DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 80 <-- 80 --> PDF |
OSVRT NA DVADESETOGODIŠNJI RAD INSTITUTA ZA ŠUMARSKA ISTRAŽIVANJA J. ŠAFAR Period razvitka i rada koji ukratko iznosimo pred našu naučnu i stručnu javnost razmjerno je dug, ali za utvrđivanje značenja tog Instituta je prekratak. Prekratak je prvenstveno zato što se naš Institut rađao i razvijao od 1945. g. do danas pod veoma teškim okolnostima koje su bile posljedica ne samo prošlih ratnih razaranja, neimaštine, nagle poratne obnove i brze industrijalizacije, nego i posljedica prenapetih situacija šumske privrede, čestih njenih reorganizacija i mnogih subjektivnih slabosti onih organa o kojima je najviša ovisila materijalna i personalna baza razvitka Instituta. Te situacije mnogo su utjecale da se Institut nije rnogao normalno razvijati, pa nije mogao dati bolje i veće rezultate rada nego ih je do nedavna dao. Ipak, unatcč takvim okolnostima, rezultati rada za šumsku privredu i nauku nisu maleni. Da bi se objektivno mogla prosuditi djelatnost tog Instituta, iznijet ćemo najprije poteškoće u kojima se razvijao njegov rad: 1. Prečesta izmjena osoblja, koje bi u normalnim okolnostima trebalo kontinuirano raditi u Institutu barem 15—2G godina. Do danas bilo je 7 direktora: Š a f a r, R a d o v č i ć, S u p e k, L o v r i ć, Zivković, Kraljić i Žunko, Samo jedan od njih zauzimao je taj položaj osam godina, a ostali 1—3 godine. Razmjerno velik broj stručnjaka bio je namješten u Institut pred penzioniranjem, ili je nakon razmjerno prekratke suradnje premješten. Nisu više među živima: Kolibaš, Briksi, Markić i A. Böhm. U mirovini su: Čeović, Sarnavka, Loger, Premužić, Lončar, Pođhorski i Dragišić. Svojim bogatim iskustvom i marljivim radom ti drugovi mnogo su pomogli da se lakše snalazimo u šumi raznovrsnih problema, ali nažalost gotovo nijedan, tj. osim jednog, nisu imali asistenata koji bi im pomogli u radu i koji bi obogaćeni stečenim iskustvima nastavili njihovo djelo i na takvim temeljima stvarali nadgradnju. Premješteni su ili otišli ovi stručnjaci: Radovčić, Vajda, Spaić, Srnić, Z. Gračanin, Babogredac, Herpka, Harapin, Hanzl, Kalinić, Regent, Mučalo, Rupert, Vrdoljak, Jedlowski, Supek, Lovrić, Hajdin, Špalj, Zivković, Kraljić, Srdić i Rohr. Ukupno: 4 pokojna, 7 penzioniranih i 23 premještena ili otišla stručnjaka. Prema tomu, 34 stručnjaka otišlo je iz te ustanove. Odlazak tako velikog broja stručnjaka veliki je gubitak za naučnu ustanovu i njena je najslabija strana. Ali, osnivanje novih, specijaliziranih instituta (Zavod za topole u Novom Sadu, Jugoslavenski institut za četinjače u Jastrebarskom i Zavod za kontrolu šumskog sjemena u Rijeci) nužno je postavilo pitanje prelaza odgovarajućih stručnjaka iz naše u druge ustanove kako bi nove radne organizacije mogle što bolje započeti ili nastaviti rad. Od navedenih stručnjaka 6 ih se nalazi na drugim institutima, 3 su na Šumarskom fakultetu, 3 u Zavodu za kontrolu šumskog sjemena; ostali nastavljaju svoj rad u privredi i upravi. Ma koliko bio odlazak 552 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 81 <-- 81 --> PDF |
tih stručnjaka negativan za razvitak Instituta, pozitivno je to bilo za one radne organizacije u kojima su ti stručnjaci nastavili rad prenoseći iskustva stečena u Institutu. Iz Instituta otišao je i znatan broj pomoćnog šumarskog i uredskog osoblja, oko 10. 2. Česte i prebrze reorganizacije u šumskoj privredi raznovrsno su se odrazile i u radu Instituta. Institut se, pod utjecajem takvih i mnogih drugih situacija te zbog prečeste izmjene stručnog osoblja, ni sam nije mogao dobre organizirati sve do nedavna. U reorganizacijama Instituta možda je najznačajnije to da je u njegovu sastavu bilo devet šumsko-pokusnih stanica: Darda, Vinkovci, Osijek, Požega, Bjelovar (Križevci), Petrinja (Sisak), Delnice, Rijeka i Split. Nekoliko godina usporedno su postojale po dvije stanice u istom mjestu: u Splitu i u Rijeci; dvije od tih pripadale su našem Institutu, a dvije bile su u sklopu Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti — sve dok Akademijin institut nije obustavio rad i većinu osoblja preuzeo naš Institut. Te su stanice postepeno ukidane; posljednja, vinkovačka ukinuta je godine 1964. Sada Institut nema ni jedne pokusne stanice. U Rijeci postoji još samo punkt Instituta na kome radi jedan šumarski stručnjak. Na tim stanicama bilo je 13 inžinjera i 3 tehničara, od kojih imamo danas u Institutu 3 inženjera. 3. Neredovito i neperspektivno financiranje rada Instituta utjecalo je d3 se sve do pred nekoliko godina nisu mogli sistematski razvijati dugoročniji planovi rada. Institut je bio na proračunu biv. Ministarstva za šumarstvo odnosno Glavne uprave za šumarstvo od svojeg osnutka god. 1945. do polovice 1953., zatim godinu dana na proračunu NO grada Zagreba. Od 1. VI 1954. samostalna je ustanova s vlastitim financiranjem na bazi ugovaranja uglavnom kratkoročnijih tema. Prvih godina u toku samostalnog financiranja sredstva za rad bila su neredovita. Kad su osnovani fondovi: Fond za unapređivanje šumarstva, savezni i republički fond za naučni rad i fond kod Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija Hrvatske, od tada su se razvojne mogućnosti Instituta znatno počele poboljšavati. Pozitivno je i to da se od godine 1954. do danas ta ustanova nalazi stalno u istim prostorijama, dok je od god. 1945. do 1954. sedam puta selila iz zgrade u zgradu. Naš Institut je vrlo intenzivno surađivao s velikim brojem šumskih gospodarstava: ne samo u rješavanju stručnih problema, nego i međusobnim pomaganjem u izvršivanju određenih zadataka. S obzirom na sve veću kompleksnost naučnih zadataka naš Institut surađuje s mnogim institutima u našoj zemlji. Tako je ostvarena uska suradnja sa Jugoslavenskim mstitutom za četinjače u Jastrebarskom, Zavodom za topole u Novom Sadu, Šumarskim institutima u Beogradu, Ljubljani, Skoplju i Sarajevu, te Zavodima u Peći i Titogradu kao i sa Zavodom za botaniku Farmar ceutskog fakulteta u Zagrebu, Hidrorneteorološkim zavodom u Zagrebu, Geološkim institutom u Zagrebu, Geografskim institutom JNA u Beogradu itd. Zajednički se radi na nizu problema i zadataka, i na taj način moći će se pružiti nauci i praksi značajni doprinos. Dva člana Instituta bili su devet godina suradnici Odjela za biološke nauke Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a jedan je sekretar komisije za izradbu Vegetacijske karte Jugoslavije. U toku proteklih dvadeset godina promijenila se organizacija Instituta. To se prvenstveno odnosi na izmjenu osnivača. Provodeći novi Zakon o organizaciji naučnog rada, Šumarski fakultet donio je statutarnu odluku o osni |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 82 <-- 82 --> PDF |
vanju Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Time je prestalo pravo osnivača Izvršnog vijeća Sabora NRH. Smireniji razvitak privrede omogućio je da se u toku posljednjih nekoliko godina rad u Institutu sve više normalizira i usavršava materijalno, personalno i stručno. Danas u toj ustanovi imamo 12 šumarskih stručnjaka visoke školske spreme, 1 tehničara i 6 uredskog osoblja. Organi Instituta su: direktor, upravni odbor, radna zajednica i naučni savjet. Institut ima ove odsjeke: za ekologiju i tipologiju, za uzgajanje šuma, za uređivanje šuma, za lovstvo, za mehanizaciju i ekonomiku, opći odsjek i zajedničke službe. U Institutu danas rade: Be r tovi ć, Car, Cestar, Dereta, Hren, Medvedović, Pelcer, Šafar, Špiranec, Weiss, Ziani i Žunko; 2 su viša naučna suradnika, 3 naučna suradnika, 2 viša stručna suradnika i 5 asistenata. Jedan je suradnik obranio na Šumarskom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju, a 6 suradnika prijavilo je svoje radove, te će u skorije vrijeme braniti svoje disertacije. Na osnovu takove strukture kadrova kao i rezultata rada Institutu je prema citiranom Zakonu priznat naučni status i unesen je u registar naučnih ustanova koji vodi Savjet za naučni rad SRH. Jedan suradnik je za naročite zasluge na polju nauke Ukazom Predsjednika SFRJ odlikovan »Ordenom rada sa zlatnim vijencem«. Unatoč nepovoljnim prošlim okolnostima i sadašnjim poteškoćama, ta ustanova mnogo je sudjelovala u unapređenju šumske privrede i nauke. Taj se rad očitovao u mnogim ekspertizama, seminarima, konzultacijama, studijskim elaboratima, planovima, programima, stručnim i naučnim publikacijama. Ukratko dajemo pregled tog rada. UZGOJ TOPOLA. Kad se veoma zaoštreno nametnuo problem pomanjkanja drvne sirovine, naš je Institut prvi dao snažan zamah uzgoju topola. Opsežna istraživanja, pokusi, mnogi prevodi iz strane literature za potrebe terenskih stručnjaka, velik broj instruktaža, uputstva i seminara omogućili su da se šira stručna javnost i izvan naše republike temeljitije upozna s načinom osnivanja i uzgoja topolovih nasada. Izrađeni su opsežni studijski elaborati za pojedine rajone i za područje čitave Republike. Izrađen je prvi priručnik za uzgoj topola. Tako svestran rad utjecao je da su se unapredili načini stvaranja topolovih kultura. Taj rad u Institutu danas nitko ne nastavlja, izuzevši započeta istraživanja topola na jadranskom području, jer te radove obavlja Zavod za topole. NJEGOVANJE SASTOJINA. Nakon prvih jakih naleta eksploatacijskih sječa, naš je Institut otvorio i veoma široko zahvatio problem unapređivanja mladih i srednjodobnih sastojina, osobito na brdskom i nizinskom području. Osnovan je niz primjernih i pokusnih ploha u raznim tipovima sastojina. Na temelju dobivenih rezultata izrađeni su elaborati za pojedine šumsko-gospodarske cjeline. Zahvaljujući sistematskoj upornosti, tj. veoma velikom broju seminara, instruktaža i demonstracija, pokret njegovanja sastojina snažno je zahvatio čitavo područje naše republike i postao putokazom da se dublje zahvati u taj problem sa uzgojnog gledišta i sa gledišta namirivanja potrošišta i tržišta tanjom drvnom sirovinom. ZAŠTITA ŠUMA. Problem šteta od kukaca u nizinskim, brdskim i planinskim šumama, problem borbe s lošim biotskim utjecajima u rasadnicima i problem insekatskih i gljivičnih oštećenja u novim rasadnicima i nasadima topola nekoliko godina bili su jedan od glavnih zadataka našeg Instituta. Nastojalo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 83 <-- 83 --> PDF |
se da se što svestranije ispitaju uzroci ugibanja hrasta, brijesta i kestena i pronađu što efikasniji postupci suzbijanja šteta. Naš je Institut, prvi u slavenskim državama, uveo postupak suzbijanja gubara aviometodom, te razmjerno svestrano obradio problem masovne pojave i suzbijanja gubara. Institut je brzo i radikalno zahvatio problem zaraze u topolovim rasadnicima i plantažama tako da je već u prvom stadiju progradacije širenje epidemije spriječeno. Sudjelovao je u rješavanju pitanja primjene raznih herbicida. Zavižan — Bukva na gornjoj granici šume — Foto: S. Bertović INTRODUKCIJA ČETINJAČA. Zbog velikog pomanjkanja četinjača i velike potrebe na drvu raznih igličavih vrsta drveća, Institut je nastojao da šire rješava problem introdukcije četinjača, osobito na brdskom i mediteranskom području, prvenstveno u arealu bukovih šuma. Problem se rješavao na temelju ispitivanja ekoloških okolnosti i poznatih bioioško-uzgojnih svojstava određenih vrsta četinjača te na temelju pokusa. Održani su seminari, instruktaže, konzultacije i ekspertize, izrađeno je nekoliko elaborata. Nakon osnivanja In |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 84 <-- 84 --> PDF |
stituta za četinjače, opseg rješavanja tog kompleksnog problema u našem se Institutu mnogo smanjio. UNAPREĐIVANJE SJEMENARSTVA. U vezi s potrebom masovmjeg po šumljivanja prvenstveno četinjačama, pojavio se vrlo važan suvremeni pro blem izbora dobre provenience pojedinih ekonomski važnih vrsta drveća. U nastojanju da se problem genetički dobrog pošumjavačkog materijala što šire zahvati, tj. držeći se načela od velikog u malo i od grubog u finije, Institut je u danim mogućnostima izvršio sjemenarsku rajonizaciju čitave Republike a zatim detaljnu rajonizaciju za područje nizinsko, brdsko, planinsko, primorsko listopadno i primorsko vaztiazeleno područje, izradio elaborate. U Institutu metodički je ispitivana klijavost sjemena, kenstruirana je i nova klijalica. Dalj nji rad, tj. izlučivanje sjemenskih baza je prekinut, jer ga je preuzeo Zavod za kontrolu šumskog sjemena; u tom radu sudjelovali su i suradnici našeg In stituta. BIOLOŠKO-UZGOJNA SVOJSTVA DRVEĆA. Da bi se problemi šumsko uzgojnih radova i pošumljivanja mogli što bolje rješavati, Institut je uzgred i po posebnim zadacima nastojao ispitivati svojstvenost nekih naših privredno važnih vrsta drveća. To su prvenstveno domaće topole, jela, bukva i smreka, zatim kasni hrast lužnjak, te brucijski bor komparativno u odnosu na crni i alepski bor. Rezultati tih ispitivanja mnogo su pomogli da se određeni temat ski zadaci mogu dublje obrađivati. MELIORACIJA DEGRADIRANIH ŠUMA. Vršena su ekološka istraživanja na krškom području primorja, Like i sjeverne Hrvatske, kao i eksperimenti iz oblasti tehnike podizanja kultura. Osnovana su pokusna polja za ispitivanje tehnike gustih kultura u Dalmaciji, za podizanje kultura i plantaža četinjača ubrzanog rasta na vrištinama u Lici i za introdukciju stranih vrsta u primorskom području. U okviru rada sektora izrađene su studije, programi i planovi kompleksne melioracije degradiranih kraških i ostalih drugih područja (Istra, Krka i dr.), isto tako i studije o mogućnostima proizvodnje industrijskog drveta četinjača na području Like i sjeverne Hrvatske. Izrađen je »Program kompleksne melioracije Krša Jugoslavije«. Održani su mnogi seminari o raznim problemima melioracije i iskorištenja degradiranih šuma i zemljišta. ISKORIŠTENJE I MELIORACIJA DEGRADIRANIH PAŠNJAKA. Vršena su istraživanja utjecaja paše koza i ovaca na šumsku i travnu vegetaciju. Ispitivane su vrste šumskog drveća i grmlja koje stoka koristi za hranu u ekstenzivnim uslovima. Izvršeni su eksperimenti ishrane ovaca šumskim vrstama grmlja. Ispitivan je utjecaj ishrane stoke iglicama četinjača. Osnovana su pokusna polja grmljem šumskih leguminoza s visokim sadržajem proteina. Proučavani su načini konverzije ekstenzivnog stočarstva sitnom stokom u proizvodnije oblike uzgajanja. Izvršene su ekonomske studije o ulozi paše stoke u šumama. FITOCENOLOŠKA ISTRAŽIVANJA I KARTIRANJA. S obzirom na aktuelnost i sve veće potrebe osnovan je god. 1955. sektor za iitocenologiju. U okviru tog sektora izrađene su ekološko-fitocenološke osnove za rješavanje različitih problema iz oblasti uzgoja, njege i melioracije šuma, organizacije sjemenarske službe i si.; izvršeni su svi pripremni radovi i štampane naše prve vegetacijske karte, koje su naišle na najviše priznanje u domaćim i stranim naučnim i stručnim krugovima. Osniva se herbarij za naše najvažnije fitocenoze. Uspostavljena je najuža suradnja s domaćim i stranim fitocenolozima |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 85 <-- 85 --> PDF |
putem zajedničkih vegetacijskih istraživanja i kartiranja, razmjenom stručnjaka i sudjelovanjem na ekskurzijama i simpozijima (Poljska, Njemačka, Grčka, ČSSR). Posebna aktivnost i suradnja usmjerene su osnivanju specijalnih šumskih rezervata u okviru zaštite prirode. PEDOLOŠKA ISTRAŽIVANJA. Sa ciljem brzog određivanja i poboljšanja osobina šumskih tala za razne uzgojne i rneliorativne zahvate, za podizanje rasadnika a naročito kod osnivanja kultura topola, nakon prvih sistematskih Masiv Risnjaka — Pretplaninska šuma bukve. — Foto: S. Bertović istraživanja u Slavoniji, osnovan je god. 1955. posebni odsjek i priručni pedološki^ laboratorij. Osim ovih primarnih poslova servisnog karaktera, neka pedološka istraživanja odvijala su se povezano sa fitocenološkim i šumarskim radovima. TIPOLOŠKA ISTRAŽIVANJA. Sve veće intenziviranje šumske privrede i rezultati provedenih ekološko-fitocenoloških i drugih poredbenih istraživanja ukazivali su na sve veću i neodgodivu potrebu tipoloških osnova prilikom |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 86 <-- 86 --> PDF |
najraznolikijih šumarskih istraživalačkih i privrednih radova. Zato je god. 1958. osnovan posebni odsjek za ekologiju i tipologiju šuma, u kojemu surađuje niz specijaliziranih stručnjaka (geolog, pedolog, klimatolog, fitocenolog, istraživač prirasta, uzgajivač itd.). Nakon započetih orijentacijskih istraživanja Papuka i Psunja, težište radova je prebačeno u jugozapadnu Hrvatsku (Gorski Kotar, Primorje s Istrom, Lika). Na potezu od mora do najviših planinskih vrhunaca, u proizvodnim i degradiranim šumama, istraženi su s ekološko- biološkog i šumskogospodarskog gledišta svi oni šumski objekti koji imaju prvenstveno značenje za tipološku klasifikaciju i rješavanje naučnih i privrednih problema. Posebna pažnja posvećena je osnivanju silvometeoroloških stanica, te provedbi mikroklimatoloških i fenoloških motrenja. Nastavljeno je sistematsko pedološko i vegetacijsko kartiranje pojedinih reprezentativnih područja u Hrvatskoj. Sa strane mjerodavnih krugova Institutu je povjerena izrada vegetacijske karte Bosne i Hercegovine i provedba tipoloških istraživanja u Crnoj Gori. BIOLOGIJA I UZGOJ DIVLJACI. Prodaja prava odstrela divljači i mesa ustrijeljene divljači sve značajnije su vrelo deviza. Težnja za povećanjem tih prihoda očituje se u svjesnom povećavanju populacije divljači, a takva pojava u oštroj je suprotnosti s interesima šumske proizvodnje. Ekonomske mjere, koje će omogućiti usklađivanje tih suprotnih interesa u obliku najpovoljnijem za cjelokupnu privredu zajednice, mogu se odrediti samo na osnovu što potpunijeg poznavanja biologije divljači. U novije vrijeme na prvom je mjestu biologija ponašanja i zajedničkog života divljači. Kao rezultat proučavanja biologije i racionalnih načina uzgoja divljači Institut je dao niz publikacija, izradio mnoge studije i elaborate o mogućnosti uzgoja određenih vrsta divljači u pojedinim predjelima, odnosno elaborate o bonitetu i ekonomskom kapacitetu lovišta. Time je za najveći dio područja Hrvatske pružena lovnim ovlaštenicima realna podloga za racionalni uzgoj divljači koji je u skladu s interesima šumske proizvodnje. SPREČAVANJE I SMANJIVANJE ŠTETA OD DIVLJAČI. Stete od divljači ekonomski su najosjetljivije u plantažama i intenzivnim kulturama drveća ubrzanog rasta. Prelazeći na taj način proizvodnje drveta, predstavnici šumske proizvodnje zahtijevali su maksimalni intenzitet osiguranja proti takovim štetama. Primjenjujući najnovija dostignuća na polju proučavanja biologije divljači i tehnike zaštite šumskih sastojina protiv šteta od divljači, izvršen je niz radova i pokusa sprečavanja šteta biološkim (osiguravanje prikladne prirodne hrane, usklađivanje visine populacije s prehrambenim potencijalom staništa i si.) i kemijskim metodama (ispitivanje raznih repelenata inozemne i domaće proizvodnje i si.). Na području zaštite topolovih sadnica postignuti su vilo dobri rezultati kemijskim metodama. Te metode omogućuju da se osnivaju plantaže bez potrebe da se podižu skupe ograde ili provodi individualna mehanička zaštita sadnica, a istodobno mogu se održavati eko^ nomski značajne populacije divljači. TABLICE DRVNIH MASA. Sve do nedavna, za utvrđivanje kubature drvnih masa stabala listača upotrebljavali smo ine zemne tablice. Budući da te tablice sadrže podatke općenito za hrast i budući da se u našoj Republici nalazi razmjerno velika površina šuma hrasta lužnjaka, Institut je za tu vrstu drveća izradio posebne tablice drvnih masa i to za Spačvanski bazen i za područje republike Hrvatske. Izrađene su tablice drvnih masa za pitomi kesten, a u vezi .s |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 87 <-- 87 --> PDF |
tim radom istraženi su i prirasti kestenovih panjača te debljina i postotak njihove kore. Završavaju se tablice drvnih masa za obični grab i započeta je izrada tablica za hrast kitnjak. U provedbi istraživanja i izrade navedenih tablica započelo se korištenjem najsuvremenijih sredstava kao što je upotreba elektronskih računara. Tako će se znatno ubrzati radovi., i naša privreda dobit će odgovarajuće tablice u znatno kraćem vremenu. RACIONALIZACIJA ISKORIŠCAVANJA UZGREDNIH ŠUMSKIH PROIZVODA. U vezi s velikim potrebama kemijske industrije u prvom periodu naše privredne izgradnje, pojavilo se bilo pitanje racionalne proizvodnje smole i uzgoja ruja za dobivanje finijih vrsta štavila. Unatoč tadašnjim nemalim teškoćama, Institut je osnovao opsežne pokuse smolarenja na brdskom, planinskom i primorskom području te pokuse osnivanja i obrađivanja rujevih kultura. Zbog pomanjkanja izvježbanog pomoćnog tehničkog osoblja i sve manje zainteresiranosti privrede, pokusi se nisu mogli nastaviti. MEHANIZACIJA U ŠUMARSTVU. Naporan šumski rad i sve manji broj šumskih radnika zahtijevaju da se tehnološki procesi što više mehaniziraju. Od Oslobođenja do danas učinjen je u tome velik korak naprijed, ali ostaje još niz problema, kao što je pitanje mehanizacije utovara, privlačenja, zaštite, pošumljivačkih, uzgojnih i drugih radova. Zato su god. 1962. u našem Institutu započeta istraživanja mehanizacije šumskih radova. Institut je direktno pomagao u rješavanju konkretnih pitanja operative: istražuje racionalnu primjenu postojeće mehanizacije i organizaciju rađa sa strojevima; daje savjete i prijedloge za uvođenje one mehanizacije koja se može ekonomski opravdati; ispituju se tehnološki procesi i predlaže uvođenje suvremene mehanizacije za sve radove u šumskoj proizvodnji. Povezan s ostalim institutima u SFRJ, surađuje na saveznoj dugoročnoj temi »Proučavanje mehanizacije u radovima na iskorišćavanju šuma«. MELIORACIJA PODRUČJA RIJEKE SAVE jedan je od najvažnijih privrednih problema naše Republike. Na projektu hidrotehničkih i ekonomskih rješenja za sliv te naše najveće rijeke sudjelovao je čitav niz radnih organizacija, pa i naš Institut. Izrađena su tri studijska elaborata, od kojih su dva kompleksna (stanje šuma, ekološki, fitocenološki odnosi i hidrološki odnosi, šumska i lovna privreda). MEĐUNARODNA AKTIVNOST u raznim organizacijama, simpoziumima i savjetovanjima. Institut je član međunarodne organizacije za šumarska istraživanja (IUFRO), član Komiteta za šumarska istraživanja na Mediteranu (CRF´M). Saradnici Instituta bih su delegati naše zemlje na zasjedanjima Potkomisije FAO za koordinaciju šumarskih problema Mediterana u Lisabonu I960., Dubrovniku 1962. i Ateni 1965.; surađivali su u Organizaciji Ujedinjenih nacija za Poljoprivredu i ishranu koordinator Projekta br. 2 FAO za područje Mediterana, koji se odnosi na ishranu stoke šumskim vrstama drveća i grmlja, predavač na seminaru FAO o politici uzgoja koza na Mediteranu i Bliskom istoku u Beogradu i Ateni 1964. Jedan saradnik Instituta je izabran za eksperta Ujedinjenih nacija u sjevernoj Africi. U vezi s vegetacijskim istraživanjima, član našeg Instituta surađivao je na istraživanju i kartiranju vegetacije na Tatrama, na internacionalnom simpoziju o vegetacijskom kartiranju u Stolzenau, na savjetovanju internacionalne grupe za istraživanje bioklimatskih problema u medicinskoj i biljnoj ekologiji, na istraživanju vegetacije |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1965 str. 88 <-- 88 --> PDF |
grčkih planina, na izradi svjetske bibliografije vegetacijskih karata; suradnik je internacionalnih saveza. Takva djelatnost Instituta odrazuje se i u velikom broju stručnih i naučnih radova. U toku proteklih dvadeset godina izrađeno je oko 80 studija, programa, planova, elaborata i si. Publicirano je oko 200 radova u Institutu. Značajno je da su bivši i sadašnji stalni i vanjski suradnici Instituta publicirali razmjerno mnogo knjiga: Šafar, Goger, Sarnavka, Vajda i dr.: Šumarski priručnik, Vajda: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih nizinskih šuma, Safar: Preborna šuma i preborno gospodarenje, Spaić-Vajda i dr,: Masovna pojava i suzbijanje gubara, Podhorski: Uzgoj topola, Lončar: Njega šuma proredom (na hrvatskom i slovenskom jeziku), Dragišić: Jelen, Čeović: Fazan, Horvat: Šumske zajednice Jugoslavije, Horvat: Vegetacija planina zapadne Hrvatske (sa 4 karte biljnih zajednica sekcije Sušak), Horvatić: Tipološko raščlanjenje primorske vegetacije gariga i borovih šuma, Horvatić: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrv. primorja, Bertović i dr.: Zaštita prirode u NR Hrvatskoj, Car-iSrdić-Rohr: Bonitiranje lovišta za zeca, fazana, trčku i kamenjarku, Car-SrdićRohr- Dragišić i dr.: Lovački priručnik, Srdić: Poljska jarebica, Car: Uzgojni odstrel srneće divljači, Car: Bonitiranje lovišta za divljač visokog lova. Car: Medvjed i srna (priređeno za štampu), Ziani: Problem šumske ispaše u Hrvatskoj, Markić-Špiranec-Emrović: Tablice drvnih masa za hrast lužnjak u Hrvatskoj, Šafar: Uzgajanje šuma. Ukupno 22 knjige. Oko deset godina Institut je imao svoju ediciju »Obavijesti« u kojoj su se stručno i naučno razmatrala aktuelna problematika sa svrhom da se unaprijedi šumska privreda. Naši suradnici bili su urednici ili članovi redakcije: Šumarski list, Lovački vjesnik, Šumarska enciklopedija, Nacionalni park Plitvička jezera. Dvojica suradnika bili su nastavnici fakulteta (Biotehnički fakultet u Ljubljani i Veterinarski fakultet u Zagrebu). Izvjestan broj radova publiciran je i u inozemstvu. Nemalen broj publiciranih radova prikazan je u inozemnim edicijama, kao npr. u Forestry Apstract i dr. Potpuni popis radova institutskih suradnika bit će objavljen u posebnoj ediciji koja se sprema u povodu 20-godišnjice te ustanove. Na temelju iznesenog kratkog profila možemo ustvrditi ovo: razvitak i rezultati rada te ustanove odvijali su se onako kako se razvijala i smirivala privreda, tj. u toku prvih 10—15 godina tok razvitka bio je neredovit a zatim sve stabilniji; unatoč razmjerno teškim materijalnim i personalnim situacijama i previše promjenljivim vanjskim okolnostima koje su počesto loše utjecale na rad, Institut je u okviru danih mogućnosti dao značajan prilog razvitku šumske privrede i nauke. |