DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1966 str. 120 <-- 120 --> PDF |
Ako vršimo oplemenjivanje putem »inbreedinga« i koristimo dvije različite rase ili provenijencije, mogućnost dobivanja većeg efekta heterozisa je po našem mišljenju veća nego kad taj rad provodimo unutar jedne rase ili provenijencije. Langne r (31) i preporučuje kod te metode oplemenjivanja korišćenje različitih provenijencija. Tako je npr. Nils son (38) dobio jaku pojavu heterozisa križajući jednu švedsku provenijenciju smrče s jednom kontinentalnom. Autor objašnjava da je do pojavt heterozisa došlo uslijed »inbreeding« depresije unutar svake provenijencije, te se kao posljedica toga kod potomstva pojavio efekt luksuriranja. b) Viševrsni hibridi. Takva vrsta hibrida može imati isto tako pojavu heterozisa. U Placervillueu proizvedeni su hibridi (P. peuce x P. strobus) x P. monticola, koji kod starosti od 11 godina visinom jako nadmašuju tamo autohtoni P. monticola. U istom Institutu proizveden je i hibrid (P. ponderosa x P. apacheca) x P. montezumae koji raste brže čak i od hibrida P. ponderosa x P. montezumae. Mi smo dobili hibrid od triju vrsta P. silvestris x (P. densiflora x P. nigra) koji raste brže od crnog bora. Prirodni viševrsni (»multispecies«) hibrid je P. nigra austracia x (P. thunbergii x P. densiflora) koji raste brže od muškog roditelja. Kod roda Castanea poznat je hibrid od triju vrsta C. mollissima x (C. crenata x C. dentata) koji prema Wright u mnogo obećaje s obzirom na kestenov rak, od čega strada američki kesten. Kao što se vidi iz primjera, i ta metoda rada može biti od velike koristi pa zbog toga treba kod planiranja dugoročne međuvrsne hibridizacije voditi računa i o ovim mogućnostima, pogotovo sada kad već posjedujemo velik broj hibrida, nastalih križanjem dviju različitih vrsta. c) Primjena zračenja. Smatramo za potrebno da spomenemo još jednu mogućnost proizvodnje biljaka s pojavom heterozisa. Genetičari koji se bave drozofilom utvrdili su da je heterozis često povezan s heterozigotnosti karaktera delecije, inverzije i translokacije hromosoma. U takvom slučaju jedan hromosom u paru je potpuno normalan dok se drugi, koji potječe od drugog roditelja, razlikuje strukturalno od prvoga. Na osnovi te spoznaje Osborn e (39) postavlja hipotezu da bi se prije križanja ozračio samo jedan roditelj te bi se na taj način mogao inducirati heterozis. Smatra da bi se ta metoda mogla koristiti baš kod šumskog drveća koje je dugog života. Zračenjem polena i oprašivanjem nezračenog (normalnog) ženskog gametofita dobile bi se heterozigotne a i heterotične biljke između kojih bi se vršila selekcija tokom uzgoja. Rudolp h (49) je na osnovi navedeno hipoteze postavio pokus s Picea glauca. Zasada je ustanovio da je zračenje polena imalo stimulativni efekt na zametanje sjemena te na valjanost sjemena. Polen, zračen s 600 r dao je i teže sjeme. Istraživanja koja u tom pravcu vršimo s crnim i običnim borom pokazala su da se mogu dobiti veće i deblje biljke kada je polen prije oprašivanja zračen gama zrakama. Radi ilustracije donosimo slijedeće podatke: trogodišnje biljke običnog bora dobivene kontroliranim oprašivanjem s nezrsčenim polenom imale su prosječnu visinu 21,11 cm, a debljinu 8,22 mm; biljke kod kojih je polen zračen s 400 r i 5000 r imale su prosječne visine 23,88 odnosno 26,78 cm dok su im promjeri iznosili 9,38 odnosno 11,14 mm. HIBRIDIZACIJA IZMEĐU RASA Wrigh t (61) je u svom referatu već u naslovu poglavlja o međurasnoj hibridizaciji dobro podvukao da je taj predmet zanemaren. Zasada imamo malo radova o križanju rasa unutar jedne vrste premda se od takvih radova mogu u mnogo slučajeva očekivati dobri rezultati. Poznato je da se kod poljoprivrednog bilja međusobnim križanjem različitih rasa mogu dobiti hibridi s pojavom luksuriranja. Isto to može se postići i kod šumskog drveća. Razumljivo je da je prije toga potrebno, ukoliko još nije ispitano, ustanoviti rase, varijetete i podvrste koje dolaze kod jedne vrste. Što su rase i taksonomske jedinice bolje izražene, očekuje se da će se kod njihova međusobnog križanja dobiti potomstvo koje će biti u mnogo slučajeva vrlo vitalno pa i s pojavom heterosisa. Tako jeJohnsso n (27) u Švedskoj, kada je križao trepetljiku južne provenijencije sa sjevernom, dobio potomstvo koje je kod starosti 10 godina bilo snažnije od oba roditelja. Tu mogućnost potvrđuju i rezultati autora van V1 o t e n (57) i Schönbac h (51) kod križanja različnih provenijencija trepetljike. 118 |