DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 88 <-- 88 --> PDF |
cJbc>fnaća Attueua lUecatuca Šafa r J.: UZGAJANJE ŠUMA. Zagreb, 1963. Strana 600, priloga u slikama i crtežima oko 200. Izdavač, Savez šumarskih društava Hrvatske, objavio ie knjigu po veoma niskoj ceni. Autor knjige je naučni savetnik zagrebačkog Šumarskog instituta i dugogodišnji profesor gajenja šuma na ljubljanskom univerzitetu. Dati prikaz takvog, za naše šumarstvo ogromnog i svestranog stručnog dela nije laka stvar, makoliko i stručnjak — specijalista bio verziran u toj materiji. Još teže se može dati kritika i ocena takvog kapitalnog dela. Takav zadatak, zapravo, pripada istoriji. Ipak. stavio sam sebi u zadatak da pokušam dati kratak kritički osvrt, jer sam i sam proveo u »zelenoj struci« preko četiri decenije najviše u obiasti gajenja šuma. Ako ne uspern obaviti tu dužnost prema našoj struci, nadam se da će ovaj prikaz Safarove knjige biti izvestan doprinos za ocenjivanje knjige, kao i potstrek našim mladim stručnjacima da se življe zainteresuju za to značajno de- lo naše struke. Uobičajeno je da prikazivači novih velikih dela daju kod nas i u inostranstvu ocenu približno i na isti način. Čini mi se da bi osvrt na deio kao što je Safarovo »Uzgajanje šuma« trebalo započeti nekako drukčije. Po mom mišljenju, za davanie pravilnijeg kritičnog prikaza, potrebno je da se novoizašlo delo, pre svega, ukratko upoređi sa sličnim ranije izašlim delima. Prostor mi ne dopušta da ovde iznesem ni većinu dela o gajenju šuma izašlih samo u srednjoj Evropi i da ih potpunije međusobno uporedim. Stoga ću prikazati samo načelne razlike. U ranijim delima materija je obrađivana na temelju izvora znanja iz botanike, geologije, pedologije, dendrologije i dr. tako da čitalac stekne samo opšte obrazovanje. Stereotipno iznesene su krute metode gajenja, mladi stručniak nije se lako mogao u njima snalaziti. Stvaralačka sloboda, potrebna u radu sa živim organizmima i njihovim zajednicama, bila je zatvorena u veoma uske okvire. Težište je bilo na tehnici gajenia, kao da se ona može naučiti jedino iz knjiga. U novijim delima ima sve manje stereotipno- klasičnog izlaganja materije, a sve više dolazi do izražaja ekologija, fitocenologija, mikrobiologija, uvažuiu se specifične osobine nacionalnog šumarstva, materija se sve manje iznosi na osnovu tuđih saznanja — već na osnovu domaćih opažanja — pokusa i istraživanja. Ponekad tu ima previše pojedinosti a premalo sagledavanja širine i dubine problema, pa je materija često i razvučena. U Šafarovom »Uzgajanju šuma« sve je drukčije. Cim pročitamo prve strane te knjige, tj. Predgovor i Uvod, tačno se vidi šta autor hoće postići: 1. biološko-ekonomsko sagledavanje svakog problema, 2. isključivanje svih šablona, shema i recepata, 3. primena dijalektičkog načina mišljenia u rešavanju problema, 4. knjiga treba da je samo pomoć i vodič. 5. na temelju opšte teorije i vlastitog iskustva stručnjak treba da stvara svoju teoriju i tako se razvije u intelektualca-stručnjaka. Koliko je Šafar u tome uspeo, pokazaće budućnost. Ako u tome nije uspeo baš na svakoj stranici knjige, u cel´ini kad se pročita ćelo delo, i osobito zaglavak, jasno se opaža nastojanje i tendenciia novovekovnog shvatanja kakvo se, naročito u đinamičkoi privredi Jugoslavije, želi i hoće. Ako ništa drugo već samo to da se gajenje šuma postavilo na biološko-ekonomsku osnovicu kroz profil čitave knjige, dovoljno je i mnogo; biće podsticaj mladima da na tim temeljima rade i grade bolje i savršenije nego do sada. On, Šafar, je svoj životni zadatak u struci izvršio potpuno i pošteno, uporno i dosledno, ne štedeći truda i vremena uprkos svima neugodnostima i povredama koje je i mnogi od nas preživeo. Uvodni deo i odeljak A (Osnovne značajke sastava šume i razvitka drveća) čine, zapravo osnovicu onog što student i mladi šumarski stručnjak treba da zna kad se hoće ukratko a ipak temeljito upoznati sa šumom kao prirodnim i privrednim objektom. Materija je iznesena na naučnoj bazi, pregledno i koncizno ne samo na temelju literature nego i autorovih bogatih iskustava, na način kakav nije uobičajen u drugim delima istog ili sličnog naslova. Odjeljak B (Opšti ekološki temelji uzgajanja), iznesen i u delima raznih autora, originalno je obrađen, veoma sažet. Teoretsko izlaganje ekoloških faktora lišeno je predugačkih, često puta filozofskih prepričavanja, pa i deklaracija. Teoretski pojmovi izloženi su na bazi poslednjih dostignuća šumarske nauke, ali s potrebnom jasnoćom. Naročito su značajna poglavlja o skupnom delovanju ekoloških faktora. Autor je dobro učinio što je u taj odeljak uveo poglavlje o fitocenozi, biocenozi i biogeocenozi te o genetici, pa tako učinio korak više u izlaganju složene materije o ekološkim osnovama gajenja šuma. Time je omogućeno da mladi stručnjaci ne moraju dangubiti po specijalnim delima da |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1965 str. 89 <-- 89 --> PDF |
bi našli definicije i saznanja potrebna savremenom šumarstvu. U odjeljku C (Biološke i uzgojne značajke vrsta drveća) Šafar je napustio klasični način izlaganja materije. Za razAku od nekih ranijih dela koja su na velikom broju strana prikazivala gotovo ćelu dendrologiju, Satar daje prikaz fitogeografskih, organoloških, bioloških, tipičnih, ekoloških, uzgojnih i privrednih karakteristika naših važnijih vrsta drveća, obilno se služeći vlastitim saznanjima i studijama. Vrlo opsežno su opisane glavne vrste drveća naših planinskih i brdskih šuma. Značajno je posebno skupno poglavlje o tzv. uzgrednim vrstama drveća, koje se još uvek inače nazivaju sporednim vrstama pa se često s njima tako i postupa. Mora se priznati da je u veliki deo tog odeljka uložen ogroman trud. Na osnovu iznesene materije, mladi će se drugovi lakše snalaziti u rešavanju raznih složenih biološko-ekoloških problema naročita u mešovitim sastojinama čije su karakteristike originalno koncizno opisane. Šafarov način prikazivanja bioloških privrednih osobina šumskog drveća daleko je pregledniji i upotrebljiviji nego slična prikazivanja u drugim de- lima. Međutim, po našem mišljenju, u ovom odeljku trebalo je dati i prikaz o biološkoorganološkim osobinama šumskog žbunja, bar najglavnijih vrsta koje prate naše šume, kao što su leska, dren, kalina, divlja kruška, trn, kleka, borovica, divlja ruža i još neke. Te vrste su od značajnog uticaja na gajenje u ekonomskim šumama, jer njihova zastupljenost mnogo utiče na gospodarenje, kao npr. na izvođenje podmlađivanja, zaštitu tla, otvaranje sklopa. Važna su njihova svojstva kao simbionata određenog tipa tla. Tako je npr. utvrđena činjenica da su gotovo sve vrste šumskog žbunja nosioci nasledne mikotrofnosti (naročito mikorize) i, dalje, da su te osobine u simbionatskoj povezanosti s glavnim vrstama šumskog drveća koje formiraju dotične sastojine. Šafar je, doduše, u poglavlju o biotskim odnosima razmatrao simbioze i mikorize (sr. 168), ali to je premalo sa gledišta današnjih potreba u pošumnjavanju. U odeljku D (Uzgajanje) koji obuhvata oko 200 strana iznete su koncizno, potpuno i jasno te dovoljno za praksu sve faze gajenja. Jasno su izneti principi i rezultati savremenog šumarstva u pogledu selekcije. Šafar je tu razmotrio jedan od naših specifično bolnih problema: Uzgojne i eksploatacijske seče, kao uvod u sva ostala poglavlja tog odeljka. Značajni su skupovi poglavlja, kakvih nema ili gotovo nema u drugim udžbenicima i priručnicima: Uzgojni obiiici sastojina, oblikovanje sastojina, problemi izmene vrsta drveća, očetinjavanje, problemi erozije i šumske paše, uticaj gospodarenja na proizvodnost sastojina i šumsko-uzgojno planiranje. Zadaci gajenja originalno su razvrstani u deset tačaka, vrlo pregledno i jasno. S takvim razvrstavanjem možemo se delimično složiti ili ne složiti, to je stvar diskusije, ali to je prilično dobro fundirana novost (koju je autor izneo već ranije, Narodni šumar 1956), pa se takva postavka može samo pozdraviti. U tom odeljku kao i u nekim drugim, Šafar je zahvatio ne samo biološke i ekonomske situacije, nego i socijalne i estetsko-turističke. Sav taj obim i originalno iznesen rad zaslužuje pažnju specijalista za gajenje šuma. Uveren sam da će on mnogo pomoći mladim stručnjacima u praksi. Materija izneta u odeljku E (značenje trajne šume u sadašnjosti i prošlosti) na oko 30 strana predstavlja u stvari diskusiju o napuštanju starih, krutih ideja u šumarstvu i prelaz na biološko-ekonomsko razumevanje i tretiranje šume. U odeljku je iznet kratak istorijat šumarstva, pa i šumske politike i nauke, u kapitalističkim i socijalističkim zemljama, posebno u Jugoslaviji. Ovde, kao i u drugim odeljcima knjige, Šafar upozorava da ne smemo naše šume razvrstavati, bar što se tiče gajenja, samo na prebirne i jednodobne, jer se npr. u nekim sastojinama prebirno gospodari pod uticajem šablona i tradicije, a da one uopšte nemaju prebirni sastav. Ova materija mogla je biti izložena i u uvodnom delu knjige, jer njena sadržina pomaže dubljem shvatanju našeg početnog izlaganja o razlici starijih i novijih radova iz oblasti gajenja šuma. U tom odeljku jasno se izlaže put kojim su šumska privreda i šumarska nauka prošle od klasičnih shvatanja, često puta nazadnih, pa sve do tretiranja šume po zakonima dijalektike na naučnim osnovama, a što je vrlo sažeto, lepo i dokumentovano pisac izneo u svom zaključku (zaglavku) u 14 tačaka. Tehnička strana knjige, u pogledu kompozicije, sažetosti, preglednosti, jezika i stila i povezivanja bezprekorna je. Ovde treba posebno podvući činjenicu da je Šafar, opet na svojstven mu način, dao vrlo opsežne napise uz slike i crteže, tako da se to sve razume kao ekskurziski prilozi za lakše razumevanje teksta. Ta osobina knjige i sa te strane je značajan doprinos, jer lepo uređena knjiga — sa istim sadržajem — radije se čita od loše opremljene, a pored toga veća je i njena vrednost u 179 |