DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 42     <-- 42 -->        PDF

VEGATITIVNO RAZMNOŽAVANJE NEKIH KLONOVA
VRBA STABLAŠICA TOKOM VEGETACIJSKE PERIODE*


Ingr. ANTE KRSTINIČ


UVOD


Kod klasičnog načina vegetativnog razmnožavanja vrba stablašica iz reznica,
potrebno je da reznice imaju određenu minimalnu dužinu i minimalni
promjer. Reznice se izrađuju iz prutova 0,5—2 cm debljine, a dužina reznica
kreće se od 20—25 cm L. 2 u f a (8).


E. Webe r (7) je kod vrba stablašica istraživao kako dužina i debljina
reznica utječe na visinu i promjer jednogodišnjih biljaka. Reznice su rezane na
dužinu od 18 i 26 cm, te grupirane u klase od 6, 11 i 16 mm promjera. Najbolje
rezultate je dobio kod upotreba reznica 26 cm dugih i 16 mm debelih. Biljke
uzgojene iz ovih reznica imale su na kraju prve vegetacijske periode visine za
203,8% veće u odnosu na visine koje su imale biljke uzgojene iz reznice dužine
18 cm te promjera 6 mm.
Baa k (Ortmann 1) je također istraživao uzajamnu zavisnost dužine i debljine
reznice i veličinu uzgojene biljke. On preporuča upotrebu reznica sa minimalnom
dužinom od 15—18 cm. Uzgoj biljaka iz reznica dugih 2—6 cm moguće
je jedino u stakleniku.


Jezewsk i (Ortmann 1) je kod košaračkih vrba konstatirao, da je moguće
dobiti veće prinose sa određene površine, kod upotrebe dugih reznica.
Š p a n o v i ć (3, 4) je preporučio upotrebu reznica dugih od 20—25 cm.


Hil f (Ortmann 1) je istraživao do koje je mjere moguće skraćivati reznice.
Kod upotrebe reznica do 5 cm dužine, dobio je negativne rezultate. Za uzgoj
košaračkih vrba preporuča reznice dužine 10—15 cm.


Ortman n (1) je razradio jednu metodu brzog vegetativnog razmnožavanja
košaračkih vrba, po kojoj je moguća upotreba kratkih, odrvenjelih reznica
dužine 3—4 cm sa dva pupa. Da bi se ovako kratkim reznicama moglo postići
zadovoljavajuće rezultate, potrebno je ove reznice »predkultivirati«. Reznice se
pikiraju u posude ispunjenje pijeskom te slojem treseta na dnu u visini 2—3
cm. Posude u kojima je izvršeno pikiranje reznica pohranjuju se u staklenik.
U uslovima intenzivnog navlaživanja reznice se zakorjenjuju s uspjehom i do
90%. Po ovoj metodi mogu se upotrijebiti tanje reznice od 5 mm, ali sa problematičnim
izgledima na uspjeh. Zatim se kod daljnjeg uzgoja u staklenicima
postepeno otvaraju prozori, da bi se biljke prilagodile uslovima vanjske sre^
dine. Nakon toga se presađuju na teren. Ovim načinom uzgoja po mišljenju
Ortmann a moguće je za nekoliko puta povisiti kapacitet matičnjaka.


* Ova istraživanja financirana su iz sredstava Saveznog fonda za naučni rad i
Republičkog fonda za naučni rad SRH.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Pjatnicky (2) je tretirao zelene reznice Salix caprea L. sa indol-octenom
kiselinom u cilju povećanja postotka zakorjenjavanja.


Za provjeravanje genotipova fenotipski najboljih stabala iz prirodnih populacija
(plus stabala), perspektivnijih jedinki izraslih iz sjemena nastalog
kontroliranim, polukontroliranim i nekontroliranim oprašivanjem, potrebno je
proizvesti dovoljan broj kvalitetnih sadnica. Jasno je, da je ovdje od velike
važnosti kako ćemo u što kraćem vremenskom periodu moći udovoljiti ovom
zahtjevu. Kako je pak produkcija sadnica vrba stablašica ograničena kapacitetom
matičnjaka s jedne strane, a minimalnom dužinom i minimalnim promjerom
s druge strane, smatramo, da će biti od interesa opisati rezultate pokusa
vegetativnog razmnožavanja vrba stablašica iz zelenih kratkih — neodrvenjelih
reznica. Pokus je postavljen u ljetu 1963. godine u zatvorenom klijalištu Zavoda
za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a ponovljen
je u proljeće i ljeto 1964. godine. Ovim načinom vegetativnog razmnožavanja
moguće je perspektivniji klon, plus stablo ili hibrid razmnožiti u razmjerno
kratko vrijeme u dovoljan broj kvalitetnih sadnica.


METODA RADA


6. i 7. VIII 1963. godine postavljen je pokus sa jednim klonom Sa,lix fragilis
L., i jednim klonom Salix alba L. Reznice su uzimane od odrvenjelih izbojaka
(Salix fragilis L. i Salix alba L.). Od odrvenjelih izbojaka reznice su rezane na
dužinu od 25 cm i 4—6 cm. Reznice duge 25 cm pikirane su 3—4 cm duboko u
podlogu od kvarcnog pijeska. U jednom slučaju na vrhu reznice je ostavljeno
1—2 lista, a u drugom slučaju pikirane su bez lišća. Kratke odrvenjele reznice
od 4—6 cm dužine pikirane su do nivoa podloge. Zelene neodrvenjele reznice
bile su duge 3—6 cm a imale su promjer od 2—4 mm, te dva dobro razvijena
pupa. Zelene kratke reznice pikirane su u jednom slučaju do nivoa podloge, a
u drugom slučaju samo 1—2 cm duboko u podlogu (kod Salix alba L.). Na reznicama
koje nisu pikirane do nivoa s podlogom, ostavljen je po jedan list.
SI. 1 Razmnoženi klonovi vrba stablašica iz zelenih neodrvenjelih — kratkih
reznica u zatvorenom klijalištu (Foto: 2. Borzan)




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Zelene — kratke reznice u svim slučajevima bile su iz donjeg dijela ovogodišnjeg
izbojka. Donji rez je pravljen na mjestu prelaza jednogodišnjeg dijela
izbojka u ovogodišnji tj. na samom nodiju. U proljeće 1964. godine uzgojene
biljke klona V61 Salix fragilis L. iz zelenih, kratkih reznica iz 1963. godine u
klijalištu zatvorenog tipa, presađene su u vrt Zavoda i srezane na čep.


Tokom proljeća i ljeta 1964. godine metodom zelenih neodrvenjelih — kratkih
reznica, razmnoženo je 5 klonova vrba stablašica: Salix fragilis L. — 2
klona, Salix alba L. — 2 klona i Salix x rubens Schrank — 1 klon.


Spomenuta matična stabla nalaze se u park-šumi Maksimir — Zagreb. Kod
pravljenja reznica rezovi su bili glatki i čisti. Reznice su bile duge 4—6 cm, a
debele 2—5 mm. Imale su u svim slučajevima 2 dobro razvijena pupa. Rezane
su tri varijante: iz gornjeg dijela izbojka, sa termmalnim pupom i jednim rezom
tik ispod pupa, iz srednjeg dijela izbojka sa dva reza — tik ispod i tik
iznad pupa, iz donjeg dijela izbojka sa dva reza od kojih je jedan napravljen
tik iznad gornjeg pupa, a drugi na mjestu prelaza prošlogodišnjeg dijela izbojka
u ovogodišnji. Pikiranje reznica je vršeno u pet datuma, sa vremenskim intervalima
od oko 10 dana. Reznice iz srednjeg dijela izbojka pikirane su do nivoa
podloge. Reznice iz vršnog i donjeg dijela izbojka pikirane su oko 1 cm duboko
u podlogu. Na njima je ostavljeno po pola lista. Kod datuma 27. V 1964. god.
reznice od Salix fragilis L. prije pikiranja tretirane su 0,000r% indol-octenom
kiselinom u trajanju od 23h 30´. Podloga u koju su pikirane reznice bila je
kvarcni pijesak, debljine 5 cm ispod kojega se nalazilo 10—15 cm debeo sloj
stajskog gnoja. Zalijevanje je vršeno 4 puta dnevno pomoću vinogradarske
prskalice. Da bi se smanjila prejaka insolacija, stakla na klijalištu bila su premazana
vapnom.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA


Na kraju vegetacijske periode 1963. godine ustanovljen je procenat zakorjenjavanja
reznica i izmjerene su visine biljaka. Kod odrvenjelih reznica dužine
25 cm (Salix fragilis L.) maksimalni procenat zakorjenjavanja bio je 77%, a
srednja visina potjeralih izbojaka 27,0 cm. Maksimalni postotak zakorjenjavanja
kod odrvenjelih reznica dužine 4—6 cm pikiranih u razini zemlje bio je
42,3´%, a srednja visina potjeralih izbojaka 18,18 cm. Nije primijećeno, da liši
koji je ostavljan na reznicama utječe na postotak zakorjenjavanja.


Kod zelenih, neodrvenjelih kratkih reznica, postotak zakorjenjavanja pikiranih
na nivou podloge kod Salix fragilis L. bio je 92,3%, a srednja visina potjeralih
izbojaka iznosila je 41,58 cm. Kod Salix alba L. procenat zakorjenjavanja
kod reznica pikiranih na nivou podloge je također 92,3%, te srednja
visina 33,66 cm, a kod reznica pikiranih 1—2 cm duboko u podlogu postotak
zakorjenjavanja iznosio je 84,60% te srednja visina potjeranih izbojaka 34,63
cm. Biljke klona V61 Salix fragilis L. uzgojene iz zelenih neodrvenjelih — kratkih
reznica presađene su u poljeće 1964. godine iz klijališta u vrt Zavoda, te
srezane na čep. Na ovaj način uzgojene biljke klona V61 Salix fragilis L. na
kraju vegetacijske periodu 1964. godine postigle su srednju visinu od 180 cm,
a srednji prsni promjer 5,31 mm.


Također je i na kraju vegetacijske periode 1964. godine kod ponovljenog
pokusa izračunat procenat zakorjenjavanja reznica, izmjerene su visine potjeralih
izbojaka, te njihovi promjeri iznad vrata korijena.


Rezultati su dani u tabelama I i II te u histogramima I i II.


226




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Iz tabela I i II i histograma I i II vidi se da je najveći procenat zakorjenjavanja
bio kod onih reznica (Salix alba L., Salix fragilis L. i Salix x rubens
Schrank), koje su rezane iz donjeg dijela ovogodišnjih zelenih izbojaka, te onih,
koje su rezane iz vršnog dijela izbojka. Procenat zakorjenjavanja reznica iz
vršnog dijela izbojka kod Salix alba L. kretao se od 41,66—73,33" o. Taj procenat
kod reznica iz donjeg dijela izbojka kretao se od 46,66—90,00% Procenat
oživljavanja reznica koje su uzimane iz srednjeg dijela izbojka i pikirane do


SI. 2. Klon V61 Salix fragilis L. — 1/2 uzgojena iz zelenih neodrvenjelih
kratkih reznica (Foto: 2. Borzan)


nivoa podloge bio je mali i kretao se od 0,00—18,84%. Klon 3 — Salix x rubens
Schrank pikiran je samo u jednom datumu (2. VI 64.). Kod ovog klona procenat
zakorjenjavanja bio je najveći kod reznica, koje su uzimane iz vršnog dijela
izbojka i iznosio je 95,45%. Kod reznica uzimanih iz donjeg dijela izbojka pro




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 46     <-- 46 -->        PDF

HISTOGRAM I.


SALIX ALBA L. S. X RUBENS Schrank


Postol-ak primanja
LEGENDA^ ,
CZirezrrice tz vrsnoqdijelaizbojko
Marezn/ce iz donjoj dijela izbojUa
ESireznice iz srednieq dijela izbojka
1 Mon2 dafum piWrariia 27V6A.
z Won 5 -"- -ii-2..VI.64.
3 klün4 ---.- 25. VI ÄC
4 K)pn4 -u- -- 11.vii5 ktun4 -.- -- 2i«i«.


Srednje visine


Srednji promjeri




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 47     <-- 47 -->        PDF

HISTOGRAM II.


SALIX FRAGILIS L.


Poslot ak primanja


SL


Srednje visine


I


Srednji promjeri


LEGENDA^ .
cnreznice iz vrsnoq dijela izbojka
Mrežnice iz donjecj dtjela izbojka
FT^Jrezntcetz sredn]eq dijela izbojko


1 kloni daJumpilciranja 27/rf4


2 kloni 6\i\64.


j Worn


4 klen s 10 Vll.cU


s Wons 21. v» JA




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 48     <-- 48 -->        PDF

cenat zakorjenjavanja iznosio je 66,66%. Od reznica koje su uzimane iz srednjeg
dijela izbojka ni jedna se nije ožilila. Kcd Salix fragilis L. procenat oži-
Ijavanja reznica uzimanih iz vršnog dijela izbojka kretao se od 44,44—80,00%.
Procenat zakorjenjavanja kod reznica uzimanih iz donjeg dijela izbojka kretao
se od 82,35—100,00%, a kod reznica uzimanih iz srednjeg dijela izbojka od
0,00—34,61%.


Visoki procenat ožiljavanja može se konstatirati u najranijim datumima
pikiranja (2. VI 64. — Salix x rubens Schrank 95,45%) ali isto tako i u najkasnijim
datumima (21. VII 64. — 90,00% kod Salix alba L. i 93,33% kod Salix
fragilis L.). Kada izračunamo prosječni procenat zakorjenjavanja za svaku pojedinu
varijantu uzimanja reznica bez obzira na vrstu, klon i datum (tabela I),
onda dobivamo najveći procenat zakorjenjavanja kod reznica uzimanih iz donjeg
dijela izbojka (73,42%), zatim kod reznica iz vršnog dijela izbojka (63,70%>)
a najmanji kod reznica iz srednjeg dijela izbojka (10,04%). Za Salix fragilis L.
(tabela II) prosječni procenti zakorjenjavanja ovdje su: za reznice iz vršnog
dijela izbojka 58,10%, donjeg dijela izbojka 90,00%, te srednjeg dijela izbojka
9,27%. Kako kod vegetativnog razmnožavanja vrba stablašica za vrijeme vegetativne
periode vrijeme pikiranja ne utječe na postotak zakorjenjavanja reznica,


to je na ovaj način moguće vrijeme vegetativnog razmnožavanja produžiti od
kratkog vremenskog intervala na početku vegetacije, na cijeli period trajanja
vegetacije.


"


s\ *%i 4% A\ ^ \


f
. -. ;;l ´* ti
V
SI. 3. Korijenov sistem na kraju vegetacijske periodo kod biljaka uzgojenih iz zelenih,
neodrvenjelih — kratkih reznica. S lijeva na desno: K-2 27. V 64. g., K-3 2. VI 64. g.,
K-l 27. V 64. g., K-4 25. VI 64. g., K-5 10. VII 64. g. i K-4 21. VII 64. g.
(Foto: 2. Borzan)


S obzirom na postignute visine i debljine, najbolji rezultati su dobiveni
kod biljaka uzgojenih iz reznica pikiranih u najranijim datumima. Na postignute
visine i debljine, također je ovdje utjecala i genetska konstitucija pojedinog
klona. Biljke uzgojene iz reznica koje su pikirana krajem maja postigle su
nakon vegetacijske periode 1964. godine takve visine i debljine, koje omogućuju
daljnje rutinsko vegetativno razmožavanje.


Biljke uzgojene iz reznica koje su pikirane u ranijim datumima imale su
na kraju vegetacijske periode jači i razgranatiji korijenov sistem. Također lijepo




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 49     <-- 49 -->        PDF

razvijen korjenov sistem dobivamo i kod onih biljaka, koje su uzgojene iz
reznica pikiranih u kasnijim datumima. To znači da je moguć daljnji uzgoj i
kod onih klonova, čiji potjerali izbojak uslijed malog promjera i visine ne
možemo upotrebiti za izradu reznica potrebnih za rutinsko vegetativno razmnožavanje.
Na početku slijedeće vegetacijske periode potrebno je ovakvu nedovoljno
razvijenu sadnicu presaditi iz klijališta i odrezati na čep. Na kraju
vegetacijske periode moguće je na ovaj način uzgojiti kvalitetne sadnice 1/2.


K — 1 Salix fragilis L. tretiran je 27. V 64. g. 0,0001% indol-octenom kiselinom
u trajanju od 23h 30´. U ovom slučaju nije primijećen značajniji efekat
djelovanja indol-octene kiseline na povećanje postotka zakorjenjavanja. P j a t
nick y je (2) kod koncentracije od 100—200 mgr/1 u trajanju od 24—48 sati
dobio pozitivne rezultate čak i kod onih vrsta vrba, koje se normalno ne dadu
vegetativno razmnožavati (Salix caprea L.).


ZAKLJUČAK


Iz diskusije i na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti slijedeće:
1) Tokom vegetacijske periode moguće je uspješno vršili vegetativno razmnožavanje
vrba stablašica iz zelenih, neodrvenjelih kratkih reznica, u klijalištu
zatvorenog tipa. Visoki procent zakorjenjavanja reznica postiže se bez obzira
na vrijeme pikiranja.
2) Reznice je najbolje uzimati iz donjeg dijela izbojka. Kod reznica iz donjeg
dijela izbojka potrebno je donji rez praviti u nodiju. Najbolje je reznice
pikirati oko 1 cm duboko u podlogu.
3) Ako se pikiranje reznica vrši početkom proljeća, moguće je dobiti reznički
materijal za rutinsko vegetativno razmnožavanje. Kod sadnica uzgojenih
iz reznica pikiranih početkom proljeća postiže se također i vrlo dobro razvijen
jaki, razgranati korijenov sistem, koji omogućava uzgoj kvalitetnih sadnica 1/2
u drugoj godini.
4) I kod sadnica uzgojenih iz reznica, koje su pikirane u kasnijim datumima
postižemo također lijepo razvijen korijenov sistem, pa je presađivanjemovih
sadnica te rezanjem na čep moguće također uzgojiti sadnice 1/2.
5) Ova metoda omogućava da se vrijeme vegetativnog razmnožavanja produži
od kratkog vremenskog intervala na početku vegetacije na cijeli period
trajanja vegetacije.


LITERATURA


1.
Ortman n Chr.: Die Kultur von Kurzstecklingen; Ein Beitrag zur vegetativen
Schnellvermehrung von Salix Sp., Arhiv für Forstwesesn, Band 9, Heft 6, Berlin,
1960.
2.
PjatnickyC . C: Praktikum po lesnoj selekciji, Moskva, 1961.
3.
Španovi ć T.: Uzgajanje plemenite vrbe, Šumarski list, Zagreb, 1962, 15, 24,
78—96 pp.
4.
Španovi ć T.: Vegetativno pomlađivanje ritskih šuma, Šumarski list, Zagreb,
1932, 359—373 pp.
5.
Vidakovi ć M.: Genetika u šumarstvu, Šumarski list br. 3—4, Zagreb, 1956.
6.
Wagne r — Ortmann : Anbau und Nutzung der Flechtweiden, Berlin, 1958.
7.
Webe r E.: Genetische, Pf´lanzenzüchterisehe und Baumschultechnische Untersuchungen
an Baumweiden, München, 1963.
8.
2 ufa L.: Proizvodnja sadnica vrba stablašica, Topola br. 36—37, Beograd, 1963.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 50     <-- 50 -->        PDF

VEGETATIVE PROPAGATION OF SOME CLONES OF ARBORESCENT
WILLOWS DURING THE GROWING PERIOD


Summary


The author´s conclusions in the above work are as follows:


1. During the growing season it is possible to perform successively vegetative
propagation of arborescent Willows from short greenwood cuttings in the germinating
bed of closed type. A high percentage of rooting of cuttings is achieved irrespective
of the time of planting.
2. It is best to take the cuttings from the lower part of the shoot and to make
the lower cut within the node. It is best to place the cuttings ca. 1 cm. deep in the
substratum.
3. If the cuttings are planted in the early spring it is possibhe to obtain the
material for routine vegetative propagation. In plants raised from the cuttings which
were planted in early spring we achieve a very well developed root system which
makes possible to produce in the second year quality 1/2 plants, i. e. two-year-old
rooted cuttings having one-year tops.
4. Also in the plants raised from the cuttings which were planted at a later date
we achieve a well-developed root system, and by transplanting them and cutting
back it is also possible to raise 1/2 plants.
5. This method makes possible that the time of the veegtative propagation is
extended from the short interval at the beginning of the growing period over the
whole duration of this period.
few. ^^d




ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 51     <-- 51 -->        PDF

cfactpćenja


»VAŽNIJI PROBLEMI ŠUMARSKE PRIVREDE«
Dr MILOMIR VASIĆ
(Diskusija održana na V kongresu SKH u komisiji za društveno ekonomski razvoj i
odnose, dana 28. IV 1965. g.)


Drugarice i drugovi,
Opšte je poznata činjenica da su šume jedno od najvećih prirodnih bogatstava
naše zemlje i da su za čoveka višestruko korisne.
One su u najnovijoj istoriji za sve vreme oslobodilačkog rata bile zaštitnik
i pomagač borcima revolucije, a po završetku rata, jedna od važnih poluga u
izgradnji ratom opustošene zemlje, služeći sve vreme kao siguran izvor finansijskih
sredstava. Ne manju ulogu odigrale su šume u našoj privredi i kasnije,
Kada je trebalo prebroditi ekonomsku blokadu istočnih zemalja.
u pomenutom periodu šume su morale podneti izvanredne žrtve. Pošto je
i kasnije nastavljena politika uzimanja a uz neznatna davanja, šumarstvo kao
privredna grana dospelo je u nezavidan ekonomski položaj.
Zbog toga je daljnja politika razvoja šumarstva u našoj zemlji postala u
osnovi politički problem u suštini nastao kao posledica toga, što se gledanje
ćoveka na šumu kroz dug vremenski period nije izmenilo. Jer oduvek se smatralo,
da je šumarstvo i šume neiscrpno bogatstvo koje se u prirodi spontano
razvija bez učešća čoveka i da se zato od njega može uzimati u svako doba i
neograničeno.
Kako je ovako shvatanje preraslo i u zvaničan stav i odnos socijalističkog
društva prema ovoj privrednoj grani, smatramo potrebnim da ovaj Kongres
imorrmsemo o nekim važnijim problemima, jer komunisti i radni kolektivi ove
jjiivreune grane očekuju da Kongres prema tim pitanjima zauzme određeni
stav.


VAŽNIJI UZROCI SLABOG NAPREDOVANJA ŠUMSKE PRIVREDE


1) Stanje šumskog jonda. Preter´ana eksploatacija i nemaran odnos čoveka
u predratnom periodu, uništavanje od strane okupatora u vreme rata, kao i
preKomerne seče u periodu 1946—1950. kada se seklo prosečno oko 2,407.000 m::
drveća vise od prirasta, pri čemu su izostajale istovremene mere obnove, nege
i zastrte, dovelo je do smanjenja površine pod šumom i pojave slabo produktivnm
suma. Tako u ukupnom šumskom fondu od 8,689.000 u Jugoslaviji, odnosno
l,y49.309 ha u SR Hrvatskoj učešće degradiranih šuma i šikara i tzv
niskih, takođe slabih šuma iznosi 37,3´% za Jugoslaviju, odnosno 34,8% za SR
rirvatsku što znači da od ukupnog šumskog fonda na očuvane ekonomske šume
dolazi svega 62,7% odnosno 65,2% za SR Hrvatsku ili nešto malo više od jedne
polovine svih šuma. Ovako loše stanje još više pogoršavaju i velike površine
šumom neobraslog zemljišta koje iznosi 1,633.939 odnosno 448.018 ha u SR
Hrvatskoj.


Ovakve šume imaju dosta slab prirast, koji prosečno godišnje iznosi:


— u svim šumama SFRJ 2,4 m3/ha; u SRH 2,2 m3/ha