DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 16     <-- 16 -->        PDF

POJAVA PROŠIRIVANJA BUKVE NA DINARIDIMA HRVATSKE


J. ŠAFAR
U području šuma sjemenjača na dinarskim planinama Hrvatske od listača
glavnu vrstu čini bukva. Ostale listače (javori, brijestovi, jaseni i dr.) u ukupnoj
drvnoj masi listača zauzimaju samo 1,6% smjese. Budući da drvna masa bukve
iznosi 98,4% mase listača, u ovim našim istraživanjima ostale vrste listača su
neznačajne. Od četinjača glavne su vrste drveća jela i smrča. Od drvne mase
ovih četinjača, smrča zauzima po našoj ocjeni oko 5—10% (taksacijskih podataka
o tomu, nažalost, nema, jer se kod inventariziranja sastojina odnosno promjeravanja
stabala podaci uglavnom nisu razvrstavali posebno za jelu i za
smrču). Ostale vrste četinjača (crni i bijeli bor i dr.) po drvnoj masi čine samo
0,8% smjese četinjača, te u našim istraživanjima nemaju značajniju ulogu.
Prema tomu, u ukupnom razmatranju odnosa smjese listača i četinjača može se
drvna masa uzgrednih vrsta drveća svrstati, prema njihovoj pripadnosti, u
drvnu masu bukve odnosno četinjača. Uzgredne vrste listača gotovo podjednako
su zastupljene,u svima šumama sjemenjačama sa Dinaridima, pa i sa gledišta
prostorne zastupljenosti možemo ih u istraživanjima zanemariti.


Na temelju osnovnih podataka o drvnom inventaru šuma sjemenjača, koje
smo dobili zahvaljujući prvenstveno Poslovnom udruženju šumsko-privrednih
organizacija Hrvatske te nekim šumskim gospodarstvima i taksacijama, brojčane
pokazatelje o prošlom razvitku omjera smjese dajemo u postocima. Postoci
smjese omogućuju da se dobije jasniji pregled o smjesama vrsta drveća
nego kad se drvne mase iskažu u apsolutnim iznosima. Takva metoda, pogotovu
kad se izvrši na bazi 100% za svaki debijinski razred, omogućuje da se
dobije orijentacijski uvid u situacije o razvitku omjera smjese.


Taj je rad obavljen u sklopu širih tema »Bioekološka istraživanja bukve u
Jugoslaviji« i »Problem gospodarenja u bukovim sjemenjačama na dinarskom
području Hrvatske«, koje financiraju Savezni i Republički fond za naučni rad.


1. OPĆI PREGLED ODNOSA U OMJERU SMJESE
Odnos smjese drvne mase bukve i četinjača za čitavo područje dinarskog
gorja, na površini šuma sjemenjača od oko 300.800 ha, iznosi 55 : 45.


Na temelju tog sumarnog podatka, bukva zauzima znatno veću drvnu masu
nego jela i smrča. Jer, kad se ima u vidu činjenica da bukva po jedinici površine
sastojina ili po istom prs. promjeru stabla ima manju drvnu masu nego
jela i smrča i da kod istog prs. promjera ima veću krošnju nego navedene
četinjače, može se zaključiti da bukva po broju stabala ili po površini horizontalne
projekcije krošanja zauzima veću površinu zemljišta nego što bi se moglo
pretpostaviti na temelju omjera smjese po drvnoj masi. Odnos smjese po pla




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 17     <-- 17 -->        PDF

ninskim masivima, navedenih od sjevera prema jugu, znatno je drukčiji nego
iznosi u prosjeku za čitavo područje šuma sjemenjača na Dinaridima (v. pril.
tab. br. 1).


,0/o drvne mase
Planinski masiv listača četinjača


Risnjak 38Vo 62»/o
Mala Kapela 52Vo 48"/«
Velika Kapela 50Vo 44B/o
Sjeverni Velebit 62»/o 38->/oLička Plješevica 78°/o 22´Vo
Južni Velebit 98°/o 2Vo


U grubom prosjeku, postotak smjese bukve mnogo je veći na jugu Dinarida
nego na sjeveru. Interesantna je činjenica da je u šumama Sjevernog Velebita
obratan omjer smjese bukve i četinjače nego što je u šumama na Risnjaku.
Još je interesantnije da je na Velikoj Kapeli gotovo podjednak omjer
smjese kao i na čitavom području Dinarida.


Najveći je postotak bukve na Velebitu i L. Plješevici. Te dvije planine
zauzimaju oko 2/5 površine šuma sjemenjača na Dinaridima. Najmanji je postotak
bukve na Risnjaku i zatim na M. i V. Kapeli; te tri planine zauzimaju
oko 3/5 površine šuma sjemenjača na Dinaridima. Vidi o površinama podatke
u pril. tabeli br. 2.


Tabela br. 2


l0/o površine šuma sjemenjača na planinama
Risnjak 20Vo
Velika Kapela 27,J/o
Mala Kapela 16-Vo
Lička Plješevica lž-Vo
Sjeverni Velebit lSVo
Južni Velebit 6*Vo


Mada je na Risnjaku, Velikoj Kapeli i Maloj Kapeli razmjerno velika masa
četinjača, ipak se na temelju tog podatka ne može izvoditi zaključak da će se
takav omjer smjese održati i u budućnosti. Jer, kako će se pokazati u idućim
razmatranjima, tj. u analizi omjera smjese po debljinskim razredima, razvila
se jaka izmjena vrsta drveća na štetu omjera smjese četinjača. Zbog velikog
pomanjkanja četinjača u našoj zemlji, to je ujedno problem prodiranja i širenja
bukve (»obukovljivanja«) u arealu četinjača.


Kad se razmatraju brojčani podaci koje ćemo iznijeti u idućim poglavljima,
treba uvažiti činjenicu da se u istoj količini postotka drvne mase nalazi u višim
debljinskim razredima malen broj debelih stabala i u nižim razredima veoma
velik broj tankih stabala. U odnosu na postotke omjera drvne mase drukčija
je dakle situacija po broju stabala u nižim i u višim debljinskim razredima.


2. RAZVITAK SMJESE PROSJEČNO NA DINARIDIMA
Mada nemamo pouzdanih oslonaca za utvrđivanje prijašnjih omjera smjese,
na temelju podataka po debljinskim razredima može se barem orijentacijski
utvrditi tok razvitka u omjeru smjese listača (uglavnom bukva) i četinjača
(uglavnom jela i smrča). Razmatranje sadašnjeg stanja u omjerima smjese po
debljinskim razredima omogućuje da se orijentacijski prati dinamika razvitka
smjese u toku prošlih i davno prošlih doba, tj. unatrag 100—150 pa i 200 godina.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 18     <-- 18 -->        PDF

U pril. tab. 3 izneseni su procentualni odnosi drvne mase listača i četinjača po
debljinskim razredima za čitavo dinarsko područje.


Tabela br.
Debljinski Listače Četinjače
razred cm */o drvne mase


10 — 20 5 3
21 — 30 11 5
31 — 40 13 8
41 — 50 12 10
51 — 60 8 10
61 — 6 9
prosjek 55 45


Unatoč razmjerno velikom omjeru drvne mase jele i smrče u najvišim
debljinskim razredima, bukva se više pođmlađivala i zauzela mnogo prostora
u donjim slojevima sastojinske atmosfere tako da po drvnoj masi i, mnogo više,
po broju stabala prevladava u srednjim i u nižim debljinskim razredima. Prema
tomu, ta se listača toliko proširila da je posve izmijenjen prijašnji omjer
smjese, te umjesto većeg učešća jele i smrče, kakvo je bilo u dalekoj prošlosti
(vidi omjere smjese u zadnja tri debljinska razreda), bukva je najprije polagano
povećala postotak smjese, a zatim se mnogo rasprostranila (v. omjere
smjese u četiri prva debljinska razreda).


Ti su odnosi mnogo jasniji kad se omjeri smjese prikažu posebno za svaki
debljinski razred tako da se smjesa listača i četinjača za svaki razred iskaže
kao zasebna cjelina, tj. sa 100´% (v. pril. tab. br. 4). Zato ćemo tu metodu primijeniti
u svima idućim analizama.


Tabela br. 4


Debljinski Listače Četinjače
razred cm °/o drvne mase


I 10 — 20 68 32


II 21 — 30 69 31
III 31 — 40 62 38
IV 41 — 50 54 46
V 51 — 60 45 55
VI 61 — 40 60


Na temelju razmatranja podataka tabele br. 3 i 4 može se ustvrditi ovo:


1. omjer smjese bukve neprekidno je veći od najviših do najnižih debljinskih
razreda, osim u prvom;
2. drvna masa jele i smrče konstantno je manja;
3. tok proširivanja bukve bio je u daljoj prošlosti mnogo brži nego u nedavnoj
prošlosti;
4. postotak učešća četinjača u odnosu na bukvu veći je samo od petog debljinskog
razreda naviše;
5. bukva prevladava u nižim i srednjim debljinskim razredima;
6. u najnižim debljinskim razredima danas je dvostruko više drvne mase
bukve nego četinjača;
7. može se pouzdano pretpostaviti da je prosječno u mladom naraštaju, tj.
ispod taksacijske granice 10 cm, mnogo veći broj stabala bukve nego četinjača.
Prema iznesenom može se zaključiti ovo: u šumama Dinarida razvio se jak
proces proširavanja bukve i smanjivanja učešća jele i smrče.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Unatoč takvim razvojnim stanjima u prošlosti, čini se da se proces širenja
bukve počeo zaustavljati. Jer, kako se razabire po odnosima omjera smjese
između prvog i drugog debljinskog razreda, postotak omjera drvne mase bukve
nešto se smanjio.


Taj povećani postotak jele i smrče u najnižem debijniskom razredu stvoren
je prirodnim očetinjavanjem a ne umjetnim. Umjetno unošenje četinjača
obavljalo se posve neznatno, i to uglavnom na sjevernom području Dinarida,
a baš na tom području, kako ćemo vidjeti u idućim tabelama, najviše se proširila
bukva.


Pojava širenja bukve nije podjednaka na čitavom području Dinarida. Jer.
prema podrobnijoj analizi podataka, veoma su različiti tokovi prirodnog obukovljivanja
i očetinjavanja.


3. RAZVITAK SMJESE PO PLANINSKIM MASIVIMA
Planinski masiv Dinarida razvrstali smo na dva dijela: na sjeverni s Risnjakom,
Velikom Kapelom i Malom Kapelom i na južni s Ličkom Plješevicom,
Sjevernim Velebitom i Južnim Velebitom. Razlog jest taj što se ta dva dijela
klimatski međusobno znatno razlikuju.


Za dokaz usporedi t ćemo podatke meteoroloških stanica, jedne na sjeveru
(Gorski Kotar) i druge na jugu (Lika), koje se nalaze na približno podjednakoj
nadmorskoj visini: Delnice (698 m) i Gospić (566 m).


Temperatura


I II III IV V VI VII Vili IX X XI XII God.


Delnice
_1; 7 _2,4 1,9 7,2 11,4 14,9 16,8 16,2 13,4 7,5 3,1 0,2 7,4


Gospić
—0,9 —1,0 2,9 8,6 12,5 16,6 18,4 18,0 14,4 8,9 4,2 1,2 8,6


Godišnja oborina


Delnice 2.320 mm
Gospić 1.350 mm
O
Langov kišni faktor Kf = —


T
Delnice 313
Gospić 157


O
Embergerov pluviometrički koeficijent Q = —


M+m


2
Gospić 155
Delnice 322


Velike razlike u temperaturi, pogotovu u količini oborina i u indeksima
klime dovoljno jasno pokazuju da je razdioba dinarskog područja na sjeverni


201




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 20     <-- 20 -->        PDF

i južni dio u gruboj prosjećnosti opravdana. Linija koja približno razdvaja ta
dva dijela Dinarida može se zacrtati otprilike cestom Senj—Otočac—Plitvička
jezera koja prolazi uglavnom kroz najniže položaje između navedenih skupina
dinarskog masiva.


Razlike u utjecaju činilaca klime, u okviru naših istraživanja, odrazuju se
fitogeografski u razlici omjera smjese vrsta drveća:


listače četinjače
% drvne mase


sjeverno područje 49 51
južno područje 72 28


Razlike, dakle, nisu malene. Budući da je bukva drvo uglavnom oceanske klime,
a jela je drvo oceanski ublažene kontinentalne klime, navedene razlike u klimi
i u omjeru smjese razmjerno su dobar dokaz za opravdanost razlučivanja Dinarida
Hrvatske na sjeverno i južno područje.


Sjeverno područje


Po smjesi vrsta drveća, Risnjak koji je najsjeverniji u čitavom planinskom
lancu Dinarida (graniči sa Slovenijom) mnogo se razlikuje od Velike i Male
Kapele.


Tabela br. 5


Risnjak
Debljinski Listače Četinjače
razred cm ´s/o drvne mase


I 10 — 20 65 35


II 21 — 30 63 37
III 31 — 40 49 51
IV 41 — 50 32 68
V 51 — 60 19 81
VI 61 — 12 88


Na području Risnjaka, razmjerno vrlo malen prosječni omjer drvne mase
bukve prema jeli i smrči, 38 : 62. Utjecaj je to odnosa smjese u višim debljinskim
razredima. Prema podacima pril. tab. br. 5, u tim je razredima veoma
malena drvna masa bukve. Samo od II/III deblj. razreda do prvog postotak
smjese bukve veći je od postotka smjese četinjača.


Unatoč tako visokom prosječnom omjeru drvne mase navedenih četinjača,
proces obukovljenja veoma je snažan. Najsnažniji je bio u daljoj prošlosti, kako
to pokazuju razlike u omjerima smjese između debljinskih razreda VI do II.


Po podacima tabele jasno se vidi kako se naglo penje postotak drvne mase
bukve od najvišeg debljinskog razreda prema najnižem, odnosno da mnogo
pada postotak četinjača.


Potkraj tog razvitka, proces obukovljivanja se smiruje (vidi razlike u
omjerima smjese između III i I deblj. razreda) ,što ipak ne znači da bi se u
mladom naraštaju mogao razvijati takav ili obratan proces.


Dakle: unatoč veoma velikom broju stabala (sjemenjaka) četinjača i razmjerno
malom broju bukovih, bukva se mnogo obilnije pomlađivala, proširi
vala i razvijala u donjim slojevima sastojine. Toliko obilno da se razvio problem
trajnosti gospodarenja jelom i smrčom, te bi se morala ostvarivati opća




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 21     <-- 21 -->        PDF

privredno nužna zamisao o intenzivnom unošenju četinjača. Prema opažanjima
na terenu, u mješovitim sastojinama četinjača i bukve na području Risnjaka
bukov mladi naraštaj prevladava na oko 80% površine. I ne samo to. Jela se
suši ne malo. Proces sušenja jele katastrofalno je zahvatio pojedine dijelove
šuma Gorskog kotara, čak i ondje gdje vlada ekološki optimum za jelu (okolica
uz želj. prugu Fužine—Lič—Drivenik, nedaleko Rijeke).


Tabela br. 6


Velika Kapela
Debljinski Liitače Četinjače
razred cm ls/o drvne mase


I 10 — 20 68 32


II 21 — 30 69 31
III 31 — 40 65 35
IV 41 — 50 58 42
V 51 — 60 49 51
VI 61 — 39 61


Kako je već naprijed spomenuto, ukupan omjer smjese listača i četinjača
je na Velikoj Kapeli pogotovu podjednak prosječnom omjeru za sve šume sjemenjače
Dinarida; na Velikoj Kapeli iznosi 55 : 45, a na Dinaridima 56 : 44. Na
toj planini su i omjeri smjese po debljinskim razredima gotovo isti ili podjednak
kao za čitavo dinarsko područje (razlike u omjerima smjese između Dinarida
i Velike Kapele u III—V deblj. razredu bitno ne mijenjaju iznesenu postavku).


Prema tomu, konstatacije iznesene u prijašnjim poglavlju za čitav masiv
Dinarida o smjesi vrsta drveća ukupno i po debljinskim razredima vrijede
uglavnom i za područje Velike Kapele i obratno.


U šumama Velike Kapele invazija bukve mnogo je manja nego u šumama
Risnjaka, mada je na području Risnjaka postotak drvne mase bukvo prosječno
manji nego na Velikoj Kapeli i mada je postotak drvne mase četinjača veći od
50 zahvaća na Risnjaku III do VI deblj. razred, a na V. Kapeli samo V do VI
razred.


Još je važnija činjenica da je na Velikoj Kapeli ne samo slabiji proces proširivanja
bukve nego je, čini se, započeo proces većeg prirodnog očetinjavanja
(umjetno se neznatno pošumljivalo). Ta se pojava očituje u povećanom postotku
četinjača u prvom debljinskom razredu.


Tabela br.


Mala Kapela


Debljinski Listače Četinjače
razred cm ´Vo drvne mase


I 10—20 61 39


II 21 — 30 62 38


III 31 — 40 56 44


IV 41 — 50 49 51


V 51—60 45 55


VI 61 — 43 57


Na području Male Kapele ukupan je omjer smjese listača prema četinjačama,
kako je već navedeno, 52:48. Dok na Velikoj Kapeli, gdje je omjer
smjese 56 : 43, listače po drvnoj masi prevladavaju (postotak veći od 50) od
četvrtog do prvog debljinskog razreda, na Maloj Kapeli (vidi pril. tab. br. 7)
ta se pojava razvila samo od trećeg do prvog debljinskog razreda. I na Maloj




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Kapeli postotak drvne mase bukve neprekidno se povećava od najviših debljin


skih razreda prema najnižima. Ali, ovdje je ublaženiji tok obukovljavanja nego


na Risnjaku i na Velikoj Kapeli, što se vidi po rasponu omjera smjese. I ovdje


se tok proširivanja bukve u nedavnoj prošlosti zaustavljao. U prvom debljin


skom razredu povećao se postotak četinjača.


*
Dakle, od tri sjeverna planinska masiva (Risnjak, V. i M. Kapela) proces
širenja bukve je veoma razvijen na Velikoj Kapeli a najintenzivniji je na
Risnjaku. Rasponi omjera smjese, koji indiciraju izmjenu vrsta drveća, između
debljnskih razreda najveći su na Risnjaku, a najmanji na Maloj Kapeli. Rasponi
između najvišeg i najnižeg debljinskog razreda iznose po navedenim planinama:
Risnjak 53
Velika Kapela 29
Mala Kapela 18


Proces proširivanja bukve zaustavlja se na svima planinskim masivima. Na
Velikoj i Maloj Kapeli zustavlja se snažnije, a započeo je i jači proces očetinjavanja.


Južno područje


Na južnom području nalaze se Lička Plješevica i Velebit (sjeverni i južni).


Od ta tri planinska masiva najjužniji je Južni Velebit, a taj se po smjesi vrsta


drveća u debljinskim razredima mnogo razlikuje od Sjevernog Velebita i Ličke


Plješevice.


Tabela br. 8


Lička Plješevica


Debljinski Listače Četinjače


razred cm %> drvne mase


I 10 — 20 77 23


II 21 — 30 82 18


III 31 — 40 82 18


IV 41 — 50 81 19


V 51—60 80 20


VI 61 — 72 28


Ukupan prosječni omjer smjese listača prema četinjačama na Ličkoj Plješevici
iznosi 78 : 22. Prema podacima pril. tab. br. 8, bukva prevladava u svima
debljinskim razredima. Takve pojave nema ni na jednom planinskom masivu
sjevernog područja Dinarida. Gotovo je podjednak omjer bukve u II do V debljinskom
razredu, ali ni prvi i posljednji deblj. razred u torn pogledu ne razlikuje
se mnogo od navedena četiri razreda, pa se i s tog gledišta masiv Ličke
Plješevice mnogo razlikuje od tri masiva sjevernog područja. Najveći je omjer
četinjača u posljednjem debljinskom razredu.


Veoma je značajna činjenica da je — unatoč apsolutno i relativno maloj
drvnoj masi četinjača —u prvom debljinskom razredu razmjerno velik postotak
četinjača. Razlika u postotku smjese četinjača između II i I debljinskog razreda
nije malena, mnogo je veća u korist jele i smrče nego na bilo kojem planinskom
masivu sjevernog područja, pa se i u tom pogledu razlikuje taj dio
Dinarida od sjevernog. !;


Prema tomu, na Ličkoj Plješe.vici bio je posve različit tok u razvitku smjese
vrsta drveća nego na sjevernom dijelu dinarskog planinskog sistema. Tamo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 23     <-- 23 -->        PDF

uglavnom pojava obukovljenja. Ovdje gotovo neznačajan tok obukovljivanja i
potkraj tabelarno iskazane razvojne dobe (u I debljinskom razredu) proces snažnog
prirodnog očetinjavanja. Proces širenja jele i smrče posve je u skladu s
naporima naše šumske privrede da se poveća omjer drvne mase četinjača. Ali
ta se pojava razvija bez svjesnog utjecaja čovjeka, tj. neplanirano provedenom
promjenom kompleksa ekoloških faktora (koja bi se mogla obrazložiti na temelju
vrlo složenih i dugotrajnih mikroklimatskih i pedoloških istraživanja).


Šume sjemenjače na Ličkoj Plješevici zauzimaju samo 12% površine svih
šuma sjemenjača na Dinaridima. Dakle, razmjerno je mala površina na kojoj
se od nedavne prošlosti, pa možda, sve do danas razvija pojava nadiranja i
širenja četinjača. Ali, kako ćemo vidjeti u idućim tabelama brojčanih podataka,
pojava prirodnog očetinjavanja nije usamljena, tj. nije ograničena samo
na Ličku Pljesevicu. Značajna je i za velebitske šume sjemenjače čija površina


iznosi 25´% površine sjemenjača dinarska« područja, te zajednoLičke Plješevice zauzimaju 37% površine šuma na Dinaridima.
sa šumama
Tabela br. 9
Sjevern i Velebi t
Dcbljinski Listače Četinjače
razred cm %> drvne mase


I 10 — 20 65 35


I] 21 — 30 69 31
III 31 — 40 66 34
IV 41 — 50 62 38
V 51 — 60 55 45
VI 61 — 46 54


Ukupan prosječni omjer smjese listača i četinjača na Sjevernom Velebitu
iznosi 62 : 38 (isto kao u IV debljinskom razredu). Značajna je ili barem interesantna
činjenica da je odnos drvne mase listača i četinjača na Sjevernom Velebitu
upravo obratan onome na Risnjaku gdje iznosi 38 : 62. Omjer četinjača
prema listačama po drvnoj masi ovdje je za četinjače povoljniji nego na Ličkoj
Plješevici gdje iznosi 78 : 22.


Drvna masa četinjača na Sjevernom Velebitu veća je od drvne mase listačn
samo u posljednjem debljinskom razredu; naprotiv, na Ličkoj Plješevici i Južnom
Velebitu ni u jednom razredu. U svima ostalim debljinskim razredima na


S. Velebitu veoma prevladava bukva. Pa ipak se, prema podacima pril. tab.
br. 9, opaža jasna tendencija, da se, kao i na Ličkoj Plješevici, razvija pojava
širenja četinjača (jele i smrče): između drugog i prvog debljinskog razreda razmjerno
je velika razlika u postotku smjese vrsta drveća u korist četinjača.
Zašto se takav fenomen izmjene vrsta drveća pojavio na južnijim područjima
Dinarida a nije se toliko razvio na najsjevernijem području?


Tabela br. 10


Južni Velebit


Debljinski Listače Četinjače


razred cm /o drvne mase
I 10—20 95 5
II 21 — 30 97 3
III 31 — 40 98 2
IV 41 — 50 99 1
V 51—60 99 1
VI 61 — 98 2




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Tabela br. 12


Velika Kapela


Debljinski Sjever Jug


razred cm % smjese listača i četinja


10 — 20 64 :36 72 :28
21 — 30 64 :36 74 :26
31 — 40 59 :41 72 :28
41 — 50 52 :48 65 :35
51 — 60 40 :60 58 :42
61 — 26 : 74 51 :49


Prosječan postotak drvne mase listača za čitavo područje Velike Kapele
iznosi 56. Po stranama zapad—istok, omjer smjese za listače je ovakav:


zapad 51%


istok 64%


Budući da su šume Velike Kapele s gledišta općih prosjeka u omjeru
smjese, kako je naprijed navedeno, unekoliko reprezentant šuma sjemenjača
svih visokih Dinarida Hrvatske, odnose smjese za tu planinu dublje ćemo analizirati.


Na zapadnom dijelu te planine, postotak bukve konstantno je veći od posljednjeg
debljinskog razreda do drugog, pa je i raspon tog odnosa vrlo velik.
Na istočnom dijelu, raspon omjera smjese po debljinskim razredima je za 1/3
manji nego na zapadnom. Na istočnim stranama Velike Kapele, dakle, mirniji
je bio tok razvitka u omjeru smjese. Koji su uzroci takvoj pojavi na istom planinskom
masivu, pretežno ekološki ili antropogeni ili, možda, biotski, to bi
trebalo obrazložiti i na temelju historiografskih ispitivanja podataka o posječenim
drvnim masama i načinima šumskog gospodarenja. A takvih podataka
nema. Možemo barem pretpostaviti da je bukva, kao najagresivnija vrsta
drveća naših šuma, veoma jak edifikator i s velikim postotkom drvne mase, na
istočnom dijelu Velike Kapele održala izvjesno stanje ravnoteže u omjeru
smjese.


Na zapadnom dijelu Velike Kapele omjer smjese listača veći je od omjera
smjese četinjača od četvrtog debljinskog razreda do prvog, a na istočnom dijelu
od prvog do posljednjeg razreda.


U svima debljinskim razredima, od posljednjeg gotovo do prvog na zapadnom
dijelu i od posljednjeg do drugog na istočnom dijelu, neprekidno se povećava
postotak bukve. Tok proširivanja bukve snažniji je na zapadnoj strani na
kojoj je u dalekoj prošlosti bilo više drvne mase jele i smrče, nego na istočnoj
strani na kojoj je bilo mnogo manje drvne mase navedenih četinjača.


Dakle, i na zapadnom i na istočnom dijelu Velike Kapele neprekinut je i
neprekidan proces širenja bukve; samo, na zapadnoj strani ta je pojava bila
mnogo brža, osobito u davnoj prošlosti, a na istočnoj strani mnogo je jednoličnija,
smirenija. Tek pred nekoliko desetljeća (v. odnose omjera smjese između
I i II debljinskog razreda) taj se proces zaustavlja.


Zaustavljanje procesa obukovljivanja najjasnije se očituje na istočnoj
strani. Ovdje se širenje bukve ne samo usporilo, nego se razvio snažniji proces
proširivanja četinjača. Na zapadnoj strani tok povećanja postotka smjese bukve
se smirio, pa bi se moglo pretpostaviti da u mladom naraštaju (ispod taksacijske
granice 10 cm) ima možda danas više stabala jele i smrče nego bukve.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— na sjevernom, području, pojava snažnijeg prirodnog očetinjavanja, u odnosu
na čitavu površinu tog područja, nije osobito značajna; razvijenija je na
južnim planinskim masivima.
5. RAZVITAK SMJESE PO POLOZAJINA PLANINSKIH MASIVA
U prijašnjim razmatranjima utvrdili smo da u omjerima smjese bukve i
četinjača postoje velike razlike između planinskih masiva, osobito između planina
sjevernog i južnog područja Dinarida. Postavlja se pitanje: ima li značajnijih
razlika u omjeru smjese unutar svakog planinskog masiva. U vezi s tim
pitanjem analizirat ćemo omjere smjese po nekim prosječnim položajima svake
planine. ,


Razmotrit ćemo, u okviru danih mogućnosti, ove položaje planina po teritorijima
šumskih gospodarstava:


Risnjak: sjever (Delnice) i jug (Ogulin)


V. Kapela: zapad (Delnice, Senj) i istok (Ogulin)
M. Kapela: sjever (Ogulin) i jug Gospić)
S.
Velebit: zapad (Senj) i istok (Gospić).
Tabela br. 11
Risn ja k
Debljinski Sjever Jug
razred cm "Vo smjese listača i četinjača


10 — 20 65 :35 55 :45
21 — 30 63 :37 54 :46
31 — 40 50 :50 45 :55
41 — 50 32 :68 29 :71
51 — 60 19 :81 18 :82
61 — 12 :88 16 :84


Po stranama sjever—jug, prosječni postotak drvne mase listača, tj. bukve,
različit je u odnosu na prosjek za čitav planinski masiv Risnjaka gdje iznosi
38´%:


sjever 39%


jug 34%


Površina južnog dijela nije velika, u odnosu na sjeverni oko 10%. Zato sjeverni
dio Risnjaka ima približno isti postotak listača kao čitav taj planinski
masiv.


Prema podacima pril. tab. br. 11 pojava proširivanja bukve više je zahvatila
sjeverni dio Risnjaka (tačnije, sjeverozapadni): od oko polovice trećeg debi
jinskog razreda do prvog postotka drvne mase bukve veći je nego postotak
drvne mase četinjača. Na južnom dijelu (tačnije, jugoistočnom) ta se pojava
razvila samo u I i II debljinskom razredu.


I intenzitet proširivanja bukve veći je na sjevernom dijelu nego na južnom:
ne samo u nižim debljinskim razredima, nego u svima od najviših do najnižih.
Koliko je velik intenzitet izmjene vrsta drveća u smjeni povećavanja drvne
mase bukve, najbolje se vidi u ukupnom rasponu omjera smjese. Za sjeverni
dio Risnjaka taj raspon iznosi 53 a za južni 39.


Budući da je površina sjevernog dijela mnogo veća nego južnog, pojava
veoma snažnog proširivanja bukve zahvaća razmjerno vrlo velika prostranstva
Risnjaka.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Opći omjer smjese između listača i Četinjača iznosi na Južnom Velebitu


98 : 2, te je za četinjače mnogo nepovoljniji nego na sjevernom dijelu Velebita
gdje iznosi 62 : 38. Na Južnm Velebitu ne može se naveden omjer smjese mnogo
izmijeniti ni umjetnim unošenjem jele i smrče, jer je klima za te vrste četinjača
pretopla.
Prema podacima pril. tab. br. 10, disproporcije u omjeru smjese između
debljinskih razreda minimalne su, odnosno malene su promjene u izmjeni vrsta
drveća.


Značajna je činjenica, kako je već naprijed ukratko spomenuto, da se, unatoč
ogromnoj prevlasti bukve, proširuje novi naraštaj četinjača. Dok se ta pojava
na Ličkoj Plješevici i Sjevernom Velebitu razvila samo u najnižem
debljiskom razredu, na Južnom Velebitu razvila se u I, II i III debljinskom
razredu.


Rasponi omjera smjese, koji indiciraju dinamiku razvitka izmjene vrsta
drveća, između debljinskih razreda za južno područje Dinarida najmanji su na
Južnom Velebitu, najveći na Sjevernom Velebitu, a Lička Plješevica je u tom
pogledu gotovo posve u sredini između odnosnih podataka za Sjeverni i Južni


Velebit. Ti rasponi su ovakvi:
Sjeverni Velebit 20
Lička Plješevica 10
Južni Velebit 4


4. SINTEZA RAZMATRANJA
Kontinuiran areal bukve na hrvatskom dijelu Dinarida zahvaća veoma
različita staništa i u prošlosti različite privredne utjecaje. Takve okolnosti
mnogo su usmjerivale razvitak smjese drveća. Dominantan utjecaj na omjere
smjese imali su činioci klime, manje pedogenetski faktori, posredno i neposredno
veoma mnogo antropogeni faktori. Različitosti u smjesi bukve i četinjača
velike su između sjevernog i južnog područja dinarskih planina:


— sjeverno područje ima, u grubom prosjeku, hladniju i vlažniju klimu,
pa se ta okolnost odrazu je u rasprostranjenosti termokserofitnije bukve te higrofilnije
i termokserofobnije jele i smrče;
— na najsjevernijem dijelu antropogeno su bile favorizirane jela i smrča
´jačim sječama bukve i mjestimičnim pošumljavanjem četinjača), a na južnim
dijelovima favorizirana je bila bukva (jačim sječama četinjača);
— omjer smjese bukve je na južnom području Dinarida prosječno za oko
polovicu veći od njenog omjera na sjevernom području;


— rasponi u omjeru smjese između debljinskih razreda veći su i mnogo
veći na sjevernom području nego na južnom, pa je prema tomu na sjevernom
području intenzitet izmjene vrsta drveća bio veći nego na južnom;
— na obim područjima Dinarida proširila se i proširuje bukva, ali na sjevernom
području više i mnogo više nego na južnom;
— nasuprot snažnom obukovljivanju u daljoj prošlosti, u bližoj prošlosti
taj se proces postepeno smiruje;
— makar je omjer drvne mase bukve na južnom području mnogo veći nego
na sjevernom, na južnijim područjima započeo je snažniji proces širenja jele
i smrče;


ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Tabela br. 13
Mal a Kapel a
Debljii
razred
iski
cm
Sjeve r Ju g
®/o smjese listača i četinjača
10 — 20 57 :43 59 :41
21 — 30 58 :42 66 :34
31 — 40 48 :52 64 :36
41 — 50 40 :60 59 :41
51 — 60 34 : 66 55 :45
61 — 30 : 70 49 :51


Na Maloj Kapeli opći prosjek postotka drvne mase listača iznosi 52. Postotak
drvne mase listača na području te planine po makropoložajima sjever—jug
je različit:


sjever 44%


jug 58%


Dakle, na sjevernom dijelu Male Kapele postotak drvne mase bukve je
manji od ukupnog prosječnog postotka za tu planinu, a na južnom dijelu je
veći. Prema tomu prosjek smjese za čitav planinski masiv nije ni približno
objektivan pokazatelj o odnosu drvnih masa bukve i četinjača. Isto tako ni za
druge planine Dinarida.


Na sjevernom i južnom položaju Male Kapele, prema podacima pril. tab.
br. 13, postotak drvne mase bukve od najvišeg debljinskog razreda prema
nižima je sve veći. Postotak četinjača veći je od 50 na sjevernom dijelu te planine
od posljednjeg debljinskog razreda do uključivo trećeg, a na južnom dijelu
taj je postotak posve neznatno veći samo u posljednjem debljinskom razredu.
Bukva se, prema tomu, mnogo proširila. Mnogo brži i intenzivniji je bio taj
proces na sjevernom dijelu (od 30 do 57 postotaka) gdje je bila veoma velika
drvna masa jele i smrče nego na južnom dijelu (od 49 do 59 postotaka) gdje je
drvna masa navedenih četinjača bila mnogo manja, odnosno gdje je snažno djelovao
jak edifikator, bukva.


Proces obukljivanja ipak se smiruje, ali manje na sjevernoj strani nego na
južnoj. U prvom debljinskom razredu obih položaja Male Kapele postotak
drvne mase jele i smrče veći je nego u drugom razredu. Ta se pojava mnogo
više razvila na južnom dijelu nego na sjevernom .


Vjerojatno se proces prirodnog širenja četinjača razvija i u mladom naraštaju.
Može se, prema iznesenom, pretpostaviti da se razvija stanje neke biogeocenotske
ravnoteže u kojoj se započinje normalizirati odnos učešća glavnih
vrsta drveća. Taj proces, ako se stvarno nastavlja u mladom naraštaju, uravnotežit
će omjer smjese brže na južnom dijelu Male Kapele nego na sjevernom.


Tabela br. 14
Sjeverni Vel ebi t
Debljinski Zapad Istok
razred cm %> smjese listača i četinjača


10 — 20 67 :33 63 :37
21 — 30 68 :32 70 :30
31 — 40 61 :39 69 :31
41 — 50 58 :42 66 :34
51 — 60 47 :53 60 :40
61 — 35 :65 56 :44




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Već smo naprijed spomenuli interesantnu činjenicu da je odnos smjese
listača i četinjača na Sjevernom Velebitu (62 : 38) posve obratan onome na Risnjaku
(38 : 62). Prosjek omjera smjese listača po položajima na Sjevernom
Velebitu razlikuje se od općeg prosjeka za taj planinski masiv:


zapad 57´%
istok 65%


Prema podacima pril. tab. br. 14, postotak drvne mase bukve i na zapadnoj
i na istočnoj strani Sjevernog Velebita od posljednjeg debljinskog razreda prema
prvom je sve veći. Ali bukva se mnogo brže rasprostranjuje na zapadnom
dijelu, koji u najvišim debljinskim razredima ima razmjerno veliku drvnu
masu jele i smrče, nego na istočnom dijelu, koji općenito nema veliku drvnu
masu navedenih četinjača ni u jednom debljinskom razredu. Pojava širenja
bukve jasno se odrazuje u rasponu smjese bukve između najvišeg i najnižeg
debljinskog razreda. Na zapadnom položaju taj raspon iznosi od 35 do 67, a na
istočnom položaju od 56 do 63. Tok izmjene vrsta drveća, dakle, brži je i jači
ondje gdje je veća drvna masa četinjača. Smireniji je na istočnom položaju.


Nasuprot prijašnjem procesu širenja bukve, razvijao se proces očetinjavanja.
Pojava prirodnog rasprostranjivanja jele i smrče jasno se razabire po razlici
postotka listača odn. četinjača između prvog i drugog debljinskog razreda.
Ta je pojava mnogo intenzivnija na istočnom položaju Sjevernog Velebita na
kojemu se nalazi velik postotak drvne mase bukve, nego na zapadnom položaju
s velikom drvnom masom jele i smrče u najvišim debljinskim razredima.


Usporedimo li tabelarne podatke koji se odnose na zapadne i na istočne
strane Sjevernog Velebita i Velike Kapele, opazit ćemo značajne istovjetnosti.


Na obim planinskim masivima postotak drvne maseviše, za istočnu stranu je gotovo podjednak, tj.
bukve za zapadnu i, još
1
zapad istok
Sjeverni Velebit 57% 65%
Velika Kapela 51% 64%


Dalje, na istočnoj strani jednog i drugog planinskog masiva bukva po drvnoj
masi prevladava u svima debljinskim razredima (više od 50% drvne mase),
a na zapadnoj strani ta listača prevladava samo u dva posljednja razreda. Tok
obukovljivanja intenzivniji je na zapadnoj strani oba planinska masiva nego na
istočnoj, brži je na Velikoj Kapeli koja u višim debljinskim razredima ima veći
postotak drvne mase jele i smrče nego Sjeverni Velebit. Na istočnoj strani jače
je proširivanje bukve na Velikoj Kapeli (nego na S. Velebitu), koja u višim
debljinskim razredima ima veću drvnu masu četinjača nego Sjeverni Velebit.


6. RAZVITAK SMJESE PO PODACIMA IZ PROŠLOSTI
Na temelju podataka o postocima drvne mase bukve i četinjača po debljinskim
razredima, iznesenih i razmotrenih u prijašnjim poglavljima, proniknuli
smo u tokove omjera smjese kako su se razvijali u prošlosti. Drugi način jest
da se uspoređuju omjeri smjese inventariziranih prijašnjih situacija sa sadašnjima.
Međutim, takvih podataka jedva gdje imamo. Podaci koje smo prije bili
sakupili ali ih nismo sredili mogu, u vezi s naprijed iznesenim i analiziranim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 29     <-- 29 -->        PDF

omjerima smjese, upotpuniti dosadašnja razmatranja, pa se tako mogu izvesti
još pouzdaniji zaključci.


Podaci o omjerima smjese potječu iz perioda pred oko deset godina. Obrađeni
su na temelju pokazatelja taksacije. Makar za utvrđivanje razvitka u
smjesama vrsta drveća taj vremenski razmak nije dovoljno velik i s obzirom
na način i godine u kojima su se obavljala inventariziranja postupak nije dovoljno
ujednačen, ipak će ti podaci, u vezi s rezultatima prijašnjih naših razmatranja,
omogućiti da se između dva perioda izvrši barem približna usporedba.
U ovom napisu upotrijebili smo samo one podatke koje smatramo pouzdanijima,
tj .za planinske masive Risnjaka i Velike Kapele, odnosno za
položaje (geografske strane) tih planina kako su već razmatrani u prethodnom
poglavlju. U tabelama, I period označuje podatke inventarizacije dobivene pred
oko deset godina, a II period je onaj kako je tretiran u prethodnom poglavlju.


Tabela br. 15
R i s n j a k


Deblji: a ski I period II period
razred cm %> smjese listača i četinjača
s j eve r
10 — 20 64 :36 65 :35
21 — 30 58 :42 63 :37
31 — 40 48 :52 50 :50
41 — 50 33 :67 32 :68
51 — 00 21 :79 19 :81
61 — 15 :85 12 :88
10 — 20 54 :46
.1 ug
55 :45
21 — 30 51 :49 54 :46
31 — 40 45 :55 45 :55
41 — 50 31 :69 29 :71
51 — 60 21 : 79 18 :82
61 — 19 :81 16 :84


Prema podacima pril. tab. br. 15, u prvom i u drugom periodu od posljednjeg
do prvog debljinskog razreda neprekidno je veći postotak drvne mase bukve
na sjevernoj i na južnoj strani Risnjaka. U drugom periodu ta je pojava
rasprostranjenoj a nego u prvom.


Na sjevernom dijelu Risnjaka proces proširivanja bukve pojačao se u
drugom periodu: od trećeg debljinskog razreda do prvog, a na južnom dijelu
od drugog do prvog razreda. Prema tomu, nadiranje i proširivanje bukve intenzivnije
je na sjevernom dijelu Risnjaka nego na južnom. Sjeverni dio zauzima
mnogo veću površinu. Privredni problem proširivanja bukve treba, dakle, da
konačno započinje dublje zabrinjavati šumarsku struku i šumsku privredu
Gorskog kotara.


Unatoč takvoj pojavi, može se ustvrditi da sa biološkog gledišta problem
obukovljivanja u nedavnoj prošlosti nije tako zaoštren kao što je bio u dalekoj
prošlosti. Jer, na temelju uspoređivanja podataka prvog i drugog perioda za
najniže debljinske razrede, prijašnji progeresivan tok rasprostranjivanja bukve
postepeno je prelazio u usporeniju fazu.


Dakle, podaci potvrđuju rezultate prijašnjih razmatranja: proces rasprostranjivanja
bukve neprekidan je i neprekinut na čitavom području Risnjaka,
više na sjevernom dijelu nego na južnom; ali se ipak započeo smirivati, više na
južnom dijelu nego na sjevernom.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Tabela br. 10


Velika Kapela
Debljinski I period II period
razred cm ´%> smjese listača i četinjača


zapad


10 — 20 65 :35 64 :36
21 — 30 64 :36 64 :36
31 — 40 60 :4C 59 :41
41 — 50 52 :48 52 :48
51 — 60 42 :58 40 :60
61 — 29 :71 26 :74


istok
10 — 20 69 :31 72 :28
21 — 30 74 :26 74 :26
31 — 40 72 :28 72 :28
41 — 50 67 : 33 65 :35
51 — 60 59 :41 58 :42
61 — 53 :47 51 :49


Na zapadnom i istočnom dijelu Velike Kapele bukva se proširuje a jela i
smrča smanjuju omjer smjese, prema podacima pril. tabele br. 16, i u prvom
periodu i u drugom periodu. Na istočnom dijelu obukovljivanje je bilo nešto
intenzivnije u prvom periodu nego u drugom; na zapadnom dijelu nema u tom
pogledu značajnije razlike. U vezi s tom konstatacijom interesantna je činjenica
da je u prvom i drugom periodu brži tok rasprostranjivanja bukve na
onom dijelu Velike Kapele u kojemu ima više drvne mase jele i smrče, tj. na
zapadnim stranama.


Iako je bukva, kako vidimo iz podataka gotovo svih tabela, veoma agresivna
vrsta drveća, osobito u odnosu na četinjače, te se bolje nego jela i smrča
prilagođuje novim ekološkim situacijama, koje su nastajale prvenstveno pod
utjecajima jakih eksploatacijskih sječa (izmjena mikroklima), a zatim vjerojatno,
pod utjecajem promjena makroklime, — ipak tok rasprostranjivanja te
listače ne može teći do kraja. Jer, osim areala bukve, na tom se području nalazi
prirodan areal jele i smrče A te dvije vrste četinjača također su edifikatori, tj.
i one usmjeruju razvitak fitocenoze, općenito biogeocenoze, doduše najvećma
ne tako snažno kao bukva, ali još uvijek toliko da u nekom razvojnom stadiju
šumskih zajednica utječu da se zaustavlja proces proširivanja bukve.


Na temelju podataka tabele br. 16, može se razabrati da su se nedavno jela
i smrča započele više proširivati. Na to ukazuju davni i nedavni odnosi smjese
između sadašnjih pojedinih debljinskih razreda. Na zapadnom dijelu Velike
Kapele, u prvom periodu znatna je promjena u postotku smjese u korist četinjača,
u drugom periodu zavladalo je u tom pogledu razmjerno dobro stanje.
Na istočnom dijelu istog planinskog masiva, u prvom periodu znatan je skok
u prodoru novog naraštaja jele i smrče; u drugom periodu te se četinjače manje
proširuju, ali ipak više nego se proširuje bukva.


ZAKLJUČNA RAZMATRANJA


Pojava spontane izmjene vrsta drveća razvija se mjestimice, ne utječe bitno
na promjenu sukcesivnog niza u razvitku šumskih zajednica. Ali, pojava jake
i razmjerno nagle izmjene vrsta drveća u gospodarskim šumama posljedica je
ne samo utjecaja prirodnih činilaca šumske proizvodnje nego je, još više, po




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 31     <-- 31 -->        PDF

sljedica jakih posrednih i neposrednih privredni h utjecaja na biogeocenozu.
Te promjene najznačajnije su među skiofitima koji se u borbi za održavanje
i razvitak ekološki i biotski međusobno razmjerno dobro toleriraju.
(Pojava potiskivanja heliofita skiofitima, npr. hrast—bukva, hrast-—grab, ariš—
smrča i breza—jela, biološko-ekološki nije toliko složena kao npr. izmjena
jela—bukva, smrča—bukva i smrča—jela). Kad je takva pojava ekonomski
štetna zbog uzmicanja onih vrsta drveća koje imaju veći prirast, veću količinu
tehnički upotrebljive drvne tvari, veću vrijednost i potražnju, tada od te biocenotske
pojave nastaje privredni problem. Takav je problem u našoj zemlji:
nadiranje i širenje naše rasprostranjenije vrste drveća bukve u arealu jele i
smrče u području Dinarida.


U vezi s kompleksnim bioekološkim istraživanjima bukve i s gospodarenjem
u njenim sastojinama u Jugoslaviji, područje Dinarida veoma je važno
jer zahvaća velik dio naše zemlje i jer se od sjeverozapada do jugoistoka proteže
u Hrvatskoj u dužini od preko 400 km, a u užoj tektonskoj cjelini na području
Jugoslavije u dužini od oko 850 km. Prema tomu, područje Dinarida u
Hrvatskoj može, u širokoj prosječnosti, biti unekoliko reprezentant većine zapadnog
područja Dinarida Jugoslavije, pa se naši zaključci mogu znatno odnositi
na područje dinarskog planinskog lanca naše zemlje.


Na temelju analize razmotrenih brojčanih podataka mogu se dati ovi zaključci:


1. Učešće drvne mase bukve u mješovitim i čistim sastojinama prosječno
je mnogo veće na južnim planinama Dinarida nego na sjevernim. U procentualnom
odnosu, omjer smjese bukve na južnom području je mnogo veći od
omjera te listače na sjevernom području, a raspon tog učešća iznosi 38% (na
sjevernijoj planini Risnjaku) do 98% (na Južnom Velebitu). Planinski masiv
Velike Kapele, koji se nalazi otprilike na južnom dijelu sjeverne trećine i na
sjevernom dijelu južne dvije trećine dužine Dinarida, ima omjer drvne mase
bukve i četinjača (56 : 44), podjednak prosječnom omjeru za čitav« područje
Dinarida (55 :45). Planinski masiv Sjevernog Velebita koji, po dužini Dinarida,
zauzima otprilike dio središnjeg područja tog planinskog lanca, ima obratan
omjer drvne mase bukve i četinjača (62 : 38) nego Risnjak (38 : 62).
2. Koliko su velike razlike u učešću bukve i četinjača, vidi se još bolje iz
ovog odnosa: na južnom području (Lička Plješevica i Velebit) prosječan je postotak
drvne mase bukve 72, a na sjevernom području (Risnjak, Velika i Mala
Kapela) 49. Razlog tako velikoj razlici su najviše ekološke okolnosti, manje
antropogeni i biotski utjecaji. Od ekoloških faktora najviše utječe klima. Južni
krajevi imaju, naime, prosječno manje količine oborina i veću toplinu i suhoću
nego sjeverni, a takve klimatske okolnosti više odgovaraju termokserofilnijoj
bukvi nego termokserofobnijoj jeli i smrči. Od biotskih faktora (osim štetnih
kukaca koji više napadaju četinjače) najjači utjecaj imala je velika agresivnost
i jaka edifikatorska snaga bukve u odnosu na ekološki izbirljiviju, morfološki
manje plastičnu i borbenu jelu (bukva je konkurentski snažnija, aktivna, a jela
je više-manje pasivna, čeka i može decenijama čekati na otvaranje sklopa).
3. Prosječno na čitavom području Dinarida u toku posljednjih 100—200
godina razvio se jak proces proširivanja bukve i smanjivanja učešća jele i
smrče: od najvišeg do najnižeg debljinskog razreda povećao se postotak drvne
mase navedene listače od 40% do 68%, odnosno postotak drvne mase jele i
smrče smanjivao se. Taj je proces bio mnogo intenzivniji u dalekoj prošlosti


ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nego pred nekoliko desetljeća. Može se pretpostaviti da je pojava obukovljivanja
izazvana prvenstveno antropogenim faktorima: neposredno, jakom eksploatacijom
četinjača i, posredno, općenito prejakim i naglim otvaranjem
sklopa krošanja, i tako se stvorila toplija i suša sastojinska klima koja više
pogoduje pomlađivanju i održavanju bukve a loše utječe na rasprostranjivanje
i održavanje jele i smrče.


4. U šumama onih planina koje u višim debljinskim razredima imaju razmjerno
veliku drvnu masu jele i smrče intenzivniji je bio tok proširivanja
bukve. Te se šume nalaze na sjevernom dijelu Dinarida. Zbog bolje preglednosti
podataka o tim pojavama dajemo sintetiziranu tabelu br. 17 (planine su poredane
približno po geografskom položaju od sjeverozapada prema jugoistoku)
Tabela br. 17


Prosječna Drvna masa četinjača Rasponi u % omjera
drvna masa veća je od 50% u smjesa bukve između
bukve u % debljin. razredima VI i I debljin. razreda


NW


Risnjak 38 VI do III 12% do 65% razlika 53
Velika Kapela 56 VI do V 39% do 68% razlika 29
Mala Kapela 52 VI do V 43% do 61% razlika 18
Sjeverni Velebit 62 VI 46% do 65% razlika 19
Lička Plješevica 78 — 72% do 77% razlika 5
Južni Velebit 98 98% do 95% razlika 3


SO


Rasponi (razlike) između postotaka smjese najvišeg i najnižeg debljinskog
razreda indiciraju intenzitet izmjene vrsta drveća; ovdje, uglavnom intenzitet
proširivanja bukve. Najrasprostranjenija ili najintenzivnija izmjena vrsta
drveća, odnosno najveće proširivanje bukve bilo je na planini koja je imala i
danas ima najveću drvnu masu jele i smrče, tj. najmanji postotak drvne mase
bukve. I obratno: izmjena vrsta drveća (odnosno proces obukovljivanja) najmanje
se razvila na onim planinama koje su imale i imaju velik postotak drvne
mase bukve. Sto je veća drvna masa bukve ili što je manja drvna masa jele i
smrče, bukva se prosječno manje proširivala.


5. Budući da u šumama naše zemlje imamo oko 2/3 drvne mase listača i
od toga preko 60% bukve, od ukupne drvne mase listača i četinjača oko polovicu
bukve a na Dinaridima Hrvatske čak 55%, i budući da bukva ima procentualno
mnogo manje tehničke oblovine, znatno manji prirast i po 1 m:! brutto
drvne mase znatno manju vrijednost nego jela i smrča — zbog svega toga potrebno
je da se proces rasprostranjivanja bukve lokalizira i, općenito, zaustavi.
Međutim, progresivan tok rasprostranjivanja bukve usporuje se i sam. U nedavnoj
prošlosti, prema podacima naprijed priloženih tabela (v. niže debljin.
razrede), ta se pojava razvila na čitavom području Dinarida. Na sjevernom
dijelu manje, na južnom više. Prosječno najviše u šumama onih planina na
kojima je postotak drvne mase te listače najveći; to su šume, prije svega, Velebita
i Ličke Plješevice, a pretposljednje u tom nizu su šume dijela sjevernih
Dinanda, tj. Male i Velike Kapele. Na najsjevernijoj planini Risnjaku, gdje je
omjer smjese jele i smrče najveći a omjer smjese bukve najmanji, navedena se
pojava razvila najmanje.
6. Još značajnija je pojava da se spontano razvio jači proces suprotan obukovljivanju.
U nedavnoj prošlosti znatno su se proširile jela i smrča. Jače
prirodno očetinjavanje najviše se razvilo na južnom dijelu Dinarida, tj. na


ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 33     <-- 33 -->        PDF

planinama koje u svojim šumama imaju najmanje postotke drvne mase jele i
smrče. To su prvenstveno Velebit i Lička Plješevica; znatno manje razvijen je
taj proces na Maloj i Velikoj Kapeli. U šumama Risnjaka, koji ima razmjerno
veoma veliku drvnu masu jele i smrče, tu su se te četinjače proširile mnogo
manje nego bukva.


7. Tokovi prirodne izmjene vrsta drveća, odnosno — prema razmatranjima
pod t. 4, 5 i 6 — pojave naglijeg obukovljivanja, usporavanja obukovljivanja i
većeg očetinjavanja još jasnije se mogu razabrati po podacima koji su navedeni
u sintetiziranoj tabeli br. 18.
Tabela br. 18


0 ´o drvne mase bukve Razlika postotaka
u debljinskom razredu između debljinskih razreda


NW 1 II III IV V VI 1 11 11/111 111/IV IV/V V/VI


Risnjak 65 63 49 42 19 12 + 2 + 14 + 17 + 13 + 7


Velika Kapela G8 69 65 58 49 39 —1 h 4 + 7 + 9 + 10


Mala Kapela 61 62 56 49 45 43 —1 + 6 + 7 f 4 + 2


Sjeverni Velebit 65 69 66 62 55 46 —4 + 3 f 4 + 7 + 6


Lička Plješevica 77 82 82 81 80 72 —5 0 i-1 -1-1 + 8


Južni Velebit 95 97 98 99 99 98 —2 — 1 — 1 0 + 1


SO


U pril. tab. br. 18 predznaci plus označuju širenje bukve, a predznaci minus
označuju nadiranje četinjača. Okvir zatvoren crtom lijevo dolje označuje veće
proširivanje četinjača, a onaj desno gore označuje snažno rasprostranjivanje
bukve; ostala površina označuje osrednje ili usporeno obukovljivanje. Po rasporedu
dviju uokvirenih površina vidi se da je na sjevernom (tačnije, sjeverozapadnom)
dijelu Dinarida jači tok obukovljivanja, a na suprotnom dijelu da
je jači tok očetinjavanja. U dalekoj prošlosti (viši deblj. razredi) bukva se intenzivno
širila, a u bližoj prošlosti (niži deblj. razredi) obukovljivanje se smanjuje,
čak započinje jače nadiranje jele i smrče.


8. Pojava većeg proširivanja bukve na onim planinama koje imaju veću
drvnu masu jele i smrče i pojava većeg proširivanja tih četinjača na onim
planinama koje imaju veću drvnu masu bukve čine se nejasnim, nelogičnim,
pa i apsurdnim. Zato se te pojave i ne mogu jednostavno obrazložiti. Makar
nemamo podataka ekoloških istraživanja (komparativno, historijskih i u sadašnjim
situacijama) — ne možemo ih lako ni dobiti ni obraditi, jer su veoma
složeni utjecaji činilaca staništa i njihovi međusobni odnosi jer su veoma zamršene
interakcije ekoloških i biotskih faktora — ipak za objašnjenje povoda i
uzroka navedenih pojava mogu se dati neke postavke i pretpostavke:
a) veliki intenzitet sječe (ponegdje i zato da se, bez obzira na biogeocenozu
šume, što prije stvori tzv. normala visine i strukture drvne mase ili temeljnice
ili broja stabala), i neracionalno gospodarenje u dalekoj prošlosti, odnosno jako
i naglo otvaranje sklopa u prošlosti i nedalekoj sadašnjosti utjecalo je općenito
da se stvarala toplija i suša mikroklima koja pogoduje termokserofilnijoj i




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 34     <-- 34 -->        PDF

agresivnijoj bukvi a loše djeluje na održavanje i pomlađivanje termokserofobnije,
higrofilnije i konkurentski uzdržljivije jele i smrče;


b) na tok izmjene vrsta drveća vjerojatno je utjecala promjena makroklime
koja je u ovom stoljeću prosječno toplija, pa je paralelizam istomjernih
utjecaja (v. t. a.) povećao djelovanje sastojinske klime za bukvu u pozitivnom
i za jelu i smrču u negativnom smislu;


c) bukva je naša najagresivnija vrsta drveća, ekološki i morfološki veoma
prilagodljiva, snažan je edifikator i jak biotski takmac svima glavnim vrstama
drveća naših šuma, brzo reagira na povoljne joj promjene kompleksa ekoloških
faktora stvorene kako je navedeno pod t. a i b.


d) na temelju rezultata naših prijašnjih istraživanja, jela se odlično pomlađuje
u kulturama i prirodno stvorenim grupama smrče; budući da se, na
temelju naših opažanja, može pretpostaviti da je učešće smrče mnogo veće na
južnijim planinama nego na sjevernim (taksacijskih podataka o tomu nažalost
nema, jer se ta četinjača u inventaru većinom nije posebno evidentirala), srna
tramo da se većim učešćem smrče može djelomice obrazložiti pojava manjeg
obukovljivanja i snažnijeg očetinjavanja na južnijim planinama;


e) šumske zajednice razvijaju se u sukcesivnom smjeru stvaranja relativnog
klimaksa, ako neki vanjski jak i stalan činilac, kao što je npr. jako i naglo
otvaranje sklopa, ne zaustavi proces progresije vegetacije ili ga dovede u regresiju;
makar je bukva veoma prilagodljiva i jak konkurent, u povoljnim okolnostima
jela i smrča mogu snažno osvajati svoja staništa, pa se u vezi s promjenama
kompleksa ekoloških faktora mogu znatno obrazložiti pojave spontanog
obukovljivanja i očetinjavanja u razvijenim biocenozama.


DAS PHÄNOMEN DER AUSDEHNUNG DER BUCHE IN DEN
DINARISCHEN ALPEN KROATIENS


Zusammenfassung


Die Hauptmasse der Dinarischen Alpen erstreckt sich in der Richtung NW—SO
längs der Küste des Adriatischen Meeres, und zwar: in Jugoslawien in der Länge
von 650 km mit Berggipfeln bis zu 2.500 m Höhe, davon in Kroatien in der Länge
von 400 km mit Bergspitzen bis 1800 m. Die Böden weisen grösstenteils eine Karbonat-
Unterlage auf. Die jährliche Niederschlagsmenge beträgt bis 3000 mm und auch
mehr. In der Gesamtfläche von cca. 300.000 ha der Plenterwälder im kroatischen Teil
der Dinarischen Alpen ist die Buche (samt etwas sonstiger Laubhölzern) mit 55|:V»
und Tanne (samt etwas Fichte und nur wenig Kiefer) mit 45ü/o vertreten. Der Massenanteil
der Buche ist im Norden gering (38;,/o) und im Süden sehr gros (98s/»), wie aus
der Tabelle 1 zu ersehen ist. Auf Grund des Mischungsverhältnisses in Prozenten den
Stärkeklassen nach (jede Klasse insgesamt lOOVo) wurden vom Autor die Angaben
über den Ablauf des natürlichen Holzartenwechsels in den letzten zwei Jahrhunderten
analysiert.


Der Massenanteil der Buche den Stärkeklassen nach vergrösserte sich von 40Vo
(Stärkeklasse 6) auf 68´:´/o (Stärkeklasse 1) und zwar: vielmehr in der längst vergangenen
Zeiten, als in der jüngsten Vergangenheit (Tab. 4). Es bestehen aber grosse
Unterschiede im Mischungsverhältnis der Holzarten in den Gebirgen: in den nördlichsten
Lagen — wo die überwiegende Masse der Nadelhölzer war und ist — dringt
die Buche am stärksten vor (Tab. 5, 6, 7); in der südlichen Gebirgen, die eine grosse
Masse von Buche aufweisen, ist ein weiteres Vordringen der Buche geringer, während
sich der Prozentsatz des Nadelholzes neuerdings vergrössert hat (Tab. 8, 9, 10) und
noch immer zunimmt. In der Übersichtstabelle 17 wurden die Gebirge in der Richtung
NW—SO aufgestellt; wiedergegeben ist der durchschnittliche prozentuale Massenanteil
der Buche; weiterhin die Stärkeklassen, die eine Nadelholzmasse von mehr




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 35     <-- 35 -->        PDF

als 50% aufweisen, und schliesslich der prozentuale Mischungsverhältnis der Buche
in den Stärkeklassen 6 und 1, sowie die Differenzen zv/ischen diesen Prozentsätzen.
In der Übersichtstabeile 18 werden die prozentuale Massenteile für die Buche in den
Starkeklassen 1 bis 6, sowie die Differenzen der Prozentsätze zwischen den benachbarten
Stärkeklassen wiedergegeben; der Rahmen oben rechts bezeichnet den Prozess
der Ausdehnung der Buche und der Rahmen unten links bezeichnet den Prozess
einer stärkeren Ausbreitung der Tanne und der Fichte. Auf Grund der Tabellen 17
und 18 kann man folgende Schlüsse ziehen: je kleiner der Massenanteil der Buche
ist, bzw. je grösser der Massenanteil der Tanne und der Fichte — besonders in höheren
Stärkeklassen — desto stärker ist die Ausdehnung der Buche; je grösser der
Massenanteil der Buche ist, desto geringer ist ihre Ausdehnung, während die Nadelhölzer
neuerdings reichlicher auftreten; in den längst vergangenen Zeiten war die
Buche stärker vertreten als in der jüngsten Vergangenheit.


Die Ausbreitung der Buche ist wahrscheinlich vorerst die Folge der starken
Abnutzungen, wodurch das Bestandskiima wärmer und trockener wurde, was mehr
einer thermo-xerophilen und sehr aggressiven Buche als thermo-xerophober und
hygrophiler Tanne und Fichte entspricht. Die Abnahme der Ausdehnung der Buche
in der jüngsten Zeit ist die Folge progressiver Sukzessionen auf dem Wege zur Bildung
der Klimaxvereine (Schlussvereine — Endstadium).


Eine geringere Ausdehnung der Buche und ein stärkeres Auftreten des Nadelholzes
auf den südlichen Gebirgen ist zum Teil als Folge eines reichlicheren Vorhandenseins
der Fichte anzusehen, weil sich die Tanne im Durchschnitt besser unter der
Fichte als unter der Tanne und dor Buche verjüngt.