DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 57 <-- 57 --> PDF |
PLANTAŽNO GAJENJE ČETINARA BRZOG RASTA U ITALIJI (tehnološko-tehnička iskustva)* Ing. DIMITRIJE BURA 1. UVOD Industrija celuloze i papira dala je orijentaciju da se u Italiji uvede gajenje četinara brzog rasta na jedan industrijski — brži način, slično kao što se to postiglo sa topolama. Fabrika papira »Cartiere Burgo« iz Torina među prvima je počela sistematski i naučni rad na ovom području i svojim sredstvima, pod rukovodstvom pok. prof. Giacomo Piccarola , osnovala je 1955. godine Institut za četinare u Torinu (Instituto nazionale per plante da legno — Torino). Migracija poljoprivrednog stanovništva iz planinskih područja u industriju je normalna pojava u Italiji, kao i u drugim evropskim zemljama. Napuštena, manje produktivna poljoprivredna prigorska i planinska zemljišta postala su predmet interesovanja industrije celuloze i papira za podizanje plantaža (intenzivnih zasada) četinara brzog rasta, radi trajnog osiguranja sirovinske baze — drveta četinara, koga mora ova privredna grana, u sve većim količinama, da uvozi. Rezultati — prirast pojedinih četinara brzog rasta, kao što su borovca (Pinus strobus) i zelene duglazije (Pseudotsuga Douglasii var. viridis), ariša i još neki četinari u šumskim kulturama i parkovima starim preko 50 i više godina, kod kojih je postignut prosječni godišnji prirast od 15 do 20 m;Vha, bez naročitih agrotehničkih mjera, dali su ovoj orijentaciji i dovoljno sigurne ekonomske pokazatelje. Osim poljoprivrednih napuštenih zemljišta u prigorskom i planinskom području Italija ima velike površine degradiranih šuma, u prvom redu kestena, koje propadaju zbog pojave raka kestenove kore. Pošto se za domaći kesten nije uspjela naći odgovarajuća produktivna i na bolesti otporna sorta drugog kestena (kineski je otporan ali mu je plod sitan i nekvalitetan, dok novi hibridi nisu dali željene rezultate) i bolja staništa ovih šuma postala su isto tako objekti na kojima se podižu novi intenzivni zasadi (plantaže i šum. kulture) četinara brzoga rasta. Potrebno je naglasiti još jedan važan faktor koji je povezan sa prevođenjem napuštenih poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara, a to je veliko siromaštvo ovih planinskih poljoprivrednih zemljišta u hranjivim organskim materijalima. Ta zemljišta su isprana i iskorišćena do maksimuma, a popravljana su ranije, unošenjem nedovoljnih količina stajnjaka (dok su seljaci na njima radili i imali stoku) i šumskom steljom (prostirkom) keju su seljaci skupljali u susjednim šumama. Pošto se pri osnivanju plantaža nisu mogle dobiti potrebne količine stajnjaka (jer stoke više nema), a isto tako nije bilo moguće ekonomično dovoziti treset i si., produkcija plantaža na tako siromašnim zemljištima, uz unošenje samo mineralnih đubriva (bez organskih), nije dala željene rezultate. Prema tome, problem pretvaranja ovih degradiranih poljoprivrednih zemljišta u plantaže četinara leži u pomanjkanju organskih * Podaci za ovaj članak prikupljeni su i dobiveni od talijanskih instituta i proizvođača na studijskom putovanju u Italiji u decembru 1964. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 58 <-- 58 --> PDF |
materija. Postoji mišljenje da se on riješi na taj način, da se prije osnivanja plantaža na ovim zemljištima siju nekoliko godina legum.inoze (jednogodišnje i višegodišnje) uz obilno mineralno đubrenje, koje se zatim zaoravaju. Prvi ogledi u tom pravcu dali su pozitivne i ekonomične rezultate. Napuštenih poljoprivrednih zemljišta u prigorskim i planinskim rejonima i boljih šumskih staništa degradiranih niskih šuma, podesnih za intenzivno gajenje četinara brzoga rasta ima u Italiji oko 2,000.000 ha. Ovako velike površine i njihov proizvodni potencijal je stoga u Italiji postao za privredu veoma aktualan, i oni ga kroz sve veću ekspanziju podizanja plantaža četinara žele riješiti, kao socijalni, zaštitni i proizvodni zadatak nacionalne privrede. 2. KARAKTERISTIKE PLANTAŽNOG (INTENZIVNOG) GAJENJA CETINJARA BRZOGA RASTA U ITALIJI Pod plantažnim gajenjem četinara podrazumijeva se intenzivna proizvodnja četinara brzoga (ili ubrzanoga) rasta i to u prvom redu stranih (egzota) vrsta četinara, koji su u odnosu na domaće četinare pokazali veći i brži prirast, uz primjenu potpunih ili parcijalnih agrotehničkih i silvikulturnih mjera njege i zaštite. Cilj ove plantažne proizvodnje su proizvodnja, u prvom redu, celuloznog drveta, ali se ne zanemaruje i proizvodnja tehničkog drveta za mehaničku preradu, naročito tamo gdje je to postavljeno kao glavni cilj gospodarenja. Iz onoga što je do sada u Italiji podignuto u sektoru ove nove proizvodnje za zadnjih deset godina može se konstatirati, da uglavnom imaju tri tipa gajenja četinara, i to: A) Plantaže četinara brzoga rasta koje se podižu na napuštenim poljoprivrednim zemljištima i šumskim krčevinama, gdje se vrši totalna obrada tla (puna agrotehnika) sa potrebnim đubrenjem. Ophodnja za ove plantaže predviđa se na 20 do 30 godina, a cilj gospodarenja je prvenstveno proizvodnja celuloznog drveta. B) Plantaže odnosno šumske intenzivne kulture četinara brzoga rasta, koje se podižu na totalno ili parcijalno iskrčenim niskim i degradiranim šumama na boljim (dubljim) staništima, sa manjim agrotehničkim mjerama i parcijalnim đubrenjem. Ophodnja se ovdje predviđa na 30—40 godina. Glavni cilj gazdovanja je proizvodnja celuloznog drveta ili celuloznog i tehničkog drveta (trupaca). C) Unošenje četinara brzoga rasta u niske i degradirane šume na manjim površinama (krugovi, krpe) po cijeloj površini, je još jedan, treći vid, dosta sličan intenzivnim kulturama (u odnosu na iste vrste četinara i tehniku rada), koji se sve više uvodi u Italiji, a kome je cilj da se čim prije poboljša struktura i poveća proizvodnja nisko produktivnih i degradiranih šuma panjača, u prvom redu kestena. Ovim unošenjem četinara stvara se jedan prelazni tip srednje šume u kojoj gornju etažu (grupimično) čine četinari brzog rasta. Ophodnja gornje etaže predviđa se na 40 do 50 godina. U daljem izlaganju pod nazivom plantažne proizvodnje u širem smislu smatra se proizvodnja drveta četinara brzog rasta (prvenstveno egzota) u plantažama i intenzivnim kulturama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 59 <-- 59 --> PDF |
3. DOSADAŠNJA ISKUSTVA I REZULTATI NAUCNO-ISTRAŽIVACKOG RADA U ITALIJI Sistematski — naučnim ispitivanjima mogućnosti uvođenja raznih stranih brzorastućih vrsta drveća među kojima su bili u velikom broju zastupljeni i četinari počeo se baviti 1921. godine prof. Aldo P a v a r i u Eksperimentalnoj stanici za šumarstvo u Firenci. Ovi radovi prof. Pavarija bili su tijesno povezani sa njegovim naučnim radom na katedri za uzgoj šuma Šumarskog fakulteta instituta u Firenci, a kasnije i instituta u Rimu. Osnivanjem Instituta za četinare u Torinu, koga je osnovao prof. Piccarolo , istraživački rad na četinarima brzoga rasta se još više proširio. Danas se u Italiji ovim problemom intenzivno u naučno-istraživačkom pravcu bavi: — Institut za četinare — Torino (Istituto Nazionale Piante Da Legno »Giacomo Piccarolo« — Torino) — Eksperimentalna stanica za šumarstvo — Firenca (Stazione Sperimentale Di Selvicoltura — Firenze) — Eksperimentalni centar za poljoprivredu i šumarstvo — Rim (Centri Di Sperimentazione Agricola e Forestate — Roma) Ispitivanja kako stranih vrsta, tako i domaćih u raznim uslovima sredine imala su za cilj, da pronađu brzorastuće vrste ili vrste ubrzanog rasta, koje bi povećale proizvodnju drveta uopće. Problem četinara je bio najaktuelniji, jer u najvećem prostranstvu nisko produktivnih degradiranih šuma (Castanetuma) i (Fagetuma) nije postojao visoko produktivan tipičan i spontani četinar. Ispitivanja su obuhvatila 55 vrsta četinara i odvijala su se u četiri faze: — prva faza, obuhvatila je teoretska izučavanja ekologije i osobina pojedinih vrsta; — druga faza, provela je uvođenje i uzgoj prethodno odabranih stranih vrsta; — treća faza, bavila se ispitivanjem rasa i provenijencijom sjemena; — četvrta faza, osnovala je prođukcione zasade. Prva faza, teoretskih izučavanja bila je duga i brižljiva u istraživanju ekoloških karakteristika šumskih ambijenata i zona iz kojih vode porijeklo pojedine vrste, kao i karakteristika samih vrsta. Ova izučavanja dovela su do zaključka, da se najviše analogije može susresti sa ambijentima vanevropskih zemalja, za odgovarajuće četinare koji su obećavali brz rast u evropskim uslovima. Napominje se da u Evropi od četinara raste: 7 rodova sa samo 20 vrsta, dok u Sjevernoj Americi uspijeva 35 rodova sa 80 vrsta, a u Aziji 26 rodova sa više od 100 vrsta. Druga faza, uvođenje egzotičnih vrsta uslijedila je nakon teoretskih studija. Mnoge vrste koje su u početku dale izvanredne rezultate i koje su pružale nade da će moći ući u široku upotrebu usporili su kasnije svoj ritam rasta, ili je njihova upotreba bila ograničena na uži i tačno određeni ambijent, kao što je to bio slučaj sa čempresima. Druge pak vrste, koje su u početku bile nesigurne, pokazale su se u kasnijem razvoju produktivnije. Selekcija je od 55 ispitivanih četinara izdvojila oko desetinu koji su dali pozitivne rezultate, a samo 4 se mogu preporučiti kao brzorastuće za široku praktičnu upotrebu (borovac, duglazija, pačempres i ariš). Treća faza, problem rasa i provenijencije javio se uskoro kao veoma aktuelan, jer su se u okviru iste vrste javili kontradiktorni rezultati. Strpljivim |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 60 <-- 60 --> PDF |
proučavanjem u okviru svake vrste pristupilo se proučavanju rasa i provenijencijama sjemena pogodnih za određeni ambijent. Ova istraživanja dala su značajne praktične rezultate. Tako na primjer, za sjeme zelene duglazije danas se u Italiji traži samo sjeme iz oblasti Oregona, Washingtona i Britanske Kolumbije. Paralelno su izvršena putem ogleda i istraživanja provenijencija u komparaciji sa domaćim mediteranskim vrstama četinara, i osnovan je registar sjemenskih objekata četinara. Četvrta faza, postavljanje proizvodno oglednih zasada često veličine i po 10 ha uslijedila je kao rezultat proučavanja i rezultata naučnih ogleda iz prethodnih faza. U ovim ogledima pozitivne i za široku praksu interesantne rezultate dali su u Italiji: — Pinus strobus — borovac — Pseudotsuga taxifolia v. viridis — duglazija — Chamaecyparis Lawsoniana — pačempres — Larix leptelepis — japanski ariš — Pinus excelsa — himalajski borovac — Pinus radiata — Pinus ponderosa — Pinus halepensis — Pinus brutia Ova četiri posljednja za uže mediteransko područje. Borova c stoji u Italiji na prvom mjestu po veličini rasprostiranja, broju uspjelih ogleda i sposobnosti prilagođavanja naročito u sjevernoj i srednjoj Italiji. Vrlo brzo raste. Ima više sorti i rasa na čijem ispitivanju sada intenzivno radi Institut u Torinu. Opasnost od Cronartium ribicola izgleda da u Italiji s obzirom na klimatske — toplije uslove ne predstavlja opasnost, kao u srednjoj Evropi. Zelena duglazija, koja potječe iz sjeverne Amerike ima malo veće zahtjeve od borovca u pogledu staništa i njega, ali zato daje velike količine drveta najboljeg kvaliteta, i ona je danas u Italiji jedna od vrsta koja se forsira u širokoj praksi. P ač e m p r e s, brzo i intenzivno raste u zoni Castanetuma i u Podalpama, gdje su obiljnije oborine i veća zračna vlaga. Evropski i japanski ariš, naročito određene sorte pokazale su odličan, brz i velik rast i na nižim nadmorskim visinama, naročito u prvom periodu razvoja. Pošto je drvo dobro za celulozu, uzgaja se i na nižim nadmorskim visinama u smjesi sa borovcem i duglazijom, s tim da se vadi kod prve prorede. Pinu s excelsa , pokazao je kao i borovac dobre rezultate koje karakterizira veoma brz razvoj u prvim godinama, pa se može koristiti u kombinaciji sa drugim četinarima brzog rasta. Pinu s radiata , ima sve karakteristike dobrog brzorastućeg četinara, ali samo za toplije klimate (Srednja i Južna Italija). Domaćim sortama običnog bora, crnog bora, primorsko g bor a i smrč e daje se u Italiji potrebna pažnja, i radi se na njihovoj selekciji i križanju u cilju uticaja na brži rast. Ispitivanja i križanje stranih vrsta sa domaćim nastavljaju se i dalje. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Interesantno je navesti podatke sa eksperimentalnih komparativnih površina Eksperimentalne stanice za šumarstvo u Firenci (prof, dr Riccardo Morandini) o masi i prirastu duglazije i drugih vrsta šum. drveća na jednakim staništima. 1. Lokalitet: Vallombrosa (kod Firence) n. v. cea 1000 m Podaci za 1 ha Prosječni Broj Starost Masa god. prirast parcelo Vrsta drveta god. ma rrvVha 126 duglazija 35 628 17,9 134 duglazija 30 457 15,2 271 duglazija 33 544 16,5 98 (344) duglazija 34 560 16,5 88 (345) jela 29»/» duglazija 32 415 13.0 459 jela 75 585 7,8 415 bukva 90 430 4,3 2. Lokalitet: Badia a Coltibuona (kod Firence) n. v. cea 700 m Podaci za 1 ha Prosječni Broj Starost Masa god. prirast parcele Vrsta drveta god. ni" m3´ha 161 duglazija 34 597 17,6 236 duglazija-hameciparis i jela 33 513 16.5 294 Cedrus alt. 32 345 10,8 162 Cedrus alt. Pozz. 32 35!) 11,2 164 C. arizonica 23 223 8,0 237 Cham. Lawsoniana 36 407 13,0 Sve ove parcele su šumske kulture osnovane svojedobno sa razmacima 1.5 do 2 m i gajene bez nekih posebnih agrotehničkih mjera. 4. IZBOR VRSTA ČETINARA BRZOG RASTA ZA PLANTA2NO GAJENJE U ITALIJI U PROIZVODNJI Na osnovu rezultata dosadašnjih naučnih istraživanja, kao i rezultata postignutih u neposrednoj proizvodnji talijanski proizvođači, zavisno od geografskog položaja i stanišnih uslova, praktično za plantažnu proizvodnju upotrebljavaju slijedeće brzorastuće vrste četinara: a) U sjevernoj i srednjoj Italiji i višim planinskim regijama južne Italije: — borovac američki (Pinus strobus L.) — borovac himalajski (Pinus excelsa Wall.) — borovac hibridni (P. strobus X P. excelsa) —´ duglazija zelena (Pseudotsuga Douglassi Carr. var. viridis) — hameciparis (Chamaecyparis Lawsoniana Pari.) — ariš japanski (Larix leptolepis Gordon) — ariš evropski-nizinski (Larix europaea prov. Polonica i Sudetica) — kriptomerija (Cryptomeria Japonica Don) (osjetljiva na mraz) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 62 <-- 62 --> PDF |
b) U južnoj Italiji i toplijem obalnom i ostrvskom području —´ Pinus radiata — Pinus ponderosa — Pinus halepensis — Pinus brutia — Cupresus arizonica — Pseudotsuga Douglassi var. viridis (prov. California i Oregon) iz nižih položaja. Treba napomenuti još jednu vrstu bora — Pinus teda, koji je u proizvodnom rasadniku Instituta za četinare u Torinu (rasadnik Tornovaso) u četvrtoj godini dostigao visinu 3,5 m, dok borovac do njega ima 1,5 m. Pinus teda u ovom rasadniku nije bio oštećen niskom temperaturom, koja je u proteklom periodu (od 4 godine) iznosila i do —28° C. Ova vrsta daje veliku nadu. U 1965 .godini osnovat će sa P. tedom prve plantaže. U pogledu izbora vrsta četinara brzog rasta, a naročito odgovarajuće provenijencije za svoje određene geografske regije i ekološke uslove poduzeta je sada u Italiji jedna veoma korisna naučna i proizvodno-praktična akcija, sa ciljem da se proizvođačima osigura zaista najbolja i odgovarajuća vrsta i provenijencija sjemena četinara. Pošto su u komparativnim — provenijencijskim ogledima došli do rezultata i zaključaka, da je za izbor vrste i provenijencije za određeno područje najodsudniji faktor — ista ili približno ista temperaturna suma u toku vegetacijsko g perioda , to su poslali nekoliko svojih stručnjaka u Ameriku i druge zemlje, da pod kontrolom saberu potrebne količine sjemena iz odgovarajućih i dobrih sjemenskih sastojina, za svoja područja gdje žele podizati nove plantaže, kao i da saberu potrebne kalem-grančice za sjemenske plantaže, i polen za stvaranje novih hibrida. Ovaj poduhvat talijanskih instituta i proizvođača (Nacionalnog udruženja fabrika celuloze i papira) imat će sigurno veliki ekonomski značaj i sigurnost zahvata, na širem planu, u ovu novu industrijsku proizvodnju drveta. Bilo bi korisno kada bi i mi nešto slično poduzeli. U ovom članku ne bi se detaljnije upuštali u opisivanje bioloških i tehnoloških karakteristika pojedinih vrsta navedenih četinara, jer je o tome objavljeno dosta materijala u publikacijama (dokumentacijama) Jugoslavenskog šumarskog centra. Od svih navedenih vrsta četinara za područje sjeverne i srednje Italije treba naglasiti da je glavna ekonomska vrsta (cea 70´%) u nižim položajima borovac, a u višim duglazija, a da su druge vrste prateće. Od jednog praktičara- uzgajivača čuo sam o izboru vrsta slijedeće: »borovac uspijeva dobro sve do nadmorske visine gdje dobro uspijeva i kukuruz, iznad te visine ide bolje duglazija«. 5. SJEME I SJEMENARSTVO Talijansko Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva — Generalna direkcija šuma — izdvojilo je preko Eksperimentalne šumarske stanice i šumarske inspekcije sjemenske sastojine domaćih četinara do 1959 .godine i objavilo knjigu — »Nacionalni registar sjemenskih sastojina« (Libro nacionale dei bosehi da seme — Rim 1960). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 63 <-- 63 --> PDF |
nanje terena vrše instrumentima i ravnjacima nakon fine obrade zemljišta. Mikro depresija ne smije biti. Drenaža, gdje je potrebna, obavezno je izvršena. Osnovu pripremu zemljišta u rasadniku obavljaju na dubini 30—40 cm. Vrijednost pH je obično oko 5. Rasadnici četinara su im najčešće na zemljištu koje je obično silikatne podloge i lakšeg mehaničkog sastava. Sadnja sadnica P. strobus pri osnivanju plantaže Tenavasso Foto: »Italfoto« — Torino U rasadniku obavezno uvode plodored sa leguminozama, djetelinom ili smjesama radi poboljšanja organskih hranjivih elemenata u zemljištu. Naročito dobre rezultate postigli su sa višegodišnjom lupinom. Pri sijanju ovih leguminoza obavezno daju i potrebne količine mineralnih đubriva radi boljeg rasta leguminoza i dr. smjesa. Time se postiže daleko veća i brža proizvodnja biljne mase koja se zaorava i time brže i bolje osiguravaju potrebni organski sastojci. Predkulture leguminoza. po pravilu, siju i zaoravaju jednu ili dvije godine prije osnivanja rasadnika. Ako se ima na raspoloženju dovoljno stajnjaka onda se ovo može skratiti. Za rasadnike četinara radije upotrebljavaju treset kao organsko đubrivo, ako je doprema ekonomična. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Strafikaciju sjemena prije sijanja vrše (naročito sjemena borovca i hameciparisa) na taj način, što u drvene škafove (vedra) koji imaju na dnu nekoliko otvora prvo stave komad plastične (vještačke) meke spužve oblika škafa (debljine cea 2 cm), a zatim sloj sjemena 3—4 cm, pa spužvastu pregradu, pa opet sjeme 3—4 cm i spužvastu pregradu u nekoliko ponavljanja. Ovi drveni škafovi se postave u plitko korito od pleha i jednostavno se u škafove pusti voda iz vodovoda da se dobro namoče. Ovo se ponavlja prema potrebi svaki dan ili svaki drugi dan. Spužvaste pregrade zadrže dovoljno vlage i prozračne su tako da sjeme dobiva dovoljno zraka i vlage kako pri zalivanju tako i poslije toga. Na temperaturi od +4° C drži se na ovaj način sjeme 30—40 dana prije sjetve. Ovaj način stratifikacije sjemena je čist i jednostavan. Laka je kontrola sjemena, jer se sjeme povremeno pregleda jednostavnim zagrtanjem plastičnih pregrada (koje su meke i elastične) i ako je potrebno sjeme se između slojeva rukom promiješa. 6. RASADNICI I RASADNlCKA PROIZVODNJA ČETINARA BRZOG RASTA Glavni dio rasadničke proizvodnje četinara brzoga rasta organiziran je u 5 centralnih rasadnika koji su pod kontrolom Instituta. Ovi centralni rasadnici su na posjedima Udruženja ili pojedinih fabrika celuloze i papira. Centralni rasadnici proizvode u prvom redu sav sadni materijal u sjemeništu (za školovanje), a u njima se isto tako proizvodi i jedan dio sadnica u rasadištu za podmirenje potreba plantaža u njihovoj neposrednoj blizini, dok se drugi veći dio presađenica školuje u rasadištima koja su locirana što bliže budućim plantažama. Osim ovih centralnih rasadnika četinara brzog rasta postoji veći broj manjih rasadnika kod uprava državnih šuma i privatnika, u kojima se proizvode pored domaćih sadnica četinara još i jedan manji dio sadnica četinara brzog rasta. Izbor zemljišta za rasadnik. Rasadnici koji su pod kontrolom instituta, osnivaju se nakon detaljnih razmatranja svih stanišnih i ekonomskih uslova (lokacije u odnosu na komunikacije i buduće plantaže). Kod izbora površina za rasadnike naročito se vodi računa o strukturi tla i njegovoj pH vrijednosti, jer se došlo do zaključka (i iskustava) da se kod nepovoljne strukture i pH vrijednosti naknadni trošak za popravljanje ovog negativnog stanja ekonomski ne isplati. Iznimno se ti troškovi još mogu snositi, kada se radi o manjim površinama samo za sjemenište na vještačkom supstratu (treset, zemlja i pijesak). Za rasadište ne dolaze ekonomski u obzir skupi troškovi popravljanja negativnih osobina strukture i pH vrijednosti tla u rasadniku. Obezbjeđivanje rasadnika sa dovoljnim količinama vode za zalivanje ne smije biti dovedena u pitanje. Kod njih je pristupni put do rasadnika uvijek sposoban za promet kamiona i traktora. Do svakog rasadnika imaju dovedenu i električnu struju, i sada pristupaju izgradnji hladnjača za sadni materijal u centralnim rasadnicima. Priprema zemljišta i uređenje rasadnika Osnovna priprema i uređenje zemljišta za rasadnik obavlja se sa najvećom preciznošću. Jedan od primarnih radova je apsolutna nivelacija terena ili terasa. Bez toga nema sigurne i ujednačene proizvodnje sadnica. Završno rav |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 65 <-- 65 --> PDF |
U ovom registru izdvojen je slijedeći broj sjemenskih sastojina četinara: Jele 12 Smrče 7 Čempresa 3 Ariša 11 Alepskog bora 13 P. Cembra 4 Pinjola 5 Crnog bora — Calabr. 2 Primorskog bora 5 Bijelog bora 5 P. uncinata 3 Pinus di Villeta Barrea 1 Crni bor Austr. 2 Ukupno 73 Smatraju da je u ovom prvom registru obuhvaćen mali broj sjemenskih sastojina. Sada se radi na reviziji i dopuni u kojoj će biti obuhvaćene i sjemenske baze brzorastućih četinara stranog porijekla (egzota) koji su u Italiji uneseni prije 50 i više godina, a čije sastojine ispunjavaju međunarodne uslove (uzanse) za priznavanje. Registar je sastavljen slično kao i naš, sa svim podacima koji se zahtijevaju po međunarodnim uzansama (FAO). Sjeme četinara brzoga rasta dobrim dijelom osiguravaju iz svojih sjemenskih sastojina. Tako, gotovo svo potrebno sjeme-šišarice borovca beru pod kontrolom Instituta u Italiji, a samo manje količine uvoze. Imaju veoma dobre starije kulture borovca (stare 30—50 god.) u sjevernoj Italiji. Jedan manji dio sjemena zelene duglazije dobivaju iz veoma dobrih sastojina na dobru Šumarskog fakulteta u Vallombrosi. Glavni dio sjemena duglazije, japanskog i nizinskog ariša i ostalih stranih vrsta uvoze. Duglaziju uvoze iz SAD preko preduzeća »Menig sed«. Pošto je branje šišarica (sjemena) duglazije u SAD potpuno komercijalna stvar trgovačkih kuća, bez strože kontrole, poduzeli su sa svoje strane već spomenute mjere tj. šalju svoje stručnjake koji kontrolišu branje šišarica. U pogledu nabavke šum. sjemena iz SAD, a prvenstveno sjemena duglazije, u okviru zemalja Atlantskog pakta (Pariz) stvoreno je jedno stručno tijelo šumarskih organizacija, koje je dogovorilo da im šumarska služba SAD pod svojom kontrolom i garancijom isporučuje potrebne količine sjemena duglazije, strobusa i dr. četinara i to tačno određenih provenijencija i nadmorske visine. Na taj način se želi da se sa više sigurnosti, ide u proširenje areala gajenja brzorastućih vrsta četinara američkog porijekla. U Italiji postoji jedna moderna trušnica šumskog sjemena (sjemenarski zavod) koju je podigla Generalna direkcija šuma i koja obavlja svo potrebno trušenje, doradu sjemena i uskladištenje u hladnjači za cijelu Italiju. Zvanično ispitivanje kvaliteta i zdravstvenog stanja sjemena koje se stavlja u promet obavlja samo jedna specijalizirana laboratorija pri Šumarskom fakultetu u Firenci za cijelu Italiju. Sjeme četinara čuva se u staklenim balonima (bolje) jer je lakša kontrola sjemena ili u aluminijskim kantama, koje drže u hladnjačama na temperaturi 2—3" C. Sjeme se prethodno osuši od suvišne vlage (dehidrira). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Bubrenje rasadnika vrše obavezno i to kako pri osnivanju tako i redovno svake godine. Računaju da je za 1 ha rasadničke površine potrebno godišnje prosječno upotrijebiti slijedeće količine đubriva: Organskih đubriva zahtjeva pojedinih četinara i njihove starosti u rasadniku u dotičnoj godini ili (stajnjak, treset, kompost) 70—80 me (po mogućnosti i više) Fosfornih đubriva 7 me Kalijevih đubriva 3 me Azotnih đubriva 3 me Doze i količine min. đubriva određuju se na osnovu pedološke analize, koliko godina će u rasadniku ostati. Glavne doze fosfornih i kalijevih đubriva daju se pri osnivanju gredica za pojedinu vrstu, a azotna đubriva daju se postepeno u početku svake vegetacije. Jače doze fosfornih đubriva daju radi boljeg odrvenjavanja sadnica, a đubrenja sa azotnim đubrivima uvijek se kombiniraju dodavanjem i forsfornih đubriva. Sjemenište Siju po pravilu samo stratificirano sjeme. U pojedinim rasadnicima (Firenca) sjeme duglazije, koje siju na vještačku podlogu, ne stratificiraju. Duglaziju nestratificiranu siju u aprilu a niče im u maju. Sjeme uvijek prethodno tretiraju preventivnim zaštitnim preparatima koji se upotrebljavaju i za poljoprivredno sjeme (»Osiclor«). Prethodnu fumigaciju zemljišta u rasadniku i zaštitno tretiranje herbicidima u široj praksi još ne upotrebljavaju. Vrše oglede u institutu. U pojedinim rasadnicima vrše preventivno tretiranje zemljišta »Alarmom« ili »Geodrinom-; radi suzbijanja štetnika u zemljištu. Dio rasadnika za sjemenište najbolje i najfinije obrađuju. Ako su uslovi — struktura zemljišta u rasadniku nešto nepovoljnija za osjetljivije mlade biljke u sjemeništu, i ako se ne isplati popravljanje te strukture na cijeloj površini, tada za sjemenište pripravljaju vještačku podlogu (15—20 cm) od treseta, komposta, pijeska i zemlje, na kojoj vrše sjetvu sjemena. Sjetvu krupnijeg sjemena borova i borovca vrše mašinski. Sitnije sjeme ariša i duglazije koje je skupo siju većinom ručno, vodeći strogo računa o klija vosti i broju sjemenki na 1 tek. metar. Dubina sjetve sjemena iznosi oko podrug dužine sjemena. Sjenil a u sjemeništ u postavljaju redovno. Sjenila imaju raznih vrsta. U zadnje vrijeme na tržištu u Italiji može se kupiti veoma dobra mreža od plastičnih materija protkana žicom (bakarnom ili od legure). Plastičn e mrež e proizvodi firma »Agrinova« iz Milana i daje 5-godišnju garanciju. Ove se mreže lako i brzo postavljaju na betonske ili metalne stubove i prema potrebi može se podesiti visina. Lako se zategnu duž cijele lijehe. Mreža se ne mora skidati i preko nje se vrši zalijevanje — kišenje, tretiranje insekticidima i fungicidima i đubrenje u vodenim otopinama Ona se ne skida ako je to potrebno i preko zime te štiti sadnice od polijeganja uslijed snijega, a ljeti ih štiti ne samo od sunca već i od tuče. Razmaci u sjemeništu na lejama širine 1 m kreću se od 33 — 35 cm i podešeni su za kasniju upotrebu mehanizacije za njegu. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 67 <-- 67 --> PDF |
U sjemeništu duglazije koja je namijenjena šumskim kulturama i očetinjavaju u okolini Firence (Rasadnik Podernova-consume vlasništvo Cartiere A. Binda — Milano) leje su široke 1,40 m, rađene na terase (teren je u padu), a razmaci su 28 cm. U ovom sjemeništu siju 20 sjemenki na 10 cm. Duglazija je odlična, a uspjeh sjetve iznosi preko 90%. Sijanci borovca i duglazije ostaju u sjemeništu obično 2 godine. Kod ariša jednu godinu do dvije. Obrada (kultiviranje) se vrši podesivim frezama. Zalijevanje se obavlja redovno, a najpodesnija je voda temperature oko 12° C. Herbicide u širokoj primjeni za sada se ne iskorišćuje. Plantaža P. strobus i L. leptolepis u 2-goj godini — Comignago Foto: »Italfoto — Torino Rasadište Presadnju sadnica u rasadištu vrše mašinskim putem. To obavljaju vučnim traktorskim sadilicama sistema »Acord«. Sadilice su najčešće francuske proizvodnje — marke »Super-Prefer«. Sa ovom sadilicom koju vuče traktor jačine 30 KS, sa 4 radnika presađuju prosječno 35.000 sadnica za 8 sati. Razmaci sadnica u rasadištu koje su namijenjene za plantaže i intenzivne kulture iznosi 40 X 80 cm. Ovi razmaci su podešeni za rad mehanizacije za sadnju i njegu. U već spomenutom rasadniku duglazije u okolini Firence (Podernova) gdje se proizvode sadnice duglazije za šumske kulture i očetinjavanj« presađuju se dvogodišnje sadnice iz sjemeništa u rasadište n a razmak u re d o v a 28 cm u redu 10 cm i tu ostaju dvije godine. Pošto je podloga — zemljište u ovom rasadniku veoma dobra i popravljena sa tresetom i staj |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 68 <-- 68 --> PDF |
njakom postižu veoma dobre rezultate i proizvode kvalitetne i jeftine sadnice (25—30 l/kom). U rasadištu ne postavljaju sjenila. Mehaničku obradu (kultiviranje) u rasadniku obavljaju traktorom jačine 30 KS i podešivim priključcima za razmake (frezama) marke »Dede« — Milano. Za siguran uspjeh presađenih sadnica u rasadištu najvažnija je brzina presadnje, sa što manje izgubljenog vremena od vađenja sadnica iz sjemeništa( ili dobivanja iz hladnjače) do sadnje u rasadištu. Mehanizacija je tu jedini izlaz. Jedno interesantno i pozitivno iskustvo u Italiji je, ne samo u rasadnicima već i u širokoj proizvodnji kod presadnje povrća, šećerne repe, riže i raznih drugih kultura, da presađuju obavljaju noću, pod reflektorima koji su posebno montirani na traktoru i sadilici. Presadnja noću kada je hladnije i vlažnije, daje mnogo veći procenat primanja presađenica. Vađenj e sadnic a u sjemeništu i rasadištu obavljaju traktorskim plugom »Populus« tj. istim sa kojim se vade i sadnice topola. Starost sadnica u sjemeništu i rasadištu za podizanje plantaža i intenzivnih kultura obično iznosi (broj godina u sjemeništu + broj godina i rasadištu): — borovac 2 + 2 (na lakšim tlima) — borovac 2 + 3 (i 3 + 3) (na težim tlima) — duglazija 2 + 2 (i 1 + 2) — hameciparis 2 + 2 — kriptomerija 2 + 2 — japanski ariš 1 + 2 Klasifikacija sadnog materijala i cjenik za 1964/65., u rasadnicima Instituta za četinare u Torinu i rasadnicima Cartiere Burgo: a) Sijanci (presadenice iz sjemeništa) — borovca — stare 3 godine: Lira komad — ekstra klasa, ne manje od 25 cm — prima klasa, ne manje od 20 cm borovca, stare 2 godine — ekstra klasa, ne manje od 11 cm — prima klasa, ne manje od 8 cm duglazije zelene, stare 2 godine: — ekstra klasa, ne manje od 20 cm — prima klasa, ne manje od 13 cm hameciparisa, stare 2 godine: — ekstra klasa, ne manje od 20 cm — prima klasa, ne manje od 15 cm kriptomerije, stare 2 godine: — ekstra klasa, ne manje od 20 cm — prima klasa, ne manje od 15 cm ariša japanskog, stare 2 godine: — ekstra klasa, ne manje od 25 cm — prima klasa, ne manje od 18 cm 20 12 12 8 20 15 12 8 15 10 15 12 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— ariša japanskog, stare 1 godinu: — ekstra klasa, ne manje od 9 cm 9 — prima klasa, ne manje od 7 cm 7 b) Sadnice — borovca, duglazije zelene, hameciparisa i kriptomerije: — specijalna klasa, visina iznad 1,30 m 200 — ekstra klasa, visina od 0,76—1,30 m 170 — prima klasa, visina od 0,40—0,75 m 90 — ariša japanskog: — specijalna klasa, visina iznad 1,80 m 180 — ekstra klasa, visina od 0,91—1,80 m 150 — prima klasa, visina od 0,60—0,90 m 90 Proizvodni troškovi (režijske cijene koštanja) za sadnice duglazije u rasadniku kod Firence (Podernova) iznose: za dvogodišnje sijance 5 do 6 lira/kom., a za sadnice 2 + 2, visine cea 40 cm od 25 do 30 lira/komad. Pakovanje, otprema i transport sadnica vrši se tako, da se jednogodišnji i dvogodišnji sijanci dobro pakuju i transportuju obično kamionima, brzo i direktno do rasadišta. Sadnice iz rasadišta se ne pakuju posebno, već se direktno slažu u kamion i prikolicu sa potrebnom zaštitom (slama, mahovina i si.), prekriju se ceradom te brzo i direktno dopremaju na radilište. Na mali kamion »Fiat« tovare 700 sadnica, na veliki (3 t) 1000 sadnica, a na prikolicu isto tako 1000 sadnica. Sadnice na radilištu dobro utrape na sjenovito i od vjetra zaštićeno mjesto. Glavni problem nakon toga je u što kraćem roku izvršiti sadnju. Pri otpremi sadnica iz rasadnika ne vrše se preventivno-zaštitna tretiranja. Praktično računaju da na 1 ha bruto rasadničke površine proizvedu prosječno 30.000 sadnica 2 + 2 ili 2 + 3 (borovca ili duglazije), gdje je uračunat i plodored sa leguminozama. 7. OSNIVANJE I NJEGA PLANTAŽA I INTENZIVNIH KULTURA ČETINARA BRZOG RASTA U uvodnom dijelu je već rečeno na kojim terenima i zemljištima se u Italiji podižu plantaže i intenzivne kulture četinara brzog rasta. Uglavnom postoje dvije — tehnologije podizanja plantaža i kultura i to jedan na napuštenim poljoprivrednim zemljištima u brdskom i planinskom području gdje nema krčenja panjeva, i druga na boljim staništima degradiranih niskih šuma i šikara, gdje se vrši totalno ili parcijalno krčenje panjeva. Na ovom mjestu ne bi se posebno iznosili detaljni klimatski i drugi ekološki podaci, jer oni variraju, prema geografskom položaju, nadmorskoj visini, geološko-pedoloskoj podlozi, klimatskim karakteristikama, vegetaciji i jačem ili slabijem utjecaju mora ili Alpa. Važno je naglasiti da se ni jedna plantaža ili kultura ne osniva, a da se prethodno ne dobije mišljenje stručne službe instituta. U Italiji su veoma dobro i detaljno sređeni svi podaci: geološki, pedološki, klimatski, floristički, i dr. Postoje detaljne karte i druga dokumentacija sa dragocjenim podacima koji su potrebni da se da najbolja preporuka proizvođaču. Obavezno vrše pedološke analize i prethodni pregled terena gdje se 343 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 70 <-- 70 --> PDF |
plantaža podiže. Na temelju svih prikupljenih podataka, stručna služba insti tuta u kojoj se nalazi jedan ili dva stručnjaka-praktičara, daje proizvođaču tehnološka uputstva za način pripreme zemljišta, izbor mehanizacije, đubrenje, izbor sadnog materijala (vrste i provenijencije) i sve ostalo potrebno za osni vanje, njegu i zaštitu nove plantaže. U raznolikosti klimatskih i ekoloških uslova, naročito između viših zona sjeverne i srednje Italije i Jugoslavije ima dosta sličnosti. Klimatske zone u kojima najviše podižu nove plantaže borovca i duglazije, tj. dva ekonomski najznačajnija četinara, karakteriziraju povoljno raspoređene oborine od 500 do 1000 mm. Italija ima nešto povoljniju vazđušnu vlagu, a ta je slična našim uslovima u zapadnom dijelu Jugoslavije. Ekstremne temperature: ekstrem minima pada na —30° C, a ekstrem maksima penje se na +30" C. Minimalne temperature između —10° do —20° C javljaju se svake godine. Geološko pedo loške i florističke prilike su veoma slične našima. Ovo je bilo potrebno iznijeti radi zaključaka i korekcija u pogledu pri mjene talijanskih iskustava u našim uslovima. Pripremu zemljišta za osnivanje plantaža i kultura četinara brzoga rasta na napuštenim poljoprivrednim zemljištima vrše duboki m oranjem, prema strukturi tla na dubinu 40—50 cm. Ukoliko je zemljište teže (nepovoljne strukture) utoliko je dubina oranja ili rigolovanja dublja. Ako je zemljište oglejeno vrše podrivanje. Pri osnovnoj pripremi ze niijisia vode računa da se gornji humusni sloj ne zaore u dubinu i time one mogući uspješan razvoj mladih sadnica. Krčenj e panjev a u degradiranim niskim šumama obavljaju na više načina, što zavisi od jačine panjeva, strukture tla, raspoložive radne snage, mehanizacije i mogućnosti (ili nemogućnosti) unovčenja iskrčenog i posječenog drveta i žila, koje uglavnom čini loš ogrjevni materijal. Ekonomska računica odlučuje na koji način, u kome obliku i stepenu (totalno ili parcijalno na pruge ili po izohipsama) će se obaviti krčenje. Ručno krčenje niske šume (kesten, grab, hrast) prosječno košta oko 200.000 lira/ha. Mehaničko krčenje panjeva obavljaju sa jačim traktorima gusjeničarima jačine 90 i više KS i raznim riperima. U zadnje vrijeme koriste i za ova krčenja hidraulični uređaj za vađenje panjeva »Rotor Cavacepi«, o kome je bilo govora u članku o plantažama topola (objavljenom u časopisu »Topola« — 1965). Primjena jače mehanizacije ekonomična je kad se radi na većim površinama. Predkultur e siju na onim iskrčenim ili preoranim površinama koje su siromašne organskim hranjivim materijama. Potrebno je naglasiti, da na zemljištima koja su bila isprana, steljarena i siromašna organskim materijama, i na kojima su nakon oranja unesena samo mineralna đubriva uspjeh osnovanih plantaža nije bio zadovoljavajući. Gdje se na siromašnim zemljištima ne mogu unijeti potrebna organska đubriva u vidu stajnjaka, treseta ili komposta, obavezno 2—3 godine gaje kao predkulturu razne leguminoze koje stvaraju veliku nadzemnu i podzemnu biljnu masu. Ove predkulture — leguminoze, djetelinu dactilis i si. obilno đubre i tako ubrzaju proces stvaranja veće biljne mase koju zaoravaju. Smatraju da je najbolja predkultura višegodišnja lupina, koja uz đubrenje mineralnim đubrivima, razvije žilni sistem veoma duboko, a žile za dvije godine dostignu debljinu čovječje ruke. Naročito na težim zemljištima višegodišnja lupina ne samo da obogaćuje zemljište organskim materijama, već veoma dobro popravlja i strukturu tla u dubljim slojevima, u koje |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 71 <-- 71 --> PDF |
prodiru njene žile. Sjeme višegodišnje lupine nabavljaju iz SR Njemačke. Smatraju da su sa ovom lupinom ekonomično riješili problem organskih đubriva za siromašna planinska zemljišta na kojima se podižu plantaže i kulture četinara. Đubrenj e vrše na osnovu pedoloških analiza i zahtjeva četinara. Smatraju da predkultura lupine uz potrebno đubrenje mineralnim đubrivima (oko 1.200 do 1.500 kg/ha kompleksnih đubriva NPK) stvara povoljan start za uspjeh plantaže četinara. Na boljim šumskim krčevinama, koje imaju dovoljno šumskog humusa i prostirke đubrenje obično ne vrše. Jedino ako pedološka analiza pokaže da je neki glavni hranivi elemenat (NPK) u većoj mjeri u deficitu, tada određuju potrebnu količinu đubriva koja se unosi pri osnivanju (oranju ili podrivanju). Šablona ovdje nema. Plantaža P. stobus i L. leptolepis u 3-ćoj godini — Suno Novarese Foto: »Italfoto — Torino Kopanje rupa i sadnja sadnica Na pripremljeno zemljište (totalno ili u prugama) rupe kopaj u trak torskim priključnim svrdlom promjera 60 cm na dubinu 60 cm. Marka svrdla je »Ladoni«, a to je priključno svrdlo na traktor jačine cea 30 KS, isto kao i za kopanje rupa za sadnju topola (jedino dužina vrata svrdla je kraća). Pri sadnji sadnica daju na rupu (sadnicu) jednu lopatu organskih đubriva (stajnjaka). Vrijem e sadnj e tj. sadnja i osnivanje plantaža obavlja se u pravilu u jesen ili rano proljeće. Razma k sadnic a u plantažama i intenzivnim kulturama zavisi od cilja gazdovanja, mogućnosti eventualnog unovčenja četinara iz ranih proreda (božićna drvca), te širine mehanizacije i priključaka za njegu i zaštitu. Pravilo 345 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 72 <-- 72 --> PDF |
je, da se ide na definitivni razmak koji treba da ostane do prve jake prorede (10 do 15 godina), koja će dati industrijski vrijedan materijal za hemijsku preradu i čija se sječa isplati. Razmaci se podešavaju prema pojedinim vrstama četinara i njihovim biološkim osobinama — zahtjevu za svjetlošću, dinamici rasta, osobini žilnog sistema i obično kombiniraju dvije ili više vrsta u istoj plantaži, od kojih se one bržeg rasta sijeku u prvoj proredi. Tako na primjer kombinira se borovac i ariš. Duglazija se kombinira sa hameciparisom. U svim slučajevima kada se plantaže i kulture osnivaju standardnim sadnicama 2 + 2 ili 2 + 3 na pripremljenom zemljištu razmaci su najčešće: za plantaže i intenzivne kulture 4 X2 m 4 X 2,5 m 3,7 X 2,8 m (novi šestougaoni raspored) 3,5 X 2 m 3 X3 m za šumske kulture u o č e t i n j a v a n j e 2,5 X 2,5 m 2,5 X 2 m 2 X 2 m Poljoprivredne međukulture u plantažama četinara brzog rasta nisu u Italiji dale očekivane rezultate, kako se to u početku računalo. Ono što su poljoprivredne međukulture dale u plantažama topola, pokušali su aplicirati i u četinarskim plantažama. Međutim, pošto se korijenov sistem četinara brzo razvija, i to uglavnom u površinskom (gornjem) dijelu obrađenog zemljišta (naročito borovca), nastaje veoma brzo konkurencija između četinara i poljoprivrednih međuktultura, naročito na lakim rastresitijim i pjeskovitijim zemljištima. Imao sam prilike da na jednom takvom zemljištu vidim izvađeni borovac sa plantaže, čije su žile nakon 4 godine bile već duge 5 m. Osim toga, zemljišta na kojima su podizali četinarske plantaže bila su siromašna organskim materijama, pa kada su gajili još i poljoprivredne međukulture, došlo još do bržeg i većeg osiromašenja, a to je negativno utjecalo na dalji razvoj samih četinara. Zbog toga se danas poljoprivredne međukulture u plantažama četinara gaje vrlo malo, najviše 1 do 2 godine i to samo gdje su razmaci redova 4 m ili veći i to u uskim pojasevima u sredini prostora između redova četinara. Ovo se obavlja na zemljištima koja su bogatija organskim materijama i gdje je izvršeno đubrenje stajnjakom i mineralnim đubrivima. U cilju povećanja organskih hranljivih elemenata u siromašnim zemljištima, prakticiraju u prvim godinama iza osnivanja plantaža gajenje međukultura lupina (leguminoza) uz đubrenje mineralnim đubrivima i zaoravanje biljne mase leguminoza, tj. produžavaju isto što je bilo rađeno sa predkulturama. Redovn a njeg a — okopavanje plantaža obavljaju raznim mehaniziranim priključcima redovno, sa ciljem da se spriječi razvoj nepoželjnih i konkurentskih korova i stvore optimalni uslovi za rast četinara. Ako je sijana ´ zaoravana lupina, onda je time obavljena i ova mjera njege. Lupina u početku daje i potrebnu zaštitu četinarima u plantaži. Đubrenj e plantaža i intenzivnih kultura četinara obavlja se kako je to već rečeno pri osnovnoj pripremi zemljišta, na bazi pedoloških analiza, uno |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 73 <-- 73 --> PDF |
šenjem i zaoravanjem potrebnih fosfornih i kalijevih đubriva i gajenjemzaoravanjem lupine uz paralelno đubrenje azotnim i drugim mineralnim đubrivima (doze kompleksnih đubriva 1200—1500 kg/ha — NPK). Instituti su postavili više komparativnih ogleda đubrenja četinara i ovo im je jedan od glavnih tekućih zadataka, kome je cilj da utvrde ekonomične doze, vrste i način unošenja đubriva u četinarske plantaže. Dosadašnje iskustvo ukazuje da unošenje potrebnih đubriva u starije plantaže treba vršiti nakon otklanjanja korova i nakon proreda, tako da uneseno đubrivo zaista najviše iskoriste četinari kojima je i namijenjeno. Plantaža P. strobus i L. leptolepis u 3-ćoj godini — Druent Foto: »Italfoto — Torino 8. ZAŠTITA ČETINARA BRZOGA RASTA O mjerama zaštite četinara brzoga rasta kako u rasadnicima tako i u plantažama ne bi imalo nešto posebno da se naglasi. Redovne preventivne i zaštitne mjere koje se sprovode u svim šumskim rasadnicima obavljaju se i ovdje. Uzgajivači u Italiji su u tom pogledu veoma disciplinirani. Drže se strogo preporuka koje im daje stručna služba instituta. Osim toga 11 fitostanica koje je osnovalo Nacionalno udruženje fabrike celuloze za zaštitu plantaža topola u Italiji, sa stručnjacima i opremom vrše na poziv proizvođača potrebna zaštitna tretiranja i intervencije u rasadnicima i plantažama četinara. Stručnjaci- specijallste instituta redovno obilaze sve rasadnike i plantaže i daju uvijek potrebn uputstva za sprovođenje mjera zaštite. Pošto je borova c glavna vrsta četinara brzog rasta za niže prigorske položaje u sjevernoj i srednjoj Italiji, Cronartium ribicola koja u |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 74 <-- 74 --> PDF |
svom razvojnom ciklusu živi na borovcu i ribizli predstavlja bolest o kojoj vode ozbiljno računa. Ova bolest bila je unijeta u Italiju sa sadnicama borovca koje su prije deset godina kupljene u Njemačkoj. Ove zaražene sadnice su unesene samo na nekoliko lokaliteta i blagovremenom intervencijom i uništavanjem ribizla u okolini plantaža borovca problem je bio riješen. Osim toga, klimastki uslovi u Italiji tj. toplije i suvlje prilike nisu pogodovali jačem razvoju ove bolesti, koja je u vlažnijim uslovima klimata Njemačke i srednje Evrope predstavljala ozbiljnu bolest. Oni danas vode računa da u blizini rasadnika i plantaža borovca unište ribizlu i zbog toga ova bolest nije poseban problem u Italiji. 9. MEHANIZACIJA RADOVA U RASADNICIMA I PLANTAŽAMA ČETINARA Kod opisa pojedinih tehnoloških faza rada već je rečeno sa kojom mehanizacijom rade. Na ovom mjestu će se samo rekapitulirati glavna mehanizacija za plantažnu proizvodnju. — Mašine za osnovnu obradu su traktori gusjeničari jačine cea 70 do 80 KS sa plugovima rigolerima. —´ Za krčenje panjeva upotrebljavaju rotaciono hidraulični čupač panjeva »Rotor-Cavacepi« kao priključak na traktor 70 do 80 KS, kao i jače traktore s raznim riperima. — Mašine za redovne radove u rasadniku i plantaži su traktori gusjeničari ili točkaši jačine od 20 do 40 KS, već prema težini zemljišta, sa priključcima (plugovi, freze, drljače, kultivatori, sijalice, ravnjaci i si.) i to su normalne poljoprivredne mašine. Naročito je dobra za rasadnike podesiva freza marke »Dede« — Milano. — Za presadnju sadnica u rasadniku koriste priključnu sadilicu za traktor jačine 30 KS sistema »Acord«, proizvodnje »Super Prefer« — Francuska. Ovom sadilicom sa 4 radnika presadi se 35.000 sadnica za 8 sati. Cijena mašine je cea 460.000 lira. — Sadnju sadnica odnosno kopanje rupa obavljaju traktorskim svrdlom promjera 60 cm, tj. istim kao i za topole. — Za rasadničku proizvodnju interesantan je traktor »Fiat« sa visokim klirensom, koji se u rasadniku kreće iznad visine sadnica. U pogledu ispitivanja mehanizacije tj. osnovnih mašina-traktora i priključaka, utroška goriva, maziva, kao i utroška kalorija kod radnika koji rade na ovim mašinama itd. interesantno je navesti novu opremu za ispitivanie mašina u neposrednoj proizvodnji firme »Fiat«. Razvojna služba ove fabrike ima jedan specijalno opremljen auto — sličan pokretnoj radionici sa potrebnim uređajima za mjerenja i registraciju svih radnih operacija na elektronskom principu. Sa posebnim uređajima koji se postavljaju na određena mjesta na traktor, priključnim mašinama i na radniku, a koji su vezani tankim kablom ili radio uređajem sa registarskim aparatima u autu bilježe sve elemente rada mašine 1 priključaka u radu i utroška snage kao i kalorija samog radnika (traktoriste). Na traci snimljeni — registrovani podaci kasnije se u birou obrađuju elektronskim putem. Ekipa koja vrši ova terenska ispitivanja sastoji se od inženjera, 2 tehničara i šofera, koja obavlja sve poslove terenskog ispiti |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 75 <-- 75 --> PDF |
vanja i snimanja rada traktora i priključaka u poljoprivredi, šumarstvu i građevinarstvu (gradnji putova i melioraciji) fabrike »Fiat« u raznim terenskim uslovima. 10. EKONOMIKA — TROŠKOVI OSNIVANJA I ODRŽAVANJA PLANTAŽA ČETINARA Talijanske nove plantaže i intenzivne kulture četinara brzog rasta osnivane su unazad 7 do 10 godina, i ne može se još govoriti o svim podacima kao što smo to činili za plantaže topola. Međutim, praktična iskustva u pogledu troškova osnivanja i održavanja već su dosta jasna. Tako, troškovi za osnivanje plantaže četinara brzoga rasta sa totalnom obradom i pripremom tla, krčenjem panjeva u niskim šumama, već prema strukturi tla, obimu krčenja i troškovima za predkulture i đubrenje kreće se od 300 do 400.000 lira/ha. Redovni godišnji troškovi njege, održavanja i zaštite iznose oko 30.000 lira/ha. Računaju da će u ovakvim plantažama dobiti godišnji piirast u prosjeku 15 m3/ha četinarskog korisnog drveta za industrijsku preradu u ophodnji od 20 do 30 godina, i đa će od prvih proreda dobiti prinose u 10. i 15. godini. Cijena četinarskog celuloznog drveta u Italiji danas je cea 11.000 lira/m:i, pa prema tome vrijednost godišnje prosječne proizvodnje iznosila bi 165.00 lira/ god. po 1 ha plantaže. 11. UPOTREBLJIVOST DRVETA ČETINARA BRZOG RASTA ZA INDUSTRIJSKO-HEMIJSKU PRERADU Glavne ekonomske vrste četinara brzog rasta: borovac, duglazija, ariš i hameciparis, ispitivane su laboratorijski i u industrijsko-fabričkoj proizvodnji. Rezultati ovih spitivanja već su djelomično publicirani, a ostali rezultati su sređeni i pripremljeni za štampu. Došlo se do zaključaka da sirovina ovih četinara ispunjava sve uslove dobre industrijske sirovine i da ne postoje tehnološki problemi prerade ovog drveta. Prema tome industrijsko-hemijska prerada drveta brzorastućih četinara više se ne postavlja kao praktični tehnološki problem. 12. RAZVOJNI I NAUCNO-ISTRA2IVACKI RAD NA UNAPREĐENJU PLANTAZNE PROIZVODNJE ČETINARA BRZOG RASTA Navedene dvije eksperimentalno-naučne ustanove tj. Institut u Torinu i Centar u Rimu, koje je osnovalo Nacionalno udruženje industrije celuloze i papira, imaju u prvom redu razvojne, a zatim naučno-istraživačke zadatke. Pod razvojnim zadacima ovih institucija smatra se oni radovi i usluge koji daju neposrednim proizvođačima pri osnivanju novih plantaža i kultura četinara. a) Razvojni zadaci su im: — izbor, kontrola i nabavka (iz inostranstva) sjemena četinara (vrste i provenijencije) ža centralne rasadnike četinjara brzog rasta, — nadzor i instruktaža u centralnim rasadnicima, — pružanje pomoći neposrednim proizvođačima pri osnivanju plantaža i to na taj način, da im obave pedološke analize i terenski uviđaj, a na osnovu |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 76 <-- 76 --> PDF |
toga da predlaže izbor vrsta četinara, način pripreme zemljišta, razmake sadnje, izbor mehanizacije, doze i vrstu đubriva i sve što je praktično potrebno da se plantaža što bolje i sigurnije podigne. b) Naučno-istraživački zadaci na kojima sada intenzivno rade su: — Nastavak rada na provenijencijskim ogledima četinara brzog rasta i postavljanju novih; — istraživanja metoda suzbijanja truleži panjeva (karbulineumskim i dr. preparatima) lišćara koji se krče ili ostaju na mjestu gdje se podižu četinari brzog rasta. Sada se nalazi jedan stručnjak u Africi koji proučava rezultate sličnih metoda pri krčenju šuma za osnivanje plantaža palmi; — vrše izolacije vrsta mikorize; — na stvaranju novih hibrida i izdvajanju sorti i provenijencija četinara koje su otporne na bolesti (vještačka inokulacija); — na osnivanju sjemenskih plantaža; — na istraživanjima fiziologije i ishrane četinara tj. utvrđivanja najoptimalnijih doza, vrsta i metoda đubrenja četinara. ZAKLJUČAK 1. Industrija celuloze i papira pokrenula je pitanje podizanja plantaža i intenzivnih kultura četinara brzog rasta u Italiji. Ove se plantaže podižu na napuštenim poljoprivrednim zemljištima u planinskom i brdskom području i na boljim staništima niskih šuma (pretežno kestena — koji je stradao uslijed pojave raka kestenove kore). Zemljišta podesna za plantaže i intenzivne kulture prostiru se na oko 2,000.000 ha i to je ozbiljan privredni i socijalni problem Italije, čijem se rješavanju prišlo ozbiljno i sistematski. 2. Brzorastući četinari sa kojima se podižu plantaže i kulture četinara i koji imaju ekonomski značaj za sjevernu i srednju Italiju su: — borovac (Pinus strobus) — duglazija (Pseudotsuga Douglasii var. viridis) — ariš japanski i nizinski (Larix leptolepis i L. europea prov. Polonica i Sudetica) — hameciparis (Chamaecyparis Lawsoniana) Sa ovim četinarima računaju postići prosječni godišnji prirast od 15 do 20 rrrha u ophodnji od 20 do 30 godina, s tim da prve prorede budu već nakon 10 do 15 godina. Za Južnu Italiju (toplije zone) i ostrva ekonomski značaj za plantaže imaju: — Pinus radiata — Pinus ponderosa — Pinus halepensis — Pinus brutia — Cupresus arizonica — Duglazija (sa nižih položaja) Osim toga Pinus teda ima veliki prirast (u rasadničkoj proizvodnji postigla je za 4 godine 3,5 m visinu) i nadaju se da će s ovim borom imati dobre rezultate. 3. Sjeme četinara brzog rasta djelimično sakupljaju iz svojih sjemenskih objekata, a djelimično uvoze. Sada su organizirali sakupljanje (branje) šišarica 350 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1965 str. 77 <-- 77 --> PDF |
duglazije i dr. u SAD pod svojom kontrolom, da bi bili sigurni u polazni sjemenski materijal (sigurne provenijencije za svoje uslove sredine). 4. Rasadnička proizvodnja četinara brzog rasta je organizirana u pet centralnih rasadnika pod kontrolom Instituta. U ovim rasadnicima proizvode 2-godišnje presađenice za školovanje u (rasadištu) rasadnicima, koji su locirani u blizini budućih plantaža. 5. Rasadnička proizvodnja i priprema zemljišta za osnivanje plantaža i kultura je najvećim dijelom mehanizirana. Tehnologija, starost sadnica, razmaci, đubrenje, predkulture, zaštita i dr., detaljno je data u članku. 6. Osnivanje 1 ha plantaže četinara brzog rasta košta 300 do 400.000 lira´´ ha, a redovni troškovi njege, zaštite i održavanja iznose godišnje cea 30.000 lira/ha. 7. Upotrebna vrijednost drveta navedenih četinara brzog rasta za hemijsku preradu (celulozu) je ispitana i odgovara uslovima (uzansama) kao dobra industrijska sirovina. 8. Naučno-istraživački problemi u oblasti gajenja četinara brzoga rasta u ovoj fazi orijentirani su na: — izbor, sabiranje, nabavka i kontrolu sjemena za centralne rasadnike, — nadzor i instruktažu pri osnivanju novih plantaža kod neposrednih proizvođača, — provenijencijske oglede četinara, — suzbijanje truleži panjeva (lišćara) gdje se krče šume i osnivaju plantaže četinara. — izolaciju (istraživanje) mikorize, — stvarnje novih hribrida četinara brzog rasta, — istraživanja najpovoljnijih doza, vrsta i metoda đubrenja četinara brzog rasta. Naučno-istraživačkim radom u oblasti uvođenja gajenja brzorastućih vrsta četinara intenzivno se u Italiji bave: — Instituto nazionale -plante de legno »Glačamo Plccarolo« — Torino — Stazlone sperlmentale dl selvlcoltura — Flrenze — Centro dl sperimentazlone agricola e jorestale — Roma 9. Naučno-tehnička saradnja u okviru bilateralnih ugovora između Italije i Jugoslavije na pitanjima izmjene iskustava o unapređenju plantaže proizvodnje četinara brzoga rasta veoma je intenzivna između Jugoslovenskog poljoprivrednog šumarskog centra u Beogradu i Jugoslovenskog instituta za četinjače u Jastrebarskom sa navedenim talijanskim institutima i Direzione generale per l´economia montana e per le foreste — Roma. U okviru te saradnje u toku 1965. godine (jesen) održat će se i jedan talijansko-jugoslavenski zajednički seminar o rasadničkoj i plantažnoj proizvodnji četinara brzoga rasta, sa kraćim studijskim putovanjem talijanskih i jugoslavenskih stručnjaka koji rade na ovoj problematici. Zajedničkom posjetom najinteresantnijih talijanskih i jugoslavenskih objekata četinara brzoga rasta pridonijet će još više izmjeni stečenih iskustava u ovoj novoj proizvodnji. |