DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Za osnivanje nasada utrošeno je: odnosno po 1 ha 261.000 din. (mil. din) 958 "´„ Od toga je financirano na teret: a) amortizacije za regeneraciju šuma 392 41 b) iz vlastitih fondova 124 13 c) OIF-a d) RIF-a 32 382 3 40 e) lokalnih fondova f) ostalih izvora 28 4. Koncem 1964. godine ostalo je u rasadnicima sadnica (000 kom.´ 1/1 g-1/2 g 2/2 g. 2/3 g. Svega a) I — 214 1.610 934 179 478 3.201 86 b) ostalih talijanskih a) I — 214 c) P. robusta d) ostalih vrsta 37 203 28 10 1.610 94 — 1 934 12 4 6 179 29 67 54 3.201 338 99 80 !) 3 Svega: 1.878 1.038 196 580 3.692 100 Koncem 1964. godine preostalo je pripremljenog zemljišta za osnivanje plantaža to pola 3.034 ha 6. Poljoprivredna proizvodnja je vršena na 6.056 ha zemljišta od čega pod: a) pšenicom 1.622 ha urod 36.508 q (225 mil. din.) b) kukuruzom 3.304 ha urod 178.492 q (692 mil. din.) c) ostalo 1.040 ha urod 36.588 q (108 mil. din.) Poljoprivreda je nakon podmirenja svih materijalnih troškova usluga i osobnih dohodaka radnika i poreskih obaveza pokazala 58 mil .din. dobiti (7 gospodarstava) i 28 mil. din. gubitka (5 gospodarstava). Ovi su gubici relativni ako se uzme u obzir da je trebalo vršiti njegu i obradu plantaža u međuprostorima koja košta oko 7.000 din. po 1 ha godišnje. Ukoliko se ovi troškovi obračunaju do te visine na račun proizvodnje drveta, onda znatno umanjuju iskazane gubitke poljoprivredne proizvodnje. Prema zacrtanom programu osnivanja nasada topola, najavljenom od strane šumskih gospodarstava, izvršeno je samo 64% (od 5.731 ha) a razlog je tome uglavnom nemoguće vremenske prilike prošle jeseni zbog kojih su svi radovi u poljoprivredi i u eksploataciji šuma bili onemogućeni, naročito u nizinskim, poplavama izloženim područjima. Financijska sredstva su bila osigurana iz zajmova odobrenih od republičke banke u jeseni 1964. g. u visini od 766 mil. din. Kvalitetnog sadnog materijala starosti 2/2 i 2/3 preostalo je u rasadicima 776.000 kom., odnosno za oko 3.000 ha plantaža. Prema izvršenju u 1963. g. u visini od 4.773 ha akcija pokazuje nazadovanje umjesto normalnog porasta prema godišnjem prosjeku koji je zacrtan u periodu 1964—1970. godine u visini od oko 5.400—7.500 ha nasada topola. Iz prednjih podataka se vidi da se akcija odvija prema prihvaćenom tehnološkom procesu za plantaže topola. Posađene su gotovo u cijelosti samo sadnice 2/3 i 2/2 godine, a tek 6.000 sadnica starosti 1/2 godine. 241 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Kultivar 1-214 je postao predominantan, kako u broju posađenih sadnica tako i preostalim zalihama sadnica u rasadnicima. Iza njega po brojčanom učešću dolazi P. robusta, ali i njeno je učešće u stalnom padu, jer ona daje dobre rezultate samo na prvorazrednim zemljištima, a lošije se prilagođuje slabijim zemljištima, gdje je napada upala i rak kore. Što veća sigurnost akcije nas imperativno upućuje, da moramo potražiti i razmnožiti još nekoliko visoko prinosnih kultivara, koji bi i na slabijim zemljištima davali visoku proizvodnju, jer nam se takva zemljišta većinom dodjeljuju naročito u arondacijama, komasacijama i razgraničenjima sa poljoprivrednom proizvodnjom. U ispitivanju se nalazi kultivar 1-45/51 i još neki drugi od kojih se očekuju prema dosadašnjem izgledu povoljni rezultati. Za prigorska zemljišta se ispituju novi hibridi trepetljike koji obećavaju izvanredne prinose a u izgledu je da će se moći primijeniti na našim lošijim zemljištima u Posavini, jer su to okulanti na bijeloj topoli. U opadanju su i površine pripremljenog zemljišta za plantaže topola koje su se smanjile od 4.456 ha koncem 1963. g. na 3.034 ha koncem 1964. g. Ovo je posljedica nesigurnih izvora financiranja za dugoročno i stalno odvijanje akcije. Jednim dijelom utječu na stanje u izvršavanju akcije i uvjeti privređivanja u oblasti šumarstva; i nadalje se posluje u režimu kontroliranih cijena koje zaostaju znatno za porastom troškova života i troškova proizvodnje. U takvim uvjetima uz naglašeno i otvoreno pitanje podizanja standarda radnih ljudi i za kolektive prioritetnijih ulaganja u nabavku mehanizacije i izgradnju izvoznih puteva, dugoročnija ulaganja u osnivanje plantaža topola u više kolektiva i pored neosporne i visoke rentabilnosti ne dobivaju odgovarajuće mjesto. Nužno je da se iznađe način stimuliranja radnih kolektiva na ulaganje u ovu rentabilnu ali dugoročniju proširenu reprodukciju, tako da osim najnaprednijih kolektiva i ostali krenu odnosno ustraju u pravcu orijentacije na ubrzanu proizvodnju drva u plantažama topola. II 1. Planom organizacije za 1965 .godinu predviđa se osnivanje topolovih: a) plantaža 3.067 ha b) šumskih kultura 690 ha c) namjenskih kultura 300 ha a) drvoreda 160 ha Svega: 4.217 ha U predviđene nasade posaditi će se sadnica topola (000 kom.) 1/2 g. 2/3 g. 2/2 g. Svega a) 1-214 — 752 261 1.013 b) ostalih talijanskih — 8 — 8 c) P. robusta — 98 43 141 d) vrba 250 — — 250 Svega: 250 857 304 1.412 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 60 <-- 60 --> PDF |
3. Financiranje radova na osnivanju topolovih nasada predviđa se (000 din.) a) amortizacija za regeneraciju šuma 407.493 b) vlastitih fondova 33.000 c) RIF-a 497.278 d) lokanlih fondova — e) učešće industrije — f) ostalih izvora 101.123 Svega: 1,038.894 Odnosno po 1 ha svega 246.300 din. 4. U programu se osim osnivanja predviđa iz planiranih sredstava priprema i krčenje zemljišta na površini od 1.931 ha, s troškom od 366.784 (000 din.). 5. Poljoprivrednim usjevima će se posijati 6.450 ha s troškom od 1,276.269 (000 din.). 6. Problematika: Ovaj program su predložile isključivo šumsko-privredne organizacije. On je tek nešto veći od realizacije u prošloj godini, a zaostaje znatno od predviđanja 7-godišnjeg programa razvoja privrede u SRH. Nakon upoređenja s tokom ove akcije u prošlim godinama, zapaža se umjesto normalnog rasta zaostajnje čak i u planiranju. Prema obavijestima s terena razlog je tome nesigurnost u izvorima sredstava za dofinanciranje akcije, zbog čega se poduzeća orijentiraju (neka) na visinu plana, koji im osiguravaju vlastiti izvori financijskih sredstava, a to znači na oko 1/2 do 1/3 zacrtanog programa. Pritom će se naravno smanjiti i proizvodnja sadnica u skladu sa smanjenim potrebama, a ta činjenica će nas baciti natrag u momentu kada uspijemo pronaći izvore dodatnih sredstava za financiranje akcije, jer je za proizvodnju sadnica redovno potreban neprekinuti turnus od 3 godine. Zapaža se smanjenje površina koje se predviđaju za krčenje. I to je osjetljivo baš radi visokih troškova po jedinici površine, pa nas ta činjenica upućuje da pronalazimo čiste neobrasle površine putem arondacija, komasacija i otkupa. Pritom se ukazuje potreba izvršenja rajonizacije odnosno razgraničenja nizinskih područja za intenzivnu visokoprinosnu poljoprivredu i za prostor za osnivanje plantaža topola s poljoprivrednim međukulturama u cilju postizavanja optimalnih rezultata. Ova mjera je od obostranog interesa i trebalo bi je svakako provesti. Krčenja bi trebalo vršiti na degradiranim obraslim površinama unutar rajona određenih za plantažnu proizvodnju. Šumarstvo je nerazvijena zaostala privredna oblast koja posluje uglavnom po određenim cijenama (sada pod kontrolom), koje su tek nešto povećane od cijena utvrđenih 1955. g. U takvim uvjetima privređivanja nisu šumsko-privredne organizacije u stanju odvojiti toliko sredstava da se cijela akcija održi na željenoj visini i ulagati dugoročno u plantaže (na 10 do 15 godina) za koje moraju plaćati još i kamate na osnovna sredstva. Veći im je interes da ulažu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 61 <-- 61 --> PDF |
sredstva tamo, gdje se smanjuju troškovi proizvodnje i stoga ostvaruje veći dohodak i veće mogućnosti za povećanje standarda radnika u ovoj oblasti, čiji su osobni dohoci u proteklom periodu bili među najnižima. Iz prvih kredita su šumska gospodarstva nabavila potrebnu mehanizaciju u skladu sa zacrtanom visinom programa. Smanjivanjem aktivnosti na osnivanju plantaža topola dovodi se u pitanje i rentabilitet rada kao i mogućnost uposlenja svih ovih sredstava i time dovodi u nepriliku najnaprednije kolektive. Kako je naprijed rečeno, akcija osnivanja plantaža topola bi prema đugorončom programu trebala biti u stalnom porastu. Nužno je da se i u novom sistemu raspodjele stvore uvjeti da se akcija u zacrtanoj visini nesmetano odvija, jer je osim kontinuiteta proizvodnje sadnica nužno da i zemljište bude unaprijed poznato i pedološki ispitano za najmanje trogodišnje potrebe i priređeno za plantažu (meliorirano, iskrčeno, duboko uzorano, isplanirano, očišćeno od korijenja itd.). Obzirom na sličnost proizvodnje s poljoprivredom bilo bi nužno da se za ove radove uvjeti pribavljanja kredita izjednače s uvjetima pod kojima se razvija poljoprivreda. Morali bi svi faktori biti nacistu da su potrebe na drvu u rastu i da se one neće moći stalno podmirivati iz prirodnih šuma, jer u njima nema dovoljno zrelih sastojina. Održavanjem visine sječa glavnog prihoda na sadašnjem nivou kroz desetak godina će se iskoristiti sadašnji fond zrelih šuma, a da istovremeno ne dozri je dovoljna površina šuma jer raspored dobnih razreda nije normalan. Pritisak potreba na drvu neće se smanjivati već se mora naprosto očekivati u povećanom obliku i doći će potreba sječe još nedozrelih šuma, a to znači košnja pšenice u cvatu. Izlaz je moguć jedino da se u razmjerno kratkom vremenu osiguraju u stalnim dodatnim izvorima kredita uz prihvatljive uvjete sredstva za realizaciju spomenutog programa osnivanja plantaža topola u zacrtanoj visini. Ako se bude godišnje osnivalo na odgovarajućim zemljištima samo 5.000 ha, to će nam omogućiti da nakon zatvaranja ciklusa (10 do 12 godina) godišnje vršimo sječu na 5.000 ha površine plantaža topola i za podmirenje povećanih potreba dobijemo oko 1,500.000 m3 bruto drvne mase, tj. gotovo 50% od sječa koje se vrše na preko milijun ha prirodnih ekonomskih šumskih površina. Na 60.000 ha površine topolovih plantaža uspješno se ubrzanom proizvodnjom omogućuje intenzifikacija proizvodnje drvnih masa u kratkom roku povećava bruto produkt oblasti šumarstva za oko 50%, a čist prihod još i više, jer se radi na površinama bliže komunikacijama, tj. s manjim troškovima nego što su prosječni troškovi eksploatacije drvne mase iz prirodnih šuma. Već samo ovi kratko nabačeni podaci pokazuju pravilnost orijentacije na ubrzanu proizvodnju drva u plantažama topola, tim više što se cijela akcija uklapa u evropski bilans potreba na drvu koji organi FAO najavljuju za Evropu. Za razliku od kapitalističkih zemalja koje u ovakvoj orijentaciji imaju dva problema, — zemljište i kapital — naša zemlja treba da osigura samo kredite za dofinanciranje punog obima ove proširene reprodukcije, koja u sadašnjem sistemu nije u cijelosti osigurana. Ing. Bernard Hruška sekretar Savjeta P. K. SRH |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1965 str. 62 <-- 62 --> PDF |
SOVJETSKA ISKUSTVA NA POLJU OPLEMENJIVANJA HRASTA Inž. NIKO POPNIKOLA Oplemenjivanje hrasta u Sovjetskom Savezu ima poseban značaj, pošto je hrast jedna od njihovih važnih vrsta. Ovoj vrsti dat je prioritet prilikom masovnih pošumljavanja, jer ima vrlo kvalitetno drvo, služi kao izvanredna sirovina za dobijanje tanina, plute itd. Međutim, njegov veoma spori rast, u poređenju sa ostalim vrstama, predstavlja glavni nedostatak ove vrste. Otklanjanje tog veoma krupnog nedostatka .sovjetski selekcioneri postavili su kao primarni zadatak. Svestranim i strpljivim naučnim radom mnogo je učinjeno na polju oplemenjivanja ove vrste a i danas se naporno radi. Boraveći na specijalizaciji u SSSR-u, imao sam prilike da se detaljnije upoznam sa veoma značajnim rezultatima koji su postignuti tokom oplemenjivanja hrasta, kao i sa jednim od neumornih radnika na tom polju, profesorom Harkovskog instituta S. S. P j a t n i c k i m. Prolećne i za selekciju najvažnije radove, nažalost nisam mogao videti. jer sam boravio tokom leta, te sam se morao zadovoljiti sa razgledavanjem gotovih radova i njihovim upoznavanjem kroz stručnu literaturu i onim što sam stekao u diskusijama sa eminentnim sovjetskim selekcionerima. Ubeđen sam da su sovjetska iskustva na oplemenjivanju hrasta veoma značajna i korisna za naše prilike, gde se ovom vrstom veoma malo ili skoro upšte ne radi i zato sam ovaj izveštaj napisao nešto opširnije. Metodi selekcije hrasta prilikom njegovog oplemenjivanja Prema podacima A. V. A 1 j b e ns k o g, u Sovjetskom Savezu danas se nalaze oko 19 autohtonih vrsta hrastova i oko 43 introduciranih vrsta. Od autohtonih vrsta hrastova, za uslove SSSR-a najveći značaj ima Quercus robur. Ova vrsta ujedno je i najrasprostranjenija ali nažalost, ona se sve više seče i predstoji opasnost da se sasvim iskoreni. Selekcijski značaj rane i pozne forme hrasta. Na teritoriji SSSR-a Quercus robur zauzima ogroman areal, obuhvatajući razne reone ove zemlje. Svaki geografski reon gde on raste nameće određeno obeležje na ekološka i biološko-šumarska svojstva te vrste. U predelima unutar jednog reona, čak unutar određenog šumskom masiva, ogleda se diferencijacija hrasta na temelju ekološko-šumarskih svojstava. Na temelju izvršenih istraživanja, danas su u Sovjetskom Savezu izdvojene dve glavne forme Q. robur-a, rana forma (Quercus robur f. praecox) i pozna forma (Quercus robur f. tardifolia). Rana se forma još naziva i »letnja«, a pozna »zimska«. Radi dobijanja tačnije prestave o ranoj i poznoj formi hrasta S. S. Pjatnicki j je sitematizirao i obradio glavne odlike obeju vrsta. Tako, osmatrajući tok listanja i cvetanja rane i pozne forme, unutar jedne iste sastojine, pokazalo se da se taj proces kod obeju formi vremenski ne poklapa. Između ekstremnih primeraka po vremenu listanja i cvetanja mogu se naći intervalni varijeteti. Osmatranja izvršena u stepskim uslovima SSSR-a dokazala su da je razlika u početku vegetacije između rane i pozne forme otprilike 4—5 nedelja. Varijacije od 5—6 dana ne mogu se smatrati kao ubedljiva da li je jedna forma rana ili pozna. |