—60 61—70 71--80 cm I 13 22 25 23 11 6 II 9 IG 33 20 16 6 III 14 19 16 28 15 8 IV 16 32 31 18 2 1 V 18 28 36 14 3 1 d) Oštećenja na deblima Oštećenja su registrirana da se može razmotriti da li ona s obzirom na vrstu i jakost utječu na sušenje jele. Registrirana su mehanička oštećenja i rak. Ispitivanja su pokazala da su takva oštećenja po količini i kakvoći razmjerno malena i da ne mogu bitno utjecati na otpornost odnosno na zdravstveno stanje jele. Prema tim ispitivanjima, broj oštećenih stabala je za pet primjernih ploha u postocima ovakav (tab. br. 2). Ploha br. rana rak I 19 11 II 24 9 III 22 11 IV 26 11 Tabela br. V 23 10 Prema sakupljenim podacima, ta oštećenja ni kvalitativno nisu velika, tako da se njihov utjecaj u tim orijentacijskim istraživanjima može i zanemariti. ej Utjecaj bršljana U toku prijašnjih pregleda opaženo je da mnoga jelova stabla, na primjer na obližnoj gori Strahinjčici, imaju obilno razvijene epifite, napose bršljan. Budući da obilno razvijeni epifiti mogu u određenim okolnostima negativno utjecati na održavanje drveća, smatrali smo potrebnim da se ispituje učestalost i razvijenost bršljana na jelovim stablima. U našim iskazima navedeni su brojevi stabala koja bršljanom nisu obrasla te četiri gradacije razvijenosti-obraslosti (2 u dijelovima debla i 2 u dijelovima krošnje). Numerički podaci su pokazali da su učestalost bršljana i obraslost njime na jelovim stablima razmjerno malena. Zato iznosimo same postotke broja stabala na kojima je bršljan primijećen (vidi tabelu br. 3). Tabela br. 3. Ploha br. «Vo N I 13 II 20 III 13 IV 2 V 10 Podaci o obraslosti stabala bršljanom pokazuju da je ta penjačica rijetko gdje zahvatila krošnju. Prema tomu, taj biotski faktor ne treba uzeti u razmatranje kod utvrđivanja uzroka sušenja jele. f) Obraslost stabala živićima Općenito je dovoljno poznato da u životnom potencijalu drveća koje je mnogo obraslo živićima (lastarima, sekundarnim granama iz proventivnih pu ti |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 9 <-- 9 --> PDF |
pova) nešto ekološki ili biotski ne valja. Taj nam je faktor bio, dakle, potreban da utvrdimo životnu uslovljenost i životne poremetnje. Makar taj faktor počesto nije kriterij o životnoj sposobnosti drveća, mi smo ga za svaku eventualnost uzeli u razmatranje, pa smo po određenoj metodi vršili ispitivanja tako da dobijemo numeričke pokazatelje. Ova razmatranja kao i druga, koja ćemo iznijeti, pokazala su da je takva naša postavka bila korisna, jer znatno upotpunjuje rezultate dobivene iz drugih numeričkih pokazatelja. Nećemo se upuštati u detaljnija razmatranja o obraslosti živićima .po debljinskim razredima, jer za problem sušenja jele zasad možda nisu bitna. Stoga iznosimo kumulativne podatke za ukupan broj stabala pojedinih primjernih ploha. Podaci, koje navodimo u tabeli broj 4, odnose se procentualno na ove pokazatelje: a) stabla bez živica, b) stabla kojima je 1/4 debla obraslo živićima, c) stabla kojima je 1/2 debla obraslo živićima, d) stabla koja su obrasla živićima gotovo do dna. Tabela br. 4. Ploha br. a b c d I II III IV V 43 86 73 44 39 18 11 23 37 21 17 2 4 12 2d 22 1 — 7 20 Već ovi, jednostavnim postupkom sakupljeni podaci pokazuju da je na manje svježim staništima (primj. plohe br. I, IV, V) obrasiost jelovih stabala živićima veća nego na svježijim i hladnijim (plohe br. II i III). Da li je ta pojava izazvana samo ili pretežno pod utjecajem staništa, ili se razvijala samo ili pre težno pod utjecajem antropogenih faktora (gospodarskih zahvata), ili su u toj pojavi učestvovali i neki biotski faktori — to se na temelju tih orijentacijskih istraživanja ne može razmatrati. Ali svakako je interesantna i značajna činjenica da je, prema podacima Šumarije Krapina, najveće sušenje jele bilo baš u onim staništima u kojima smo ustanovili najveću obrasiost jelovih stabala živićima. g) Gustoća krošnje Gustoća krošnje može biti indikator o vitalnosti i zdravosti drveća. Jer ako se krošnja otpadanjem iglica prorjeđuje, znači da drvo smanjuje životnu sposobnost, te prema tomu postoji vjerojatnost da će se drvo pod utjecajem ranijih uzroka, koji su doveli do prorjeđivanja, ili novih povoda posušiti. Ocjena gustoće krošnje bila bi pouzdanija da se taj posao obavljao u doba vegetacije, kad drveće snažno reagira na loše utjecaje. Numerički pokazatelji snimljeni u jesen, mogu dati barem približno objektivno-realnu sliku o sadašnjem i budućem razvojnom stanju. Podaci utabeli broj 5 za pojedine primjerne plohe daju procentualne odnose broja stabala: a) s normalno gustom krošnjom, b) sa srednje gustom krošnjom, c) s rijetkom krošnjom. Ploha br. a b c I 32 33 33 TI TU 74 71 2(1 23 6 ti IV 50 33 17 v 51 32 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Već prvi pogled na tabelu br. 5 dovodi nas do zaključka da su krošnje jelovih stabala na sušim staništima (plohe broj I, IV, V) rjeđe nego na svježijim (plohe br. II i III); što je stanište suše (ploha br. I) krošnje su rjeđe. Usporedimo li podatke te tabele s podacima prethodne tabele br. 4 o obraslosti živićima, možemo opaziti ovo: što je obraslost živićima veća, krošnje su rjeđe. I obratno: stabla s više-manje normalno gustim krošnjama imaju manju obraslost živićima. Ova korelativnost veoma je značajna za daljnja razmatranja, pa će o njoj biti riječ i u idućim poglavljima. h) Oblik vrha krošnje Na temelju podataka o razvitku stabalnog vrha može se zaključiti o toku visinskog prirasta te iz toga izvesti razne druge dedukcije. Međutim u takva razmatranja ne možemc se ovdje upuštati, jer istraživanja imaju orijentacijski karakter i treba da posluže rješavanju drugog zadatka: utjecaj imele za stablo. Naime, na temelju opažanja moglo se zaključiti da su mnoga jelova stabla obrasla imelom i da taj hemiparazit utječe na oblikovanje stabalnog vrha. Što je stablo količinski više i uz to duže vrijeme obraslo imelom, vrh krošnje manje je šiljast; postepeno postaje kišobranast i zatim gnjezdast. Promatranje vrha obavljalo se dalekozorom. Rad je bio otežan jer se posao obavljao u oblačnom i maglovitom vremenu. Procentualni odnosi broja stabala za pojedine primjerne plohe daju ove podatke po pojedinim oblicima krošnje: a) šiljast, b) kišobranast, c) gnjezdast (vidi tabelu br. 6). Ploha br. a b c I 12 50 38 II 76 22 2 III 84 15 1 IV 63 28 9 V 63 29 8 Od četiri primjerne plohe, ploha br. I je na najsušem staništu; ovdje gotovo neznatan broj stabala ima normalno razvijen vrh krošnje, a vrlo je velik broj stabala s kišobranasto i gnjezdasto oblikovanim vrhom. Prema tim podacima, slijede plohe br. IV i V koje se nalaze na manje svježim staništima. Plohe br. II i III su postavljene na vlažnijim i razmjerno hladnim staništima (koja bolje odgovaraju biološko-ekološkim svojstvima jele); na tim plohama malen broj stabala ima kišobranast vrh i gotovo nema stabala gnjezdastog vrha. Usporedimo te podatke s podacima prethodnih dviju tabela (o obraslosti živićima i o gustoći krošnje). Vidimo da se podaci za iste plohe odnosno za ista staništa podudaraju. Suhoća odnosno vlažnost i hladnoća staništa, dakle, utječu na vitalnost, otpornost i životnu energiju jele, pa se u gospodarenju jelom ti ekološki faktori moraju trajno imati u vidu. i) Obraslost imelom Općenito! Imela je raširena u gotovo svima šumama na nižim i srednjim visinskim zonama u području areala jele. Sjeme ove dvodomne zimzelene biljke raznose ptice. Biljka se redovno dvije godine razvija u grani, gdje razvija rizoide, treće godine razvije se stabljika, koja izlučivanjem encima razara naj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 11 <-- 11 --> PDF |
prije koru i zatim drvo, iz domaćina crpi potrebnu hranu i vodu. Iz rizoidnog spleta razviju se novi grmovi. Pod utjecajem imele odumiru i razaraju se napadnuti dijelovi stabla, drvo fiziološki oslabi i pod utjecajem drugih negativnih faktora drvo ugiba. Imela je jak fotofit. Zato se najviše razvija na gornjim dijelovima stabala i na starijem drveću, ali se latentno može održavati i u manjoj sjeni te se poslije jačeg osvjetljenja aktivira. Kad imela zahvati i deblo (ovršinu), tehnička upotrebljivost tog dijela drva je mala ili nikakva. Što su stabla više osvijetljena, tj. što je sastojina rjeđa i starija, životna sposobnost i razaralaćka snaga imele je veća. U rjeđoj sastojini veća je količina svjetlosti i topline, veća je suhoća zraka, pa takva stanja pogoduju razvitku imele a smanjuju životnu energiju jele. Prema tomu, jake sječe utječu da se imela proširuje. Metodika za utvrđivanje obraslosti stabla imelom morala se prilagoditi maglovitosti odnosno vidljivosti našeg jesenskog rada. Utvrđivani su ovi podaci: a) stabla bez imele, b) stabla s početnom fazom razvitka imele, c) stabla s razvijenijom fazom imele, d) stabla s veoma razvijenom imelom. Piocentualni odnosi broja stabala daju ove podatke o obraslosti imelom (vidi tabelu br. 7). Tabela br. 1. a b C d 27 23 27 18 72 26 2 — 93 6 1 — 59 20 14 7 4fi 20 18 16 Na sušem staništu (ploha br. I) ogromna je zaraženost imelom, nešto je manja na manje svježim staništima (plohe br. IV i V). Na vlažnim-hladnim staništima (plohe br. II i III) raširenost i vitalnost imele je veoma malena. Usporedi ovu tabelu s prethodne tri! Sastojine na kojima je imela najviše proširena imaju velik broj stabala na kojima se razvila velika obraslost živićima, mala gustoća krošanja i velika izobličenost vrhova stabala. j) Opća vitalnost Da bi podaci o otpornosti jele bili pouzdaniji, upotpunili smo ih podacima c općoj vitalnosti stabala. Za navedenih pet primjernih ploha procentualni odnosi broja stabala o općoj vitalnosti jelovih stabala (vidi tabelu br. 8) daju ove podatke: za dobru vitalnost (a, b) i za lošu vitalnost (c, d, e): Tabela br. 8. Ploha br. a b Svega c đ e Svega I 19 25 44 26 27 3 56 II 76 20 96 3 1 — 4 ITI 83 13 96 2 2 — 4 IV 45 34 79 12 9 — 21 V 41 20 61 13 13 13 39 Rezultati procentualnih podataka o općoj vitalnosti jelovih stabala pokazuju značajni paralelizam s rezultatima podataka naprijed navedenih tabela (tabele br. 4, 5, 6, 7). Time smo nesumljivo dokazali ovisnost fiziološkog slabljenja i sušenja jele o vlažnosti i hladnoći odnosno o suhoći i toploti staništa. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 12 <-- 12 --> PDF |
6. STAROST POSUŠENIH STABALA Na sušenje jelovih stabala vjerojatno utječe i starost, jer o starosti organizma ovise njegove životne energije, otpornost, prilagodljivost i dr. Šumarija Krapina pod vodstvom upravitelja ing. Kondres a vršila je brojenje godova na panjevima posječenih suhih i polusuhih stabala. Brojenje je izvršeno u odjelu 24 na 30 panjeva, u odjelu 25 na 58 panjeva i u odjelu 26 na 52 panja, ukupno na 140 panjeva. Podaci o starosti svrstani po debljinskim razredima prethodno promjerenih stabala nalaze se u tab. br. 9. Tabela br. Debljinski Staros t Prosječna razred minimal i maks. starost Odjel 24 30—40 cm 95 do 123 111 41—50 106 do 175 138 51—60 118 do 163 148 »i 61—70 125 do 170 159 71—80 136 do 145 140 " Odjel 25 30—40 cm 83 do 157 116 41—50 99 do 191 134 ,, 51—60 114 do 187 142 61—70 132 do 172 150 71—80 186 do 223 201 " Odjel 26 30—40 cm 95 do 142 113 41—50 98 do 173 128 51—60 100 do 209 151 „ 61—70 119 do 210 152 71—90 121 do 210 156 > >> Nažalost, nemamo ni ne možemo imati podatke o starosti živih (zdravih) stabala istih debljinskih razreda da bismo ih usporedili sa starošću posušenih jela. Ipak, izneseni podaci o starosti posušenih jela dovoljno navode na pomisao da su jele odnosnih debljina relativno stare i vrlo stare. Doduše, poznato je da jele u prebornim oblicima sastojina na području naših Dinarida dozivljuju mnogo veće starosti a da ipak ne smanjuju životnu energiju s obzirom na otpornost lošim vanjskim utjecajima i s obzirom na prirast. Ali za Macelj goru treba uvažiti činjenicu, da se tu jela nalazi na istočnom rubu svojeg prirodnog područja rasprostranjenja; vjerojatno se ovdje izdiferencirao poseban genetski skup svojte jele (ekotip, rasa). Zato bi bilo interesantno i važno da se životna potencijalnost jele ispita i na udaljenijem panonskom istočnom rubu njena areala, na Papuku (kod Slavonske Požege). Međutim, kako ćemo kasnije pokazati, smanjena vitalnost jele i veća obraslost imelom razvile su se više na debljim stablima nego na tanjim. Može se pretpostaviti da su deblje jele prosječno starije, pa bi se masovno sušenje jele moglo pouzdano dovesti u vezu i sa starošću. Brossier J. i PlagnatF., u svojoj studiji o gospodarenju sastojinama zaraženim imelom, ističu da je »imela bolest starenja«, tj. da je starost faktor širenja imele; makar imele ima i na mladim jelama, taj hemiparazit na njima nema velik efekt, ali postepeno postaje intolerabilan; imela istodobno uzrokuje prebrzo starenje jele. Održavajući debela jelova stabla, favorizira se |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 13 <-- 13 --> PDF |
imela. Jer, bolest ne ovisi o modificiranoj virulentnosti parazita nego o modificiranoj rezistetnosti sastojine, tj. o starosti i staništu. Dublje ispitivanje naprijed navedenih naših podataka pokazalo je još i to da na mnogim stablima postoje tri zone odnosno tri strukture godova: u središtu uska, zatim široka i pri kraju ponovno uska zona godova. Prva uska zona se razvila pod utjecajem gustoće sklopa, jer su podstojne jele bile zastarčene. Druga uska zona potječe najvjerojatnije pod utjecajem smanjenja životne sposnosti izazvane imelom i nekim drugim faktorima. Evo podataka o broju panjeva koji imaju tri zone godova (tabela br. 10). Tabela br. 10. — u odjelu 24, od 30 panjeva 16 panjeva ili 53´°/o ima tri zone godova — u odjelu 25, od 58 panjeva 43 panja ili 74,a/o ima tri zone godova — u odjelu 26, od 52 panja 28 panjeva ili 533/o ima tri zone godova Ovaj podatak, makar oskudan, pobuđuje na razmišljanje: ako je starost jedan od hitnijih faktora smanjenja životne sposobnosti jele, zašto su se osušile i one jele koje nisu značajno stare, odnosno one koje nemaju dvije zone uzanih godova. Vjerojatno utječe još neki značajan faktor. Taj značajan faktor može biti klima, odnosno oscilacija podneblja nepovoljna za održavanje jele. To mogu biti samo prevelika toplina i suhoća, odnosno jedna dugotrajna suša ili nekoliko uzastopnih kraćih suša. Općenito je poznato da je jela malo tolerantna prema suhoći, tj. prema smanjenoj količini vlage u tlu i zraku. Ako se kod pomanjkanja vlage ili oborina razvije i velika toplina, onda od zla postaje gore. Velika suhoća, velika toplina i velika osvijetljenost pogoduju razvitku i širenju imele (i mnogih potkornjaka), a negativno utječu na održavanje jele. Niz suhih i toplih vegetacijskih doba djeluje paralelno raznosmjerno: na fiziološko slabljenje jele i na povećanje biotskog potencijala imele (i potkornjaka, koji djeluju sekundarno i dokrajče život). Mlađe drveće lakše se prilagođuje takvim stanjima, borbenije je i otpornije, a starije drveće brže oslabi. Prema tomu, faktor starosti (povezan s debljinom stabala) važan je iz šumsko- gospodarskog gledišta u rješavanju problema sušenja jele. 7. ZNAČAJKE »OIMELJENIH« STABALA U nastojanju da orijentacijska istraživanja što više prodube problem održavanja jele, izvršili smo analizu šest jelovih stabala. Osnovne karakteristike tih, oborenih i sekcioniranih, stabala su ove (vidi tabelu br. 11). Tabela br. 11. Stablo broj Starost panj u 4. m d h m3 Broj imelinih na gran. na ogranaka deblu Svega 1 90 77 42 30,5 1,68 17 11 28 2 o 99 98 87 81 61 40 34,5 30,5 3,94 1,73 5G 144 (i 13 62 157 4 118 98 47 32 2,24 79 28 107 5 143 75 58 33 3,74 127 15 142 (3 174 134 52 31 3,01 111 9 120 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Iz tih podataka može se donekle razabrati ovo: 1. rasprostranjenost imele prosječno je veća na starijim jelama; 2. starost jela nije jedini faktor o kojemu ovisi raširenost imele na stablima; 3. velika obraštenost imelom uzrok je da se većinom znatno smanjuje prirast stabala. Prema tomu, obilno prisustvo imele ne mora svagdje i uvijek biti uzrok sušenju jelovih stabala; mogu biti povod ili jedan od faktora koji, kod lošeg utjecaja nekog kompleksa ekoloških faktora, utječe da se ubrza smanjenje fiziološkog potencijala, onemogućuje brzo ili dobro oporavljanje i tako indirektno uslovljuje ubrzano sušenje jele. 8. ODNOS DEBLJINE STABALA I OBRASLOSTI IMELOM Budući da u prebornim oblicima sastojina, odnosno u sastojinama u kojima se gospodari po načelima prebornog gospodarenja, starost stabala ne može služiti kao faktor utvrđivanja fiziološko-patološke zrelosti stabala za sječu (jer je nepoznata), izvršili smo analizu obraslosti stabala imelom po debljinskim razredima, i to tako da se svaki razred razmatrao kao poseban skup stabala. Ukupan apsolutni broj stabala svakog debljinskog razreda sveden je na jednaku osnovicu (100%). Kvalifikacija obraslosti imelom određena je u četiri kategorije: a) bez imele, b) malo, c) srednje, d) mnogo (vidi tabelu br. 12). Dakako, da u takvom ocjenjivanju ima znatno subjektivnih utjecaja, ali drukčije se nije moglo raditi, pogotovo zato što smo posao morali obavljati po maglovitom vremenu te se brojenje grmova imele nije moglo ni približno obavljati. Tabela br. 12. Ploha 21—30 cm 31—40 cm 41—50 cm 51—60 cm 61—70 cm 71—80 cm br. a b c d a b c d a b c d a b c d a b c d a b c d I 77 15 8 — 37 18 27 18 16 35 25 24 17 30 31 22 9 36 37 18 — 33 50 17 II 100 94 6 72 24 4 — 60 40 62 38 — — 33 50 17 — III 100 90 10 100 96 4 90 10 — — 62 25 13 — IV 100 82 12 3 3 32 36 26 6 39 22 22 17 50 50 100 V 78 14 8 — 48 24 23 5 37 22 21 20 36 27 19 13 — 100 100 Na temelju podataka tabele br. 12 može se razabrati da je obraštenost sta bala imelom najveća na relativno najsušim staništima od 30 (35) cm pr. pr. suhim staništima od 35 (40) cm pr. pr. svježim staništima od 40 (50) cm pr. pr. vlažnim staništima od 60 (70) cm pr. pr. 9. ODNOS DEBLJINE I VITALNOSTI STABALA Kako je već navedeno, opća vitalnost jela utvrđena je okularnom ocjenom, pa je u tom poslu imao znatan udio subjektivni utjecaj. Ali u grubom prosjeku može i podatak o vitalnosti (u vezi s drugim podacima) služiti za ocjenu životnog potencijala promatranih jela. Slično kao i u prethodnom poglavlju, sastavljena je priložena tabela tj. apsolutni broj stabala svakog debljinskog razreda sveden je na jednaku osnovicu (100%). U terenskom manualu za ocjenu vitalnosti bile su uvedene i rubrike »polusuh« i »suh«. Takvih stabala nismo našli, jer ih je šumska uprava pravodobno oborila i iskoristila. Zato za ocjenu vitalnosti imamo svega četiri kategorije: dobra o b te loša c d (vidi tabelu br. 13). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Tabela br. 13. Ploha 21—30 cm 31—40 cm 41—50 cm 51—60 cm 61—70 cm 71—80 cm br. a b c d a b c d a b c d a b c d a b c d a b c d I 31 7 32 30 5 22 23 50 20 28 28 24 21 26 31 22 18 36 19 27 33 34 17 16 11 66 33 75 25 70 24 4 2 84 10 6 — 87 13 65 18 17 — III 79 14 7 — 74 21 5 — 94 6 86 16 86 14 75 — 13 12 IV 56 44 54 31 9 6 39 29 19 13 39 33 17 11 — 50 50 — — — 100 — V 50 21 14 15 38 33 17 12 45 19 17 19 27 25 28 20 100 — 50 50 Prema podacima iznesenima u priloženoj tabeli broj 13, može se pretpo staviti da je vitalnost jele dobra: na hladnijim i vlažnijim staništima do oko 60—70 cm pr.pr. na manje svježim staništima do oko 45—50 cm pr. pr. na relativno suhim staništima od oko 35—50 cm pr. pr. 10. DISKUSIJA O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA Istraživanja koja su se obavljala na Macelj gori orijentacijskog su karaktera, jer su se morala izvršiti ujesen, po veoma oblačnom i maglovitom vremenu te u veoma kratkom roku, u vezi s potrebnim smjernicama gospodarenja koje treba unijeti u reviziju gospodarske osnove (privrednog plana). Zato ta istraživanja nisu potpuna. Prema podacima osoblja Šumarije Krapina, jaka zaraza potkornjaka razvila se godine 1950/51, i to najviše u odjelima 24, 25 i 26, u kojima se razvilo katastrofalno sušenje jele godine 1963. i 1964. Prema navodima gospodarske osnove, koja je izrađena godine 1957., »jela je najboljeg izgleda i zdravstvenog stanja«; može se, dakle, pretpostaviti da su se masovna sušenja jele u godinama 1963. i 1964. razvila naglo, nakon nakupljanja raznih (nekontroliranih) negativnih utjecaja, i da je tih godina iil godinu-dvije ranije postojao povod koji je proces negativnih utjecaja pojačao. Makar ne možemo za sada razmatrati pitanja promjene karaktera makroklime, na temelju podataka susjedne Slovenije (M. B r i n a r) može se pretpostaviti da je jak utjecaj na ubrzanje sušenja jele imao kontinentalniji karakter makroklime. K tomu bi vjerovatno trebalo dodati i faktor pogoršanja sastojinske klime, tj. njeno zatopljivanje pod djelovanjem jakih eksploatacijskih i sanitarnih sječa (jako i naglo otvaranje sklopa krošanja). Prema podacima Šumarije Krapina, posječeno je suhih, polusuhih i veoma »oimeljenih« stabala« jele u tri najugroženija odjela: odjel 24 godina 1963. 203 stabla sa 597 m3 godina 1964. 173 stabla sa 541 m:i Svega: 376 stabala sa 1.138 m:1 odjel 25 godina 1963. 453 stabla sa 1.441 m:! godina 1964. 528 stabala sa 1.768 m3 Svega: 981 stablo sa 3.209 m:l |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 16 <-- 16 --> PDF |
odjel 26 godina 1963. 148 stabala sa 349 m3 godina 1964. 661 stablo sa 2.008 m´! Svega: 809 stabala sa 2.357 m´! Dakle, u ta tri odjela posječeno je defektnih jelovih stabala: godine 1963. 804 stabla sa 2.387 m:i godine 1964. 1.362 stabla sa 4.317 m:i Ukupno: 2.166 stabala sa 6.704 m:i Broj defektnih jela i drvna masa posušenih stabala je u godini 1964. mnogo veća nego u godini 1963. Može se pretpostaviti, da će — zbog jako otvorenog sklopa stvorenog sječama, odnosno zbog toplije i suše mikroklime, sušenje jele u navedenim odjelima biti u idućoj godini vjerovatno još veće. Površine tih odjela su ove: odjel 24 ima površinu 60,16 ha odjel 25 ima površinu 70,40 ha odjel 26 ima površinu 68,00 ha Svega površina 198,56 ha Znači, u godinama 1963. i 1964. prosječno je defektnih jela po ha oko 33 m3. Prosječni volumen posječenog stabla je 3,1 m:), a njegov prsni promjer iznosi približno oko 50 cm. Dakle, to nije mala drvna masa po ha površine. Mnogo je značajnije, barem za naša istraživanja, da su se posušile ili su bile u stadiju sušenja debele jele. Zaključak bi bio, kako to izlazi i iz naših prijašnjih razmatranja (vidi poglavlja broj 8 i broj 9), da se u navedenim odjelima ne bi smjela održavati jelova stabla deblja od oko 35—50 (60) cm pr. pr., ovisno o njihovim mikrostaništima, obraslosti imelom i vitalnosti. U tim razmatranjima ne smije se ispustiti iz vida i činjenica da se suše i jele koje nisu mnogo napadnute imelom (stabla mnogo napadnuta imelom, kako je općenito poznato, smanjuju prirast, što se očituje u gustoći godova). Vidjeli smo u poglavlju broj 6 da od broja posječenih defektnih jela ima i navedenim odjelima oko 26 do 47% stabala koja nisu imala tri zone godova, tj. njihova vitalnost bila je naglo smanjena pod utjecajem nekog drugog negativnog faktora; najvjerovatnije to može biti povećana toplina i suhoća a možda i preplitko tlo (ili suvislost slojeva litosfere). ZAKLJUČAK Sušenje jele na Macelj gori posljedica je kompleksnog utjecaja niza raznih topogeografskih, klimatskih, pedosferskih i biotskih faktora: izoliranost disjunktnog areala i izloženost kontinentalnom (subpanonskom) karakteru klime, proširivanje i održavanje velikog omjera jele na sušim za nju manje pogodnim staništima, prevelika prosječna starost mnogih debljih jela i s time u vezi pre- mala životna otpornost prema lošim utjecajima raznih ekoloških i biotskih faktora, mjestimice preplitka (tj. relativno suha) tla, jaka obraslost stabala, naro 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 17 <-- 17 --> PDF |
čito debljih odnosno starijih, imelom, promjene karaktera makroklime (zatopljivanje), promjene mikroklime uslijed jakog i naglog otvaranja sklopa krošanja (suša i toplija sastojinska klima); zatim, potkornjaci koji kao sekundarni faktor dokrajče život fiziološki oslabljenih jela. Najznačajnija i veoma simptomatična jest činjenica da se najviše suše deblje, tj. prosječno starije jele — ne samo pod utjecajem jake obraslosti imelom nego, možda još više, zbog slabije fiziološke otpornosti prema lošim utjecajima mjestimičnih kompleksa ekoloških faktora. Prisutnost imele samo> pojačava loše djelovanje niza raznih ekoloških faktora na održavanje i opstanak starijih i starih jela. Možda još važnija je činjenica da sušenje jele veoma mnogo ovisi c vlažnosti i hladnoći staništa: što je stanište svježije, sušenje je manje rasprostranjeno. Ova orijentacijska istraživanja treba produbiti i upotpuniti. Potrebna bi bila i komparativna genetska istraživanja. PRIJEDLOZI OPERATIVI Osnovno je: sniziti tzv. promjer stabala sječive zrelosti, i to ovako: — na relativno suhim staništima (u području areala hrasta kitnjaka) do oko 30 (40) cm pr. pr. — na manje svježim staništima (viši i veoma strmi položaji u zoni bukve, s plićim tlima) do oko 40 cm pr. pr. — na svježim staništima (u zoni bukve, iznad uvala) do oko 40—50 cm pr. pr. — na vlažnim i hladnim staništima (u zatvorenim donjim dijelovima uvala) do oko 60 cm pr. pr. Neuredni preborni oblici rjeđih sastojina omogućuju proširivanje heliofitne imele i potpunjie obrašćivanje gornjih dijelova stabala imelom; utječu i na povećavanje aktivnosti potkornjaka. Zato se, na temelju orijentacijskih istraživanja, može pretpostaviti da takvi, neuredni, preborni oblici na valjaju. Ako se ne može voditi uredno probno gospodarenje, treba uvesti skupinasto gospodarenje koje, osnivanjem i unapređivanjem većih podmladnih skupina jele, utječe đa se stvaraju gušće raznodobne sastojine. Na taj će se način smanjiti rasprostranjenost imele i ujedno povećati kakvoća stabala (punodrvnost, čistoća debla od grana, smanjenje okruži jivosti, jednoličnija struktura godova). Na staništima koja su za jelu nedovoljno svježa treba smanjiti omjer te četinjače a povećati omjer hrasta kitnjaka ili unijeti crni bor. LITERATURA B r i n a r, M.: Življenska kriza jelke na slovenskem ozemlju v zvezi s klimatičnimi fluktuacijami. Gozd. vestnik, 1964. Brossier . J. et P 1 a g n a t, F.: Nouvelle sylviculture des sapinieres a gui Revue for. franc, 1960. Jurhar , F.: Vnašanje jelke v naše gozdove. Gozd. vestnik, 1964. Klepac , D.: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma. Šum. list, 1955. Kor d i š, F.: Omela ogroža jelove gozdove. Gozd. vestnik, 1964. M 1 i ii š e k, D.: Sušenje jelke v Sloveniji, prvi izsledki. Gozd. vest., 1964. S a i a r, J.: Ugibanje i obnavljanje jele u prebcrnim šumama Gorskog kotara, Šum. list, 1951. — Problem nadiranja i širenja bukve u arealu jele. Anali Instituta za eksper. šumarstvo Jugosl. akademije, Zagreb, 1955. — Rasprostranjenost i prošivanje četinjača u arealu bukovih šuma Hrvatske. Šum list, 1961. 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 18 <-- 18 --> PDF |
DAS PROBLEM DES TANNENSTERBENS UND DIE ART DER WALDBEWIRTSCHAFTUNG AUF DEM MACELJ-GEBIRGE Zusammenfassung; Das unzusammenhängende Areal der Tanne (1500 ha) auf dem Macelj-Gebirge (620 m Meereshöhe) liegt in der pannonischen Niederung, nördlich von Zagreb, auf Silikatböden; meistens unterhalb der Traubeneichenzone (250—450 m). Es ist höchst wahrscheinlich, dass hier die Tanne eine besondere Rasse bildet, welche weniger schattenertragend ist als diejenige, die auf den dinarischen Gebirgen vorkommt. Ein stärkeres Eintrocknen der Stämme setzte in 1962 ein und dauerte in den Jahren 1963 und 1964. Der Autor untersuchte das Phänomen des Tanneneingehens auf den vergleichbaren typischen Flächen vermittels der Aufnahme von 12 verschiedenartigen Daten auf mehr trockennen, frischeren, und humiden Standorten. Auf mehr trockenen Standorten (in der Traubeneichenzone, sowie aut sehr steilen Lagen in der Buchenzone) wurde eine gewisse Korrelativität dieser Angaben festgestellt, wie z. B.: die stärkeren bzw. älteren Tannenstämme sind mit einer grösseren Anzahl von Wasserreisern behaftet, zeigen weniger dichte Krone, mehr tafel- bis nestfürmige Gipfel, stärkere Bewachsenheit mit Mistel und eine geringere Vitalität. Das Alter der abgestorbenen Tannenstämme beträgt 110—160 Jahre. Auf den Schnittfächen am Wurzelstock sind meistens drei aufeinanderfolgende Jahrringzonen erkenntlich: eine engringige, eine breitringige und eine engringige Zone. Die Bewachsenheit mit Mistel (und eine geringere Vitalität der Stämme) wurde am stärksten auf mehr trockenen Standorten an Stämmen von etwa 35 cm Brusthöhendurchmesser, auf frischeren Standorten an Stämmen von etwa 45 cm, und auf humiden Standorten an Stämmen von 60—65 cm aufwärts ausgeprägt. Die physiologische Schwächung der Tanne wird durch den Komplex verschiedenartiger biologischer, ökologischer und anthropogener Faktoren (die Mistel namentlich in höherem Alter) beeinflusst, während das Endglied dieser Reihenfolge negativer Faktoren durch die Tannenborkenkäferarten gebildet wird. Die Hiebsreife der Tanne dürfte im Durchschnitt die erwähnten Richt-Zahlenwerte nicht überschreiten. Wenn eine geregelte Plenterwirtschaft nicht betrieben werden kann, dann soll ein horstweiser Femelbetrieb eingeführt werden. |