DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 54 <-- 54 --> PDF |
HIMERA PENNARIA L. — NOVI ŠTETNIK NA TOPOLAMA Dr IVAN MIKLOŠ Uvod. U mjesecu maju 1963. godine došlo je iznenada do masovne pojave dviju vrsta gusjenica na površini od 12 ha u plantaži topola »Vijuš« kod Slavonskog Broda. Jedna je vrsta bila Himera pennaria L. iz familije grbica (Geometridae) ,a druga Monima incerta Hufn.* iz familije sovica (Noctuidae). Himera pennaria L. je leptir koji se u našoj entomološkoj literaturi spominje jedva kao vrsta, dok kao štetnik do sada uopće nije bio poznat. Ovo je njegova prva masovna pojava kod nas pa imamo razloga da ga nazovemo novim štetnikom u našoj entomofauni. Slučaj je tim interesantniji, a i šumsko-gospodarski važniji, što je do prenamnoženja i jakog brštenja gusjenica došlo upravo u plantaži topola, iako vrsta nije primarno štetnik topole. Time se ionako veliki broj štetnika topole povećao za jednog člana, a ujedno se povećala i opasnost za druge vrste drveća, jer je ovaj štetnik izrazito polifagan. Položaj u sistematici i nazivi. Himera (Colotois) pennaria L. spada u podred Macrolepidoptera, familiju Geometridae i podfamiliju Boarmiinae. Unutar roda Himera ona je jedina vrsta. Naše ime »Grabova grba« dao sam joj prema njemačkom nazivu »Hagebuchenspanner (Escherich, Sorauer), koji dolazi otuda, što se gusjenice najradije hrane grabom. Drugi je njemački naziv »Haarrückenspanner «, jer je leptir na leđima jako dlakav. Po toj osobini dobio je englesko ime »Feathered moth« (latinski »pennaria«) i ruski »Pjadenjica hohlataja«, što znači čupava grba (doslovno »pedomjerka«). Drugo englesko ime je »November moth« po tome što leptir leti u novembru. Opis insekta. Leptir (si. 1 i 2). Boja pojedinih primjeraka jako varira od žutosmeđe do crvenkastosmeđe. Mužjaci su u pravilu tamniji od ženki. Raspon krila iznosi 4 do 4,5 cm. Glava je gusto dlakava, a s čela prelazi preko svakog oka čuperak dlaka poput trepavica. Ticala su nešto dulja od polovice prednjeg ruba prednjih krila. Kod mužjaka su široko češljasta, a kod ženke jednostavna. S gornje strane pokrivena su bijelim Ijušticama. Pipala su veoma kratka, ne prelaze dužinu glave, a sisalo je slabo razvijeno. Prsište je obraslo gustim i dugim dlakama. Prednja krila imaju šiljasti apikalni vrh, a vanjski je rub u sredini malo nazubljen. Žile su pokrivene žućkastim Ijušticama. Sredinom krila prolaze poprečno dvije valovite tamnosmeđe linije, međusobno više približene na unutarnjem nego na prednjem rubu krila. Vanjska je linija izvana svjetlo obrubljena. Između njih je u gornjem dijelu smeđa mrlja. Blizu apikalnog vrha nalazi se jedna crna mrlja, koja često ima bijeli srednji dio. Stražnja su krila svjetlija, s blago valovitim vanjskim rubom. U sredini se nalazi jedna tamnija mrlja, a iza nje gotovo ravna poprečna linija. Jaje (si. 6) je približno cilindrična oblika, maslinastozelene boje sa bijelim prstenom u zoni mikropile. Promjer baze jajeta iznosi oko 0,6 mm, a visina oko 1 mm. Gornji je dio nešto širi od donjeg. * Na ovog štetnika osvrnut ću se drugom prilikom. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Gusjenica (si. 7) je obrasla finim dlakama, smeđesiva ili crvenosiva sa žutim uzdužnim linijama i postranim mrljama, s donje strane svjetla. Na 11. segmentu nalaze se dvije šiljate mesnatocrvene bradavice. Potpuno odrasla gusjenica duga je do 4,5 cm. Kukuljica (si. 8 i 9) je žutocrvena, duga oko 1,5 cm. Abdominalni nastavak, tzv. cremaster, je crnkast, oko 0,5 mm dug, s dva kraka i po jednom dlakom s proširenim vrhom sa svake strane. Grabova grba (Himera pennaria L.) 1. mužjak, 2. ženka, 3. ženka kod leženja jaja, 4. jajno leglo na grančici topole, 5. jajno leglo iz kojega su izašle gusjenice, 6. jaje, 7. gusjenica, 8. kukuljica, 9. abdominalni nastavak na kukuljici (cremaster) Crtež: V. Buday Geografsko rasprostranjenje i biljke hraniteljice. Prema Soraueru (9) Himera pennaria L. je raširena u Evropi, Americi i Japanu, gdje napada razno bjelogorično drveće, naročito hrast kitnjak, grab i voćke. U Japanu predstavlja štetnika na jabuci. S e i t z (8) navodi kao biljke hraniteljice hrastove i »mnoge vrste drugog drveća«, L ampe r t (5) hrastove, vrbe, breze i voćke, a Wol f i Krauss e (10) ,osim ostalog, i orah. U Španjolskoj je ovaj štetnik poslije topoline grbe (Biston stratarius Hufn.) najvažniji defoliiator na crniki (Quercus ilex L.) (Ruperez , 7). U Sovjetskom Savezu vrsta je raširena u srednjem dijelu zemlje, na jugu i Kavkazu, a štetna je na topolama i vrbama (R i mskij- Korsakov, 6). Nitsche (cit. prema Escherichu, 2) naglašava poli 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 56 <-- 56 --> PDF |
fagiju ovog štetnika napominjujući da se gusjenice najradije hrane lišćem hrasta kitnjaka i graba. Iz navedenih podataka vidi se da je Himera pennaria L. veoma polifagan štetnik ,da su joj hrast kitnjak i grab glavne biljke hraniteljice i da se štete na topoli i vrbi izričito spominju samo u SSSR-u. U našim je šumama ova vrsta također zastupljena. Jedan od najstarijih podataka (1901. god.) za našu zemlju imamo od Koče (4), koji spominje da je uhvatio jedan primjerak leptira u Pleternici. Dr Spaić je u jesen 1963. godine u spačvanskim šumama uhvatio na svijetlo veći broj leptira, a u proljeće 1964. godine u šumama oko Siska osobno sam nalazio jajna legla na grančicama hrastova. Da vrsta pridolazi i u Makedoniji navode Daniel, Forster i Osthelder (1). Razvojni ciklus i način života. Za vrstu Himera pennaria L. u literaturi se ukratko navode samo najosnovniji biološki podaci kao što su vrijeme rojenja, način leženja jaja, vrijeme brštenja gusjenica i kukuljenje. No i ti oskudni podaci se među sobom ponešto razlikuju, a odnose se isključivo na strane zemlje pa se ne mogu bez daljnjega primijeniti na naše prilike. Prema Lampert-u (5) leptiri se pojavljuju u septembru i oktobru, gusjenice brste u maju i junu, a kukuljenje se vrši u zemlji. Wolf i Krausse (10) navode da leptiri lete u oktobru i novembru (u južnoj Mađarskoj), a gusjenice da žderu pupove prije izbijanja lišća i kukulje se u zemlji. Prema Gaede-u (3) vrijeme pojave leptira je oktobar, a brštenje gusjenica počinje u maju. Prema Seitz-u (8) letenje leptira traje od septembra do novembra. Sorauer (9) navodi kao vrijeme letenja leptira oktobar i novembar, a pojave gusjenica od marta do sredine maja. U Japanu, prema istom autoru, leptiri lete početkom maja, dok brštenje gusjenica traje sve do konca augusta. U Španjolskoj se razvojni ciklus ne razlikuje mnogo od onog u Srednjoj Evropi (Ruperez, 7). U SSSR-u gusjenice brste u mjesecima maju i junu (Rimskij-Korsakov, 6). Nitsche (cit. prema Escherich-u, 2) opisuje jedan jaki napad gusjenica u Mađarskoj 1891 i 1892. godine. Gusjenice su izašle iz jaja prije izbijanja lista i izgrizle pupove, tako da su dijelovi sastojine ostali potpuno goli. Nakon listanja proširile su se u susjedne sastojine, koje su također obrstile. Brštenje je trajalo od konca marta do sredine maja. Tada su se zakukuljile u kokonima načinjenim od djelića zemlje i drveta u tlu. Leptiri su letjeli koncem oktobra i početkom novembra. Gusjenice su preferirale hrast kitnjak i grab, iako su veoma polifagne na listačama pa nisu izbjegavale niti orah. Osobito su bila oštećena stabla od 20 do 40 godina i prosvijetljene oplodne sječine. Iako su se do gola obrstene površine u toku ljeta ponove zazelenile, ipak je posvuda nastao znatan gubitak na prirastu, a očekivani bogati urod žira je izostao. Prema vlastitim istraživanjima razvojni ciklus grabove grbe kod nas gotovo se ne razlikuje od netom opisanog (vidi kalendar razvoja!), a prilično se podudara i s opisom nekih autora za Srednju Evropu. (jod. I II III IV V V! VII VIII IX X XI XI! 1963. + + + + + . * 1964. ® © «& O QS> O €) 0 H» m» & Kalendar razvoja grabove grbe (Himera pennaria L.) |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Rojenje. 1963. godine nalazio sam leptire grabove grbe u plantaži »Vijušu kod SI. Broda od početka do kraja mjeseca oktobra. Leptiri su preko dana većinom nepomično sjedili na granama, lišću i deblu, rjeđe na tlu u listincu. Zato ih je dosta teško primijetiti, osobito s obzirom na žutosmeđu boju njihovih krila koja se vrlo malo razlikuje od boje jesenjeg lišća. Kada su bili uznemireni, letjeli su na kratke udaljenosti da bi se opet nepomično smjestili na obližnje pogodno mjesto. Ipak je nekoliko leptira uhvaćeno i na svijetlo kod lugarnice u blizini plantaže (26 .novembra), što je, uz već spomenute primjerke prikupljene na isti način u Spačvi, dokaz da leptiri mogu dobro letjeti i da to čine većinom noću. Primijećeno je i nekoliko ženki kako legu jaja u položaju prikazanom na si. 3. Ooipozicija. Istovremeno s leptirima u plantaži su nalažena i jajna legla, što znači da ovipozicija slijedi uskoro iza kopulacije. Većina ženki koje su sakupljene upravo je legla jaja. Jajna su se legla nalazila većinom na grančicama, što se poklapa s nekim podacima u stranoj literaturi (Lampert, Sorauer, Ruperez). Međutim, veliki broj legala nalazio sam i na debljim granama, pa i na samom deblu od vrha do podnožja stabla (oko 30 cm promjera). Takav način odlaganja jaja ne spominje se u literaturi, a treba ga vjerojatno pripisati masovnoj pojavi leptira. Osim na topoli legala je bilo i na američkom jasenu, svibu i čivitnjači. Jajno se leglo sastoji od jednog sloja jaja poredanih u uzdužnim redovima pa njegova površina ima oblik manje ili više pravilnog pravokutnika. Duža stranica poklapa se s uzdužnom osi grane ili debla na kojemu je izleženo (si. 4). Ruperez (7) opisujući legla na crniki u Španjolskoj kaže da su jaja grupirana u redovima na grančicama promjera 2—3 mm na sličan način kako to čini kukavičji suznik, s tom razlikom što jaja ne obuhvaćaju grančicu potpuno unaokolo. Slična sam legla nalazio i na topolama, ako su se ona nalazila na tankim grančicama (promjera nekoliko mm), gdje redovi jaja niti ne mogu biti u istoj ravnini. No to su bili izuzeci, jer se većina legala nalazila na debljim grančicama, granama i deblu. Dužina legla iznosi najčešće 10—20 mm, a širina 5—7 mm. Broj redova jaja u njemu kreće se uglavnom između 8 i 12, a najčešće ih ima 10. Prosječni broj jaja po leglu iznosi 200—300. Maksimalni broj jaja koji sam konstatirao u »Vijušu« iznosio je 475. U stadiju jajeta grabova grba prezimi i narednog se proljeća, s nastupom vegetacijske periode, pojavljuju gusjenice. Larvalni stadij. Izlazak gusjenica iz jaja počeo je u plantaži »Vijuš« 10. aprila. Približno u isto vrijeme počelo je otvaranje pupova i listanje topola tako da su tek izašle gusjenice koristile za ishranu nježno, mlado lišće. Mnogi pupovi bili su uništeni prije nego su se potpuno otvorili. Ono lišće koje se uspjelo razviti, stradalo je kasnije od odraslih gusjenica pa je već polovicom maja nastao mjestimični golobrst. Kako mlade, tako i odrasle gusjenice, predu paučinaste niti, koje im omogućuju seobu s jednog mjesta brštenja na drugo. Ovakav način širenja pomaže vjetar, naročito .kod mladih gusjenica, kojima je tako omogućeno da, pošto su uništile pupove u svojoj blizini, brzo dođu do nove hrane. Brštenje gusjenica u »Vijušu« trajalo je do konca mjeseca maja, kada je počelo kukuljenje. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Stadij kukuljice. Potpuno odrasle gusjenice spuštaju se pomoću paučinastih niti ili silaze niz deblo na tlo radi kukuljenja. U tu svrhu one se zakopavaju dosta plitko u tlo (10—15 cm), gdje naprave pojedinačne komorice, u kojima se zatim zakukulje. U stadiju kukuljice grabova grba provede oko četiri mjeseca, kada se s na stupom hladnijih jesenskih dana opet pojavljuju leptiri. Generacija je, dakle, jednogodišnja. Prirodni neprijatelji. Specifični paraziti grabove grbe do sada nisu utvrđeni niti u jednom razvojnom stadiju. Tokom zime 1963./64. godine držana je u staklenim bočicama veća količina jajnih legala, iz kojih se idućeg proljeća izlegao veliki broj gusjenica, ali nijedan jajni parazit. Isto tako ni gusjenice ni kukuljice, koje su donesene iz napadnute plantaže, nisu bile parazitirane. To bi ipak moglo biti i slučajno, jer je u plantaži sredinom mjeseca maja primijećeno vrlo mnogo nekih osa najeznica, za koje je sa sigurnošću, utvrđeno da paratiziraju sovicu Monima incerta Hufn., čije su gusjenice brstile u velikom broju zajedno sa grabovom grbom. Potrebno je, međutim spomenuti interesantnu činjenicu da je u napadnutoj plantaži došlo do masovne pojave velikog i malog gusjeničara (Calosoma sycophanta L. i C. inquisitor L.), poznatih predatora iz familije Carabidae. U vrijeme kulminacije brštenja, u maju 1963. godine, tih je kornjaša bilo tako mnogo, kako se rijetko može vidjeti i u vrijeme najjačih invazija gubara na hrastove šume. Naročito je bila brojna vrsta Calosoma inquisitor L., keja u posljednje vrijeme i inače brojčano preteže nad drugom vrstom. Ovi su se predatori pojavili u gustim populacijama i slijedeće godine i nema sumnje da su odigrali značajnu ulogu u gušenju kalamiteta grabove grbe koji je prestao iste godine bez primjene kemijskih preparata. Ovakva masovna pojava predatora u plantažama topola kod nas do sada još nije registrirana. Ona pokazuje da se ovi korisni insekti mogu dobro razmnažati ne samo u prirodnim biocenozama, već i u umjetno podignutim monokulturama, kakve su plantaže euroameričk´h topola. To opet ukazuje na mogućnost da se i štetnici u plantažama topola suzbijaju ne samo insekticidima, već i biološkim metodama, za kojima se sve više teži u savremenoj zaštiti bilja. Privredni značaj. Himera pennaria L. je kod nas potpuno nepoznat štetnik. Koliko se može vidjeti iz literature, u Srednjoj Evropi se također ne spominje kao znatnije štetna vrsta, a naročito ne za topole. Iako veoma polifagna, oni do sada nije ozbiljnije ugrozila niti jednu vrstu drveća u našim šumama, pa ni grab ni hrast kitnjak, koje inače najradije napada. Istina je da je u posljednje vrijeme zapažena u hrastovim šumama, ali su to tipična područja lužnjakovih, a ne kitnjakovih šuma (Spačva). Koliki je udio grabove grbe u brštenju tih šuma teško je određenije reći. No činjenica je da u vrijeme poznatih gradacija gubara u napadnutim šumama osim gubarevih gusjenica sve češće i intenzivnije brste i gusjenice raznih vrsta grbica (familija Geometridae). To su zapazili ne samo entomolozi, već i mnogi šumari u praksi. Najčešće se među tim grbicama nalaze mali i veliki mrazovac (Cheimatobia brumata L. i Hibernia defoliaria L.), ali to sigurno nisu ni izdaleka sve štetne vrste grbica. Njihova determinacija i inventarizacija u pojedinim šumskim područjima nije izvršena, a to bi svakako trebalo učiniti. Od posebnog je značaja pojava grabove grbe u plantažama euroamenčkih topola. Do sada smo se već više puta susretali s novim štetnicima na topolama, ali su to većinom bile vrste, koje i inače žive na topoli, samo se prije nisu poja 56 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1965 str. 59 <-- 59 --> PDF |
vljivale u masi (Pygaera anastomosis L., Dicranura vinula L. i dr.). U slučaju grabove grbe radi se o vrsti, koja je u pogledu štetnosti također bila manje-više indiferentna, ali uglavnom na grabu i hrastu kitnjaku, a pojavila se prvi puta u kalamitetnom opsegu ne na tim biljkama, već na euroameričkim topolama. Tako se na popisu štetnih insekata na topolama pojavljuje jedno novo ime, koje ujedno pokazuje kako se uporedno s povećanjem površina plantaža topola povećava i broj potencijalnih štetnika u njima. LITERATURA 1. D a n i e 1, F., F o r s t e r, W., Osth elder, L.: Beiträge zur Lepidoptercnfauna Mazedoniens. Veröff. Zool. Staatssamml. München, Bd. 2, München, 1951. 2. E s c h e r i c h, K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas, III Bd., Berlin, 1931. 3. G a e d e, M.: Macrolepidoptera. In: Dahl F.: Die Tierwelt Deutschlands und der angrenzenden Meeresteile nach ihren Merkmalen und nach ihrer Lebensweise. 14. Teil, Schmetterlinge oder Lepidoptera. II. Nachtfalter (Heterocera). Jena, 1929. 4. Koča, Gj.: Prilog fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Glasnik hrv. naravosl. društva, god. XIII, br. 1—3, Zagreb, 1901. 5. L a m p e r t, K.: Die Grosschmetterlinge und Raupen Mitteleuropas. München, 1931. 6. Rimskij-Korsakov , M. N.: Opredelitelj povreždenij lesnih i dekorativnih derevjev i kustarnikov evropejskoj časti SSSR. Moskva-Lenjinjgrad, 1951. 7. R u p e r e z, A.: Contrlbuntiön al conoeimiento de lepidöpteros defoliadorez de la encina (Quercus ilex L.). Boletin del servicio de piagas forestales, Ano V, Numero 10. Madrid, 1962. 8. Seitz, A.: Die Grosschmetterlinge der Erde. Stuttgart, 1915. 9. Sorauer , P.: Handbuch der Pflanzenkrankheiten. Bd. IV. Berlin, 1953. 10. Wolf, M — K r a u s s e, A.: Die forstlichen Lepidopteren. Jena, 1922. HIMERA PENNARIA L. (GEOMETRIDAE, LEPIDOPTERA) — A NEW INSECT PEST ON POPLARS Summary In the spring 1963. a very heavy attack of Himera pennaria L. on the poplar plantation »Vijuš« near Slavonski Brod (Croatia) was observed. The caterpillars of this butterfly together with those of Monima incerta Hufn. (Noctuidae, Lepidoptera) appeared in overpopupation and caused a complete defoliation on 12 ha of the plantation. Reports in the litterature indicate that Himera pennaria L. is known as a very polyphagous insect damaging preferably to chestnut oak (Quercus sesiliflora Salisb.) and hoa-nbeam (Carpinus betulus L.) in central Europe, but is generally of little importance. In Yougoslavia it has been found in the forests of Pedunculate Ooak, Narrow- leaved Ash and Common Elm (Quercus robur, Fraxinus angustifolia et Ulmus carpinifolia). However the firts severe outbreak did not occur in these stands, but in poplar plantation. A brief morphological description of the more important external characters of all stages of the insect has been given. Himera pennaria L. has one generation a year in our country. The moths fly in October and November and are active during the evening, beeing quiet on the trees during the day. The female deposits its eggs in masses, both on the branches and stams, but mainly on the thin branches and twigs. The eggs hibernate and hatch with the advent of warm weather in the spring. The catterpillars feed and grow during two month, becoming full-grown in May or early June, when they pupate under the ground. The pupal stage lasts about 4 month. |