DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 16 <-- 16 --> PDF |
POJAVA PROŠIRIVANJA BUKVE NA DINARIDIMA HRVATSKE J. ŠAFAR U području šuma sjemenjača na dinarskim planinama Hrvatske od listača glavnu vrstu čini bukva. Ostale listače (javori, brijestovi, jaseni i dr.) u ukupnoj drvnoj masi listača zauzimaju samo 1,6% smjese. Budući da drvna masa bukve iznosi 98,4% mase listača, u ovim našim istraživanjima ostale vrste listača su neznačajne. Od četinjača glavne su vrste drveća jela i smrča. Od drvne mase ovih četinjača, smrča zauzima po našoj ocjeni oko 5—10% (taksacijskih podataka o tomu, nažalost, nema, jer se kod inventariziranja sastojina odnosno promjeravanja stabala podaci uglavnom nisu razvrstavali posebno za jelu i za smrču). Ostale vrste četinjača (crni i bijeli bor i dr.) po drvnoj masi čine samo 0,8% smjese četinjača, te u našim istraživanjima nemaju značajniju ulogu. Prema tomu, u ukupnom razmatranju odnosa smjese listača i četinjača može se drvna masa uzgrednih vrsta drveća svrstati, prema njihovoj pripadnosti, u drvnu masu bukve odnosno četinjača. Uzgredne vrste listača gotovo podjednako su zastupljene,u svima šumama sjemenjačama sa Dinaridima, pa i sa gledišta prostorne zastupljenosti možemo ih u istraživanjima zanemariti. Na temelju osnovnih podataka o drvnom inventaru šuma sjemenjača, koje smo dobili zahvaljujući prvenstveno Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija Hrvatske te nekim šumskim gospodarstvima i taksacijama, brojčane pokazatelje o prošlom razvitku omjera smjese dajemo u postocima. Postoci smjese omogućuju da se dobije jasniji pregled o smjesama vrsta drveća nego kad se drvne mase iskažu u apsolutnim iznosima. Takva metoda, pogotovu kad se izvrši na bazi 100% za svaki debijinski razred, omogućuje da se dobije orijentacijski uvid u situacije o razvitku omjera smjese. Taj je rad obavljen u sklopu širih tema »Bioekološka istraživanja bukve u Jugoslaviji« i »Problem gospodarenja u bukovim sjemenjačama na dinarskom području Hrvatske«, koje financiraju Savezni i Republički fond za naučni rad. 1. OPĆI PREGLED ODNOSA U OMJERU SMJESE Odnos smjese drvne mase bukve i četinjača za čitavo područje dinarskog gorja, na površini šuma sjemenjača od oko 300.800 ha, iznosi 55 : 45. Na temelju tog sumarnog podatka, bukva zauzima znatno veću drvnu masu nego jela i smrča. Jer, kad se ima u vidu činjenica da bukva po jedinici površine sastojina ili po istom prs. promjeru stabla ima manju drvnu masu nego jela i smrča i da kod istog prs. promjera ima veću krošnju nego navedene četinjače, može se zaključiti da bukva po broju stabala ili po površini horizontalne projekcije krošanja zauzima veću površinu zemljišta nego što bi se moglo pretpostaviti na temelju omjera smjese po drvnoj masi. Odnos smjese po pla |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ninskim masivima, navedenih od sjevera prema jugu, znatno je drukčiji nego iznosi u prosjeku za čitavo područje šuma sjemenjača na Dinaridima (v. pril. tab. br. 1). ,0/o drvne mase Planinski masiv listača četinjača Risnjak 38Vo 62»/o Mala Kapela 52Vo 48"/« Velika Kapela 50Vo 44B/o Sjeverni Velebit 62»/o 38->/oLička Plješevica 78°/o 22´Vo Južni Velebit 98°/o 2Vo U grubom prosjeku, postotak smjese bukve mnogo je veći na jugu Dinarida nego na sjeveru. Interesantna je činjenica da je u šumama Sjevernog Velebita obratan omjer smjese bukve i četinjače nego što je u šumama na Risnjaku. Još je interesantnije da je na Velikoj Kapeli gotovo podjednak omjer smjese kao i na čitavom području Dinarida. Najveći je postotak bukve na Velebitu i L. Plješevici. Te dvije planine zauzimaju oko 2/5 površine šuma sjemenjača na Dinaridima. Najmanji je postotak bukve na Risnjaku i zatim na M. i V. Kapeli; te tri planine zauzimaju oko 3/5 površine šuma sjemenjača na Dinaridima. Vidi o površinama podatke u pril. tabeli br. 2. Tabela br. 2 l0/o površine šuma sjemenjača na planinama Risnjak 20Vo Velika Kapela 27,J/o Mala Kapela 16-Vo Lička Plješevica lž-Vo Sjeverni Velebit lSVo Južni Velebit 6*Vo Mada je na Risnjaku, Velikoj Kapeli i Maloj Kapeli razmjerno velika masa četinjača, ipak se na temelju tog podatka ne može izvoditi zaključak da će se takav omjer smjese održati i u budućnosti. Jer, kako će se pokazati u idućim razmatranjima, tj. u analizi omjera smjese po debljinskim razredima, razvila se jaka izmjena vrsta drveća na štetu omjera smjese četinjača. Zbog velikog pomanjkanja četinjača u našoj zemlji, to je ujedno problem prodiranja i širenja bukve (»obukovljivanja«) u arealu četinjača. Kad se razmatraju brojčani podaci koje ćemo iznijeti u idućim poglavljima, treba uvažiti činjenicu da se u istoj količini postotka drvne mase nalazi u višim debljinskim razredima malen broj debelih stabala i u nižim razredima veoma velik broj tankih stabala. U odnosu na postotke omjera drvne mase drukčija je dakle situacija po broju stabala u nižim i u višim debljinskim razredima. 2. RAZVITAK SMJESE PROSJEČNO NA DINARIDIMA Mada nemamo pouzdanih oslonaca za utvrđivanje prijašnjih omjera smjese, na temelju podataka po debljinskim razredima može se barem orijentacijski utvrditi tok razvitka u omjeru smjese listača (uglavnom bukva) i četinjača (uglavnom jela i smrča). Razmatranje sadašnjeg stanja u omjerima smjese po debljinskim razredima omogućuje da se orijentacijski prati dinamika razvitka smjese u toku prošlih i davno prošlih doba, tj. unatrag 100—150 pa i 200 godina. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 18 <-- 18 --> PDF |
U pril. tab. 3 izneseni su procentualni odnosi drvne mase listača i četinjača po debljinskim razredima za čitavo dinarsko područje. Tabela br. Debljinski Listače Četinjače razred cm */o drvne mase 10 — 20 5 3 21 — 30 11 5 31 — 40 13 8 41 — 50 12 10 51 — 60 8 10 61 — 6 9 prosjek 55 45 Unatoč razmjerno velikom omjeru drvne mase jele i smrče u najvišim debljinskim razredima, bukva se više pođmlađivala i zauzela mnogo prostora u donjim slojevima sastojinske atmosfere tako da po drvnoj masi i, mnogo više, po broju stabala prevladava u srednjim i u nižim debljinskim razredima. Prema tomu, ta se listača toliko proširila da je posve izmijenjen prijašnji omjer smjese, te umjesto većeg učešća jele i smrče, kakvo je bilo u dalekoj prošlosti (vidi omjere smjese u zadnja tri debljinska razreda), bukva je najprije polagano povećala postotak smjese, a zatim se mnogo rasprostranila (v. omjere smjese u četiri prva debljinska razreda). Ti su odnosi mnogo jasniji kad se omjeri smjese prikažu posebno za svaki debljinski razred tako da se smjesa listača i četinjača za svaki razred iskaže kao zasebna cjelina, tj. sa 100´% (v. pril. tab. br. 4). Zato ćemo tu metodu primijeniti u svima idućim analizama. Tabela br. 4 Debljinski Listače Četinjače razred cm °/o drvne mase I 10 — 20 68 32 II 21 — 30 69 31 III 31 — 40 62 38 IV 41 — 50 54 46 V 51 — 60 45 55 VI 61 — 40 60 Na temelju razmatranja podataka tabele br. 3 i 4 može se ustvrditi ovo: 1. omjer smjese bukve neprekidno je veći od najviših do najnižih debljinskih razreda, osim u prvom; 2. drvna masa jele i smrče konstantno je manja; 3. tok proširivanja bukve bio je u daljoj prošlosti mnogo brži nego u nedavnoj prošlosti; 4. postotak učešća četinjača u odnosu na bukvu veći je samo od petog debljinskog razreda naviše; 5. bukva prevladava u nižim i srednjim debljinskim razredima; 6. u najnižim debljinskim razredima danas je dvostruko više drvne mase bukve nego četinjača; 7. može se pouzdano pretpostaviti da je prosječno u mladom naraštaju, tj. ispod taksacijske granice 10 cm, mnogo veći broj stabala bukve nego četinjača. Prema iznesenom može se zaključiti ovo: u šumama Dinarida razvio se jak proces proširavanja bukve i smanjivanja učešća jele i smrče. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Unatoč takvim razvojnim stanjima u prošlosti, čini se da se proces širenja bukve počeo zaustavljati. Jer, kako se razabire po odnosima omjera smjese između prvog i drugog debljinskog razreda, postotak omjera drvne mase bukve nešto se smanjio. Taj povećani postotak jele i smrče u najnižem debijniskom razredu stvoren je prirodnim očetinjavanjem a ne umjetnim. Umjetno unošenje četinjača obavljalo se posve neznatno, i to uglavnom na sjevernom području Dinarida, a baš na tom području, kako ćemo vidjeti u idućim tabelama, najviše se proširila bukva. Pojava širenja bukve nije podjednaka na čitavom području Dinarida. Jer. prema podrobnijoj analizi podataka, veoma su različiti tokovi prirodnog obukovljivanja i očetinjavanja. 3. RAZVITAK SMJESE PO PLANINSKIM MASIVIMA Planinski masiv Dinarida razvrstali smo na dva dijela: na sjeverni s Risnjakom, Velikom Kapelom i Malom Kapelom i na južni s Ličkom Plješevicom, Sjevernim Velebitom i Južnim Velebitom. Razlog jest taj što se ta dva dijela klimatski međusobno znatno razlikuju. Za dokaz usporedi t ćemo podatke meteoroloških stanica, jedne na sjeveru (Gorski Kotar) i druge na jugu (Lika), koje se nalaze na približno podjednakoj nadmorskoj visini: Delnice (698 m) i Gospić (566 m). Temperatura I II III IV V VI VII Vili IX X XI XII God. Delnice _1; 7 _2,4 1,9 7,2 11,4 14,9 16,8 16,2 13,4 7,5 3,1 0,2 7,4 Gospić —0,9 —1,0 2,9 8,6 12,5 16,6 18,4 18,0 14,4 8,9 4,2 1,2 8,6 Godišnja oborina Delnice 2.320 mm Gospić 1.350 mm O Langov kišni faktor Kf = — T Delnice 313 Gospić 157 O Embergerov pluviometrički koeficijent Q = — M+m 2 Gospić 155 Delnice 322 Velike razlike u temperaturi, pogotovu u količini oborina i u indeksima klime dovoljno jasno pokazuju da je razdioba dinarskog područja na sjeverni 201 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 20 <-- 20 --> PDF |
i južni dio u gruboj prosjećnosti opravdana. Linija koja približno razdvaja ta dva dijela Dinarida može se zacrtati otprilike cestom Senj—Otočac—Plitvička jezera koja prolazi uglavnom kroz najniže položaje između navedenih skupina dinarskog masiva. Razlike u utjecaju činilaca klime, u okviru naših istraživanja, odrazuju se fitogeografski u razlici omjera smjese vrsta drveća: listače četinjače % drvne mase sjeverno područje 49 51 južno područje 72 28 Razlike, dakle, nisu malene. Budući da je bukva drvo uglavnom oceanske klime, a jela je drvo oceanski ublažene kontinentalne klime, navedene razlike u klimi i u omjeru smjese razmjerno su dobar dokaz za opravdanost razlučivanja Dinarida Hrvatske na sjeverno i južno područje. Sjeverno područje Po smjesi vrsta drveća, Risnjak koji je najsjeverniji u čitavom planinskom lancu Dinarida (graniči sa Slovenijom) mnogo se razlikuje od Velike i Male Kapele. Tabela br. 5 Risnjak Debljinski Listače Četinjače razred cm ´s/o drvne mase I 10 — 20 65 35 II 21 — 30 63 37 III 31 — 40 49 51 IV 41 — 50 32 68 V 51 — 60 19 81 VI 61 — 12 88 Na području Risnjaka, razmjerno vrlo malen prosječni omjer drvne mase bukve prema jeli i smrči, 38 : 62. Utjecaj je to odnosa smjese u višim debljinskim razredima. Prema podacima pril. tab. br. 5, u tim je razredima veoma malena drvna masa bukve. Samo od II/III deblj. razreda do prvog postotak smjese bukve veći je od postotka smjese četinjača. Unatoč tako visokom prosječnom omjeru drvne mase navedenih četinjača, proces obukovljenja veoma je snažan. Najsnažniji je bio u daljoj prošlosti, kako to pokazuju razlike u omjerima smjese između debljinskih razreda VI do II. Po podacima tabele jasno se vidi kako se naglo penje postotak drvne mase bukve od najvišeg debljinskog razreda prema najnižem, odnosno da mnogo pada postotak četinjača. Potkraj tog razvitka, proces obukovljivanja se smiruje (vidi razlike u omjerima smjese između III i I deblj. razreda) ,što ipak ne znači da bi se u mladom naraštaju mogao razvijati takav ili obratan proces. Dakle: unatoč veoma velikom broju stabala (sjemenjaka) četinjača i razmjerno malom broju bukovih, bukva se mnogo obilnije pomlađivala, proširi vala i razvijala u donjim slojevima sastojine. Toliko obilno da se razvio problem trajnosti gospodarenja jelom i smrčom, te bi se morala ostvarivati opća |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 21 <-- 21 --> PDF |
privredno nužna zamisao o intenzivnom unošenju četinjača. Prema opažanjima na terenu, u mješovitim sastojinama četinjača i bukve na području Risnjaka bukov mladi naraštaj prevladava na oko 80% površine. I ne samo to. Jela se suši ne malo. Proces sušenja jele katastrofalno je zahvatio pojedine dijelove šuma Gorskog kotara, čak i ondje gdje vlada ekološki optimum za jelu (okolica uz želj. prugu Fužine—Lič—Drivenik, nedaleko Rijeke). Tabela br. 6 Velika Kapela Debljinski Liitače Četinjače razred cm ls/o drvne mase I 10 — 20 68 32 II 21 — 30 69 31 III 31 — 40 65 35 IV 41 — 50 58 42 V 51 — 60 49 51 VI 61 — 39 61 Kako je već naprijed spomenuto, ukupan omjer smjese listača i četinjača je na Velikoj Kapeli pogotovu podjednak prosječnom omjeru za sve šume sjemenjače Dinarida; na Velikoj Kapeli iznosi 55 : 45, a na Dinaridima 56 : 44. Na toj planini su i omjeri smjese po debljinskim razredima gotovo isti ili podjednak kao za čitavo dinarsko područje (razlike u omjerima smjese između Dinarida i Velike Kapele u III—V deblj. razredu bitno ne mijenjaju iznesenu postavku). Prema tomu, konstatacije iznesene u prijašnjim poglavlju za čitav masiv Dinarida o smjesi vrsta drveća ukupno i po debljinskim razredima vrijede uglavnom i za područje Velike Kapele i obratno. U šumama Velike Kapele invazija bukve mnogo je manja nego u šumama Risnjaka, mada je na području Risnjaka postotak drvne mase bukvo prosječno manji nego na Velikoj Kapeli i mada je postotak drvne mase četinjača veći od 50 zahvaća na Risnjaku III do VI deblj. razred, a na V. Kapeli samo V do VI razred. Još je važnija činjenica da je na Velikoj Kapeli ne samo slabiji proces proširivanja bukve nego je, čini se, započeo proces većeg prirodnog očetinjavanja (umjetno se neznatno pošumljivalo). Ta se pojava očituje u povećanom postotku četinjača u prvom debljinskom razredu. Tabela br. Mala Kapela Debljinski Listače Četinjače razred cm ´Vo drvne mase I 10—20 61 39 II 21 — 30 62 38 III 31 — 40 56 44 IV 41 — 50 49 51 V 51—60 45 55 VI 61 — 43 57 Na području Male Kapele ukupan je omjer smjese listača prema četinjačama, kako je već navedeno, 52:48. Dok na Velikoj Kapeli, gdje je omjer smjese 56 : 43, listače po drvnoj masi prevladavaju (postotak veći od 50) od četvrtog do prvog debljinskog razreda, na Maloj Kapeli (vidi pril. tab. br. 7) ta se pojava razvila samo od trećeg do prvog debljinskog razreda. I na Maloj |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Kapeli postotak drvne mase bukve neprekidno se povećava od najviših debljin skih razreda prema najnižima. Ali, ovdje je ublaženiji tok obukovljavanja nego na Risnjaku i na Velikoj Kapeli, što se vidi po rasponu omjera smjese. I ovdje se tok proširivanja bukve u nedavnoj prošlosti zaustavljao. U prvom debljin skom razredu povećao se postotak četinjača. * Dakle, od tri sjeverna planinska masiva (Risnjak, V. i M. Kapela) proces širenja bukve je veoma razvijen na Velikoj Kapeli a najintenzivniji je na Risnjaku. Rasponi omjera smjese, koji indiciraju izmjenu vrsta drveća, između debljnskih razreda najveći su na Risnjaku, a najmanji na Maloj Kapeli. Rasponi između najvišeg i najnižeg debljinskog razreda iznose po navedenim planinama: Risnjak 53 Velika Kapela 29 Mala Kapela 18 Proces proširivanja bukve zaustavlja se na svima planinskim masivima. Na Velikoj i Maloj Kapeli zustavlja se snažnije, a započeo je i jači proces očetinjavanja. Južno područje Na južnom području nalaze se Lička Plješevica i Velebit (sjeverni i južni). Od ta tri planinska masiva najjužniji je Južni Velebit, a taj se po smjesi vrsta drveća u debljinskim razredima mnogo razlikuje od Sjevernog Velebita i Ličke Plješevice. Tabela br. 8 Lička Plješevica Debljinski Listače Četinjače razred cm %> drvne mase I 10 — 20 77 23 II 21 — 30 82 18 III 31 — 40 82 18 IV 41 — 50 81 19 V 51—60 80 20 VI 61 — 72 28 Ukupan prosječni omjer smjese listača prema četinjačama na Ličkoj Plješevici iznosi 78 : 22. Prema podacima pril. tab. br. 8, bukva prevladava u svima debljinskim razredima. Takve pojave nema ni na jednom planinskom masivu sjevernog područja Dinarida. Gotovo je podjednak omjer bukve u II do V debljinskom razredu, ali ni prvi i posljednji deblj. razred u torn pogledu ne razlikuje se mnogo od navedena četiri razreda, pa se i s tog gledišta masiv Ličke Plješevice mnogo razlikuje od tri masiva sjevernog područja. Najveći je omjer četinjača u posljednjem debljinskom razredu. Veoma je značajna činjenica da je — unatoč apsolutno i relativno maloj drvnoj masi četinjača —u prvom debljinskom razredu razmjerno velik postotak četinjača. Razlika u postotku smjese četinjača između II i I debljinskog razreda nije malena, mnogo je veća u korist jele i smrče nego na bilo kojem planinskom masivu sjevernog područja, pa se i u tom pogledu razlikuje taj dio Dinarida od sjevernog. !; Prema tomu, na Ličkoj Plješe.vici bio je posve različit tok u razvitku smjese vrsta drveća nego na sjevernom dijelu dinarskog planinskog sistema. Tamo |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 23 <-- 23 --> PDF |
uglavnom pojava obukovljenja. Ovdje gotovo neznačajan tok obukovljivanja i potkraj tabelarno iskazane razvojne dobe (u I debljinskom razredu) proces snažnog prirodnog očetinjavanja. Proces širenja jele i smrče posve je u skladu s naporima naše šumske privrede da se poveća omjer drvne mase četinjača. Ali ta se pojava razvija bez svjesnog utjecaja čovjeka, tj. neplanirano provedenom promjenom kompleksa ekoloških faktora (koja bi se mogla obrazložiti na temelju vrlo složenih i dugotrajnih mikroklimatskih i pedoloških istraživanja). Šume sjemenjače na Ličkoj Plješevici zauzimaju samo 12% površine svih šuma sjemenjača na Dinaridima. Dakle, razmjerno je mala površina na kojoj se od nedavne prošlosti, pa možda, sve do danas razvija pojava nadiranja i širenja četinjača. Ali, kako ćemo vidjeti u idućim tabelama brojčanih podataka, pojava prirodnog očetinjavanja nije usamljena, tj. nije ograničena samo na Ličku Pljesevicu. Značajna je i za velebitske šume sjemenjače čija površina iznosi 25´% površine sjemenjača dinarska« područja, te zajednoLičke Plješevice zauzimaju 37% površine šuma na Dinaridima. sa šumama Tabela br. 9 Sjevern i Velebi t Dcbljinski Listače Četinjače razred cm %> drvne mase I 10 — 20 65 35 I] 21 — 30 69 31 III 31 — 40 66 34 IV 41 — 50 62 38 V 51 — 60 55 45 VI 61 — 46 54 Ukupan prosječni omjer smjese listača i četinjača na Sjevernom Velebitu iznosi 62 : 38 (isto kao u IV debljinskom razredu). Značajna je ili barem interesantna činjenica da je odnos drvne mase listača i četinjača na Sjevernom Velebitu upravo obratan onome na Risnjaku gdje iznosi 38 : 62. Omjer četinjača prema listačama po drvnoj masi ovdje je za četinjače povoljniji nego na Ličkoj Plješevici gdje iznosi 78 : 22. Drvna masa četinjača na Sjevernom Velebitu veća je od drvne mase listačn samo u posljednjem debljinskom razredu; naprotiv, na Ličkoj Plješevici i Južnom Velebitu ni u jednom razredu. U svima ostalim debljinskim razredima na S. Velebitu veoma prevladava bukva. Pa ipak se, prema podacima pril. tab. br. 9, opaža jasna tendencija, da se, kao i na Ličkoj Plješevici, razvija pojava širenja četinjača (jele i smrče): između drugog i prvog debljinskog razreda razmjerno je velika razlika u postotku smjese vrsta drveća u korist četinjača. Zašto se takav fenomen izmjene vrsta drveća pojavio na južnijim područjima Dinarida a nije se toliko razvio na najsjevernijem području? Tabela br. 10 Južni Velebit Debljinski Listače Četinjače razred cm /o drvne mase I 10—20 95 5 II 21 — 30 97 3 III 31 — 40 98 2 IV 41 — 50 99 1 V 51—60 99 1 VI 61 — 98 2 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Tabela br. 12 Velika Kapela Debljinski Sjever Jug razred cm % smjese listača i četinja 10 — 20 64 :36 72 :28 21 — 30 64 :36 74 :26 31 — 40 59 :41 72 :28 41 — 50 52 :48 65 :35 51 — 60 40 :60 58 :42 61 — 26 : 74 51 :49 Prosječan postotak drvne mase listača za čitavo područje Velike Kapele iznosi 56. Po stranama zapad—istok, omjer smjese za listače je ovakav: zapad 51% istok 64% Budući da su šume Velike Kapele s gledišta općih prosjeka u omjeru smjese, kako je naprijed navedeno, unekoliko reprezentant šuma sjemenjača svih visokih Dinarida Hrvatske, odnose smjese za tu planinu dublje ćemo analizirati. Na zapadnom dijelu te planine, postotak bukve konstantno je veći od posljednjeg debljinskog razreda do drugog, pa je i raspon tog odnosa vrlo velik. Na istočnom dijelu, raspon omjera smjese po debljinskim razredima je za 1/3 manji nego na zapadnom. Na istočnim stranama Velike Kapele, dakle, mirniji je bio tok razvitka u omjeru smjese. Koji su uzroci takvoj pojavi na istom planinskom masivu, pretežno ekološki ili antropogeni ili, možda, biotski, to bi trebalo obrazložiti i na temelju historiografskih ispitivanja podataka o posječenim drvnim masama i načinima šumskog gospodarenja. A takvih podataka nema. Možemo barem pretpostaviti da je bukva, kao najagresivnija vrsta drveća naših šuma, veoma jak edifikator i s velikim postotkom drvne mase, na istočnom dijelu Velike Kapele održala izvjesno stanje ravnoteže u omjeru smjese. Na zapadnom dijelu Velike Kapele omjer smjese listača veći je od omjera smjese četinjača od četvrtog debljinskog razreda do prvog, a na istočnom dijelu od prvog do posljednjeg razreda. U svima debljinskim razredima, od posljednjeg gotovo do prvog na zapadnom dijelu i od posljednjeg do drugog na istočnom dijelu, neprekidno se povećava postotak bukve. Tok proširivanja bukve snažniji je na zapadnoj strani na kojoj je u dalekoj prošlosti bilo više drvne mase jele i smrče, nego na istočnoj strani na kojoj je bilo mnogo manje drvne mase navedenih četinjača. Dakle, i na zapadnom i na istočnom dijelu Velike Kapele neprekinut je i neprekidan proces širenja bukve; samo, na zapadnoj strani ta je pojava bila mnogo brža, osobito u davnoj prošlosti, a na istočnoj strani mnogo je jednoličnija, smirenija. Tek pred nekoliko desetljeća (v. odnose omjera smjese između I i II debljinskog razreda) taj se proces zaustavlja. Zaustavljanje procesa obukovljivanja najjasnije se očituje na istočnoj strani. Ovdje se širenje bukve ne samo usporilo, nego se razvio snažniji proces proširivanja četinjača. Na zapadnoj strani tok povećanja postotka smjese bukve se smirio, pa bi se moglo pretpostaviti da u mladom naraštaju (ispod taksacijske granice 10 cm) ima možda danas više stabala jele i smrče nego bukve. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— na sjevernom, području, pojava snažnijeg prirodnog očetinjavanja, u odnosu na čitavu površinu tog područja, nije osobito značajna; razvijenija je na južnim planinskim masivima. 5. RAZVITAK SMJESE PO POLOZAJINA PLANINSKIH MASIVA U prijašnjim razmatranjima utvrdili smo da u omjerima smjese bukve i četinjača postoje velike razlike između planinskih masiva, osobito između planina sjevernog i južnog područja Dinarida. Postavlja se pitanje: ima li značajnijih razlika u omjeru smjese unutar svakog planinskog masiva. U vezi s tim pitanjem analizirat ćemo omjere smjese po nekim prosječnim položajima svake planine. , Razmotrit ćemo, u okviru danih mogućnosti, ove položaje planina po teritorijima šumskih gospodarstava: Risnjak: sjever (Delnice) i jug (Ogulin) V. Kapela: zapad (Delnice, Senj) i istok (Ogulin) M. Kapela: sjever (Ogulin) i jug Gospić) S. Velebit: zapad (Senj) i istok (Gospić). Tabela br. 11 Risn ja k Debljinski Sjever Jug razred cm "Vo smjese listača i četinjača 10 — 20 65 :35 55 :45 21 — 30 63 :37 54 :46 31 — 40 50 :50 45 :55 41 — 50 32 :68 29 :71 51 — 60 19 :81 18 :82 61 — 12 :88 16 :84 Po stranama sjever—jug, prosječni postotak drvne mase listača, tj. bukve, različit je u odnosu na prosjek za čitav planinski masiv Risnjaka gdje iznosi 38´%: sjever 39% jug 34% Površina južnog dijela nije velika, u odnosu na sjeverni oko 10%. Zato sjeverni dio Risnjaka ima približno isti postotak listača kao čitav taj planinski masiv. Prema podacima pril. tab. br. 11 pojava proširivanja bukve više je zahvatila sjeverni dio Risnjaka (tačnije, sjeverozapadni): od oko polovice trećeg debi jinskog razreda do prvog postotka drvne mase bukve veći je nego postotak drvne mase četinjača. Na južnom dijelu (tačnije, jugoistočnom) ta se pojava razvila samo u I i II debljinskom razredu. I intenzitet proširivanja bukve veći je na sjevernom dijelu nego na južnom: ne samo u nižim debljinskim razredima, nego u svima od najviših do najnižih. Koliko je velik intenzitet izmjene vrsta drveća u smjeni povećavanja drvne mase bukve, najbolje se vidi u ukupnom rasponu omjera smjese. Za sjeverni dio Risnjaka taj raspon iznosi 53 a za južni 39. Budući da je površina sjevernog dijela mnogo veća nego južnog, pojava veoma snažnog proširivanja bukve zahvaća razmjerno vrlo velika prostranstva Risnjaka. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Opći omjer smjese između listača i Četinjača iznosi na Južnom Velebitu 98 : 2, te je za četinjače mnogo nepovoljniji nego na sjevernom dijelu Velebita gdje iznosi 62 : 38. Na Južnm Velebitu ne može se naveden omjer smjese mnogo izmijeniti ni umjetnim unošenjem jele i smrče, jer je klima za te vrste četinjača pretopla. Prema podacima pril. tab. br. 10, disproporcije u omjeru smjese između debljinskih razreda minimalne su, odnosno malene su promjene u izmjeni vrsta drveća. Značajna je činjenica, kako je već naprijed ukratko spomenuto, da se, unatoč ogromnoj prevlasti bukve, proširuje novi naraštaj četinjača. Dok se ta pojava na Ličkoj Plješevici i Sjevernom Velebitu razvila samo u najnižem debljiskom razredu, na Južnom Velebitu razvila se u I, II i III debljinskom razredu. Rasponi omjera smjese, koji indiciraju dinamiku razvitka izmjene vrsta drveća, između debljinskih razreda za južno područje Dinarida najmanji su na Južnom Velebitu, najveći na Sjevernom Velebitu, a Lička Plješevica je u tom pogledu gotovo posve u sredini između odnosnih podataka za Sjeverni i Južni Velebit. Ti rasponi su ovakvi: Sjeverni Velebit 20 Lička Plješevica 10 Južni Velebit 4 4. SINTEZA RAZMATRANJA Kontinuiran areal bukve na hrvatskom dijelu Dinarida zahvaća veoma različita staništa i u prošlosti različite privredne utjecaje. Takve okolnosti mnogo su usmjerivale razvitak smjese drveća. Dominantan utjecaj na omjere smjese imali su činioci klime, manje pedogenetski faktori, posredno i neposredno veoma mnogo antropogeni faktori. Različitosti u smjesi bukve i četinjača velike su između sjevernog i južnog područja dinarskih planina: — sjeverno područje ima, u grubom prosjeku, hladniju i vlažniju klimu, pa se ta okolnost odrazu je u rasprostranjenosti termokserofitnije bukve te higrofilnije i termokserofobnije jele i smrče; — na najsjevernijem dijelu antropogeno su bile favorizirane jela i smrča ´jačim sječama bukve i mjestimičnim pošumljavanjem četinjača), a na južnim dijelovima favorizirana je bila bukva (jačim sječama četinjača); — omjer smjese bukve je na južnom području Dinarida prosječno za oko polovicu veći od njenog omjera na sjevernom području; — rasponi u omjeru smjese između debljinskih razreda veći su i mnogo veći na sjevernom području nego na južnom, pa je prema tomu na sjevernom području intenzitet izmjene vrsta drveća bio veći nego na južnom; — na obim područjima Dinarida proširila se i proširuje bukva, ali na sjevernom području više i mnogo više nego na južnom; — nasuprot snažnom obukovljivanju u daljoj prošlosti, u bližoj prošlosti taj se proces postepeno smiruje; — makar je omjer drvne mase bukve na južnom području mnogo veći nego na sjevernom, na južnijim područjima započeo je snažniji proces širenja jele i smrče; |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Tabela br. 13 Mal a Kapel a Debljii razred iski cm Sjeve r Ju g ®/o smjese listača i četinjača 10 — 20 57 :43 59 :41 21 — 30 58 :42 66 :34 31 — 40 48 :52 64 :36 41 — 50 40 :60 59 :41 51 — 60 34 : 66 55 :45 61 — 30 : 70 49 :51 Na Maloj Kapeli opći prosjek postotka drvne mase listača iznosi 52. Postotak drvne mase listača na području te planine po makropoložajima sjever—jug je različit: sjever 44% jug 58% Dakle, na sjevernom dijelu Male Kapele postotak drvne mase bukve je manji od ukupnog prosječnog postotka za tu planinu, a na južnom dijelu je veći. Prema tomu prosjek smjese za čitav planinski masiv nije ni približno objektivan pokazatelj o odnosu drvnih masa bukve i četinjača. Isto tako ni za druge planine Dinarida. Na sjevernom i južnom položaju Male Kapele, prema podacima pril. tab. br. 13, postotak drvne mase bukve od najvišeg debljinskog razreda prema nižima je sve veći. Postotak četinjača veći je od 50 na sjevernom dijelu te planine od posljednjeg debljinskog razreda do uključivo trećeg, a na južnom dijelu taj je postotak posve neznatno veći samo u posljednjem debljinskom razredu. Bukva se, prema tomu, mnogo proširila. Mnogo brži i intenzivniji je bio taj proces na sjevernom dijelu (od 30 do 57 postotaka) gdje je bila veoma velika drvna masa jele i smrče nego na južnom dijelu (od 49 do 59 postotaka) gdje je drvna masa navedenih četinjača bila mnogo manja, odnosno gdje je snažno djelovao jak edifikator, bukva. Proces obukljivanja ipak se smiruje, ali manje na sjevernoj strani nego na južnoj. U prvom debljinskom razredu obih položaja Male Kapele postotak drvne mase jele i smrče veći je nego u drugom razredu. Ta se pojava mnogo više razvila na južnom dijelu nego na sjevernom . Vjerojatno se proces prirodnog širenja četinjača razvija i u mladom naraštaju. Može se, prema iznesenom, pretpostaviti da se razvija stanje neke biogeocenotske ravnoteže u kojoj se započinje normalizirati odnos učešća glavnih vrsta drveća. Taj proces, ako se stvarno nastavlja u mladom naraštaju, uravnotežit će omjer smjese brže na južnom dijelu Male Kapele nego na sjevernom. Tabela br. 14 Sjeverni Vel ebi t Debljinski Zapad Istok razred cm %> smjese listača i četinjača 10 — 20 67 :33 63 :37 21 — 30 68 :32 70 :30 31 — 40 61 :39 69 :31 41 — 50 58 :42 66 :34 51 — 60 47 :53 60 :40 61 — 35 :65 56 :44 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Već smo naprijed spomenuli interesantnu činjenicu da je odnos smjese listača i četinjača na Sjevernom Velebitu (62 : 38) posve obratan onome na Risnjaku (38 : 62). Prosjek omjera smjese listača po položajima na Sjevernom Velebitu razlikuje se od općeg prosjeka za taj planinski masiv: zapad 57´% istok 65% Prema podacima pril. tab. br. 14, postotak drvne mase bukve i na zapadnoj i na istočnoj strani Sjevernog Velebita od posljednjeg debljinskog razreda prema prvom je sve veći. Ali bukva se mnogo brže rasprostranjuje na zapadnom dijelu, koji u najvišim debljinskim razredima ima razmjerno veliku drvnu masu jele i smrče, nego na istočnom dijelu, koji općenito nema veliku drvnu masu navedenih četinjača ni u jednom debljinskom razredu. Pojava širenja bukve jasno se odrazuje u rasponu smjese bukve između najvišeg i najnižeg debljinskog razreda. Na zapadnom položaju taj raspon iznosi od 35 do 67, a na istočnom položaju od 56 do 63. Tok izmjene vrsta drveća, dakle, brži je i jači ondje gdje je veća drvna masa četinjača. Smireniji je na istočnom položaju. Nasuprot prijašnjem procesu širenja bukve, razvijao se proces očetinjavanja. Pojava prirodnog rasprostranjivanja jele i smrče jasno se razabire po razlici postotka listača odn. četinjača između prvog i drugog debljinskog razreda. Ta je pojava mnogo intenzivnija na istočnom položaju Sjevernog Velebita na kojemu se nalazi velik postotak drvne mase bukve, nego na zapadnom položaju s velikom drvnom masom jele i smrče u najvišim debljinskim razredima. Usporedimo li tabelarne podatke koji se odnose na zapadne i na istočne strane Sjevernog Velebita i Velike Kapele, opazit ćemo značajne istovjetnosti. Na obim planinskim masivima postotak drvne maseviše, za istočnu stranu je gotovo podjednak, tj. bukve za zapadnu i, još 1 zapad istok Sjeverni Velebit 57% 65% Velika Kapela 51% 64% Dalje, na istočnoj strani jednog i drugog planinskog masiva bukva po drvnoj masi prevladava u svima debljinskim razredima (više od 50% drvne mase), a na zapadnoj strani ta listača prevladava samo u dva posljednja razreda. Tok obukovljivanja intenzivniji je na zapadnoj strani oba planinska masiva nego na istočnoj, brži je na Velikoj Kapeli koja u višim debljinskim razredima ima veći postotak drvne mase jele i smrče nego Sjeverni Velebit. Na istočnoj strani jače je proširivanje bukve na Velikoj Kapeli (nego na S. Velebitu), koja u višim debljinskim razredima ima veću drvnu masu četinjača nego Sjeverni Velebit. 6. RAZVITAK SMJESE PO PODACIMA IZ PROŠLOSTI Na temelju podataka o postocima drvne mase bukve i četinjača po debljinskim razredima, iznesenih i razmotrenih u prijašnjim poglavljima, proniknuli smo u tokove omjera smjese kako su se razvijali u prošlosti. Drugi način jest da se uspoređuju omjeri smjese inventariziranih prijašnjih situacija sa sadašnjima. Međutim, takvih podataka jedva gdje imamo. Podaci koje smo prije bili sakupili ali ih nismo sredili mogu, u vezi s naprijed iznesenim i analiziranim |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 29 <-- 29 --> PDF |
omjerima smjese, upotpuniti dosadašnja razmatranja, pa se tako mogu izvesti još pouzdaniji zaključci. Podaci o omjerima smjese potječu iz perioda pred oko deset godina. Obrađeni su na temelju pokazatelja taksacije. Makar za utvrđivanje razvitka u smjesama vrsta drveća taj vremenski razmak nije dovoljno velik i s obzirom na način i godine u kojima su se obavljala inventariziranja postupak nije dovoljno ujednačen, ipak će ti podaci, u vezi s rezultatima prijašnjih naših razmatranja, omogućiti da se između dva perioda izvrši barem približna usporedba. U ovom napisu upotrijebili smo samo one podatke koje smatramo pouzdanijima, tj .za planinske masive Risnjaka i Velike Kapele, odnosno za položaje (geografske strane) tih planina kako su već razmatrani u prethodnom poglavlju. U tabelama, I period označuje podatke inventarizacije dobivene pred oko deset godina, a II period je onaj kako je tretiran u prethodnom poglavlju. Tabela br. 15 R i s n j a k Deblji: a ski I period II period razred cm %> smjese listača i četinjača s j eve r 10 — 20 64 :36 65 :35 21 — 30 58 :42 63 :37 31 — 40 48 :52 50 :50 41 — 50 33 :67 32 :68 51 — 00 21 :79 19 :81 61 — 15 :85 12 :88 10 — 20 54 :46 .1 ug 55 :45 21 — 30 51 :49 54 :46 31 — 40 45 :55 45 :55 41 — 50 31 :69 29 :71 51 — 60 21 : 79 18 :82 61 — 19 :81 16 :84 Prema podacima pril. tab. br. 15, u prvom i u drugom periodu od posljednjeg do prvog debljinskog razreda neprekidno je veći postotak drvne mase bukve na sjevernoj i na južnoj strani Risnjaka. U drugom periodu ta je pojava rasprostranjenoj a nego u prvom. Na sjevernom dijelu Risnjaka proces proširivanja bukve pojačao se u drugom periodu: od trećeg debljinskog razreda do prvog, a na južnom dijelu od drugog do prvog razreda. Prema tomu, nadiranje i proširivanje bukve intenzivnije je na sjevernom dijelu Risnjaka nego na južnom. Sjeverni dio zauzima mnogo veću površinu. Privredni problem proširivanja bukve treba, dakle, da konačno započinje dublje zabrinjavati šumarsku struku i šumsku privredu Gorskog kotara. Unatoč takvoj pojavi, može se ustvrditi da sa biološkog gledišta problem obukovljivanja u nedavnoj prošlosti nije tako zaoštren kao što je bio u dalekoj prošlosti. Jer, na temelju uspoređivanja podataka prvog i drugog perioda za najniže debljinske razrede, prijašnji progeresivan tok rasprostranjivanja bukve postepeno je prelazio u usporeniju fazu. Dakle, podaci potvrđuju rezultate prijašnjih razmatranja: proces rasprostranjivanja bukve neprekidan je i neprekinut na čitavom području Risnjaka, više na sjevernom dijelu nego na južnom; ali se ipak započeo smirivati, više na južnom dijelu nego na sjevernom. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Tabela br. 10 Velika Kapela Debljinski I period II period razred cm ´%> smjese listača i četinjača zapad 10 — 20 65 :35 64 :36 21 — 30 64 :36 64 :36 31 — 40 60 :4C 59 :41 41 — 50 52 :48 52 :48 51 — 60 42 :58 40 :60 61 — 29 :71 26 :74 istok 10 — 20 69 :31 72 :28 21 — 30 74 :26 74 :26 31 — 40 72 :28 72 :28 41 — 50 67 : 33 65 :35 51 — 60 59 :41 58 :42 61 — 53 :47 51 :49 Na zapadnom i istočnom dijelu Velike Kapele bukva se proširuje a jela i smrča smanjuju omjer smjese, prema podacima pril. tabele br. 16, i u prvom periodu i u drugom periodu. Na istočnom dijelu obukovljivanje je bilo nešto intenzivnije u prvom periodu nego u drugom; na zapadnom dijelu nema u tom pogledu značajnije razlike. U vezi s tom konstatacijom interesantna je činjenica da je u prvom i drugom periodu brži tok rasprostranjivanja bukve na onom dijelu Velike Kapele u kojemu ima više drvne mase jele i smrče, tj. na zapadnim stranama. Iako je bukva, kako vidimo iz podataka gotovo svih tabela, veoma agresivna vrsta drveća, osobito u odnosu na četinjače, te se bolje nego jela i smrča prilagođuje novim ekološkim situacijama, koje su nastajale prvenstveno pod utjecajima jakih eksploatacijskih sječa (izmjena mikroklima), a zatim vjerojatno, pod utjecajem promjena makroklime, — ipak tok rasprostranjivanja te listače ne može teći do kraja. Jer, osim areala bukve, na tom se području nalazi prirodan areal jele i smrče A te dvije vrste četinjača također su edifikatori, tj. i one usmjeruju razvitak fitocenoze, općenito biogeocenoze, doduše najvećma ne tako snažno kao bukva, ali još uvijek toliko da u nekom razvojnom stadiju šumskih zajednica utječu da se zaustavlja proces proširivanja bukve. Na temelju podataka tabele br. 16, može se razabrati da su se nedavno jela i smrča započele više proširivati. Na to ukazuju davni i nedavni odnosi smjese između sadašnjih pojedinih debljinskih razreda. Na zapadnom dijelu Velike Kapele, u prvom periodu znatna je promjena u postotku smjese u korist četinjača, u drugom periodu zavladalo je u tom pogledu razmjerno dobro stanje. Na istočnom dijelu istog planinskog masiva, u prvom periodu znatan je skok u prodoru novog naraštaja jele i smrče; u drugom periodu te se četinjače manje proširuju, ali ipak više nego se proširuje bukva. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Pojava spontane izmjene vrsta drveća razvija se mjestimice, ne utječe bitno na promjenu sukcesivnog niza u razvitku šumskih zajednica. Ali, pojava jake i razmjerno nagle izmjene vrsta drveća u gospodarskim šumama posljedica je ne samo utjecaja prirodnih činilaca šumske proizvodnje nego je, još više, po |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 31 <-- 31 --> PDF |
sljedica jakih posrednih i neposrednih privredni h utjecaja na biogeocenozu. Te promjene najznačajnije su među skiofitima koji se u borbi za održavanje i razvitak ekološki i biotski međusobno razmjerno dobro toleriraju. (Pojava potiskivanja heliofita skiofitima, npr. hrast—bukva, hrast-—grab, ariš— smrča i breza—jela, biološko-ekološki nije toliko složena kao npr. izmjena jela—bukva, smrča—bukva i smrča—jela). Kad je takva pojava ekonomski štetna zbog uzmicanja onih vrsta drveća koje imaju veći prirast, veću količinu tehnički upotrebljive drvne tvari, veću vrijednost i potražnju, tada od te biocenotske pojave nastaje privredni problem. Takav je problem u našoj zemlji: nadiranje i širenje naše rasprostranjenije vrste drveća bukve u arealu jele i smrče u području Dinarida. U vezi s kompleksnim bioekološkim istraživanjima bukve i s gospodarenjem u njenim sastojinama u Jugoslaviji, područje Dinarida veoma je važno jer zahvaća velik dio naše zemlje i jer se od sjeverozapada do jugoistoka proteže u Hrvatskoj u dužini od preko 400 km, a u užoj tektonskoj cjelini na području Jugoslavije u dužini od oko 850 km. Prema tomu, područje Dinarida u Hrvatskoj može, u širokoj prosječnosti, biti unekoliko reprezentant većine zapadnog područja Dinarida Jugoslavije, pa se naši zaključci mogu znatno odnositi na područje dinarskog planinskog lanca naše zemlje. Na temelju analize razmotrenih brojčanih podataka mogu se dati ovi zaključci: 1. Učešće drvne mase bukve u mješovitim i čistim sastojinama prosječno je mnogo veće na južnim planinama Dinarida nego na sjevernim. U procentualnom odnosu, omjer smjese bukve na južnom području je mnogo veći od omjera te listače na sjevernom području, a raspon tog učešća iznosi 38% (na sjevernijoj planini Risnjaku) do 98% (na Južnom Velebitu). Planinski masiv Velike Kapele, koji se nalazi otprilike na južnom dijelu sjeverne trećine i na sjevernom dijelu južne dvije trećine dužine Dinarida, ima omjer drvne mase bukve i četinjača (56 : 44), podjednak prosječnom omjeru za čitav« područje Dinarida (55 :45). Planinski masiv Sjevernog Velebita koji, po dužini Dinarida, zauzima otprilike dio središnjeg područja tog planinskog lanca, ima obratan omjer drvne mase bukve i četinjača (62 : 38) nego Risnjak (38 : 62). 2. Koliko su velike razlike u učešću bukve i četinjača, vidi se još bolje iz ovog odnosa: na južnom području (Lička Plješevica i Velebit) prosječan je postotak drvne mase bukve 72, a na sjevernom području (Risnjak, Velika i Mala Kapela) 49. Razlog tako velikoj razlici su najviše ekološke okolnosti, manje antropogeni i biotski utjecaji. Od ekoloških faktora najviše utječe klima. Južni krajevi imaju, naime, prosječno manje količine oborina i veću toplinu i suhoću nego sjeverni, a takve klimatske okolnosti više odgovaraju termokserofilnijoj bukvi nego termokserofobnijoj jeli i smrči. Od biotskih faktora (osim štetnih kukaca koji više napadaju četinjače) najjači utjecaj imala je velika agresivnost i jaka edifikatorska snaga bukve u odnosu na ekološki izbirljiviju, morfološki manje plastičnu i borbenu jelu (bukva je konkurentski snažnija, aktivna, a jela je više-manje pasivna, čeka i može decenijama čekati na otvaranje sklopa). 3. Prosječno na čitavom području Dinarida u toku posljednjih 100—200 godina razvio se jak proces proširivanja bukve i smanjivanja učešća jele i smrče: od najvišeg do najnižeg debljinskog razreda povećao se postotak drvne mase navedene listače od 40% do 68%, odnosno postotak drvne mase jele i smrče smanjivao se. Taj je proces bio mnogo intenzivniji u dalekoj prošlosti |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 32 <-- 32 --> PDF |
nego pred nekoliko desetljeća. Može se pretpostaviti da je pojava obukovljivanja izazvana prvenstveno antropogenim faktorima: neposredno, jakom eksploatacijom četinjača i, posredno, općenito prejakim i naglim otvaranjem sklopa krošanja, i tako se stvorila toplija i suša sastojinska klima koja više pogoduje pomlađivanju i održavanju bukve a loše utječe na rasprostranjivanje i održavanje jele i smrče. 4. U šumama onih planina koje u višim debljinskim razredima imaju razmjerno veliku drvnu masu jele i smrče intenzivniji je bio tok proširivanja bukve. Te se šume nalaze na sjevernom dijelu Dinarida. Zbog bolje preglednosti podataka o tim pojavama dajemo sintetiziranu tabelu br. 17 (planine su poredane približno po geografskom položaju od sjeverozapada prema jugoistoku) Tabela br. 17 Prosječna Drvna masa četinjača Rasponi u % omjera drvna masa veća je od 50% u smjesa bukve između bukve u % debljin. razredima VI i I debljin. razreda NW Risnjak 38 VI do III 12% do 65% razlika 53 Velika Kapela 56 VI do V 39% do 68% razlika 29 Mala Kapela 52 VI do V 43% do 61% razlika 18 Sjeverni Velebit 62 VI 46% do 65% razlika 19 Lička Plješevica 78 — 72% do 77% razlika 5 Južni Velebit 98 98% do 95% razlika 3 SO Rasponi (razlike) između postotaka smjese najvišeg i najnižeg debljinskog razreda indiciraju intenzitet izmjene vrsta drveća; ovdje, uglavnom intenzitet proširivanja bukve. Najrasprostranjenija ili najintenzivnija izmjena vrsta drveća, odnosno najveće proširivanje bukve bilo je na planini koja je imala i danas ima najveću drvnu masu jele i smrče, tj. najmanji postotak drvne mase bukve. I obratno: izmjena vrsta drveća (odnosno proces obukovljivanja) najmanje se razvila na onim planinama koje su imale i imaju velik postotak drvne mase bukve. Sto je veća drvna masa bukve ili što je manja drvna masa jele i smrče, bukva se prosječno manje proširivala. 5. Budući da u šumama naše zemlje imamo oko 2/3 drvne mase listača i od toga preko 60% bukve, od ukupne drvne mase listača i četinjača oko polovicu bukve a na Dinaridima Hrvatske čak 55%, i budući da bukva ima procentualno mnogo manje tehničke oblovine, znatno manji prirast i po 1 m:! brutto drvne mase znatno manju vrijednost nego jela i smrča — zbog svega toga potrebno je da se proces rasprostranjivanja bukve lokalizira i, općenito, zaustavi. Međutim, progresivan tok rasprostranjivanja bukve usporuje se i sam. U nedavnoj prošlosti, prema podacima naprijed priloženih tabela (v. niže debljin. razrede), ta se pojava razvila na čitavom području Dinarida. Na sjevernom dijelu manje, na južnom više. Prosječno najviše u šumama onih planina na kojima je postotak drvne mase te listače najveći; to su šume, prije svega, Velebita i Ličke Plješevice, a pretposljednje u tom nizu su šume dijela sjevernih Dinanda, tj. Male i Velike Kapele. Na najsjevernijoj planini Risnjaku, gdje je omjer smjese jele i smrče najveći a omjer smjese bukve najmanji, navedena se pojava razvila najmanje. 6. Još značajnija je pojava da se spontano razvio jači proces suprotan obukovljivanju. U nedavnoj prošlosti znatno su se proširile jela i smrča. Jače prirodno očetinjavanje najviše se razvilo na južnom dijelu Dinarida, tj. na |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 33 <-- 33 --> PDF |
planinama koje u svojim šumama imaju najmanje postotke drvne mase jele i smrče. To su prvenstveno Velebit i Lička Plješevica; znatno manje razvijen je taj proces na Maloj i Velikoj Kapeli. U šumama Risnjaka, koji ima razmjerno veoma veliku drvnu masu jele i smrče, tu su se te četinjače proširile mnogo manje nego bukva. 7. Tokovi prirodne izmjene vrsta drveća, odnosno — prema razmatranjima pod t. 4, 5 i 6 — pojave naglijeg obukovljivanja, usporavanja obukovljivanja i većeg očetinjavanja još jasnije se mogu razabrati po podacima koji su navedeni u sintetiziranoj tabeli br. 18. Tabela br. 18 0 ´o drvne mase bukve Razlika postotaka u debljinskom razredu između debljinskih razreda NW 1 II III IV V VI 1 11 11/111 111/IV IV/V V/VI Risnjak 65 63 49 42 19 12 + 2 + 14 + 17 + 13 + 7 Velika Kapela G8 69 65 58 49 39 —1 h 4 + 7 + 9 + 10 Mala Kapela 61 62 56 49 45 43 —1 + 6 + 7 f 4 + 2 Sjeverni Velebit 65 69 66 62 55 46 —4 + 3 f 4 + 7 + 6 Lička Plješevica 77 82 82 81 80 72 —5 0 i-1 -1-1 + 8 Južni Velebit 95 97 98 99 99 98 —2 — 1 — 1 0 + 1 SO U pril. tab. br. 18 predznaci plus označuju širenje bukve, a predznaci minus označuju nadiranje četinjača. Okvir zatvoren crtom lijevo dolje označuje veće proširivanje četinjača, a onaj desno gore označuje snažno rasprostranjivanje bukve; ostala površina označuje osrednje ili usporeno obukovljivanje. Po rasporedu dviju uokvirenih površina vidi se da je na sjevernom (tačnije, sjeverozapadnom) dijelu Dinarida jači tok obukovljivanja, a na suprotnom dijelu da je jači tok očetinjavanja. U dalekoj prošlosti (viši deblj. razredi) bukva se intenzivno širila, a u bližoj prošlosti (niži deblj. razredi) obukovljivanje se smanjuje, čak započinje jače nadiranje jele i smrče. 8. Pojava većeg proširivanja bukve na onim planinama koje imaju veću drvnu masu jele i smrče i pojava većeg proširivanja tih četinjača na onim planinama koje imaju veću drvnu masu bukve čine se nejasnim, nelogičnim, pa i apsurdnim. Zato se te pojave i ne mogu jednostavno obrazložiti. Makar nemamo podataka ekoloških istraživanja (komparativno, historijskih i u sadašnjim situacijama) — ne možemo ih lako ni dobiti ni obraditi, jer su veoma složeni utjecaji činilaca staništa i njihovi međusobni odnosi jer su veoma zamršene interakcije ekoloških i biotskih faktora — ipak za objašnjenje povoda i uzroka navedenih pojava mogu se dati neke postavke i pretpostavke: a) veliki intenzitet sječe (ponegdje i zato da se, bez obzira na biogeocenozu šume, što prije stvori tzv. normala visine i strukture drvne mase ili temeljnice ili broja stabala), i neracionalno gospodarenje u dalekoj prošlosti, odnosno jako i naglo otvaranje sklopa u prošlosti i nedalekoj sadašnjosti utjecalo je općenito da se stvarala toplija i suša mikroklima koja pogoduje termokserofilnijoj i |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 34 <-- 34 --> PDF |
agresivnijoj bukvi a loše djeluje na održavanje i pomlađivanje termokserofobnije, higrofilnije i konkurentski uzdržljivije jele i smrče; b) na tok izmjene vrsta drveća vjerojatno je utjecala promjena makroklime koja je u ovom stoljeću prosječno toplija, pa je paralelizam istomjernih utjecaja (v. t. a.) povećao djelovanje sastojinske klime za bukvu u pozitivnom i za jelu i smrču u negativnom smislu; c) bukva je naša najagresivnija vrsta drveća, ekološki i morfološki veoma prilagodljiva, snažan je edifikator i jak biotski takmac svima glavnim vrstama drveća naših šuma, brzo reagira na povoljne joj promjene kompleksa ekoloških faktora stvorene kako je navedeno pod t. a i b. d) na temelju rezultata naših prijašnjih istraživanja, jela se odlično pomlađuje u kulturama i prirodno stvorenim grupama smrče; budući da se, na temelju naših opažanja, može pretpostaviti da je učešće smrče mnogo veće na južnijim planinama nego na sjevernim (taksacijskih podataka o tomu nažalost nema, jer se ta četinjača u inventaru većinom nije posebno evidentirala), srna tramo da se većim učešćem smrče može djelomice obrazložiti pojava manjeg obukovljivanja i snažnijeg očetinjavanja na južnijim planinama; e) šumske zajednice razvijaju se u sukcesivnom smjeru stvaranja relativnog klimaksa, ako neki vanjski jak i stalan činilac, kao što je npr. jako i naglo otvaranje sklopa, ne zaustavi proces progresije vegetacije ili ga dovede u regresiju; makar je bukva veoma prilagodljiva i jak konkurent, u povoljnim okolnostima jela i smrča mogu snažno osvajati svoja staništa, pa se u vezi s promjenama kompleksa ekoloških faktora mogu znatno obrazložiti pojave spontanog obukovljivanja i očetinjavanja u razvijenim biocenozama. DAS PHÄNOMEN DER AUSDEHNUNG DER BUCHE IN DEN DINARISCHEN ALPEN KROATIENS Zusammenfassung Die Hauptmasse der Dinarischen Alpen erstreckt sich in der Richtung NW—SO längs der Küste des Adriatischen Meeres, und zwar: in Jugoslawien in der Länge von 650 km mit Berggipfeln bis zu 2.500 m Höhe, davon in Kroatien in der Länge von 400 km mit Bergspitzen bis 1800 m. Die Böden weisen grösstenteils eine Karbonat- Unterlage auf. Die jährliche Niederschlagsmenge beträgt bis 3000 mm und auch mehr. In der Gesamtfläche von cca. 300.000 ha der Plenterwälder im kroatischen Teil der Dinarischen Alpen ist die Buche (samt etwas sonstiger Laubhölzern) mit 55|:V» und Tanne (samt etwas Fichte und nur wenig Kiefer) mit 45ü/o vertreten. Der Massenanteil der Buche ist im Norden gering (38;,/o) und im Süden sehr gros (98s/»), wie aus der Tabelle 1 zu ersehen ist. Auf Grund des Mischungsverhältnisses in Prozenten den Stärkeklassen nach (jede Klasse insgesamt lOOVo) wurden vom Autor die Angaben über den Ablauf des natürlichen Holzartenwechsels in den letzten zwei Jahrhunderten analysiert. Der Massenanteil der Buche den Stärkeklassen nach vergrösserte sich von 40Vo (Stärkeklasse 6) auf 68´:´/o (Stärkeklasse 1) und zwar: vielmehr in der längst vergangenen Zeiten, als in der jüngsten Vergangenheit (Tab. 4). Es bestehen aber grosse Unterschiede im Mischungsverhältnis der Holzarten in den Gebirgen: in den nördlichsten Lagen — wo die überwiegende Masse der Nadelhölzer war und ist — dringt die Buche am stärksten vor (Tab. 5, 6, 7); in der südlichen Gebirgen, die eine grosse Masse von Buche aufweisen, ist ein weiteres Vordringen der Buche geringer, während sich der Prozentsatz des Nadelholzes neuerdings vergrössert hat (Tab. 8, 9, 10) und noch immer zunimmt. In der Übersichtstabelle 17 wurden die Gebirge in der Richtung NW—SO aufgestellt; wiedergegeben ist der durchschnittliche prozentuale Massenanteil der Buche; weiterhin die Stärkeklassen, die eine Nadelholzmasse von mehr |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 35 <-- 35 --> PDF |
als 50% aufweisen, und schliesslich der prozentuale Mischungsverhältnis der Buche in den Stärkeklassen 6 und 1, sowie die Differenzen zv/ischen diesen Prozentsätzen. In der Übersichtstabeile 18 werden die prozentuale Massenteile für die Buche in den Starkeklassen 1 bis 6, sowie die Differenzen der Prozentsätze zwischen den benachbarten Stärkeklassen wiedergegeben; der Rahmen oben rechts bezeichnet den Prozess der Ausdehnung der Buche und der Rahmen unten links bezeichnet den Prozess einer stärkeren Ausbreitung der Tanne und der Fichte. Auf Grund der Tabellen 17 und 18 kann man folgende Schlüsse ziehen: je kleiner der Massenanteil der Buche ist, bzw. je grösser der Massenanteil der Tanne und der Fichte — besonders in höheren Stärkeklassen — desto stärker ist die Ausdehnung der Buche; je grösser der Massenanteil der Buche ist, desto geringer ist ihre Ausdehnung, während die Nadelhölzer neuerdings reichlicher auftreten; in den längst vergangenen Zeiten war die Buche stärker vertreten als in der jüngsten Vergangenheit. Die Ausbreitung der Buche ist wahrscheinlich vorerst die Folge der starken Abnutzungen, wodurch das Bestandskiima wärmer und trockener wurde, was mehr einer thermo-xerophilen und sehr aggressiven Buche als thermo-xerophober und hygrophiler Tanne und Fichte entspricht. Die Abnahme der Ausdehnung der Buche in der jüngsten Zeit ist die Folge progressiver Sukzessionen auf dem Wege zur Bildung der Klimaxvereine (Schlussvereine — Endstadium). Eine geringere Ausdehnung der Buche und ein stärkeres Auftreten des Nadelholzes auf den südlichen Gebirgen ist zum Teil als Folge eines reichlicheren Vorhandenseins der Fichte anzusehen, weil sich die Tanne im Durchschnitt besser unter der Fichte als unter der Tanne und dor Buche verjüngt. |