DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 147 <-- 147 --> PDF |
ha) i drugih rijeka te oko vodotoka i vodoprivrcdnih objekata 4.500 km drvoreda. U poglavljima o izboru staništa pisac kategorizira tla prema njihovim proizvodnim mogućnostima za najintenzivnije, intenzivno i ekstenzivno uzgajanje topola. U poglavlju o vrstama i svojtama topola pogodnima za područje BiH preporuča za određena staništa ove topole, s obzirom na njihove ekološke uslove, proizvodnost i otpornost: 1-214, robustna topola, 1-154, 1-45/51, pozna topola-serotina, osječka topola- marilandica. Zatim se daju upute o izboru sadnog materijala. Opsežnije i metodički su razmotreni glavni tipovi uzgoja topola: namjenske plantaže, savremene plantaže, šumske sastojine, drvoredi pokraj vodotoka i vedoprivrednih objekata, drvoredi uz putove i pruge, u seljačkim domaćinstvima. U uputama o tehnici rada pisac ističe da se ne smije izostaviti nijedna faza propisana za odgovarajući način uzgoja. Te faze rada sažeto su opisane u sedam poglavlja: općenito, manipulacija sadnicama, prethodna obrada tla, prethodno đubrenje, sadnja, njegovanje i postupci zaštite. Na kraju svega nalazi se »Kalendar radova« za svaki mjesec. Preporučujemo tu publikaciju svima uzgajačima topola. Trebalo bi provesti agitaciju i propagandu da tu knjižicu nabave seljačka domaćinstva u krajevima u kojima postoje mogućnosti za proizvodnju topolovine. J. Šafar D i k i ć S., Jovančević M. i Panov A.: PRINCIPI I PERSPEKTIVE UNAPREĐIVANJA PROIZVODNJE ŠUMSKOG SJEMENA U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo 1965. (str. 78, 27 slika). Radovi prve faze podizanja kvalitetnih sastojina privedeni su kraju. Ta prva faza ie izbor sjemenskih baza i rajoniziranje korištenja sjemena. Sjemenske baze gotovo su isključivo sjemenske sastojine tj. sastojine koje će se prvenstveno koristiti za proizvodnju (sakupljanje) kvalitetnog sjemena odnosno, tačnije, sjemena s dobrim nasljednim svojstvima. Te sastojine koristit će se, bez sumnje, i za daljnju fazu osiguranja kvalitetnog sjemena, za uzimanje plemki potrebnih za osnivanje sjemenskih plantaža. Pored popisa sjemenskih baza i sjemenskih rajona za cijelu državu*, takvi popisi objavljeni su i za po * Predlog za Registar šumskih semenskih objekata Jugoslavije: I deo Četinari (Coniferae), Jugoslo vensko poljoprivredno šumarski centar, eBograd 1964. jedine republike. Za SR Bosnu i Hercegovinu taj materijal nalazi se u naslovu navedenoj publikaciji. Ova publikacija je, međutim, više nego samo popis sjemenskih baza i sjemenskih rajona, jer sadrži i kriterije i prikaz postupka izdvajanja ovih sjemenskih sastojina (a što se može primijeniti i u drugim slučajevima) te »upute« za proizvodnju šumskog sjemena. Prvi dio, kriteriji za izdvajanje i postupak izdvajanja sjemenskih sastojina, sadržan je u slijedećim dijelovima ove publikacije: I Dosadašnja proizvodnja i potrošnja šumskog sjemena u Bosni i Hercegovini (1. Proizvodnja šumskog sjemena i 2. Upotreba šumskog sjemena), II Solidna sjemenska baza kao preduslov za unapređivanje proizvodnje šumskog sjemena, III Izdvajanja sjemenskih sastojina, IV Broj, površina i lokacija sjemenskih sastojina, V Rejonizacija i upotreba šumskog sjemena. Drugi dio, proizvodnja šumskog sjemena, sadržana je u ovim dijelovima radnje: VI Gospodarenje izdvojenim sjemenskim sastojinama (1. Opća načela, 2. Mjere za povećanje prinosa sjemena, 3. Mjere za poboljšanje genetskog sastava sjemenskih sastojina), VII Proizvodnja sjemena u sjemenskim plantažama (1. Izdvajanje plus-stabala, 2. Kalemljenje pius-stabala, 3. Osnivanje sjemenskih plantaža, 4. Proizvodna sposobnost sjemenskih plantaža, 5. Važnost sjemenskih plantaža za Bosnu i Hercegovinu), VIII Sakupljanje šumskog sjemena i racionalizacija tog procesa, IX Trušenje sjemena četinjača, X Čuvanje šumskog sjemena. Ova publikacija sadrži, dakle, ustvari, sve što je potrebno za proizvodnju kvalitetnog sjemena, ona je udžbenik i priručnik za suvremeno sjemenarstvo šumarstva. Uz tekst se nalazi dobar fotomaterijal (S. Dikića, P. Fukareka, M. Jovančevića i C. Šilića), crteži (shema selekcije šumskog sjemena na genetskim osnovama, shematski prikaz osnivanja sjemenskih plantaža, neki suvremeni tipovi, svakako praktičnih, trusnica) te preglodna karta sjemenskih oblasti i područja. Područje Bosne i Hercegovine podijeljeno je u 3 šumsko-sjemenske oblasti sjevernu, srednju i južnu. Sjeverna ili I o- blast je brežuljkasto-ravničarska oblast sjeverne Bosne (sjeverno od linije Bosanski Novi—Banja Luka—Doboj—Gračanica —Zvornik), južna ili III obuhvaća degra |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 148 <-- 148 --> PDF |
dirani dio Krčkog područja (južno od linije koja obuhvaća Grahovsko i Livanjsko polje te južno od linije nešto sjevernije od Suice, Prozora, Konjica, Uloga i Gacka); ostale oko 2/3 površine čine srednjebosansku sjemenarsku oblast. Svaka oblast podijeljena je na po 2 područja i to na veću zapadnu i manju istočnu s graničnom linijom Samac—Gračanica—Kladanj— Olovo—Sarajevo—Konjic, a III na sjever no i južno tj. na toplije i na hladnije područje medunčevih šuma. Izbor sjemenskih sastojina zasada je izvršen samo za četinjače: ariš (0,5 ha — jedini nasad ove vrste u BiH-u), crni bor (345,5 ha), obični bor (358,5 ha), jelu (2025,5 ha) i smreku (947,5 ha). Navedene površine su ukupne, dok su reducirane oko 5G!´/o manje. Izbor sjemenskih sastojina listača nije vršen, jer Perspektivni plan šumsko-uzgojnih radova u Bosni i Hercegovini nije planirao upotrebu listača, ali autori smatraju, da su potrebne i sjemenske sastojine listača i to u ukupnoj površini od oko 200 ha (bukovih 80 ha), hrastovih 60 ha, crnojohovih i bijelojasenovih po 5 ha, javorovih 25 ha i jasenovih — crnog? — 25 ha ukupne površine, a reducirane za oko 3G°/o manje). Od ostalog materijala naglasiti mi je još pitanje lokacije trušnica. Autori smatraju, da ih je potrebno više, a manjih i to prvenstveno radi toga, da se može osigurati sigurnost provenijencije sjemena, a o čemu se do sada nije vodilo dovoljno računa. Uostalom, danas postoji već više tipova manjih, i prenosnih, trušnica od kojih npr. G. M. Saralidže-a trusi češere posve mehanički bez zagrijavanja (vidi skicu u ovoj publikaciji ili u skriptama Šumskog sjemenarstva Šumarske škole u Karlovcu, odnosno u časopisu Lesnoje Hozjastvo br. 12/61). Bez obzira na ograđivanje autora, da su pojedini zaključci samo orijentacione vrijednosti« (str. 5), ako se konstatacije i rezultati kako analiza tako i sinteza u ovom radu primijene u praksi (a na tu primjenu obavezuje i Opći zakon o proizvodnji i prometu sjemenskom robom) učinit će se znatan korak naprijed u osiguranju dobrih sastojina. A mjesto konstatacije, da će sjeme iz sjemenskih baza biti »znatno skuplje nego što je bilo u doba kada se sakupljalo bez nadzora« (str. 64), dakle da će i podizanje novih sastojina, pošumljavanje ili pomlađivanje, biti »skuplje«, bolje bi odgovarala, da će cijena sjemena, kao i cijena podizanja novih sastojina, biti realnija u odnosu na cijenu ostalih roba nego li je to danas. Naime, već je vrijeme, da mi sami ne naglašavamo, pa i u izvanšumarskim krugovima, da su radovi po šumljavanja skupi iako troškovi pošumljavanja i u težem Kršu iznose oko 400.000 din. po ha, a u terenski boljim uvjetima ni lOO.OOOdin. Troškovi pošumljavamja nisu visoki uspoređujući s troškovima drugih investicija kao npr. gradnje hotela, gdje trošak po 1 krevetu iznosi koliko i pošumljavanje najmanje 5 ha teškog terena. Rezultat komparacije bit će u korist naših radova i onda, ako se usporede i prihodi te budući troškovi (troškovi uzdržavanja i obnove). Zašto da podcjenjujemo vrijednost vlastitog rada! O. Piškorić Dr Stojan Pagon: ANTIBIOTSKE SUPSTANCIJE U BILJKAMA SA PODRUČJA DALMACIJE (Doktorska dizertacija). Doktor opće medicine Stojan Pagon, mikrobiolog Opće bolnice i ranije Vojne bolnice u Splitu s uspjehom je odbranio doktorsku disertaciju u novembru 1964. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegov rad, koji se odnosi na istraživanja antibiotskih supstancija (fitoncida) u višim biljkama vrlo je interesantan, tim više što su obrađene minoge šumske vrste, uglavnom sa područja česmine te bijelog i crnog graba. U kratkom uvodu prikazana su nastojanja ruskih autora, koji su 1928. započeli sa svestranim obrađivanjem tog problema te izgotovili i prve ljekovite antibiotske preparate dobivene iz viših biljaka. U vezi sa prikupljanjem svježih biljnih uzoraka dat je kratak opis ispitivanog područja sa kartom biljno-geografskog rasčlanjenja Krša Jugoslavije na kojem su naznačena mjesta sa kojih su uzorci sabrani. Osim rijetkih iznimaka (Vel. Paklenica i planina Cincar) to je priobalni pojas i otoci od Zadra do Dubrovnika. Najviše pažnje posvećeno je samom laboratorijskom određivanju antibiotika u višem bilju. Prikazano je nekoliko metoda ruskih autora koje su upotrebljavane u početku samog ispitivanja. Kako su one medutim pokazale izvjesne nedostatke, autor je sastavio iz poznatih laboratorijskih tehnika vlastitu kvantitativnu metodu takozvanu »kombiniranu metodu«, kojom se određuju fitoncidi u hladnim sterilnim vodenim ekstraktima biljnog materijala. Antibiotsko djelovanje tih ekstrakata određuje se prema dva odabrana mikroorganizma, od kojih je jedan pred stavnik gram-pozitivnih kola (Staphylococcus aureus), a drugi gram-negativnih bacila (Escherichia coli). Ukoliko je djelovanje uopće izraženo, biljni ekstrakti djeluju u jačim koncentracijama baktericidno, a u slabijima bakteriostatski. Da bi |