DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 54     <-- 54 -->        PDF

daopćenfa


POLOŽAJ ŠUMARSTVA U NOVOJ PRIVREDNOJ REFORMI


U uslovima stalno plafoniranih cena ili pod kontrolom cena, na relativno


niskom nivou, šumarstvo je poslovalo pod dosta nepovoljnim uslovima. Raznim


društvenim pojedinačnim intervencijama (smanjenjem kamata, ukidanjem


vanrednog doprinosa, ukidanjem doprinosa iz dohotka ltd.) nastojalo se taj


položaj popraviti i stanje ublažiti aii nepovoljan režim cena svakako je bio


najveća kočnica poboljšanju ovoga stanja. Ovo se nije mogio bitno popraviti


ni povremenim povećanjem nivoa cena nekim šumskim proizvodima (juna


1964. godine i 22. III I960, godine).


l\ova privredna reforma dovoai šumsku privredu u sasvim drugi položaj


koji je ne samo znatno povoljniji od dosadašnjeg već je izjednačen sa drugim


privrednim granama i ooiastima a što je i najoitmje u ovoj reformi. Ovo poka


zuje da i šumska privreda može da nade sasvim dobro mesto u postavkama


privrednog sistema i aa je to mesto u toliko bolje u koliko se primenjuje manje


izuzetnih mera. Izuzeci koji su primenjeni na šumarstvo nisu ništa drugo nego


praviio kod drugih posebnih privrednih delatnosti kao npr. oslobođenje pla


ćanja kamate na šume, komunikacije, zemljišta i plantaže samo znači da se ni


na javne puteve ne plaća kao ni na plantaže voća ili poljoprivredno zemljište.


Iz ovoga dalje sledi da bi šumska privreda trebala da zauzme ravnopravno


mesto sa drugim privrednim granama i u sistemu kreditiranja i kreditne poli


tike što do sada nije bio slučaj.


Ovom privrednom reformom cene šumskih proizvoda, računajući na obim
i strukturu proizvodnje i prosečne cene iz 1964. godine, povećane su za četinare
i lišćare oko 41% a upoređujući sa cenama od 22. marta 1965. godine cene su
povećane u prošeku za četinare 37,5% a za lišćare 32,8´%: Ovaj nivo cena šumskih
proizvoda i druge mere koje ga prate pružaju povcljnu bazu za start i
uslove za dinamičniju proizvodnju i bolje iskorištavanje sirovine i svih rezervi
kojih nije malo baš u području šumskog poslovanja.


Sa pravom se može očekivati da će šumoprivredne organizacije i njihovi
kolektivi odgovoriti sa većim obimom proizvodnje i boljim iskorištenjem kao
i znatnim povećanjem vlastitih fondova i realnim povećanjem ličnih dohodaka
u skladu sa produktivnosti rada.


Povećanje cena šumskih proizvoda i poboljšanje uslova privređivanja u
šumarstvu imaće pozitivnog odraza i na rad drvno-preradivačke industrije bilo
kad se radi o očekivanoj većoj proizvodnji u šumarstvu bilo da se radi o uticaju
i pozitivnom delovanju na povećanje produktivnosti i bolje iskorištenje drvne
sirovine u preradi.


Čitav niz mera donesenih u poslednje vreme ili u oviru ove reforme ili pak
mera koje se još predviđaju imaju za cilj poboljšanje uslova privređivanja u
šumarstvu, izjednačavanje sa uslovima privređivanja drugih privrednih grana
a posebno što potpunije uklapanje šumarstva u opšte postavke privrednog
sistema i pri tome sa što manje izuzetaka za samo šumarstvo.


Još donošenjem izmena Osnovnog zakona o šumama i proglašavanjem
šuma za osnovno sredstvo privrednih organizacija kroz prethodno utvrđivanje


328




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 55     <-- 55 -->        PDF

vrednosti šuma, koje treba izvršiti prema pravilniku do 31. marta 1966. godine,
predviđeno je objektivizirano izdvajanje sredstava za obnovu i rekonstrukciju
šuma u vidu amortizacije šuma kao osnovnog sredstva. Ovo se predviđa ostvariti
već sa početkom 1966. godine primenom verovatno minimalne stope amortizacije
koju kolektiv može povećati (na vrednost šuma kao osnovnog sredstva.
Ovako izdvojena sredstva upotrebljavala bi se samo za obnovu i rekonstrukciju
šuma a ne i za investicije. Nema nikakve svrhe da se ovim putem izdvajaju
sredstva i za investicije s obzirom da su ukinuta davanja odnosno doprinosi iz
dohotka i fondova organizacija. Posebno je zamišljeno obezbeđenje sredstava
za održavanje (negu i zaštitu) šuma što je posebno važno a tretiralo bi se na isti
način kao i investicijsko održavanje ostalih osnovnih sredstava u privredi.


Posebnim propisima biće predviđena obaveza osiguranja od vremenskih
nepogoda šumskih rasadnika i plantaža do sedam godina starosti. Što se tiče
zaštite odnosno osiguranja od požara šuma kao osnovnog sredstva biće posebnim
propisima predviđeno da se obavezno osiguraju samo šume ugrožene od
požara. Koje se šume smatraju ugroženim od požara to treba da bude obeleženo
(registrovano) u šumsko-privrednoj osnovi kako je to predviđeno u Osnovnom
zakonu o šumama.


U Osnovnom zakonu o šumama naglašavanje minimalnog obima seča,
minimalnog obima radova na uzgoju šuma i mogućnost elastičnije izmene
šumskoprivredne osnove treba da omoguće privrednim organizacijama puno
iskorištavanje povoljnih uslova stvorenih ovom privrednom reformom u cilju
povećanog ulaganja u šumskokulturne radove, opremu i komunikacije a sve
u cilju poboljšanja šuma i povećanja proizvodnje i boljega snabdevanja naše
industrije za preradu drveta.


Ovom prilikom je povoljno rešeno i nekoliko problema koji se već duže
vreme postavljaju kao što je oslobađanje obavezne rezerve iz 1961—1963. godine
izdvojene na sredstva namenjena za održavanje, obnovu i unapređenje
šume. Trošenje sredstava amortizacije za regeneraciju šuma odmah po uplati
i onih namenjenih za investicije i opremu a ne samo onih za šumsko-kulturne
radove takođe je ovom prilikom povoljno rešeno. Posebno pitanje mesta predaje
šumskih proizvoda koje je predmet dugogodišnjih diskusija smatramo da
je ovoga puta pravilno rešeno. Naime, rečeno je da se cene koje su određene
za šumske proizvode umanjuju do 10% ako se ti proizvodi predaju kupcu utovareno
u kamion na putu javnog saobraćaja. Ovim je pružena značajna pomoć
onim šumsko-privrednim organizacijama koje su prisiljene, zbog nedostatka
javnog željezničkog saobraćaja, da prevoze kamionima svoje proizvode na dugim
relacijama do željezničkih pruga. Neće biti suvišno da potsetimo da je ovu
povoljnu meru, potrebno pravilno primenjivati kako bi opravdala svoje donošenje,
jer bi svaka zloupotreba mogla dovesti u pitanje njeno postojanje. Ovo
kao sećanje na nepravilnu primenu u nekim našim rej onima one povlastice iz
1961. godine kada je kupac plaćao prevoz kamionom samo duži od 20 km od
sedišta pogona eksploatacije.


Novi nivo cena utvrđen na bazi postavki privredne reforme ostaće pod
kontrolom svakako sa orijentacijom ka slobodnom tržištu što će u mnogome
ovisiti o stanju na tržištu, snabdevenosti, pravilnosti primene mera privredne
reforme itd.


Svakako jedno od važnih pitanja koje traži svoje pravilno rešenje jesu
sredstva za otvaranje još neotvorenih šuma a za koja ulaganja ove privredne




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 56     <-- 56 -->        PDF

organizacije, po svemu sudeći neće moći obezbediti vlastita sredstva. Ovo će
pitanje biti sastavni deo diskusije i razmatranja petogodišnjeg plana razvoja
privrede, pa i šumarstva, koje će se obaviti do kraja ove godine. Uvereni smo
da za ovaj problem šumarstva postoji potrebno razumevanje i shvatanje ali je
to svakako sastavni deo ostalih problema i uslovljeno stanjem i položajem
šumarstva a pre svega mogućnostima i potrebama našega društva.


Posebno želimo napomenuti da bi ovaj povoljan položaj šumarstva stvoren
sadašnjom privrednom reformom bio umanjen i promašen ako ne bi bio iskorišten
kao pomoć za što potpunije otklanjanje nedostataka i što bolje iskorištavanje
unutrašnjih rezervi. Pri ovome smo daleko od pomisli da ovo treba reći
zato što je uobičajeno da se napomenu ovi faktori, već zato što smo ubeđeni i
iz punog saznanja uvereni u mnogobrojne nedostatke i velike rezerve na svim
područjima rada, baš u šumarstvu. Smatrali smo ranije da su neke subjektivne
slabosti često puta prerastale u objektivne teškoće prosto zbog teških uslova
privređivanja u šumarstvu ali posle ove privredne reforme smatramo i uvereni
smo da takav slučaj više ne postoji i da takva opravdanja i objašnjenja
me bi mogla koristiti.


Na kraju ne gubimo iz vida da postoji veći broj naših organizacija koje će
smatrati da ni ovom reformom nisu znatno popravile položaj i da i ovom reformom
nisu rešena njihova važna pitanja iz odnosa položaja i ekonomike privređivanja.
Za ove organizacije smatramo da treba da traže druga rešenja
svoga položaja a pre svega, na planu organizaciono-integracione prirode. Ovo
zato što ove organizacije, pre svega, nisu dobro postavljene kod samog formiranja
i nemaju objektivne uslove za dobro privređivanje i nisu garancija da
će obezbediti pravilnu zaštitu i unapređenje šuma kao i da će istovremeno
moći pratiti poboljšanje uslova rada i života radnika i čitavog standarda po
dinamici naše privrede.


Smatra se da je za razvoj i unapređenje šumoprivredne organizacije potrebno
da po dosadašnjim uslovima raspolaže godišnje sa minimumom vlastitih
sredstava za investicije 5.000 dinara po svakom hektaru šume sa kojom gazduje.
Jasno je da ovaj minimum posle nove privredne reforme treba da bude
znatno veći s obzirom na vrednost sredstava.


Ako posmatramo naše šumskoprivredne organizacije na bazi završnog
računa za 1964. godinu onda od 112 posmatranih organizacija njih 61 izdvaja
slobodnih sredstava manje od 5.000 dinara po 1 ha šuma sa kojima gazduju.
Ovakvih organizacija je u Bosni i Hercegovini 16 od 34, u Crnoj Gori 3 od 5,
u Hrvatskoj 10 od 22, u Makedoniji 13 od 13, u Sloveniji nema ovakvih organizacija,
u Srbiji 19 od 27 koliko je obuhvaćeno ovim posmatranjem.


Još pri ovome napominjemo da je bilo organizacija čiji najmanji iznos izdvojenih
slobodnih sredstava po 1 ha iznosi: u Bosni i Hercegovini 622, u Crnoj
Gori 57, u Hrvatskoj 21, u Makedoniji 280, u Sloveniji 9.187 a u Srbiji 216
dinara u 1964. godini. Na ovo se stvarno postavlja pitanje koje su to privredne
mere i cene koje bi ovakvoj organizaciji mogle stvoriti uslove za napredak i
razvoj i da li ovakva organizacija garantuje čuvanje i unapređenje šumskog
fonda. Baš zbog ovoga i smatramo da rešenja za ovakve i slične organizacije
treba tražiti na drugoj strani.


Ing. Mirko Sučević