DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 144 <-- 144 --> PDF |
je autor obuhvatio i papir a nesamo celulozu i drvenjaču, i da je prikazao i uvoz šumskih i drvnih proizvoda u našu zemlju. Treća glava sadrži materiju šumskoprivredns geografije, datu po kontinentima osim kod SSSR-a, SAD i Kanade, koji su prikazani posebno kao važni faktori na drvnom tržištu. Posljednja, četvrta glava predstavlja neke vrste dodatak: autor donosi puni tekst »Ineotermsa 1953.«, zatim »Opšte uslove za izvoz i uvoz rezane građe četinara«, »Opšte uslove za izvoz i uvoz trupaca lišćara i rezane građe lišćara umerenog područja «, konverzione faktore za preračunavanje općih mjera i mjera za šumske i drvne proizvede, i na kraju nekoliko obrazaca kupoprodajnih ugovora koji se primjenjuju u prodaji drveta u međunarodnom prometu (jedan za London putem brokera, jedan za Belgiju putem agenta, po jedan za Holandiju i Švicarsku bez posrednika, zatim ugovori između komisionara i komitenta te komisionara i kupca). Autor je ovom stručnom publikacijom mnogo zadužio ne s^mo nastavu na šumarskim fakultetima nego i ostalu stručnu javnost koja je dobila udžbenik (a djelomično i priručnik) za obavljanje poslova koji ulaze u domenu prometa drvetom. Materija trgovine, a posebno vanjske trgovine je kompleksne prirode. Osim stručno- tehnoloških znanja i poznavanja robe jedno konkretne branše, nužno je poznavanje određenih osnova različitih privrednih sistema, makroorganizacije i funkcioniranja narodnih privreda, poznavanje sredstava ekonomske politike uopće, zatim određene materije iz sfere obligacionog prava i međunarodnog privatnog prava. Na sve se ovo nadovezuje potreba poznavanja praktičnog funkcioniranja razmjene dobara sa svim organima, institucijama i privrednim organizacijama koje u tome sudjeluju. Zbog toga zadatak autora nije bio lagan, jer je trebalo, da iz tako raznorodne materije izabere bitno, i da to ukomponira u što jedinstveniju cjelinu. S obzirom na namjenu publikacije, autor je bio prinuđen, da ude u detaljnije prikazivanje i objašnjavanje nekih ekonomskopravnih instituta i pojmova, jer se ne predavaju na šumarskim fakultetima. Autor, koji je uostalom naš poznati stručnjak na području trgovine drvetom, izvršio je taj zadatak vrlo uspješno. Zv. Potočić Mitranović D.: PANCICEV ŽIVOT, Beograd 1964., Posebno izdanje Srpske akađemije nauka i umjetnosti, 181 str., sa IG siika u tekstu, fotografijom Pančića i dvije table fotografija Panćićeve omorike. U knjizi su prikupljeni podaci o životu i radu dr Josipa Pančića, koji je djelovao u Srbiji 42 godine (1843—1838), najprije kao liječnik u Kragujevcu, a poslije kao profesor botanike na Filozofskom odjelu Liceja i Filozofskom fakultetu Velike škole u Beogradu. Knjiga je objavljena povodom 150-godišnjiee rođenja J. Pančića . Važniji podaci iz života i rada J. Pančića bili su nam poznati iz knjige: J. Panči ć »Flora u okolini Beograda«, Beograd 1892, koju je kao III izdanje priredio poslije Pančićevc smrti Ž. J u r i š i ć. Međutim, Mitranovićki n rad je najpotpunija monografija o J. Pančiću. U njoj su podaci prikupljeni vrlo detaljno i opsežno. Kod pisanja knjige uložen je velik trud. Podaci u knjizi svrstani su hronološkim redom, i to prema poglavljima: Pančićev zavičaj i školovanje, Pančić kao liječnik i njegov dolazak u Srbiju (1846), Pančić kao profesor Liceja (1853—1863), Pančić i Velika škola, Pančić kao narodni poslanik, Pančić kao član Glavnog prosvetnog sa- veta, Pančić kao državni savjetnik, Kraj Pančićeva života i počasti. Slijedi popis literature. U dodatku nalazi se popis biljaka koje je Pančić otkrio. Dodan je i sadržaj na francuskom jeziku, te registar lica i registar geografskih imena. U tekstu se potkralo i nekoliko slučajnih grešaka. Tako se rodni kraj Pančića, Bribir, ne nalazi na podnožju Velebita, a rodno mjesto Nikole Tesle nije Smiljevo nego Smiijan. Rhamnus rupestris (kršika) označen je griješkom kao maklen. U knjizi su istaknute zasluge Pančić a kao naučenjaka, pedagoga i prijatelja naroda. Pančić je razvio prirodoslovna istraživanja u Srbiji. Već 1859. istakao se svojim opažanjima o serpentinskoj flori u srednjoj Srbiji, gdje je uočio neko važne serpentinomorfoze. Između 102 nove biljke, koje je pronašao Pančić, nalazi se, osim Pančićeve omorike, Acer intermedium, A. macrepterum, Euphorbia fragifera, nekoliko vrsta ruža i dr. Njegov herbar imao je preko 30.000 primjeraka. Botanički vrt, koji je Pančić osnovao i uredio u Beogradu, odigrao je važnu ulogu kod uzgoja i proširenja raznog domaćeg i stranog dekorativnog drveća i grmlja. Panči ć je bio vrlo aktivan kao dugogodišnji rektor Velike škole, narodni poslanik, potpredsjednik Narodne skupštine, državni savjetnik |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 145 <-- 145 --> PDF |
i predsjednik Srpske akademije nauka. Napisao je oko 40 naučnih i stručnih radova. Pisac je prve srpske dendrologije. U svojim istraživanjima P a n č i ć je najveću pažnju posvetio Kopaoniku. Onamo su bile 1951. prenesene njegove kosti iz Beograda i sahranjene u mauzoleju izgrađenom iz Kopaoničkog granita na najvećem vrhu prozvanom »Panćićev vrh«. Time je Srpski narod odao svoju zahvalu i priznanje velikom Pančiću . U našem članku: »Povodom 150-godišnjice rođenja Josipa Pančića«, u Šumarskom listu, 1965., s. 185—197, pogrešno se kod osvrta na monografiju spominje ima njenog pisca: »Prof. D. Mitrović« umjesto »Prof. D. Mitranović«. Isto tako greškom je štampano da je Pančić preseljenjem 1853. g. iz Kragujevca u Beograd »nastupio« umjesto »napustio« liječničku službu. Dr M, Anić Jovančević đr Milorad: RASPROSTRANJENJE, VARIJABILITET I SISTEMATIKA CRNOG CERA (QUERCUS MACEDONICA A. DC.) U JUGOSLAVIJI. Pod ovim je naslovom izašla u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1G85. godine doktorska disertacija dr ing. Milorada Jovančević a, docenta Šumarskog fakulteta u Sarajevu koju je autor prije par godina uspješno obranio na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kako je ta radnja značajan doprinos utvrđivanju, rasprostranjenju, varijabilitetu i sistematici te vrste, koja je cd interesa i za našu operativu, prvenstveno krških krajeva, smatramo potrebnim da se na nju podrobnije osvrnemo. Autor je radnju, koja obasiže 178 strana teksta, 3 karte, 18 tabela, 14 fotografija i 31 sliku, podijelio na: predgovor, uvod, podatke iz literature, vlastita istraživanja, osvrt na rasprostranjenje, morfološki opis primjernih stabala, zajedničke odlike, morfološke varijacije i sistematske varijacije. Zatim je dao ključ za određivanje, Claris analytica, o nekim ekološkim i biološkim razlikama između pojedinih svojti i zaključak. Potom registar citiranih naučnih i domaćih imena biljaka i registar geografskih imena. U uvodu autor spominje da crni cer među našim listopadnim vrstama zauzima posebno mjesto kao najstarija vrsta koja postepeno izumire. Kod nas tvori najveće i najljepše šume u svom području. On raste na najizrazitijem kršu gdje se druge vrednije vrste ne mogu održati ili slabije uspijevaju. Zbog toga crni cer ima pionirski značaj kod pošumljavanja Krša i go leti. Osim toga list mu ostaje preko čitave zime u gušćim sastojinama na stablu te zelenim granama služi za ishranu stoke u najkritičnijim mjesecima. Osim toga dobro štiti tlo od erozije. Zbog svega toga on zaslužuje da se postavi na pravo mjesto kod izbora vrsta za pošumljavanje krškog područja. Crni cer se ubraja među najstarije listopadne hrastove. Njegova morfologija, ekologija i biologija pokazuje da potječe iz tercijara. Da je crni cer u prošlosti napustio pojedine terene u našoj zemlji najbolje potvrđuje velika disjunkcija i rastrganost sadašnjeg areala. Autor utvrđuje hercegovačko-dalmatinsko područje crnog cera kao najsjevernije. Konstatira da je crnogorsko-skadarsko područje južnije i po površini nešto veće, dok je makedonsko-metohijsko područje najjužnije i po veličini najveće. Za sva tri područja utvrđuje središta pojedinih areala. U vezi rasprostranjenja crnog cera kod nas autor postavlja pitanje da li su populacije u ta tri područja i nakon duže geografske izolacije još uvijek morfološki jedinstvene jer se svaka populacija mora đo neke mjere prilagođavati novim uvjetima, a ovi nisu posve isti u sva tri areala. Autor konstatira da populacija crnog cera u sva tri područja imaju niz zajedničkih morfoloških i drugih odlika, koje ih objedinjuju u jednu vrstu. To je i razumljivo, objašnjava autor, ako se ima u vidu da crni cer vodi porijeklo od zajedničke tercijarne vrste Querem drymeja Ung. Prema tome to su stara ustaljena svojstva koja su izdržala klimatske promjene potkraj tercijara, za vrijeme glacijalnih i interglacijalnih perioda. Autor zatim razmatra najznačajnije zajedničke odlike koje se pojavljuju kod kore, pupoljaka, lisne peteljke, lišća i ploda u svih 180 analiziranih stabala iz sva tri područja rasprostranjenja. Crni cer se svuda odlikuje velikom izđanačkom snagom. U tom pogledu nije mu jednak ni jedan listopadni hrast. Zbog toga je većina sastojina crnog cera izdanačkog porijekla. Otporan je na kljaštrenje. Kljaštrenjen brzo se pomladi. Ü toku jednog ljeta autor je opazio omlatke duge preko 1 m. Crni cer se na svim nalazištima ponaša kao izraziti termofil, fotofit, kserofit i kalcifit. Kako se najveći dio Krša odlikuje toplom klimom, velikom insolacijom, vapnenom podlogom i suhim tlom spomenuta svojstva ističu praktičnu vrijednost te vrste u toliko više što mu drugi listopadni 617 |