DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 57     <-- 57 -->        PDF

PLANTAŽNO GAJENJE ČETINARA BRZOG RASTA U ITALIJI


(tehnološko-tehnička iskustva)*


Ing. DIMITRIJE BURA


1. UVOD
Industrija celuloze i papira dala je orijentaciju da se u Italiji uvede gajenje
četinara brzog rasta na jedan industrijski — brži način, slično kao što se
to postiglo sa topolama. Fabrika papira »Cartiere Burgo« iz Torina među
prvima je počela sistematski i naučni rad na ovom području i svojim sredstvima,
pod rukovodstvom pok. prof. Giacomo Piccarola , osnovala je 1955.
godine Institut za četinare u Torinu (Instituto nazionale per plante da legno


— Torino).
Migracija poljoprivrednog stanovništva iz planinskih područja u industriju
je normalna pojava u Italiji, kao i u drugim evropskim zemljama. Napuštena,
manje produktivna poljoprivredna prigorska i planinska zemljišta postala su
predmet interesovanja industrije celuloze i papira za podizanje plantaža (intenzivnih
zasada) četinara brzog rasta, radi trajnog osiguranja sirovinske baze


— drveta četinara, koga mora ova privredna grana, u sve većim količinama,
da uvozi.
Rezultati — prirast pojedinih četinara brzog rasta, kao što su borovca
(Pinus strobus) i zelene duglazije (Pseudotsuga Douglasii var. viridis), ariša i
još neki četinari u šumskim kulturama i parkovima starim preko 50 i više godina,
kod kojih je postignut prosječni godišnji prirast od 15 do 20 m;Vha, bez
naročitih agrotehničkih mjera, dali su ovoj orijentaciji i dovoljno sigurne ekonomske
pokazatelje.


Osim poljoprivrednih napuštenih zemljišta u prigorskom i planinskom
području Italija ima velike površine degradiranih šuma, u prvom redu kestena,
koje propadaju zbog pojave raka kestenove kore. Pošto se za domaći
kesten nije uspjela naći odgovarajuća produktivna i na bolesti otporna sorta
drugog kestena (kineski je otporan ali mu je plod sitan i nekvalitetan, dok novi
hibridi nisu dali željene rezultate) i bolja staništa ovih šuma postala su isto
tako objekti na kojima se podižu novi intenzivni zasadi (plantaže i šum. kulture)
četinara brzoga rasta.


Potrebno je naglasiti još jedan važan faktor koji je povezan sa prevođenjem
napuštenih poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara, a to je veliko
siromaštvo ovih planinskih poljoprivrednih zemljišta u hranjivim organskim
materijalima. Ta zemljišta su isprana i iskorišćena do maksimuma, a popravljana
su ranije, unošenjem nedovoljnih količina stajnjaka (dok su seljaci na
njima radili i imali stoku) i šumskom steljom (prostirkom) keju su seljaci
skupljali u susjednim šumama. Pošto se pri osnivanju plantaža nisu mogle dobiti
potrebne količine stajnjaka (jer stoke više nema), a isto tako nije bilo
moguće ekonomično dovoziti treset i si., produkcija plantaža na tako siromašnim
zemljištima, uz unošenje samo mineralnih đubriva (bez organskih), nije
dala željene rezultate. Prema tome, problem pretvaranja ovih degradiranih
poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara leži u pomanjkanju organskih


* Podaci za ovaj članak prikupljeni su i dobiveni od talijanskih instituta i proizvođača
na studijskom putovanju u Italiji u decembru 1964. godine.