DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Toma c je primijetio da kod oblikovanja naziva šumskih zajednica nije primijenjen uvijek isti kriterij, što — prema njegovoj konstataciji — oteščava orijentaciju i što je, praktički gledano, principijelan nedostatak nomenklature. Smatra se da bi u samom nazivu biljne zajednice trebalo obuhvatiti, koliko- je to moguće s gledišta botaničkih kriterija: gospodarsko značenje zajednice, važnost karakterističkih vrsta, princip jedinstvenosti i jednoobraznosti u sistemu formiranja naziva. Prema Tomc u imena šumskih zajednica trebala bi biti takva da ih praksa što lakše shvati i prihvati, tj. da ona budu za praksu dovoljno »karakteristična«. Toma c je izrazio želju da se šumske zajednice označavaju karakterističnom šumskogospodarskom vrstom drveća (Abietetum, Fagetum, Alnetum), te da se u nazivu ne daje prednost zeljanicama ili grmlju (Blechnetum, Genistetum). Između drveća koje izgrađuje zajednicu treba dati prednost onome koje u konkretnom slučaju ima najviše ekološko i ekonomsko značenje na dotičnom staništu. S tom mišlju slažu se svi šumari. Problem edifikatorskih vrsta nije od tolike važnosti za fitocenologiju kao fundamentalnu nauku, ali je on svakako od vrlo velike važnosti u šumarstvu. Prijedlog ing. Tom e a iznesen u njegovu članku s tendencijom da posluži kao osnov za diskusiju zapravo je velikim dijelom riješen u postojećim načelima o nazivima. U našem članku iznesene su neke dopune, korekcije i pojednostavnjenja. Našim člankom bit će odgovoreno na više pitanja koja su dotaknuta u članku ing. T o m c a. PRAVILA ZA TVORBU LATINSKIH NAZIVA Kod tvorbe latinskih naziva biljnih zajednica respektira se nekoliko važnih pravila od kojih spominjemo ova: 1. Biljne zajednice naučno označujemo latinskim jezikom po najvažnijim biljkama. Označivanje treba da bude u skladu s pravilima tvorbe klasičnih naziva. Imena se izvode u klasičnoj latinštini, oslanjajući se na korijen naziva glavne biljke. 2. U smislu zaključaka u Montrealu sva se imena biljaka tretiraju po latinskim jezičnim zakonima, bez obzira na njihovo podrijetlo. Prema tome važi i to i za nazive grčkog podrijetla. Kod latiniziranja prvotno grčkih riječi postupa se analogno kao što su postupali rimski pisci. 3. Položaj zajednice u fitocenološkoj sistematici označujemo karakterističnim svršetkom koji se dodaje osnovi naziva roda najvažnije biljke. Naziv vrste ili epitet označava se u genitivu i piše uvijek malim slovom (Fagetum silvatieae, Quercion ilicis i dr.). Nastavci su: za razred: - e t e a (Querc-etea, Fag-etea), za red: - e t a 1 i a (Fag-etalia), za svezu: -ion (Fag- ion), za asocijaciju: -etu m (Fag-etumsilvaticae), za subasocijaciju: -etosu m (Fagetum silvaticae adenost´yl-etosum) i za facijes: -osum (Fagetum silvaticae petasit-osum, F. s. alli-osum). Nastavak: -etu m poznat je već u klasičnom latinskom jeziku. Njime se označava sastojina koju čini jedna biljka ili drvo, npr. Pinetum = borik, Querceium = hrastik, Olivetum = maslinik, Rub etum = kupinjik, dumetum = šikara. I nastavak -osu m dolazi već u klasičnoj latinštini. Njime su označuje ceobina koja se izvodi od neke glavne riječi, kao: spinosus = trnovit, formosus = dobro formiran. Svi ostali nastavci su nove tvorevine. |