DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 23 <-- 23 --> PDF |
morsku bukvu. Takve šikare nalazimo na kamenitim vapnenim terenima s plitkim tlom gdje pojedino drveće može dostići visinu i do 20 m. U toj zajednici od drveća i ostalog rašća dolaze: Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Quercus lanuginosa, Q. cerris, Acer monspessulanum, Sorbus aria, Sorbus torminalis, Coronilla emeroides, Cotinus coggygria, Prunus mahaleb, Juniperus oxycedrus, Cornus mas, Crataegus transalpina, Prunus spinosa, Asparagus tenuifolius, Aristolochia pallida, Mercurialis ovata, Trifolium rubens, Inula spiracifolia, Dorycnium germanicum, Sesleria autumnalis, Tamus communis i dr. Pomenute cenoze su danas pretvorene u razbijene komplekse šikara koje daju tipičnu sliku krškog pejzaža. Njegovu karakteristiku uočio je već G eschwin d (10) koji ih je nazvao »Die Laubholzkrüppelwaldresten« čime je označio njihov morfološki izgled. Kako je matična podloga pretežnog dijela područja šikara crnog i bijelog graba vapnena ili dolomitna to ih najviše nalazimo na skeletnim i skeletoidnim tlima rendzina i smeđe karbonatnim tlima. Šikare bijelog graba nalazimo u manjoj mjeri na crvenicama a šikare crnog graba možemo naći i na planinskim crnicama. Općenito možemo kazati da te šikare crnog i bijelog graba dolaze uglavnom na plitkim tlima izloženim eroziji. Klimatski odnosi su dosta nepovoljni jer se prosječna godišnja temperatura kreće od 9—14° C. Godišnje oborine iznose preko 1.000 mm većim dijelom van vegetacijskog perioda. Te prilike stvaraju nepovoljne uvjete za bujniji rast. K tome dolazi utjecaj vjetra i ostalih abiotskih faktora što potencira borbu za opstanak. To je razlog da drvenastu vegetaciju sačinjavaju najotporniji elementi. Ti elementi su gotovo potpuno izgubili nekadašnji vid šume, pa neki smatraju da su oni od iskona takvi i da trebaju ostati u takvom obliku, iako očuvani ostaci gajeva, naročito oni na području Kvarnerskog primorja gdje se vrši silvo-pastoralni način gospodarenja ukazuje obratno. III Pregledom literature vidimo da Patak y (20) šikare dijeli na: — tipične i odrasle šikare — šikaraste niske šume i na — šibljake. Prema toj klasifikaciji tipičnim šikarama smatra takve kod kojih prosječna visina ne prelazi 1 m. Pod odraslom šikarom smatra šikare kojima se visina kreće između 2—4 m. Šikarastim niskim šumama smatra takve šikaraste oblike koji su po svom sastavu i kvaliteti slične šikarama, ali su zbog smanjenog utjecaja biotskih faktora razvili formu stabalaca sa izrazitom krošnjom i deblom. Te panjače su lošeg uzrasta, kvalitetno slične šikarama, ali su zbog odumiranja ili čišćenja izbojaka izgubile svoj grmoliki oblik. Prosječna im je visina iznad 4 m, a promjer stabalaca oko 4 cm, pa i više. To su u stvari zastarčene šikare slabije regenerativne moći. Š a f a r (25) svojim klasifikacijom šikare dijeli na: 1. Degradirane šikare — visina 0,5—1 m, prosječno sklop ne postoji (1—2), izbojna snaga mala zbog velike starosti panjeva i veoma degradiranog tla, drveće je posve grmoliko deformirano, ponegdje prevladavaju grmaste vrste dendroflore; nema značajke šumskih sastojina; pašnjak. |