DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ćajnica i lokalitet još predstavlja zaravan ili blago nagnutu stranu, onda treba dati prioritet metodu masovnog unošenja, jer je biološki najprikladniji, s jedne strane, i s druge — autohtona formacija se može najekonomičnije iskoristiti. Ako se radi o konfiguraciji terena sa čestom promenom pada (kaskade) sa nazmeničnom pojavom strmine i zaravni, najpogodniji metod unošenje je unošenje na krpe. Veličina krpa zavisi od površine zaravni i od planirane brzine toka konverzije. Na lokalitetima sa jače izraženim padom, najpogodniji metod unošenja je unošenje na paralelne pruge, upravno ili paralelno na izohipse, zavisno od rasporeda osnovnih saobraćajnica a delimično i od ekspozicije. Rastojanje između pruga može biti različito, zavisno od planirane brzine toka konverzije, o čemu će biti reci u sledećem poglavlju. h) Brzina toka konverzije Brzinu toka konverzije, bolje reći ritam uklapanja unešenih vrsta, treba napred planirati, jer od toga u mnogome zavisi da li će se autohtona formacija u lancu toka konverzije najekonomičnije iskoristiti. Ako se radi o lokalitetu na kome se može ostvariti tzv. prirast svetlosti u proizvodnji vrednijih sortimenata, ili treba obezbediti ravnomernost u snabdevanju određenog područja u drvetu, ili se radi o mladim sastojinama, konvezijski tok treba biti sporiji, i u obrnutim uslovima, brži. Da bismo jasnije izložili suštinu ovog pitanja, iznosimo primere razmatranja problema brzine toka konverzije po sva tri metoda unošenja. METOD MASOVNOG UNOŠENJA ČETINARA Pripremna seča mora da ima za cilj stvaranje uslova za unošenje i duži ili kraći normalan razvoj unesene vrste. Kakav će biti zahvat pripremne seče zavisi od vrste koja se unosi, a zatim od planirane brzine toka konverzije. Za primer uzimamo zelenu duglaziju, kao najnepovoljniju vrstu za ovaj metod unošenja, a radi se o konkretnom primeru (ogled na Ravnom Bučju). Unapred smo postavili da se unesena vrsta uklopi u glavnu sastojinu, odnosno oslobodi zastora, u roku od 5—6 godina. Pripremna seča je izvršena u leto 1960. godine a zahvaćeno je nešto preko 40% od ukupnog broja stabala (tabela br. 3). Zahvat je bio u svim debljinskim stepenima ali procentualno najveći u najjačim debljinskim stepenima. Pri pripremnoj seči posebno se vodilo računa o prostornom rasporedu stabala i o tome, da posle pripremne seče ostane što veći broj kvalitetno boljih stabala hrasta kitnjaka, jer se radi o prelaznom staništu hrasta kitnjaka i nizinske bukve. Ovako provedenom pripremnom sečom stvorili smo uslove za unošenje zelene duglazije (1600 kom. po ha) s jedne strane, i s druge — stvorili uslove za značno jačanje u debljinu stablima koja su ostala posle pripremne seče. Iz tabel br. 3 se može zaključiti da pripremna seča ima karakter preborne prorede jer se sečom zahvata prvenstveno u najjače debljinske stepene koja su već koristila povoljan priliv svetlosti, te da se omogućava ubrzano jačanje u debljinu tanjim stablima (grafikon br. 1). Prosečan tekući debljinski prirast na kraju 1962. godine (za period 1960— 1962. god.) iznosio je kod bukve 10,6 mm, a 7,1 mm kod hrasta. Ujesen 1962. godine i 1963. godine izvršena je takođe preborna proreda ,kojom se takođe |