DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 51     <-- 51 -->        PDF

rastvorljivog fosfora i kalija određenog po Al-metodi. Podaci su veoma interesantni.
Naša tla sadrže relativno velike količine fosfora naročito u nižim slojevima
tla. To su veće količine od onih koje se u literaturi spominju kao
karakteristične za ilimerizirana zemljišta u našoj zemlji. Prema podacima studije
zemljišta Jugoslavije (G. Filipovski — Cirić M. 1963.) obično je
u ilimeriziranim tlima sadržaj fiziološki aktivnog fosfora po laktatnoj metodi
ispod 2 mg/100 g tla. Prilikom detaljnih istraživanja llimeriziranih tala u
Hrvatskoj (Škori ć A. i saradnici 1963.) konstatiran je veći sadržaj fiziološki
aktivnog fosfora u ilimeriziranim tlima na lesu i diluvijalnim podravskim
pijescima nego u drugim ilimeriziranim tlima. Po svemu sudeći ilimerizirana
tla koja smo istraživali u Bjelovarskom području predstavljaju poseban fosforom
dobro opskrbljen varijetet ovih tala. Dobra opskrbljenost istraživanih tala
fosforom u nižim slojevima tla od posebnog je značaja pri njihovom iskorištavanju
za intenzivnu šumsku proizvodnju. Korijenje šumskog drveća (američki
borovac, zelena duglazija, obični bor) vrlo brzo dopire u dublje slojeve
gdje ima naročito povoljne uslove za opskrbu fosforom. Da čitaocu približimo
sliku o postojećim količinama biljkama kemijski pristupačnog fosfora navodimo
da te količine prema podacima za profil 18 iznose do dubine 1 m ekvivalent
od oko 6.400 kg 1&% fosfornih gnojiva a do dubine 2 m oko 13.800 kg.
Sadržaj fosfora i kalija u našim tlima prilično varira. Dijelom to može da
potiče i od različitih doza gnojidbe koje šteta što nisu evidentirane. Potrebno
je uočiti da najniže vrijednosti pokazuje tlo u predjelu Bukovina.


Unatoč svim teškoćama i nejasnoćama oko izbora metoda određivanja sadržaja
fosfora i kalija, određivanja graničnih brojeva, odnosno interpretacije
dobivenih rezultata za šumske vrste drveća, mi smatramo da su istraživana tla
dobro opskrbljena fosforom i kalijem osim predjela Bukovine gdje tlo pokazuje
siromaštvo u kaliju. Naime prilikom vlastitih proučavanja prirodne plodnosti
nekih naših tala (1963, 1964.) konstatirali smo da uz ostale povoljne uslove prvi
bonitet postižu američki borovac, obična smrča, zelena duglazija i obični bor
ako u površinskom horizontu tla sadrže 3—5 mg P2O&/IOO g tla i 7—10 mg K2O
utvrđenih po Al-metodi, a nekad i pri nižim vrijednostima navedene vrste
lijepo uspijevaju. Za istraživana tla na temelju izloženog slijedi zaključak da
ih sada sa šumskopedološkog gledišta ne treba gnojiti fosforom i kalijem.
Jedino u predjelu Bukovina može doći u obzir gnojidba s K2SO4 i to u količini
od cea 300 kg ha odnosno 50 do 100 g po sadnici. Ne zadržavajući se ovdje na
pitanjima ishrane pojedinih vrsta četinjača napominjemo da se dobar pregled
stanja ishrane šumskog drveća u svijetu i kod nas može naći u radu B. P o-
p o v i ć a (1965.).


4. Izbor vrsta šumskog drveća s obzirom na plodnost tla
U naprijed navedenim podacima o stanju plodnosti istraživanih tala sadržan
je i odgovor na pitanje koje vrste četinjača brzog rasta dolaze u obzir za
osnivanje kultura na istraživanim odnosno ilimeriziranim tlima. Povoljne fizikalne
i kemijske osobine tala i s tim u vezi visok nivo njihove prirodne plodnosti
čini ova tla prikladnim za podizanje kultura četinjača svih vrsta s kojim
najčešće naša šumarska operativa radi, kao što su zelena duglazija, evropski
ariš, američki borovac, obična smrča i obični bor.


S obzirom na ekologiju istraživanih tala i naprijed navedene podatke o
klimi istraživanog područja može se taj izbor i suziti. Prema podacima D.